BIOLOŠKI FAKULTET UNIVERZITET U BEOGRADU BOJAN D. GAVRILOVIĆ FAUNA CHRYSOMELIDAE (COLEOPTERA) OBEDSKE BARE I FRUŠKE GORE DOKTORSKA DISERTACIJA BEOGRAD 2012. SADRŽAJ NAPOMENA AUTORA 1 1. UVOD 2 2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA 5 3. PRIRODNA SVOJSTVA OBEDSKE BARE 8 3.1 Fizičko-geografska svojstva 8 3.2 Flora Obedske bare 10 3.3 Fauna Obedske bare 16 4. PRIRODNA SVOJSTVA FRUŠKE GORE 18 4.1 Fizičko-geografska svojstva 18 4.2 Flora Fruške gore 20 4.3 Fauna Fruške gore 27 5. FAMILIJA CHRYSOMELIDAE 29 5.1 Morfologija 29 5.2 Klasifikacija 32 5.3 Filogenija 35 5.4 Biologija Larvi 38 5.5 Biologija lutke 40 5.6 Biologija imaga 42 5.7 Odbrambene strategije larvi i adulata 44 5.8 Alotrofija (ksenofagija) 46 6. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA CHRYSOMELIDAE U SRBIJI 48 7. PREGLED FAUNE CHRYSOMELIDAE OBEDSKE BARE I FRUŠKE GORE 51 7.1 Podfamilija Alticinae 51 7.1.1 Rod Altica Müller, 1764 52 7.1.2 Rod Aphthona Chevrolat, 1842 55 7.1.3 Rod Chaetocnema Stephens, 1831 64 7.1.4 Rod Crepidodera Chevrolat, 1837 68 7.1.5 Rod Epitrix Foudras, 1859 74 7.1.6 Rod Longitarsus Berthold, 1827 78 7.1.7 Rod Phyllotreta Chevrolat, 1837 88 7.1.8 Rod Podagrica Chevrolat, 1837 102 7.1.9 Rod Psylliodes Berthold, 1827 107 7.1.10 Rod Sphaeroderma Stephens, 1831 116 7.2 Podfamilija Cassidinae 118 7.2.1 Rod Cassida Linnaeus, 1758 119 7.2.2 Rod Hypocassida Weise, 1893 136 7.2.3 Rod Pilemostoma Desbrochers, 1891 139 7.3 Podfamilija Chrysomelinae 141 7.3.1 Rod Chrysolina Motschulsky, 1860 141 7.3.2 Rod Chrysomela Linnaeus, 1758 173 7.3.3 Rod Colaphus Dahl, 1823 181 7.3.4 Rod Gastrophysa Chevrolat, 1837 184 7.3.5 Rod Gonioctena Motschulsky, 1860 186 7.3.6 Rod Leptinotarsa Chevrolat, 1837 192 7.3.7 Rod Phaedon Dahl, 1823 196 7.3.8 Rod Timarcha Latreille, 1829 198 7.4 Podfamilija Clytrinae 204 7.4.1 Rod Clytra Laicharting, 1781 204 7.4.2 Rod Labidostomis Dejean, 1836 208 7.4.3 Rod Lachnaia Dejean, 1836 220 7.4.4 Rod Smaragdina Chevrolat, 1837 222 7.4.5 Rod Tituboea Lacordaire, 1848 232 7.5 Podfamilija Criocerinae 234 7.5.1 Rod Lema Fabricius, 1798 235 7.5.2 Rod Lilioceris Reitter, 1912 237 7.5.3 Rod Oulema Gozis, 1886 243 7.6 Podfamilija Cryptocephalinae 249 7.6.1 Rod Cryptocephalus Müller, 1764 250 7.6.2 Rod Pachybrachis Chevrolat, 1837 279 7.7 Podfamilija Donaciinae 282 7.7.1 Rod Donacia Fabricius, 1775 282 7.8 Podfamilija Eumolpinae 285 7.8.1 Rod Pales Chevrolat, 1837 285 7.9 Podfamilija Galerucinae 288 7.9.1 Rod Euluperus Weise, 1886 289 7.9.2 Rod Galeruca Geoffroy, 1762 291 7.9.3 Rod Galerucella Crotch, 1873 297 7.10 Podfamilija Orsodacninae 309 7.10.1 Rod Orsodacne Latreille, 1802 310 8. ZOOGEOGRAFSKA ANALIZA KONSTATOVANIH VRSTA 313 9. PRIVREDNI ZNAČAJ CHRYSOMELIDAE OBEDSKE BARE I FRUŠKE GORE 320 9.1 Vrste značajne u šumarstvu 320 9.2 Vrste značajne u poljoprivredi 330 9.3 Korišćenje Chrysomelidae u biološkoj borbi protiv štetnih vrsta biljaka 347 10. DISKUSIJA 358 11. ZAKLJUČCI 364 LITERATURA 368 PRILOZI 386 REZIME 447 SUMMARY 449 1 NAPOMENA AUTORA Chrisomelidae su veoma slabo proučena familija Coleoptera u Srbiji. To je bio razlog što sam se odlučio da one budu tema moje doktorske disertacije. Veliku podršku u tome imao sam od svog mentora dr Srećka Ćurčića, docenta Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Njegova pomoć tokom cele izrade rada bila mi je dragocena. Svojim primedbama i sugestijama doprineo je da ova disertacija bude što kvalitetnije urađena. Zbog toga mu iskazujem veliku zahvalnost. Takođe se zahvaljujem dr Ljubiši Stanisavljeviću, vanrednom profesoru Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr Veri Nenadović, naučnom savetniku Instituta za biološka istraživanja ''Siniša Stanković'' u Beogradu i dr Mari Tabaković Tošić, naučnom savetniku Instituta za šumarstvo u Beogradu na korisnim savetima i sugestijama. Oni su umnogome poboljšali kvalitet ovog rada. Prilikom prikupljanja materijala hrizomelida Fruške gore značajnu pomoć pružio mi je mr Dejan Stojanović, saradnik u Nacionalnom parku ''Fruška gora''. On mi je ustupio primerke nekih vrsta, na čemu mu se zahvaljujem. Kao stipendista doktorant Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije imao sam finansijsku pomoć, realizovanu kroz terenska istraživanja, kupovinu stručne literature i opreme. Veliko razumevanje za moj rad na izradi doktorske disertacije pružili su mi saradnici Instituta za šumarstvo u Beogradu, gde sam bio angažovan kao stipendista. Na kraju, osobitu zahvalnost dugujem svojim roditeljima, majci Ljiljani i ocu Dušanu, koji su me svesrdno podržavali tokom rada na disertaciji. Posebno hvala mojoj majci. Ona je bila moj verni pratilac i pomoćnik na gotovo svim mojim terenskim istraživanjima. 2 1. UVOD Biljke predstavljaju obilan resurs koji su insekti počeli da koriste veoma davno. Smatra se da je evolucija insekata povezana sa diverzifikacijom biljaka. Fosilni nalazi oštećenja biljnih tkiva pokazuju da se prve asocijacije insekata i biljaka javljaju u karbonu, pre oko 300 miliona godina. Glavna diverzifikacija insekata nastaje u periodu jure i krede, kada skrivenosemenice započinju ekspanziju na kopnu (Farrell et al., 1992). Pretpostavlja se da su prvi insekti živeli u zemljištu i da su se hranili trulim biljnim materijalom. Širenjem biljaka na kopnu, tokom vremena, sve češće su stupali u kontakt sa korenjem i drugim biljnim organima, da bi postepeno tokom vremena prešli na ishranu nadzemnim delovima biljaka. Ishrana živim biljnim tkivima je nametnula ogroman broj problema ovim prvim fitofagnim insektima. Veruje se da su prve skrivenosemenice bile oprašivane insektima, verovatno nekim vrstama tvrdokrilaca. Tokom svoje evolucije insekti su se sve više specijalizovali za ishranu različitim grupama biljaka i odredjenim organima i tkivima, trudeći se da što uspešnije prevazidju fizičke i hemijske barijere koje su biljke nametnule. S druge strane, biljke su tokom svoje evolucije usavršavale odbrambene sposobnosti usmerene protiv različitih herbivora, pre svega insekata. Koevolucija insekata i biljaka je podstakla specijalizaciju u ishrani herbivornih insekata u pravcu od polifagije ka monofagiji (Schoonhoven et al., 2005). Smatra se da se polovina recentnih vrsta insekata hrani biljkama, iako svega 9 od ukupno 30 redova insekata čine herbivori. Može se zaključiti da jednom kada se prevazidje barijera ka fitofagiji dolazi do velike diverzifikacije u okviru fitofagnih grupa. Jedna od najvećih grupa fitofagnih insekata se javlja u okviru reda Coleoptera. U okviru podreda Polyphaga i infrareda Cucujiformia ova grupacija fitofagnih insekata je objedinjena provizornim imenom Phytophaga. Ovde se ubrajaju superfamilije Cerambycoidea, Chrysomeloidea i Curculionoidea. Phytophaga čine drugu najveću liniju fitofagnih insekata, odmah iza Lepidoptera. Praktično sve vrste se hrane biljkama, a više od 99% se hrani skrivenosemenicama. Monofilija ove evolucione linije je odredjena gradjom tarzusa i reproduktivnog sistema mužjaka (Grimaldi & Engel, 2005). 3 Familija Chrysomelidae u svetu obuhvata preko 35000 vrsta, a od toga preko 400 vrsta živi u Srbiji. Ovo je jedna od najbrojnijih grupa insekata u našoj zemlji. Gotovo se sve vrste u stadijumu larve i imaga hrane biljkama. Veliki je broj ekonomski značajnih vrsta. Medjutim, i pored velikog značaja u prirodi i za čoveka i velike brojnosti ova je grupa u Srbiji veoma slabo istražena. Veća pažnja je poklanjana malom broju ekonomski štetnih vrsta koje ne čine više od 5% prisutnog broja vrsta. Pravo stanje faune Chrysomelidae u Srbiji još uvek nije dovoljno poznato. Jedan od zadataka ove disertacije je doprinos poznavanju ove grupe na prostoru severne Srbije, tj. Vojvodine. Na prostoru Vojvodine, u oblasti Srema se izdvajaju dve različite fizičko- geografske celine – Obedska bara i Fruška gora. Obedska bara je vlažno stanište, napušteni meandar reke Save koji se nalazi u jugoistočnom delu Srema. Fruška gora je planinski venac koji dominira u reljefu Vojvodine i nalazi se u severnom delu Srema. Ova dva šira lokaliteta su izabrana zbog raznovrsnosti staništa. Obedska bara se odlikuje kompleksnim vodenim, močvarnim, livadskim i šumskim biocenozama. Fruška gora je brdsko-planinsko stanište obraslo pretežno listopadnim šumama i po obroncima šumostepskom i stepskom vegetacijom. Različiti elementi flore koji se javljaju na ova dva lokaliteta omogućavaju formiranje različitih zajednica herbivornih insekata, a izmedju ostalog utiču i na kompoziciju vrsta Chrysomelidae. Chrysomelidae su svojim životim ciklusom i ishranom veoma usko vezane za biljke hraniteljke tako da raspored vegetacije ima veliki značaj za njihovu distribuciju. Glavni ciljevi koji su postavljeni tokom pisanja ove disertacije su: 1. utvrdjivanje sastava faune Chrysomelidae na lokalitetima Obedske bare i Fruške gore; 2. analiza taksonomskih karakteristika konstatovanih vrsta; 3. odredjivanje osnovnih ekoloških odlika; 4. prikaz rasprostranjenja registrovanih vrsta; 5. utvrđivanje biljke hraniteljke za analizirane vrste; 6. komparativna analiza faune Chrysomelidae prikazanih lokaliteta; 7. zoogeografska analiza i klasifikacija vrsta; 8. utvrđivanje potencijalno privredno značajnih vrsta. 4 Chrysomelidae je jedna od najvećih familije reda Coleoptera, do sada veoma slabo istraživana u Srbiji, te se očekuje da će u tezi biti prikazan veliki broj vrsta koje do sada nisu registrovane na ovim prostorima. S obzirom na veliku brojnost i raznovrsnost vrsta ove familije, može se očekivati njihova velika zastupljenost na prostorima Obedske bare i Fruške gore. Zbog različitih prirodnih uslova istraživanih lokaliteta utvrdiće se odredjene razlike u sastavu faune tih staništa. Analiza trofičkih odnosa insekata i biljaka kojima se hrane verovatno će ustanoviti neke nove biljne vrste koje do sada nisu opisane kao biljke hraniteljke. Zoogeografska analiza će pokazati da najveći broj prikupljenih vrsta pripada evropskim horotipovima, ali će biti i onih koje pripadaju drugim horotipovima palearktičkog i holarktičkog regiona. Na istraživanim područjima registrovaće se privredno značajne vrste. Faunistička analiza Chrysomelidae ukazaće na vrste koje se mogu koristiti u biološkoj kontroli štetnih vrsta biljaka. U okviru disertacije osnovne fizičko-geografske odlike ispitivanih lokaliteta su povezane sa odlikama flore tih staništa. Navedene su osnovne fitocenoze i njihove odlike i sastav. Karakteristike flore i vegetacije Obedske bare i Fruške gore su preuzete iz različite literature, a liste prisutnih vrsta biljaka su dopunjavane u slučajevima kada su nove vrste konstatovane. U poglavlju o zoogeografskoj analizi vrši se rasporedjivanje vrsta po horotipovima Holarktika i Evrope. Na kraju teze veća pažnja je data ekonomski značajnim vrstama. 5 2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Chrysomelidae koje su predmet proučavanja u ovoj doktorskoj disertaciji prikupljene su u periodu od 2001. do 2010. godine. Jedinke su sakupljene sa većeg broja užih lokaliteta sa prostora Obedske bare i Fruške gore (Sl. 1). Najveći deo materijala je lično prikupljao autor i nalazi se u okviru njegove kolekcije. Deo uzoraka je ustupljen od mr Dejana Stojanovića (Nacionalni park ''Fruška gora'') i ti se primerci nalaze u sastavu entomološke kolekcije Nacionalnog parka ''Fruška gora''. Sve su vrste prikupljane sa vegetacije različitih tipova staništa. Sl. 1 – UTM mapa Srbije sa označenim ispitivanim lokalitetima na Obedskoj bari (plavo označeno) i Fruškoj gori (crveno označeno). 6 Najčešće je korišćena metoda ručnog izlova i sakupljanje aspiratorom. S obzirom na to da je velika pažnja posvećena trofičkim odnosima izmedju insekata i biljaka kojima se oni hrane ova se metoda pokazala najpogodnijom. Ovakvim načinom prikupljanja takodje se mogu dobiti važne informacije o biologiji i ekologiji vrsta (period kada su insekti najaktivniji, oblik, stepen i tip oštećenja na biljci, mesto koje insekti najčešće zauzimaju na biljci, prisustvo larvi, interakcije sa drugim organizmima, itd). Sitne vrste su prikupljane pomoću aspiratora. Entomološka mreža je korišćena za hvatanje onih vrsta koje mogu brzo da pobegnu letenjem ili skakanjem (npr. neke Alticinae). Mreža je korisna i kod vrsta koje često koriste refleksnu imobilizaciju kako bi pobegle od predatora jer kada se insekt otkači sa biljke i padne u gustu vegetaciju obično ga je nemoguće kasnije pronaći. U redjim slučajevima pomoću entomološke mreže insekti su prikupljani metodom košenja. Metodom košenja nije moguće pouzdano utvrditi vrste biljaka sa kojih su jedinke prikupljene. Za prikupljanje vodenih vrsta Chrysomelidae je korišćena nešto drugačija mreža manjeg prečnika rama, manje dužine i sa kraćom drškom. Pojedine vrste, naročito iz podfamilije Donaciinae, mogu dobro da plivaju, pa je zato neophodno da mreža za lov vodenih vrsta bude čvršće konstrukcije. Metoda trešenja je korišćena za vrste koje se javljaju na drvenastim i žbunastim biljkama. Ova je metoda pogodna kod insekata koji se nalaze na nepristupačnim delovima biljaka, kao što su visoke grane drveća ili gusto obrasli delovi žbunastih vrsta biljaka. Ispod drveta ili žbuna se postavlja na zemlju bela prostirka, dok se pomoću štapa naglim pokretima tresu grane sve dok insekti ne padnu. Na beloj prostirci lako se može izvršiti sortiranje onih vrsta koje su od značaja za proučavanje. Insekti su ubijani pomoću morilki u kojima se kao agens koristio etil-acetat ili dietil-etar. Svi insekti su sačuvani kao suvi preparati na entomološkim iglama ili lepljeni na kartončiće. Entomološke igle su korišćene za preparovanje krupnijih vrsta. U zavisnosti od veličine insekta korišćene su entomološke igle češkog proizvodjača ''Morpho'', crne boje, sa najlonskom glavom i veličine 000, 00, 0 i 1. Vrste veličine do nekoliko milimetara su lepljene na pravougaone kartončiće različitih veličina pomoću organskog lepka ''Syndetikon'' (Otto Ring's fluessiger Leim Syndetikon, Bioform, Germany). Ispod svakog insekta u kolekciji nalaze se legatorska i determinatorska 7 etiketa, kao i još jedna dodatna etiketa na kojoj su detaljniji podaci o lokalitetu: GPS koordinate, nadmorska visina, tip staništa, tip vegetacije, vrsta biljke, biljni organi sa kojih su insekti prikupljeni, način sakupljanja. Za odredjivanje geografskih koordinata je korišćen GPS model Garmin Dakota 20. Svi insekti iz kolekcije autora su zavedeni i povezani sa bazom podataka u elektronskoj formi. Za analiziranje materijala korišćen je stereo mikroskop Carl Zeiss STEMI 2000-C, sa nezavisnim osvetljenjem Schott KL1500 LCD (Sl. 2). Upotrebljivani su objektivi sa 1,6 faktorom uveličanja i okulari W-PL 10×/23, sa faktorom uveličanja od 10×. Prilikom rada korišćena su uveličanja od 10-80×. Identifikacija materijala je vršena preko ključa Warchalowski (2003). Klasifikacija je izvršena prema modifikovanim sistemima Seeno & Wilcox (1982) i Jolivetu (1959) gde se razlikuje 20 podfamilija, a Bruchidae se izuzimaju kao posebna familija van Chrysimelidae. Trenutno se celokupan materijal nalazi deponovan u privatnoj rezidenciji autora. Sl. 2 – Uobičajen proces preparovanja i identifikacije entomološkog materijala pomoću stereo mikroskopa Carl Zeiss STEMI 2000-C. 8 3. PRIRODNA SVOJSTVA OBEDSKE BARE 3.1 Fizičko-geografska svojstva Obedska bara je najpoznatija bara u našoj zemlji (Sl. 3). Nalazi se u jugoistočnom delu Srema, na teritoriji atara sela Kupinova, Ašanje, Ogara i Obreža. Prostire se izmedju 44°48' i 44°47' N i 17°33' i 17°48' E, na nadmorskoj visini od 71-82 m. Obedska bara predstavlja mrtvaju – napušteni meandar reke Save, kojim je ona tekla u atlantskoj fazi holocena. Pruža se na dužini od 13,5 km izmedju Obreža i Kupinova, sa maksimalnom širinom u istočnom delu od oko 750 m. Zbog stalnog zasipanja i zarastanja vegetacijom njena površina se menja. U vreme prosečnih vodostaja ona iznosi 7,2 km2, sa maksimalnom dubinom od 12 m (Bogdanović, 1999). Na zapadu povezana je preko bare Ervenice sa nizom drugih bara u aluvijalnoj ravni, a na istoku kanalom Vok sa koritom Save. Korito Bare je uglavnom muljevito i obraslo vegetacijom. Pojedina mesta su sa živim blatom. Dublji delovi Bare imaju vode tokom cele godine, ali veći deo presuši pri niskim vodostajima. Voda se tada zadržava samo u tzv. ''oknima'', koja su okruglog ili eliptičnog oblika. Po nekim podacima ima ih 13, a po nekim čak 45 (Bogdanović, 1999). Najveće je Veliko jezero ili Krstonošića okno (Sl. 4). Obedska bara se nalazi u zoni umereno-kontinentalne klime. Od klimatskih elemenata za njen režim najveći značaj imaju temperatura vazduha i padavine. Prema podacima stanice Sremska Mitrovica (81 m n.v.) za period 1951-1990. godine prosečna godišnja temperatura iznosi 11,0˚C. Maksimalna je u julu, 20,9˚C, a minimalna u januaru, -0,5˚C. Letnje temperature su relativno visoke, u proseku 20,3˚C, tako da su isparavanje sa vodene površine i transpiracija intenzivni. Kišomerna stanica Ašanja, koja je najbliža Obedskoj bari, prima godišnje 654 mm padavina (period osmatranja 1961-1990). U oktobru se izluči samo 39,8 mm, a u junu duplo više – 81 mm. Leto je najvlažnije godišnje doba i ono prima 30% ukupne sume padavina. Ovo je za Obedsku baru veoma značajno jer utiče povoljno na njen živi svet u toplom letnjem periodu (Miljković i dr., 1998). 9 Sl. 3 – Obedska bara u aprilu 2009. godine (foto: B. D. Gavrilović). Obedska bara se snabdeva vodom priticanjem padavina, podzemnih voda sa lesne terase i savske vode, dok vodu gubi isparavanjem i površinskim i podzemnim oticanjem. Kada posle intenzivnih padavina dodje do naglog nadolaska Save, voda se kanalom Vok uliva u Obedsku baru i otiče dalje na zapad preko bare Ervenice. Ukoliko su vodostaji Save vrlo visoki, ona se tada direktno uliva u sve bare zapadno od Ervenice, hrani ih, a potom njene vode počinju da se vraćaju kroz Ervenicu, Obedsku baru i kanalom Vok. Obedska bara, kao rukavac Save, postaje njen aktivni tok. U vreme niskih vodostaja, bare zapadno od Ervenice gube vezu sa Savom, a voda iz Obedske bare Vokom otiče u Savu. Pri tome velike količine mulja se akumuliraju u Bari, koja postaje sve plića. Ovakav vodni režim Obedske bare pogoduje bujanju biljnog sveta, tako da dolazi do postepenog smanjenja njene akvatorije. Sl. 4 – Obedska bara – Krstonošića okno (foto: B. D. Gavrilović). 10 Na prostoru Obedske bare izdvajaju se dve geomorfološke celine: aluvijalna ravan Save i Sremska lesna terasa. Aluvijalna ravan, nastala akumulacijom rečnog nanosa, se prostire uz rečni tok. Na njoj se uočavaju uzvišenja u vidu obalskih gredica – akumulacije stvorene taloženjem nanosa prilikom izlivanja reke iz korita i udubljenja – izdužene depresije koje predstavljaju ostatke starih korita Save i njenih rukavaca. Lesna terasa se nalazi severno od aluvijalne ravni i njen odsek, visok 3-8 m, čini spoljnu granicu Obedske bare. Pedološki sastav teritorije Obedske bare je veoma raznovrstan. Aluvijalna ravan Save je pod aluvijalnim zemljištima. To su peskovito (na obalskim gredama), ilovasto (južno od Obreža) i zabareno aluvijalno zemljište, koje pokriva najveću površinu Bare. Na višim terenima je očuvan černozem, dok se na nešto nižim terenima nalazi ritska karbonatna crnica bogata humusom. Najveće rasprostranjenje u užoj okolini Bare zauzima gajnjača, formirana na podlozi od rečnog aluvijuma. Od slatinastog zemljišta uglavnom se sreće solodj. 3.2 Flora Obedske bare Obedska bara predstavlja jedan od najinteresantnijih prirodnih objekata u Srbiji. Ima status specijalnog rezervata prirode i odlikuje se kompleksnim vodenim, močvarnim, livadskim i šumskim biocenozama. Sastav i raspored vegetacije uslovljeni su brojnim faktorima, od kojih su generalno najvažniji hidrološki, pedološki, klimatski i biološki. Vodni režim Save i podzemnih voda naročito je značajan za odlike močvarne i vodene vegetacije. Prema Gajiću i Karadžiću (1991), dopunjeno sa još nekim vrstama, na širem području Obedske bare konstatovano je ukupno 220 vrsta viših biljaka – jedna vrsta iz klase Equisetopsida, dve vrste iz klase Polypodiopsida (paprati), 162 vrste iz klase Magnoliopsida (dikotiledonih biljaka) i 55 vrsta klase Liliopsida (monokotiledonih biljaka) (Prilog 1). 11 Na prostoru Obedske bare najbolje su proučene vodene, močvarne, livadske i šumske fitocenoze. U okviru vodenih i močvarnih fitocenoza izdvajaju se tri vegetacijske formacije koje su ekološki, floristički, fiziognomski i topografski jasno odvojene: vegetacija submerznih biljaka, vegetacija flotantnih biljaka i vegetacija emerznih biljaka (Janković, 1974). Vegetacija submerznih biljaka je prisutna u najdubljim delovima Bare koji gotovo nikad ne presušuju. U relativno plitkom Vujića oknu (oko 2 m dubine) formira se asocijacija Potameto pusilli - Ceratophylletum demersi Jank. Za okna sa većom dubinom vode (npr. Krstonošića okno) karakteristična je zajednica Ceratophylleto - Myriophylletum verticilati Jank., koja zahvata nešto veće prostore. U okviru submerzne vegetacije dominantne vrste biljaka su: Ceratophyllum demersum L., Potamogeton pusillus L., Myriophyllum verticillatum L., Ranunculus longirostris Godr., Potamogeton crispus L. i Lemna trisulca L. Od flotantnih biljaka se javljaju vrste Lemna minor L. i Hydrocharis morsus-ranae L. U manjem broju prisutne su pojedine vrste heliofita: Acorus calamus L., Phragmites australis (Cav.) Steud. i Sagittaria sagittifolia L. Vegetacija flotantnih biljaka se javlja u plićim delovima bare (Sl. 5). Od celokupne vodene i močvarne vegetacije ona zahvata najmanju površinu. Vegetacija flotantnih biljaka čini prelaz izmedju submerznih i emerznih biljaka, mada ponekad može da formira izdvojene celine u okviru submerzne vegetacije ili na nekim mestima može da odsustvuje tako da se submerzna vegetacija naslanja na emerznu. Tri asocijacije koje se izdvajaju su: Nymphaeetum albo - luteae Nowinski (sa subasocijacijama nymphaetosum (Timar) Karpati i nupharetosum (Timar) Karpati), Nymphaeeto - Stratiotetum aloidi Jank. i Hydrocharideto - Nymphoidetum peltatae Slavnić. Prve dve zajednice se javljaju u nešto dubljoj vodi, a treća je u najplićim delovima. Edifikatorske vrste ovih asocijacija su: Nymphaea alba L., Stratiotes aloides L., Nuphar lutea (L.) Sm. i Ceratophyllum demersum L. U životu pojedinih zajednica flotantnih biljaka mogu se razlikovati akvatična i terestrična faza. Akvatična faza je normalna i dugotrajna, dok se terestrična faza javlja u kratkom periodu suše tokom letnjeg perioda, kada biljke ostaju u aktivnom stanju van vode na vlažnom zemljištu. Tokom terestrične faze biljke trpe odredjene anatomske, morfološke i fiziološke promene. 12 Sl. 5 – Vegetacija flotantnih biljaka u kojoj dominira Nymphaea alba L. (foto: B. D. Gavrilović) Vegetacija emerznih biljaka se razvija u najplićim delovima bare, kao i na onim mestima sa kojih se voda povukla. Sa unutrašnje strane emerzna vegetacija se naslanja na vegetaciju flotantnih biljaka, u manjoj meri na vegetacija submerznih vrsta, dok se sa spoljašnje strane nalazi uz šumarke Salix alba L. i Populus alba L. ili zajednice vlažnih livada. U okviru emerzne vegetacije izdvajaju se sledeće asocijacije: Phragmiteto - Salicetum cinerei Gigov, Scirpeto - Phragmitetum Koch i Acoretum calami Jank. U okviru ovih asocijacija dominantne gradivne vrste biljaka su: Phragmites australis (Cav.) Steud., Salix cinerea L., Typha angustifolia L., T. latifolia L. i Acorus calamus L. Edifikatori su po karakteru amfibijske ili heliofitne vrste biljaka. Zajednica Phragmiteto - Salicetum cinerei je dominantna i zauzima prostrane oblasti oko Vujića okna, Scirpeto - Phragmitetum se javlja na području oko Krstonošića okna, a Acoretum calami je asocijacija zastupljena u delu Bare oko Kupinova. 13 Obedska bara se nalazi blizu poslednje faze zarastanja. Emerzna vegetacija je dominantna, a njene asocijacije formiraju guste, neprohodne čestare. Submerzna i flotantna vegetacija se održavaju na svega nekoliko mesta u okviru Bare. Zarastanje teče brzo i slobodna površina vode bi mogla potpuno nestati ukoliko čovek ne preduzme odgovarajuće mere. Promene bi se svakako odrazile i na sastav entomofaune, izmedju ostalog i na faunu Chrysomelidae, posebno na akvatične vrste i one koje su ishranom vezane za vodeni i močvarni tip vegetacije. Glavni faktori koji utiču na formiranje i prostorni raspored livadskih fitocenoza su vodni režim zemljišta (uslovljen vodostajem reke Save) i karakteristični oblici reljefa koji se javljaju na prostoru Obedske bare. Od najnižih delova aluvijalne ravni prema lesnim terasama smenjuju se obalske grede i depresije. U depresijama, gde se nalazi močvarno- glejno zemljište, nivo podzemne vode je visok tokom cele godine, dok je na gredama zemljište manje vlažnosti. Livadske fitocenoze u rezervatu prirode ''Obedska bara'' su nastale sekundarno na staništu vlažnih šuma. Močvarne i vlažne livade se prostorno i ekološki smenjuju sa stepenom vlažnosti. Na osnovu florističkog sastava i raznolikih uslova staništa močvarne livade su podeljene na dve asocijacije: Phalaridetum arundinaceae Libbert i Caricetum vulpinae - ripariae R. Jov. (sa dve subasocijacije). Vlažne livade su zastupljene asocijacijom Poeto - Alopecuretum pratensis R. Jov. (sa dve subasocijacije). Močvarne livade se javljaju u depresijama, gde je nivo podzemne vode visok i gde se voda tokom dužeg perioda godine zadržava na površini zemljišta. Zemljište je slabo aerisano, sa visokim procentom gline. Dominantne grupe biljaka su higrofite i hidroheliofite, a znatan udeo čine i mezofilne vrste koje se u većem broju javljaju na vlažnim livadama. Asocijacija Phalaridetum arundinaceae Libbert je fragmentarno i mozaično rasporedjena. Znatne količine padavina tokom proleća i sušni periodi tokom leta omogućavaju razvoj hidroheliofita i mezofita na istom staništu. Najkarakterističnija vrsta ove asocijacije je Phalaris arundinacea L., a osim nje česte su vrste: Euphorbia palustris L., Eleocharis palustris (L.) Roem. et Schult., Iris pseudacorus L., Gratiola officinalis L., Stachys palustris L., Mentha aquatica L., Alisma plantago-aquatica L., Lysimachia nummularia L., Lythrum salicaria L., itd. Asocijacija Caricetum vulpinae - ripariae je na prostoru Obedske bare zastupljena sa dve subasocijacije: Caricetosum 14 acutiformis R. Jov. i C. gracillis R. Jov. Ova se asocijacija javlja na bočnim stranama depresija, u predelu gde se one postepeno uzdižu ka gredama, kao i na zamočvarenom zemljištu na šumskim proplancima. Edifikatorske vrste su Carex acuta L. i C. acutiformis Ehrh., koje su najbrojnije i zauzimaju najveće površine u okviru asocijacije. Osim njih, česte su vrste Carex vulpina L., C. riparia Curtis, Gratiola officinalis L., Galium palustre L., Stachys palustris L., Sium latifolium L., Leucojum aestivum L., itd. Strukturnu osnovu zajednice čine hidroheliofite, a veliki broj vrsta pripada hemikriptofitama. Vlažne livade imaju nešto šire rasprostranjenje na prostoru Obedske bare u odnosu na močvarne livade. Formiraju se na obalskim gredama, u okviru aluvijalne ravni i na lesnim terasama. Ovi tereni su tokom godine često plavljeni, nivo podzemne vode je visok, ali niži nego u depresijama. Glejni horizont se u zemljištu nalazi na većoj dubini i procenat gline je manji. Medju livadskim fitocenozama, asocijacija Poeto - Alopecuretum pratensis R. Jov. ima najšire rasprostranjenje na prostoru Obedske bare. Glavnu ulogu u formiranju ove zajednice imaju trave. Dominantne su hemikriptofite, dok su hidroheliofite, terofite, geofite i hamefite manje-više podjednako zastupljene. Edifikatorske vrste su Poa pratensis L. i Alopecurus pratensis L. U okviru Poeto - Alopecuretum pratensis se izdvajaju dve subasocijacije: Helleocharo - puccinelietosum R. Jov. i Clematetosum integrifoliae R. Jov.-Dunjić. Poeto - Alopecuretum pratensis subas. helleocharo - puccinelietosum predstavlja prelaznu fitocenozu izmedju močvarnih i dolinskih livada. Razvija se na prelazu depresija ka obalskim gredama. S jedne strane se direktno nadovezuje na močvarnu zajednicu Caricetum vulpinae - ripariae subas. caricetosum acutiformis, a sa druge strane postepeno prelazi u tipičnu zajednicu vlažnih livada Poeto - Alopecuretum pratensis. Edifikatorske vrste su Eleocharis palustris (L.) Roem. et Schult i Puccinellia distans (Jacq.) Parl. Česte su vrste Alisma plantago- aquatica L., Orchis palustris Jacq., Equisetum palustre L., Oenanthe silaifolia M. Bieb., Iris pseudacorus L., Euphorbia palustris L., itd. Poeto - Alopecuretum pratensis subas. clematetosum integrifoliae se razvija na nešto uzdignutim terenima, na obalskim gredama gde je vlažnost manja. Najčešća vrsta je Clematis integrifolia L. Osim nje, druge diferencijalne vrste koje karakterišu ovu subasocijaciju su Inula germanica L., Lotus corniculatus L., Galium rubioides L., Heleochloa alopecuroides (Piller et Mitterp.) 15 Roem., Lathyrus pratensis L., Lathyrus tuberosus L., Trifolium resupinatum L., Poa pratensis L., itd (Jovanović-Dunjić, 1983). Šumske fitocenoze se razvijaju na zemljištu različitog stepena vlažnosti, počev od hidromorfnog do automorfnog tipa zemljišta. U nižim delovima koji su tokom godine stalno ili periodično plavljeni i na glejnom zemljištu kao edifikatorska vrsta izdvaja se Fraxinus angustifolia Vahl. (poljski jasen), a osim nje česta je i vrsta Quercus robur L. (hrast lužnjak). Neke od asocijacija koje se javljaju na ovom veoma vlažnom i velikim delom zamočvarenom terenu su Salicetum - cinereae Zol., Saliceto cinereae - Fraxinetum angustifoliae Jov. et Tom., Cariceto remotae - Fraxinetum angustifoliae Jov. et Tom., Fraxino - Quercetum roboris hygrophyllum Jov. et Tom. i Fraxino - Quercetum roboris subinundatum Jov. et. Tom. Fitocenoza Salicetum - cinereae predstavlja prvu fazu drvenaste vegetacije u obrastanju bare. Salix cinerea L. je dominantna vrsta u žbunastoj vegetaciji i raste u najbližem delu pored same bare. Fraxinus angustifolia Vahl. podnosi veću vlažnost i javlja se bliže bari u odnosu na Quercus robur L. Na višim terenima na aluvijalnom smedjem zemljištu, koje se odlikuje veoma dobrom propustljivošću, razvija se zajednica Carpino - Fraxino - Quercetum roboris inundatum Miš. et Broz. Carpinus betulus L. koji se u ovoj fitocenozi javlja veoma je osetljiv na stagnirajuću vodu. Na znatno višim terenima koji se nalaze van uticaja poplavnih voda formiraju se pseudoglejna i semiglejna zemljišta (na vlažnijim mestima koja mogu biti pod uticajem podzemnih voda) i gajnjača (na umereno vlažnim i suvim mestima). Edifikatorska vrsta je Quercus robur L., a sem nje česte su vrste Carpinus betulus L., Quercus cerris L. (cer), Q. frainetto Ten. (sladun), a mestimično se javlja i Tilia cordata Mill. Na hidromorfnim zemljištima koja se odlikuju slabijim drenažnim svojstvima javljaju se sledeće fitocenoze: Quercetum roboris cariocetosum remotae Jov. et Tom., Carpino - Quercetum roboris Jov., Carpino - Quercetum robori - cerris Jov., Carpino - Quercetum robori - cerris farnettosum Jov. et Tom. i Quercetum farnetto - cerris Rud. Na automorfnom zemljištu zastupljene su sledeće fitocenoze: Quercetum roboris typicum Jov. et Tom., Carpino - Quercetum robori - cerris Jov., Carpino - Quercetum robori - cerris tilietosum Jov. et Tom., Carpino - Quercetum robori - cerris farnettosum Jov. et Tom. i Quercetum farnetto – cerris Rud., 1949. U navedenim asocijacijama Quercus 16 robur L. i Carpinus betulus L. uspevaju na hidromorfnom zemljištu, Quercus cerris L. je nešto kserotermnija vrsta, dok se Quercus frainetto Ten. javlja na prelazu ka staništima u kojima je karakteristično zemljište gajnjača (Jovanović et al., 1983). 3.3 Fauna Obedske bare Obedska bara je jedno od najstarijih zaštićenih područja u svetu. Prve mere zaštite su sprovedene počev od 1874. godine kada je oblast proglašena kao lovno područje Habzburgške imperije. Od 1977. godine Bara je Ramsarskom konvencijom označena kao prostor od posebne važnosti za evropske ptice. Tada je dobila status specijalnog rezervata prirode. Nalazi se i na UNESCO-voj listi najvažnijih vlažnih staništa u svetu. Fauna obuhvata vrste koje su asocirane za vodena i vlažna staništa. Registrovano je oko 16 vrsta riba, 13 vrsta vodozemaca, 11 vrsta reptila, 220 vrsta ptica i 50 vrsta sisara. Od riba najatraktivnije za pecaroše su vrste Esox lucius Linnaeus, 1758, Silurus glanis Linnaeus, 1758, Misgurnus fossilis (Linnaeus, 1758), Cyprinus carpio Linnaeus, 1758 i Carassius carassius (Linnaeus, 1758). Misgurnus fossilis (Linnaeus, 1758) je autohtona vrsta. Medju vodozemcima u Bari i okolini češće se sreću: Lissotriton vulgaris (Linnaeus, 1758), Triturus dobrogicus (Kiritzescu, 1903), Salamandra salamandra (Linnaeus, 1758), Bufo bufo (Linnaeus, 1758), Bufo viridis (Laurenti, 1768), Hyla arborea (Laurenti, 1768), Rana dalmatina Fitzinger, 1838, Rana graeca Boulenger, 1891, Rana kl. esculenta Linnaeus, 1758, itd. U okviru grupe gmizavaca prisutne su vrste: Emys orbicularis (Linnaeus, 1758), Lacerta viridis Laurenti, 1768, L. agilis Linnaeus, 1758, Anguis fragilis Linnaeus, 1758, Dolichophis caspius Nagy, 2004, Zamenis longissimus (Laurenti, 1768), Natrix natrix Linnaeus, 1758, Coronella austriaca Laurenti, 1768, Vipera berus (Linnaeus, 1758), i dr. Vipera berus (Linnaeus, 1758) ili šarka je verovatno jedina otrovna zmija koja se javlja na području Vojvodine. 17 Od nešto preko 220 vrsta ptica, 140 imaju status prirodnih retkosti. Većina ih je registrovana u Crvenoj knjizi Srbije, šest vrsta u Crvenoj knjizi sveta, dok su 48 vrsta kandidati za Crvenu knjigu Evrope. Ukupno je prebrojano oko 58000 parova ptica. Neke od vrsta koje se češće mogu sresti su: Platalea leucorodia Linnaeus, 1758, Egretta garzetta (Linnaeus, 1766), Ciconia ciconia (Linnaeus, 1758), Ciconia nigra (Linnaeus, 1758), Aythya nyroca (Güldenstädt, 1770), Aquila pomarina Brehm, 1831, Haliaeetus albicilla (Linnaeus, 1758), Milvus migrans (Boddaert, 1783), Falco subbuteo Linnaeus, 1758, Ficedula albicollis (Temminck, 1815), Phoenicurus phoenicurus (Linnaeus, 1758) i Emberiza cirlus Linnaeus, 1766. Medju sisarima česte su vrste: Muscardinus avellanarius (Linnaeus, 1758), Arvicola amphibius (Linnaeus, 1758), Oryctolagus cuniculus (Linnaeus, 1758), Erinaceus europaeus Linnaeus, 1758, Felis silvestris Schreber, 1775, Lutra lutra (Linnaeus, 1758), Martes foina (Erxleben, 1777), Sus scrofa Linnaeus, 1758, Cervus elaphus Linnaeus, 1758, itd. U novijem periodu je izvršena reintrodukcija vrste Castor fiber Linnaeus, 1758 (Grupa autora, 2007a). 18 4. PRIRODNA SVOJSTVA FRUŠKE GORE 4.1 Fizičko-geografska svojstva Fruška gora je najmarkantnija orografska celina u reljefu Vojvodine. Iako po visini spada u niske planine, dominira nad okolnim ravničarskim terenom južnog dela Panonskog basena. Nalazi se izmedju 45° 00' i 45° 15' N i 16° 37' i 18° 01' E. Ima oblik planinskog bila uporedničkog pravca pružanja. Prostire se na dužini od oko 80 km, od puta Šarengrad - Šid na zapadu do Starog Slankamena na istoku. Najšira je oko 15 km, na liniji Sremska Kamenica - Irig. Najviši vrh je Crveni čot sa 538 m n. v. Površina cele planine iznosi oko 500 km2, a površina fruškogorskog prostora višeg od 150 m n. v. 1160 km2 (Ćurčić, 2007). Severno od Fruške gore teren se stepenasto spušta ka Dunavu. Na južnoj strani nadmorske visine se postepeno smanjuju i strane prelaze u blagu planinsku podgorinu. Na nju se nastavlja Sremska lesna zaravan, koja gotovo sa svih strana okružuje Frušku goru (Milić, 1973). Fruška gora se nalazi u zoni umereno-kontinentalne klime panonskog tipa. Ali, svojim pružanjem u pravcu zapad-istok i morfologijom u znatnoj meri modifikuje klimatske odnose, što se, pre svega, manifestuje u povećanoj količini padavina i blažim temperaturnim ekstremima. Kao prirodna barijera ona utiče na vazdušna strujanja iz severnog i južnog kvadranta, a menja i pravac duvanja košave iz jugoistočnog u istočni kvadrant. Na Fruškoj gori postoje razlike u temperaturi vazduha, što je uslovljeno različitim nadmorskim visinama, ekspozicijama, oblicima reljefa i različitom vegetacijom. U podnožju planine temperature su više nego na bilu do 1,6°C. U Sremskim Karlovcima (130 m n. v.) prosečna godišnja temperatura iznosi 11,8°C, Sremskoj Kamenici (150 m n.v.) 11,6°C, Gladnošu (186 m n. v.) 10,9°C, dok je na Iriškom vencu (444 m n. v.) 10,2°C. Najtopliji meseci su juli i avgust, koji imaju srednje vrednosti uvek više od 21°C 19 (izuzev Iriškog venca sa 20,4°C), a najhladniji je januar sa temperaturom uglavnom nižom od 0°C (Iriški venac - 0,8°C) (Miljković i dr., 1998). Najviše padavina dobijaju centralni delovi planinskog masiva – Iriški venac 786 mm godišnje. U Šidu se izluči 670 mm, Gladnošu 638 mm i Petrovaradinu 609 mm. To znači da su zapadni delovi planine nešto vlažniji od istočnih. Raspored padavina po mesecima nije ravnomeran. Maksimum padavina je u junu, a minimum u septembru ili martu (Miljković i dr., 1998). Fruška gora je bogata izvorima. Na njoj je kartirano 187 izvora, pri čemu je severna padina bogatija od južne. Zbog toga je obrazovan veliki broj stalnih i periodičnih potoka. Slivu Dunava pripada 28, a slivu Save 14 potoka (Petrović i dr., 1973). Na Fruškoj gori i u njenom podnožju izgradjeno je 15 vodnih akumulacija. U pogledu pedološkog pokrivača, na Fruškoj gori dominiraju inicijalna (sirozem), humusno-akumulativna (rendzine, pararendzine, ranker i černozem) i kambična zemljišta. Najviši delovi planine obrasli šumom su pod gajnjačom i smedjim kiselim zemljištem. Na prostorima lesnog platoa javlja se černozem. U uskim i strmim dolinama fruškogorskih potoka ima aluvijalnih i aluvijalno-deluvijalnih zemljišta sa značajnim učešćem skeletoidnog materijala. Na terenima zahvaćenim erozijom, klizištima i površinskim kopovima pedološki pokrivač je u znatnoj meri degradiran (Marković, 2007). Planinsko bilo Fruške gore je prava šumska oaza u Vojvodini (Sl. 6). Pod primarnom šumskom vegetacijom je glavni venac, odnosno najviši delovi, dok se zapadni i istočni venac odlikuju odsustvom prirodne vegetacije. Šuma je očuvana samo na nekim mestima (npr. Čortanovačka šuma). Ostali delovi planine su pod vinogradima, voćnjacima i ratarskim kulturama. Zatravljene površine imaju manje rasprostranjenje. Javljaju se u izvorišnim delovima fruškogorskih potoka i na južnim padinama planine. 20 Sl. 6 – Veliki delovi Fruške gore su prekriveni šumskom vegetacijom (http://www.travelpod.com) 4.2 Flora Fruške gore Brojni fizičko-geografski faktori koji deluju na širem prostoru Fruške gore uticali su na formiranje i rasprostranjenje vegetacije. U novije vreme veoma izraženo delovanje ima antropogeni faktor, koji je najveći uticaj imao na šumsku vegetaciju. Iako je Fruška gora nekada u celini bila šumsko područje, danas su mnoge površine pod livadama, utrinama, obradivim površinama (njivama, voćnjacima i vinogradima) i žbunastom vegetacijom. Sastav i struktura šuma je u znatnoj meri izmenjena u odnosu na prvobitno stanje. Od oko 130000 ha ukupnog fruškogorskog prostora, svega oko 23000 ha je pod šumama. Velike površine pod primarnom šumskom vegetacijom su iskrčene, a znatni prostori su pošumljeni od strane čoveka, i to često drvenastim vrstama od komercijalnog značaja. Dejstvom čoveka klima fruškogorskog masiva je postala kontinentalnija, što nepovoljno deluje na napredovanje šumske vegetacije. Na Fruškoj gori se javljaju mono-, oligo- i polidominantne šumske fitocenoze. Najznačajniji edifikatorski taksoni su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (kitnjak), vrste roda Tilia L. (lipe), Carpinus betulus L. (grab) i Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer (bukva). Česte su sledeće vrste drvenastih i žbunastih biljaka: Quercus cerris L., 21 Q. frainetto Ten., Q. pubescens Willdenow, Tilia tomentosa Moench, T. cordata Miller, T. platyphyllos Scop., Acer pseudoplatanus L., A. platanoides L., A. campestre L., A. tataricum L., Prunus avium L., Ulmus glabra Huds., Fraxinus ornus L., F. excelsior L., Sorbus torminalis (L.) Crantz, Staphylea pinnata L., Viburnum lantana L., Euonymus latifolius (L.), E. europaea L., E. verrucosa Scop., Cornus mas L., C. sanguinea L., Carpinus orientalis Mill., Corylus avellana L., Clematis vitalba L., Sambucus nigra L., Crataegus monogyna Jacq., Juniperus communis L., itd. Osnovne monodominantne šume grade kitnjak, bukva i mestimično lipa i grab. Dvodominantne šume grade bukva, lipa, kitnjak i grab. Čiste bukove i grabove šume su retke, dok su čiste lipove i kitnjakove šume sekundarnog porekla. Na osnovu sastava i rasprostranjenja šumska vegetacija Fruške gore je podeljena na veći broj asocijacija (Janković & Mišić, 1980) (Tab. 1) Tab. 1 – Tipovi biljnih asocijacija i karakter vegetacije na Fruškoj gori. Redni broj Fitocenoza Karakter vegetacije 1. Salicetum triandrae Malciut Fragmentarna vegetacija plavnih močvarnih i niskih vlažnih šuma podnožja i niskog pobrdja Fruške gore 2. Salicetum albae pannonicum Parab. 3. Salici - Populetum nigrae Parab. 4. Cratego - Populetum albae Parab. 5. Ulmetum campestris Parab. 6. Carpinus betuli - Quercetum roboris (Anić) Rauš 7. Quercetum frainetto - cerris pannonicum Jank. Vegetacija čistih i mešovitih hrastovih šuma 8. Orno - Quercetum petreae - pubescentosum Jank. 9. Cotyno coggigriae - Quercetum petreae Jank. 10. Carpineto orientalis - Quercetum Jov. 11. Carici digitate - Quercetum cerris petreae Jank. 12. Festuco montanae - Quercetum petreae Jank. 13. Rumici acetosellae - Quercetum petreae Jank. 14. Aculeato - Querco - Carpinetum serbicum Jov. Vegetacija mešovitih šuma hrasta kitnjaka i belog graba, kao i čistih belograbovih šuma 15. Hypoglosso - Querco - Carpinetum serbicum Jank. 16. Chrysosplenio - Carpinetum betuli Dinić 17. Festuco montanae - Fagetum submontanum petreae Jank. et Miš. Vegetacija čistih i mešovitih bukovih šuma 18. Festuco montanae - Fagetum submontanum betuli Jank. et Miš. 19. Tilio - Fagetum submontanum (Jank. et Miš.) 20. Musco - Fagetum submontanum (Jov.) Jank. et Miš. 21. Acero - Fraxineto - Carpineto - Fagetum mixtum silicicolum Miš. 22 Vegetacija plavnih, močvarnih i ritskih vlažnih šuma podnožja i niskog pobrdja Fruške gore je u velikoj meri degradirana, a do danas su se zadržali samo njeni ostaci. U podnožju Fruške gore, uz desnu obalu Dunava, sreću se sledeće asocijacije i subasocijacije nekadašnjih prostranih šuma: Salicetum triandrae Malciut, Salicetum albae pannonicum Parab. (sa subasocijacijama Salicetum albae pannonicum typicum Parab., Salicetum albae pannonicum caricetosum Parab., i Salicetum albae pannonicum rubliosum Parab.), Salici - Populetum nigrae Parab. (sa subasocijacijama Salici - Populetum nigrae poaetosum Parab. i Salici - Populetum nigrae aristolochietosum Parab.), Crataego - Populetum albae Parab. (sa subasocijacijama Crataego - Populetum albae typicum Parab. i Crataego - Populetum albae quercetosum Parab.), Ulmetum campestris Parab. i Carpinus betuli - Quercetum roboris (Anić) Rauš. Često zastupljene vrste su Salix alba L., Populus nigra L., P. alba L., Ulmus glabra Huds., vrste roda Crataegus L., Carpinus betulus L., Quercus robur L., itd. Mešovita šuma sladuna i cera (Quercetum frainetto - cerris pannonicum Jank.) je panonskog karaktera i nekada je pokrivala znatne površine uzdignutih i nižih predela u čitavoj Vojvodini. Na Fruškoj gori je bila razvijena u nižem delu, naročito na južnim padinama planine. Danas je ova fitocenoza fragmentarno rasporedjena u nižem pojasu planinskog masiva. U višem delu se graniči sa kitnjakovim šumama (Quercetum petreae sensu lato i Festuco montanae - Quercetum petreae Jank.), a u nižem, prema ravnici, sa stepskom vegetacijom ili šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Najznačajnije edifikatorske vrste su Quercus frainetto Ten., Q. cerris L., Q. pubescens Willdenow i Fraxinus ornus L. Česte su i sledeće vrste: Sorbus torminalis (L.) Crantz, Cornus mas L., Viburnum lantana L., Ligustrum vulgare L., Euonymus verrucosa Scop., Flueggea tinctoria (L.) G. L. Webster, Rhamnus cathartica L., Acer tataricum L., itd. Mešovita šuma hrasta kitnjaka i medunca sa crnim jasenom (Orno - Quercetum petreae - pubescentosum Jank.) je termofilna šuma kserotermnog karaktera. Ova fitocenoza se javlja na južno eksponiranim i izrazito insoliranim stranama Fruške gore. Edifikatorske vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Q. pubescens Willdenow i Fraxinus ornus L. U spratu žbunja česte su vrste Viburnum lantana L., Cornus sanguinea L., Juniperus communis L., Crataegus monogyna Jacq., Acer campestre L. i Euonymus 23 verrucosa Scop. Medju zeljastim vrstama sreću se Rosa arvensis Huds., Chamaecytisus hirsutus (L.) Link., Galium mollugo L., Dactylis glomerata L., Securigera varia (L.) Lassen, Lathyrus niger (L.) Bernh., itd. Šuma hrasta kitnjaka sa rujem (Cotino coggigriae - Quercetum petreae Jank.) verovatno predstavlja ostatak nekada široko rasprostranjenih šuma kitnjaka i medunca. Graditeljske biljne vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Fraxinus ornus L. i Cotinus coggygria Scop. Zbog proredjenog sklopa šume prisutne su neke heliofite. Česte su Alliaria petiolata (M. Bieb.) Cavara et Grande, Galium mollugo L., G. sylvaticum L., vrsta roda Hieracium L., Hylotelephium maximum (L.) Holub, Mycelis muralis (L.) Dumort., itd. Mešovite hrastove šume sa crnim grabićem (Carpineto orientalis - Quercetum Jov.) se nalaze na području krajnjeg istočnog dela Fruške gore, obrastajući južne padine u okolini Stražilova. Ovo je najkserotermnija šumska fitocenoza na Fruškoj gori, koja se javlja na nadmorskoj visini od 220-260 m. Dominantne vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Q. cerris L., Q. pubescens Willdenow i Carpinus orientalis Mill. Medju drvenastim i žbunastim vrstama česte su Fraxinus ornus L., Tilia tomentosa Moench, Sorbus torminalis (L.) Crantz, Cornus mas L., Colutea arborescens L., Viburnum lantana L., Euonymus verrucosa Scop., Cotinus coggygria Scop., Pyrus pyraster (L.) Burgsd., Rosa canina L., Acer campestre L., A. tataricum L., itd. Česte zeljaste vrste su Silene viridiflora L., Campanula lingulata Waldst. & Kit., Arabis turrita L., Laser trilobum (L.) Borkh., Muscari comosum (L.) Mill. i brojne druge vrste. Šuma hrasta kitnjaka sa oštricom (Carici digitatae - Quercetum cerris petreae Jank.) je rasprostranjena na više mesta severno od Osovlja, na nadmorskoj visini od oko 350-420 m, na umereno strmim i jugozapadno eksponiranim padinama. Edifikatorske vrste su Quercus cerris L., Q. petraea (Mattuschka) Liebl i Carex digitata L. Cer je dominantna vrsta, a u odnosu na druge hrastove šume sličnog sastava, vrsta Festuca drymeja Mert. et W. D. J. Koch u potpunosti odsustvuje. U okviru žbunastih i zeljastih biljaka česte su vrste Quercus pubescens Willdenow, Cotinus coggygria Scop., Fraxinus ornus L., Pyrus communis L., Acer tataricum L., Sorbus aucuparia L., Tilia tomentosa Moench, Rosa arvensis Huds., Dactylis glomerata L., Poa nemoralis L., Iris graminea L., itd. 24 Čista šuma hrasta kitnjaka sa festukom (Festuco montanae - Quercetum petreae Jank.) predstavlja jednu od najrasprostranjenijih šumskih fitocenoza na Fruškoj gori, koja se javlja na nadmorskoj visini od 300-500 m. Ova asocijacija ima prelazni karakter i nalazi se u zoni izmedju pojasa brdskih kserotermnih šuma (Quercus frainetto Ten., Q. cerris L., Q. pubescens Willdenow) i pojasa mezofilnih šuma brdske bukve (Fagus sylvatica L. subsp. moesiaca (K. Malý) Szafer). Osnovna edifikatorska vrsta u spratu drveća je Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (monodominantna šuma), a u spratu prizemnih biljaka je Festuca drymeja Mert. et W. D. J. Koch (sinonim Festuca montana M. Bieb.). Sem kitnjaka, česte vrste su Tilia tomentosa Moench, Fraxinus ornus L., Cytisus nigricans L., Chamaecytisus hirsutus (L.) Link., Hypericum perforatum L., H. hirsutum L., Genista tinctoria L., Carex pilosa Scop., Asplenium adiantum-nigrum L., Euphorbia amygdaloides L., itd. Fitocenoza Festuco montanae - Quercetum petreae se odlikuje relativno velikom ekološkom amplitudom, tako da ove šume zauzimaju dosta različita staništa. Čista šuma hrasta kitnjaka sa kiseljakom (Rumici acetosellae - Quercetum petreae Jank.) se na Fruškoj gori javlja na južnim i izrazito eksponiranim padinama, na nadmorskoj visini od 300-450 m. Zajednica zauzima veoma strme i erodirane terene sa skeletogenim zemljištem. Edifikatorske vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (monodominantna degradirana šuma) i Rumex acetosella L. Iako je ova fitocenoza u fiziognomskom pogledu dosta siromašna, sem kitnjaka i kiseljaka, druge često zastupljene pretežno termofilne i kserotermne vrste su Fraxinus ornus L., Juniperus communis L., Galium mollugo L., Hieracium bauhini Schult., Cytisus nigricans L., Linaria genistifolia (L.) Mill., Erophila verna (L.) DC., Silene nutans L., itd. Šuma hrasta kitnjaka i belog graba sa kostrikom (Aculeato - Querco - Carpinetum serbicum Jov.) je jedna od najrasprostranjenijih šumskih fitocenoza na Fruškoj gori. Obično se javlja na blago nagnutim, zatalasanim i slabo razudjenim terenima južne ekspozicije. Tipični lokaliteti su Vilin kam, Radovanac, Žarkovo, delovi Crvenog čota, Vrdnika, Hopova, itd. Edifikatorske vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl i Carpinus betulus L., a iz sprata zeljastih biljaka mediteransko-submediteranska vrsta Ruscus aculeatus L. Druge česte vrste su Prunus avium L., Ulmus glabra Huds., Tilia tomentosa Moench, Fraxinus ornus L., Euonymus verrucosa Scop., Prunus spinosa L., 25 Galium sylvaticum L., Stellaria holostea L., Rubus hirtus Waldst. et Kit., Hedera helix L., Festuca drymeja Mert. et W. D. J. Koch, itd. Šuma hrasta kitnjaka i belog graba sa širokolisnom kostrikom (Hypoglosso - Querco - Carpinetum serbicum Jank.) je u pogledu sastava veoma slična prethodno spomenutoj asocijaciji Aculeato - Querco - Carpinetum serbicum Jov. Medjutim, za razliku od prethodne sastojine, ova je šuma znatno mezofilnija i odlikuje se većom vlažnošću i manjim temperaturnim oscilacijama. Graditeljske biljne vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Carpinus betulus L. i Ruscus hypoglossum L. Često su zastupljene i vrste Tilia tomentosa Moench, Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer, Prunus avium L., Ulmus glabra Huds., Hedera helix L., Asarum europaeum L., Asperula taurina L., Pulmonaria officinalis L., Sanicula europaea L., itd. Čista šuma belog graba sa vrstom Chrysosplenium alternifolium L. (Chrysosplenio - Carpinetum betuli Dinić) se karakteristično javlja na aluvijalno-deluvijalnom tipu podloge u dolinama brdskih potoka. Ova se fitocenoza fragmentarno javlja na više mesta na Fruškoj gori. Edifikatori su Carpinus betulus L. i Chrysosplenium alternifolium L. Druge česte vrste u ovoj asocijaciji su Acer campestre L., Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer, Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Q. cerris L., Ficaria verna Huds., Ranunculus repens L., Aegopodium podagraria L., Anemone ranunculoides L., Isopyrum thalictroides L., Carex sylvatica Huds., itd. Šuma hrasta kitnjaka i bukve sa festukom (Festuco montanae - Fagetum submontanum petreae Jank. et Miš.) je dinamična zajednica prelaznog karaktera i javlja se na promenljivim tipovima staništa. Fitocenoza obično zauzima položaj izmedju zone kitnjakovih ili kitnjakovo-grabovih šuma i zone bukovo-lipovih šuma. Nalazi se na termofilnim i istaknutim staništima, strmim terenima, severnim, severoistočnim, severozapadnim i redje na jugoistočnim ekspozicijama. Šuma se javlja u visinskom pojasu izmedju 300-450 m nadmorske visine. Edifikatorske vrste su Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer, Quercus petraea (Mattuschka) Liebl i Festuca drymeja Mert. et W. D. J. Koch. Česte su vrste Fraxinus ornus L., Campanula persicifolia L., Dactylis glomerata L., Festuca heterophylla Lam., Galium mollugo L., Vicia dumetorum L., Poa nemoralis L., Melica uniflora Retz., itd. 26 Brdska šuma bukve sa belim grabom i festukom (Festuco montanae - Fagetum submontanum betuli Jank. et Miš.) se obično nalazi ispod zone rasprostranjenja fitocenoze Festuco montanae - Fagetum submontanum petreae, na nadmorskoj visini od oko 350 m. Staništa ove asocijacije su severno eksponirani i blago strmi tereni. Šuma se odlikuje povećanom vlažnošću i umerenim temperaturnim uslovima. Edifikatorske vrste su Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer, Carpinus betulus L. i Festuca drymeja Mert. et W. D. J. Koch. Česte vrste koje se javljaju u ovoj fitocenozi su i Tilia cordata Miller, Quercus cerris L., Acer platanoides L., Carex sylvatica Huds., Asarum europaeum L., Asperula odorata L., Galeobdolon luteum Huds., Hepatica triloba Gilib., Ruscus hypoglossum L., Rubus hirtus Waldst. et Kit., Glechoma hirsuta Waldst. et Kit., Stellaria holostea L., itd. Mešovita brdska šuma bukve i lipe (Tilio - Fagetum submontanum Jank. et Miš.) se najviše javlja u severnom delu Fruške gore, a na južnoj strani masiva fragmentarno, i to u oblastima zaklonjenim od južne ekspozicije. Fitocenoza se nalazi u dubokim uvalama i dolinama potoka i rečica. Graditeljski biljni taksoni su Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer i vrste roda Tilia L. (naročito vrsta Tilia tomentosa Moench). Česte su i vrste Prunus avium L., Acer pseudoplatanus L., A. platanoides L., Ulmus glabra Huds., Tilia cordata Miller, T. platyphyllos Scop., Staphylea pinnata L., Rubus hirtus Waldst. et Kit., Asperula odorata L., Ruscus hypoglossum L., Asarum europaeum L., Dentaria bulbifera L., Mercurialis perennis L., Glechoma hirsuta Waldst. et Kit., itd. Veliki deo ovih šuma je danas u različitom stepenu degradiran. Podplaninska šuma bukve sa mahovinama (Musco - Fagetum submontanum (Jov.) Jank. et Miš.) na Fruškoj gori zauzima relativno male površine. Sastojina se javlja na znatno degradiranim terenima i ima parkovski izgled, sa velikim razmakom izmedju stabala. Šuma se razvija na veoma strmim, istaknutim i jugoistočnim padinama, i to najvećim delom u oblasti Iriškog venca. Osnovna edifikatorska vrsta je Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer, sa jedinkama koje su zbog uslova staništa kržljavog rasta i sa kvrgavim granama. Usled povećanog stepena vlažnosti vazduha prisutno je i obilje mahovina i lišajeva. Druge često zastupljene vrste su Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Polytrichum commune Hedw., Luzula luzuloides (Lam.) Dandy et Wilmott, 27 Hieracium pilosella L., Rumex acetosella L., Veronica officinalis L., Galium mollugo L., Poa nemoralis L., itd. Polidominantna brdska fitocenoza mezofilnih lišćarskih šuma (Acero - Fraxineto - Carpineto - Fagetum mixtum silicicolum Miš.) se na Fruškoj gori javlja u izvorišnim delovima potoka i rečica, na zemljištu koje se odlikuje debelim slojem stelje. Zajednica se odlikuje velikim florističkim bogatstvom u spratu drvenastih, žbunastih i zeljastih biljaka. Nijedna se vrsta ne može izdvojiti kao dominantna. Od drvenastih biljaka prisutne su mezofilne lišćarske forme: Fagus sylvatica moesiaca (K. Malý) Szafer, Carpinus betulus L., vrste roda Tilia L., Quercus petraea (Mattuschka) Liebl, Q. cerris L., Fraxinus excelsior L., Prunus avium L., Acer pseudoplatanus L., A. platanoides L., Ulmus glabra Huds., Populus tremula L., Corylus avellana L., itd. Zastupljen je i znatan broj različitih vrsta zeljastih biljaka. Ova asocijacija reliktnog karaktera se javlja na terenima sa brojnim raznovrsnim mikrostaništima različitog nagiba i ekspozicije, što omogućava razvoj velikog broja vrsta biljaka. 4.3 Fauna Fruške gore Fruška gora ima bogatu faunu, sa 13 vrsta vodozemaca, 11 vrsta gmizavaca, više od 210 vrsta ptica i 60 vrsta sisara (Grupa autora, 2007b). Veliki je broj vrsta sa različitim stepenom ugroženosti. Raznovrsna staništa su naseljena različitim zajednicama životinja. Fauna kičmenjaka je generalno dobro istražena, naročito ptica i sisara. Najslabije su proučene odredjene grupe beskičmenjaka. U okviru klase Insecta samo su pojdine grupe obradjene. Medju beskičmenjacima po brojnosti glavno mesto zauzimaju insekti. Identifikacija i monitoring štetne entomofaune se ostvaruje u zaštićenim šumskim biocenozama Nacionalnog parka ''Fruška gora''. Fauna Diptera je delimično proučena. U okviru Syrphidae utvrdjeno je postojanje 203 vrste iz 60 rodova (Vujić & Glumac, 1994). Iz familije Culicidae (Diptera) konstatovno je 15 vrsta. Zabeleženo je prisustvo 650 vrsta Lepidoptera. Unutar reda Coleoptera zabeleženo je 126 vrsta Cerambycidae, 67 vrsta 28 Curculionidae, 31 vrsta Scarabaeidae, 22 vrste Coccinellidae, 95 vrsta Carabidae i pet vrsta Cleridae. Medju Hymenoptera 46 vrsta podreda Symphyta, 32 vrste Formicidae i 24 vrste Apidae (Stojanović et al., 2010). Fruška gora je jedno od najznačajnijih područja za gneždjenje retkih ptica u Panonskoj niziji i Srbiji. Neke od vrsta koje se mogu sresti su: Aquila heliaca Savigny, 1809, A. pennata (Gmelin, 1788), Dendrocopos minor (Linnaeus, 1758), Dryocopus martius (Linnaeus, 1758), Corvus corax Linnaeus, 1758, Ficedula parva (Bechstein, 1792), Parus palustris Linnaeus, 1758, Emberiza hortulana Linnaeus, 1758, itd. Aquila heliaca Savigny, 1809 je najredja i najugroženija vrsta na Fruškoj gori. Na Fruškoj gori je prisutno oko 60 vrsta sisara iz 16 familija i 42 roda. Medju Chiroptera najviše vrsta je iz familije Rhinolophidae (17 vrsta), kao što su: Barbastella barbastellus (Schreber, 1774), Eptesicus serotinus (Schreber, 1774), Miniopterus schreibersii (Kuhl, 1817), Myotis mystacinus (Kuhl, 1817) i dr. Od sitnih sisara interesantno je prisustvo Spermophilus citellus (Linnaeus, 1766), Spalax leucodon Nordmann, 1840, Sorex minutus Linnaeus, 1758 i mnogih drugih. Među krupnijim sisarima značajni su: Canis aureus Linnaeus, 1758, Felis silvestris Schreber, 1777, Cervus elaphus Linnaeus, 1758 i Capreolus capreolus (Linnaeus, 1758). Većina njih su autohtone vrste izuzev vrsta Dama dama (Linnaeus, 1758) i Ovis ammon (Linnaeus, 1758) koji se gaje u lovnom rezervatu. Od ukupnog broja sisara na Fruškoj gori, 38 vrsta su zastićene kao prirodne retkosti. 29 5. FAMILIJA CHRYSOMELIDAE Familija Chrysomelidae je jedna od najvećih grupa reda Coleoptera. Zajedno sa dve srodne familije (Cerambycidae i Bruchidae) ulazi u sastav ogromne superfamilije Chrisomeloidea, koja obuhvata više od 50000 vrsta iz 2000 rodova. Medjutim, verovatno broj neopisanih vrsta nadmašuje broj do sada poznatih (Suzuki, 1996). 5.1 Morfologija Chrysomelidae su u morfološkom pogledu veoma raznovrsna grupa. Veličina tela imaga se kreće od 1-24 mm, dok oblik tela može mnogo da varira u okviru različitih grupa (npr. podfamilija ili rodova). Larve mogu biti veličine ispod 1 mm pa do preko 20 mm. Telo imaga Chrysomelidae je najčešće zaobljeno, sa sjajnim elitrama. Antene su umerene dužine, generalno kraće od polovine tela. Kod Cerambycidae antene su najčešće znatno duže, dok su kod Bruchidae one dosta kraće od ukupne dužine tela insekta. Složene oči ne okružuju mesto insercije antena u najvećem broju slučajeva (Borror & Delong, 1964). Jedna od najkarakterističnijih odlika familije je gradja tarzusa (Sl. 7). Treći tarzalni segment je proširen i prekriva sitan četvrti segment, tako da tarzusi deluju kao da su sastavljeni od četiri segmenta (Chinery, 1993). Ova odlika se javlja na tarzusima svih ekstremiteta za hodanje, a tarzalna formula deluje kao da je 4-4-4 umesto 5-5-5. Sl. 7 – Gradja tarzusa Chrysomelidae (Chinery, 1993) 30 Telo Chrysomelidae je podeljeno na tri jasno razgraničena regiona – glavu (caput), grudi (thorax) i trbuh (abdomen). Telo je kod većine vrsta sklerotizovano, sa kutikulom koja je posebno čvrsta u predelu elitri, pronotuma i na ventralnoj strani u oblasti grudnih sternita. Oblik i boja tela mogu veoma mnogo da variraju. Telo može biti izrazito konveksno, blago ili u većoj meri dorzoventralno spljošteno ili subcilindričnog oblika. Telo može biti svetlih i tamnih žutih ili braon nijansi, veoma tamno do crne boje, jarkih boja (nijanse zelene, plave i crvene), zlatne ili bronzane boje, itd. Površina tela je mat ili sa sjajem, a česte su i vrste koje imaju metalni odsjaj. Delovi kutikule mogu biti različito skulpturirani. Površina tela je prekrivena setama koje imaju ulogu čulnih taktilnih organa. Sete mogu biti različite dužine, a njihova gustina i položaj na telu su različiti. Kod nekih vrsta sete pokrivaju čitavo telo, uključujući elitre i pronotalni štit. Glava je izrazito sklerotizovani region tela na kome su skoncentrisani najvažniji čulni organi. Na prednjem delu glave se nalazi usni aparat sastavljen od labruma koji natkriljuje usne ekstremitete – mandibule (mandibulae), maksile 1 (maxillae 1) i labijum (labium) (Sl. 8). Adulti Chrysomelidae isključivo konzumiraju hranu biljnog porekla i imaju usni aparat prilagodjen za grickanje. Mastikatorna površina mandibula je različito gradjena zavisno od toga kojim se vrstama ili delovima biljke insekt hrani. Mandibule se koriste za mehaničku obradu hrane, dok maksile 1 i delovi labijuma imaju pomoćnu ulogu u procesu ishrane, ali sadrže brojne mehano- i hemoreceptore, tako da imaju značajnu ulogu u odabiru hrane. Imaga i larve Chrysomelidae hranu prepoznaju pre svega na osnovu različitih hemijskih supstanci koje biljke sadrže. U predelu iza labruma nalazi se clypeus, koji je od fronsa dovojen frontoklipealnom suturom. Antene su kod Chrysomelidae končastog tipa i sastavljene su najčešće od 10-11 antenomera. Složene oči koje se nalaze iza antena mogu biti različite veličine, oblika i boje. Oči mogu biti u različitom stepenu razdvojene. Predeo izmedju antena i očiju zauzima frons, a bočni i ventralni delovi glave se nazivaju obrazi (genae). Deo glave iza očiju, prema toraksu predstavlja potiljak (occiput). Skulpturiranost fronsa i occiputa, kao i gustina i stepen pokrivenosti ovih polja setama predstavljaju važne karaktere u determinaciji rodova i vrsta. 31 Sl. 8 – Skening elektronska mikrografija delova usnog aparata Chrysomelidae. Labrum (crveno), mandibule (zeleno), maksile (žuto) i labijum (plavo) (http://www.wikipedia.org) Thorax se sastoji od tri segmenta – prothorax, mesothorax i metathorax. Prothorax je najkrupniji deo thoraxa koji na svojoj dorzalnoj strani sadrži krupni tergit pronotum. Pronotom je razvijen u vidu štita i može u potpunosti da prekriva i štiti glaveni region. Bočni, povijeni delovi prothoraxa su epipleure, koje mogu da formiraju žljeb različite širine i dužine. Meso- i metathorax su čvrsto spojeni segmenti koji na svojoj dorzalnoj strani nose elitre i membranozna krila. Ova dva segmenta toraksa nisu sa dorzalne strane vidljivi jer su prekriveni elitrama. Tergiti meso- i metathoraxa su podeljeni na sklerite koji se nazivaju prescutum, scutum i scutellum. Scutellum koji ima središnji položaj je jedini vidljivi deo koji se nalazi u proksimalnom delu, na mestu gde se elitre dodiruju. Na ventralnoj strani torakalnih segmenata se nalaze sterniti, čiji se različito razvijeni izraštaji pružaju izmedju koksi ekstremiteta za hodanje (Brajković & Ćurčić, 2008). Elitre pokrivaju i štite toraks i abdomen. Kod nekih vrsta elitre mogu biti skraćene tako da su tergiti poslednjih nekoliko abdominalnih segmenata otkriveni. Elitre su vrlo često na površini skulpturirane i različito obojene. Ispod elitri se nalaze alae, tj. membranozna zadnja krila za letenje. Alae se u zavisnosti od vrste na različite načine mogu saviti ispod elitri. Nervatura ovih letnih krila može biti veoma različita i ponekad 32 se može koristiti kao taksonomski karakter. Iako većina vrsta Chrysomelidae može veoma dobro da leti, pojedine vrste kod kojih su elitre nepokretno spojene to ipak ne mogu činiti (npr. znatan broj vrsta u okviru tribusa Timarchini podfamilije Chrysomelinae). Oblik, skulpturiranost i stepen pokrivenosti pronotuma i elitri setama su značajni karakteri koji se koriste za identifikaciju različitih sistematskih kategorija u okviru familije. Na torakalnim segmentima se sa ventralne strane nalazi po par ekstremiteta prilagodjenih za hodanje ili skakanje (Alticinae). Svaki se ekstremitet sastoji od kokse, trohantera, femura, tibije i tarzusa. Femuri vrsta koje mogu da skaču su izrazito uvećani. Oblik segmenata ekstremiteta je važan za identifikaciju taksona Chrysomelidae. Kao što je već spomenuto, tarzusi izgledaju kao da su gradjeni od četiri segmenta, jer je četvrti segment smanjen i prekriven trećom tarzomerom. Dlačice na tarzalnim segmentima i par kandžica koje postoje na metatarzusu služe za pridržavanje i penjanje insekata po biljkama. Kod Chrysomelidae postoje i tubularne sete koje luče uljaste materije koje omogućavaju čvrsto pripijanje uz podlogu po principu adhezije. Čak je moguće kretanje i po veoma glatkim površinama, kakve su na primer voštane površine listova ili čak staklene površine. Abdomen se nastavlja iza metatoraksa. Sastavljen je od 8-9 segmenata. Svaki segment je prekriven sa skleritima – tergitima na dorzalnoj strani, pleurama u lateralnom delu i sternitima na ventralnom delu. Abdominalni skleriti su povezani delovima tanke kutikule. Tergiti se nalaze ispod elitri i obično su meki i membranozne gradje. Sa druge strane, sterniti su u većoj meri sklerotizovani. U apikalnom delu abdomena se nalaze otvori polnih organa. Struktura genitalija mužjaka i ženki je od velikog značaja prilikom identifikacije vrsta. 5.2 Klasifikacija Od Latreille-ovog pionirskog rada (1802) brojni koleopterolozi su pokušali da ustanove pouzdan sistem više klasifikacije za superfamiliju Chrysomeloidea, uglavnom bazirajući se na rezultatima komparativnih morfoloških analiza. U novije vreme nekoliko 33 novih pristupa je pokušano, uključujući filogenetske studije adulata, larvalnu morfologiju i molekularne analize. Do 1950. godine čini se da je napravljen dosta dobar konsenzus po pitanju statusa podfamilija. Neke nove podfamilije su stvorene i dobile su ime na osnovu specifičnih rodova koji su, činilo se, odskakali po svojim osobinama od ostalih predstavnika podfamilije kojoj su pripadali. Tako, na primer, Zeugophora Kunze, 1818 je predstavljala osnovu za formiranje podfamilije Zeugophorinae, Aulacoscelis Duponchel & Chevrolat, 1843 i Janbechynea Monrós, 1953 za Aulacoscelinae, Syneta Dejean, 1835 za Synetinae, itd. Kuschel & May (1990) su predložili novu podfamiliju Palophaginae iz australoazijskog regiona. Postoji veliki broj različitih klasifikacionih sistema za superfamiliju Chrysomeloidea i niže sistematske kategorije. Glavna karakteristika velikog broja klasifikacionih sistema, naročito onih iz 19. i sa početka 20. veka, je arbitrarno taksonomsko rangiranje i kategorizacija koju koriste mnogi autori. Priznavanje viših taksona i njihovo rangiranje oduvek je predstavljalo problem kada je u pitanju familija Chrysomelidae. Taksonomsko rangiranje je gotovo uvek vršeno arbitrarno, iako ga je realno skoro nemoguće objektivno izvršiti. Na primer, rang tribus se obično nalazi izmedju rangova subfamilia i genus. Medjutim, u Lacordaireovom (1845-1848) klasifikacionom sistemu on je ekvivalentan rangu familia. Sa druge strane, Jacoby (1888- 1892) stavlja tribus iznad ranga familije; u njegovom sistemu tribus Phytophaga obuhvata 11 familija. Nije redak ni slučaj da se nekom taksonu promeni rang, na primer da se subfamilija podigne na status familije. Promena taksonomskog ranga, kao i kontradiktorno rangiranje koje se često sreće u literaturi, ne samo da mogu da stvore konfuziju, već i da dovedu do grešaka u filogenetskim analizama. Osim taksonomskih kategorija, kao što su familia, subfamilia, genus i subgenus, u radovima o hrizomelidama sreću se i arbitrarne kategorije: tribus, subtribus, section, subsection, division, ''strips'', itd. U klasifikaciji hrizomelida široko su u upotrebi pet kolektivnih imena (specijalna kategorija nalazi izmedju ranga familije i podfamilije): Eupoda, Camptosomata (ili Camptosoma), Cyclica, Trichostoma i Cryptostoma. Definisanje kategorija ispod nivoa podfamilije za velike podfamilije, kao što su Chrysomelinae, Galerucinae, Alticinae, Eumolpinae, Hispinae i Cassidinae je veoma problematično i do danas ne postoji pouzdan sistem klasifikacije. Tokom sedamdesetih 34 godina prošlog veka kada je kladistika bila veoma popularna u biologiji pojavio se veći broj klasifikacionih sistema baziranih na kladistici. Medjutim, većina ovih sistema je bila u suprotnosti sa onima koji su formirani na osnovu rezultata komparativne morfologije, a kojih je najveći broj. Reid (1995) je pokušao da rekonstruiše viši klasifikacioni sistem za familiju Chrysomelidae baziran se na kladističkim analizama, ali i u ovom sistemu je rangiranje viših taksona bilo donekle kontradiktorno. Većina hrizomelidologa prihvata klasifikacioni sistem koji su predložili Seeno & Wilcox (1982) po kome je superfamilija Chrysomeloidea sastavljena od 3 familije, a familija Chrysomelidae od 19 podfamilija. Kuschel & May (1996) su dodali dvadesetu podfamiliju (Palophaginae) naknadno. Jolivet u svom klasifikacionom sistemu koristi sekcije u okviru kojih vrši grupisanje podfamilija (Jolivet, 1959) (Tab. 2). Tab. 2 – Klasifikacija familije Chrysomelidae po Jolivetu (1959), podela na 5 sekcija i 20 podfamilija. CHRYSOMELIDAE Sekcija 1. EUPODA Sekcija 3. CYCLICA 1. Sagrinae 13. Lamprosomatinae 2. Aulacoscelinae 14. Megascelinae 3. Palophaginae 15. Eumolpinae 4. Orsodacninae Sekcija 4. TRICHOSTOMA 5. Zeugophorinae 16. Chrysomelinae 6. Donaciinae 17. Galerucinae 7. Megalopodinae 18. Alticinae 8. Criocerinae Sekcija 5. CRYPTOSTOMA 9. Synetinae 19. Hispinae Sekcija 2. CAMPTOSOMA 20. Cassidinae 10. Clytrinae 11. Cryptocephalinae 12. Chlamisinae Neke podfamilije sadrže veliki broj rodova i vrsta – Alticinae oko 560 rodova i više od 8000 vrsta. Druge imaju svega nekoliko rodova i vrsta – Megascelinae imaju dva roda i 120 vrsta, a Synetinae dva roda i svega osam vrsta. Treba na kraju još spomenuti da se od skora familija Bruchidae, koja se nalazi u okviru superfamilije Chrysomeloidea, sve 35 češće tretira kao posebna podfamilija Bruchinae. U ovoj disertaciji Bruchidae nisu obradjivane i razmatrane su van opsega familije Chrysomelidae. 5.3 Filogenija Familija Chrysomelidae obuhvata oko 35000 vrsta, a po nekim pretpostavkama više od 60000 vrsta (Schmitt, 1996). U najnovijem katalogu palearktičkih Coleoptera superfamilija Chrysomeloidea (uključujući Cerambycidae i Bruchinae kao podfamiliju u okviru Chrysomelidae) obuhvata 28560 taksona (Löbl & Smetana, 2010). Usled tako velikog broja vrsta, taksonomima je potreban struktuirani referentni sistem. Klasifikacioni sistem bi trebalo da odgovara filogeniji grupe, odnosno trebalo bi da odslikava filogenetsko stablo. Svi pokušaji podele familije Chrysomelidae su bili manje ili više eksplicitni pristupi ka ''prirodnoj'' podeli. Iako taksonomi ranijih perioda često nisu uopšte koristili termine evolucija i filogenija, obično su to imali na umu kada su predlagali neki klasifikacioni sistem (polazeći od ''primitivnijeg'' ka ''složenijem''). Široko je prihvaćeno poreklo Chrysomelidae od predačkih formi Cerambycidae (Jolivet & Hawkeswood, 1995). Što se tiče filogenetskih odnosa izmedju samih podfamilija postoje veoma različiti pogledi po tom pitanju. Podfamilija Megalopinae se smatra bazalnom podfamilijom unutar Chrysomelidae. Trofički odnosi sa biljkama hraniteljkama su takodje veoma stari. Vrste roda Palophagus Kuschel, 1990 se u Australiji hrane polenom biljaka roda Araucaria Juss. Dve srodne podfamilije – Galerucinae i Alticinae čine najveću evolutivnu liniju unutar Chrysomelidae. Cassidinae se često smeštaju u posebnu podfamiliju, ali čini se da predstavljaju relativno skoro odvojenu evolutivnu liniju unutar Hispinae (Crowson, 1981). Fosilne nalaze Chrysomelidae su detaljnije pručavali Carpenter (1992) i Santiago- Blay (1994). Santiago-Blay (1994) navodi da je na osnovu fosilnih nalaza moguće pratiti početak i tok razvoja familija Chrysomelidae počev od kasnog paleozoika do ranog mezozoika (trijasa). Fosili pokazuju da je u mezozoiku postojalo 9 podfamilija, od kojih su neke veoma napredne (fosilna grupa Protoscelinae, Sagrinae, Clytrinae, 36 Cryptocephalinae, Eumolpinae, Chrysomelinae, Galerucinae, Alticinae i Cassidinae). Većina podfamilija pojavila se od sredine do kraja mezozoika. Santiago-Blay (1994) u svom radu o fosilnim Chrysomelidae navodi da se većina modernih asocijacija sa biljkama hraniteljkama odigrala tokom kasnog mezozoika ili čak ranije. Medjutim, mnogi naučnici sumnjaju u validnost ovako ranih nalaza sa početka mezozoika. Fosil male fitofagne koleoptere iz trijasa koji Santiago-Blay navodi kao fosil Chrysomelidae je veoma teško precizno proceniti, a slična je situacija i sa identitetom tri fosilne kompresije iz kasne jure nadjene u Karatau regionu u južnom delu Kazahstana (Grimaldi & Engel, 2005). Podaci hrizomelida iz perioda krede su dosta retki i uključuju samo tri nalaza: neproučenu vrstu iz ćilibara Burme (starosti 100 miliona godina), Sagrinae iz ćilibara Kanade (pre 72 miliona godina) i fosilni trag koji očigledno pripada nekoj vrsti Hispinae (pre 65 miliona godina). Wilf et al. (2000) u svom radu, na osnovu fosilnih tragova Hispinae na biljci Zingerberopsis sp. (Zingiberaceae) iz kasne krede i eocena, navode da je do divergencije većine podfamilija Chrysomelidae došlo tokom kasne krede. Eksplozivna adaptivna radijacija Chrysomelidae i njihova divergentna evolucija bila je prouzrokovana naglim razvojem cvetnica. Fosili Chrysomelidae su veoma raznovrsni u tercijaru. Reid (1995) je izvršio jednu od najobimnijih studija filogenetskih odnosa podfamilija Chrysomelidae. U svom radu koristio je 71 karakter. Reid (1995) priznaje 29 taksona, od kojih 10 nisu tradicionalno Chrysomelidae (Nemonychidae, Belidae, Anthribidae, Disteniidae, Anoplodermatidae, Parandrinae, Prioninae, Cerambycinae, Lepturinae, Vesperidae). Ostalih 19 taksona su Palophaginae, Megalopodinae, Zeugophorinae, Orsodacninae, Aulacoscelidinae, Spilopyrini, Synetini, Eumolpini, Megascelidini, Lamprosomatinae, Cryptocephalinae, Bruchinae, Sagrinae, Donaciinae, Criocerinae, Hispinae, Chrysomelini, Timarchinii, Galerucinae. Kada su podaci analizirani sa svim nerasporedjenim karakterima jednake težine dobijena su dva stabla podjednake parsimonije. Od ta dva stabla striktno konsenzus stablo je izvedeno i na njemu Cerambycidae i Chrysomelidae su prikazane kao nemonofiletske grupe. Ovo konsenzus stablo se pokazalo velikim delom neinformativnim, što je posledica davanja jednake težine svim karakterima. Ponovo analizirajući podatke pod drugačijim pretpostavkama, davajući drugačiju težinu različitim karakterima, dobijeno je stablo koje 37 je Reid prihvatio kao zadovoljavajuće (Sl. 9). Reidova studija nije mehanička kladistička analiza u kojoj je što veći broj karaktera ubačen u kompjuter bez obzira na njihov biološki smisao. Naprotiv, svaki je karakter opisan i diskutovan, a zaključci su pažljivo procenjeni. Uprkos velikoj opsežnosti studije sam Reid je zaključio da jednostavno nema dovoljno podataka da bi se utvrdili svi filogenetski odnosi u okviru Chrysomeloidea (Schmitt, 1996). Sl. 9 – Reidov kladogram dobijen kompjuterskom analizom u programu PAUP, baziran na 71 karakteru (Schmitt, 1996). U novijoj studiji bazalnih odnosa Chrysomelidae analizom preko 3000 baznih parova 18S rRNK, mitohondrijalne 16S rRNK i nuklearne 28S rRNK, kod 167 reprezentativnih taksona, izdvojene su tri glavne filogenetske linije ili klade – 'Sagrine', 'Eumolpine' i 'Chrysomeline'. U okviru klade 'Sagrine' se ubrajaju postojeći taksoni Sagrinae, Donaciinae, Criocerinae, Symetinae i Bruchinae. Kladu 'Chrysomeline' čine monofiletske linije Chrysomelinae i, takodje, monofiletske grupe Galerucinae i Alticinae. 'Eumolpine' sadrže nekoliko podfamilija koje ranije nisu bile povezivane, kao što su Eumolpinae, Cryptocephalinae, Chlamisinae, Clytrinae, Cassidinae i Hispinae. Interesantno je da je studija pokazala da su se recentne podfamilije Chrysomelidae pojavile krajem krede i početkom paleocena (pre 72 do 55 miliona godina). Ovo znači da 38 je radijacija bazalnih grupa otpočela znatno pre diverzifikcije njihovih biljaka hraniteljki (Gómez-Zurita et al., 2007). Od ukupno 20 podfamilija koje su danas priznate, 16 je bilo poznato do 1908. godine. Tokom prošlih 100 godina imena taksona Chrysomelidae su često bila menjana. Jednostavno menjanje rangova u klasifikacionom sistemu i promena imena taksona ne rešavaju nikakve filogenetske probleme. Slično, monofiletski odnosi se ne mogu rešiti spajanjem dva taksona u jedan (često je to radjeno u slučaju podfamilija Cassidinae i Hispinae). U paleontoškim publikacijama ne retko se spominje nezavisno poreklo familija ili podfamilija Chrysomelidae. Ovo impliciranje na polifiletsko poreklo kosi se sa filogenetskim načinom razmišljanja. U najboljem slučaju ''nezavisno poreklo'' upućuje na konvergentnu evoluciju nekih karaktera kod različitih taksona. Još jedan problem koji se javlja je interpretiranje homonimija u literaturi u homologije. Pri uzimanju karaktera iz literature postoji veliki rizik da se uzmu pogrešne homologije. Jedno isto ime koje koriste različiti autori ne mora da bude vezano za isti karakter. U filogenetskoj analizi davanje iste težine svim karakterima nema biološki smisao iako može na prvi pogled biti objektivno. Trenutno ne postoji kladogram koji objašnjava distribuciju svih do sada determinisanih stanja karaktera, a da u isto vreme ispunjava očekivanja iskusnih sistematičara. Treba imati na umu da se klasifikacioni sistemi koje su razradili specijalisti verovatno približavaju realnim filogenetskim odnosima u većem stepenu nego kladogrami dobijeni kompjuterskim programima. Jedina je razlika što se kladogrami mogu diskutovati i odbaciti naučnim postupcima, dok u slučaju klasifikacionih sistema eksperata to nije moguće. 5.4 Biologija larvi Najveći broj vrsta Chrysomelidae ima fitofagne larve koje se često hrane istim ili sličnim vrstama biljaka kao i adulti. Izuzetak predstavljaju larve Clytrinae i pojedinih 39 vrsta Chrysomelinae i Lamprosomatinae, koje su karnivorne, detritivorne ili koprofagne. Biologija larvi veoma varira u zavisnosti od podfamilije, roda ili čak vrste. Larve Megascelinae i Aulacoscelinae su za sada neopisane i nepoznate, ali moguće je da larve Megascelinae žive pod zemljom i hrane se korenjem biljaka. Sagrinae i Megalopodinae imaju larve koje prave kanale u stabljikama biljaka, gde se hrane i rastu. Maulik (1941) navodi da su larve velikog broja vrsta uzročnici nastanka gala na stabljikama. Larve Palophaginae nastanjuju muške strobile (šišarke) vrsta roda Araucaria Juss. Hrane se drškama sporofila. Larveni stadijum Orsodacninae je otkriven tek 1981. godine od strane Cox-a i Crowson-a. Smatralo se da se hrani kao miner listovima i pupoljcima Rosaceae i srodnih familija, ali za ovo ne postoje pouzdani dokazi. Prema Cox-u larva Orsodacninae je filogenetski srodna istoj u okviru podfamilija Galerucinae i Alticinae, tako da je očekivano da živi podzemno i hrani se korenjem (Cox, 1981). Larve Zeugophorinae su u najvećem broju slučajeva mineri na listovima i pupoljcima žbunastih i drvenastih biljaka. Javljaju se na istoj biljci kao i adulti (Lee, 1998). Donaciinae imaju polifagne akvatične larve koje se hrane korenovima i stabljikama vodenih biljaka. Vazduh ekstrahuju pomoću terminalnih abdominalnih nastavaka direktno iz stabljike biljke kojom se hrane (Bieńkowski, 1992). Larve Megalopodinae žive i hrane se biljnim tkivima unutar stabljika. Biologija larvi Criocerinae dosta varira u zavisnosti od roda i vrste. Većina vrsta živi slobodno na površini listova, dok su manji broj mineri, a ima i vrsta kod kojih larve prave kućice ili žive u galama (Schmitt, 1988). Synetinae imaju polifagne larve koje žive pod zemljom i hrane se korenjem biljaka. Larve Clytrinae žive unutar ili u blizini mravinjaka. Polifagne larve se hrane jajima, egzuvijama, uginulim jedinkama mrava ili njihovim ekskretom. Takodje se hrane i različitim vrstama biljaka u okolini mravinjaka, kao i detritusom. Neke vrste formiraju kućice sačinjene od ekskreta (Schöller, 1998). Larve Cryptocephalinae su detritivorne ili fitofagne. Fitofagne vrste se hrane listovima ili korenjem biljaka. Mali broj vrsta je mirmekofilan ili submirmekofilan (Schöller, 1999). Kod Chlamisinae larve se hrane listovima, stabljikama i plodovima biljaka. Kućice koje prave od ekskreta pružaju im odličnu kamuflažu protiv neprijatelja. Lamprosomatinae imaju polifagne ili monofagne larve koje se hrane pretežno detritusom, ali i listovima i stabljikama biljaka, pa čak i korom stabljika. Prave kućice od ekskretornih materija (Erber, 1988). Eumolpinae imaju polifagne larve koje žive 40 podzemno i hrane se korenjem biljaka, uključujući i stablove i korenske krtole. Pojedine vrste su mirmekofilne. Chrysomelinae su veoma velika i raznovrsna grupa čije se larve hrane listovima ogromnog broja različitih vrsta biljaka klase Magnoliopsida (dikotile). Larve Galerucinae su polifagne i pretežno žive podzemno hraneći se korenjem biljaka. Kod nekih vrsta larve se hrane listovima biljaka. Larve Alticinae su mineri listova, hrane se unutar plodova, stabljika i pupoljaka, žive slobodno na listovima ili podzemno i hrane se korenjem biljaka. Larve Hispinae žive i hrane se izmedju sklopljenih listova monokotila, unutar grančica zeljastih i poludrvenastih biljaka, mineri nastanjuju unutrašnjost listova, a veoma mali broj vrsta živi slobodno i hrani se listovima. Larve Cassidinae su generalno slobodnoživeće na listovima biljaka. Na dorzalnoj strani nose kamuflažni i zaštitni štit od stare egzuvije i fekalnih materija (Bordy, 2000). 5.5 Biologija lutke Lutke Chrysomelidae predstavljaju prelazni stadijum izmedju larvi i imaga. Poseduju kombinaciju karaktera koji potiču od larve i onih koji su vezani za unutrašnje razviće imaga. Medjutim, lutke imaju i neke svoje jedinstvene odlike i strukture koje nisu vezane ni za larveni ni za stadijum imaga. Lutka ili pupa je pasivni i mirujući stadijum u razviću. Lutke su morfološki prilagodjene različitim sredinama u kojima se ulutkavanje vrši. Pupacija se može odvijati u okviru kokona i ćelija ili van njih, u zemljištu, vodi, u/na stabljikama i na listovima biljaka. Kokoni su formirani od delova larvene egzuvije, različitog biljnog materijala, peska i analnih izlučevina. Ćelije formiraju larve kompresijom zemljišta i izlučivanjem sekreta ili ekskreta koji imaju ulogu da ojačaju zidove ćelije. Različite strukture na telu (urogomfi, sete, spikule, spine, tuberkule i sl.) omogućavaju lutki da bude čvrsto i sigurno locirana i pričvršćena za supstrat. Smatra se da lutke onih vrsta kod kojih se pupacija odvija u kokonima ili ćelijama imaju primitivniji vid odbrane. Ove su lutke obično nežne gradje, slabo sklerotizovane i beličaste ili žućkaste boje. Sa druge strane, lutke koje nisu zaštićene imaju veoma sklerotizovanu kutikulu, različito su obojene i obično imaju kriptičke ili mimetičke sposobnosti (Hinton, 41 1946). Najveći broj vrsta Chrysomelidae ima lutke koje su sa slobodnim telesnim nastavcima i pripadaju tipu pupa exarata. Manji broj vrsta ima lutke gradjene po tipu pupa obtecta. Pupacija se u najvećem broju slučajeva vrši u neposrednoj blizini biljke hraniteljke ili na samoj biljci. Kod Sagrinae pupacija se vrši u okviru čvrstog braonkastog kokona, čiji su unutrašnji zidovi obloženi analnom izučevinom. Kokoni mogu biti grupisani u ćelijama koje larve formiraju i oblažu sa sažvakanim delovima stabljike. Kokoni se nalaze unutar gala na stabljikama ili unutar korenova Fabaceae, koje su najčešće biljke domaćini. Palophaginae se ulutkavaju u ćelijama u zemlji nakon hipermetamorfnog prepupalnog stadijuma. Zeugophorinae se ulutkavaju unutar ćelija u zemlji. Larve Donaciinae se ulutkavaju u korenovima vodenih biljaka. Larva izlučuje lepljivu supstancu preko brojnih žlezda na telu i formira prekrivač koji se kasnije unošenjem vazduha u telo raširi u kokon buretastog oblika. Sekreti i ekskreti crevnog sadržaja dodatno ojačavaju strukturu kokona. Larva kiseonik dobija preko aerenhimskih ćelija biljnog tkiva. Megalopodinae se ulutkavaju unutar ćelija u zemlji. Pupacija Criocerinae se odvija nekoliko centimetara ispod zemlje u okviru beličastog kokona ili je kokon pričvršćen za stabljiku i listove biljke. Kokon je formiran od usnih izlučevina larve. Kod Synetinae ulutkavanje se vrši u ćelijama u zemlji. Clytrinae se ulutkavaju unutar larvalne košuljice koja je impregnirana česticama zemlje i praškastim analnim sekretom. Slična je pupacija i kod Cryptocephalinae i Chlamisinae, kod kojih se ulutkavanje vrši unutar poslednje larvalne egzuvije koja može biti ojačana analnim izlučevinama (LeSage, 1984). Lamprosomatinae se ulutkavaju unutar larvalne egzuvije. Eumolpinae se ulutkavaju unutar ćelija u zemlji koje larva formira specifičnim pokretima okretanja i uvrtanja. Ponekad je lutka u ćeliji oslonuta na urogomfe i suspendovana na femoralnim spinama tako da telo ne dodiruje zidove ćelije. Kod Chrysomelinae se pupacija odigrava otvoreno na listovima, unutar kokona koji je prikačen za biljku hraniteljku, unutar svilenkastog kokona ili u ćelijama u zemlji. Galerucinae se ulutkavaju otvoreno na listovima, unutar kokona koji je za listove pričvršćen maksilarnim sekretom ili unutar ćelija u zemlji koje su ojačane svilenkastim nitima (Steinhausen, 1998). Alticinae obavljaju ulutkavanje na otvorenom na listovima, unutar kokona formiranog od viskoznog analnog i usnog sekreta pričvršćenog za listove, unutar šupljih stabljika biljaka ili u zemljanim ćelijama koje mogu biti obložene svilenim 42 nitima. Kod Hispinae pupacija se retko odvija na otvorenom na listovima, a obično je unutar mina u listovima koje formiraju larve. Nema formiranja kokona. Može se vršiti i u okviru poslednje larvalne egzuvije, u pazuhu listova ili unutar stabljika cvasti i plodova (Hawkeswood & Takizawa, 1997). Cassidinae se obično ulutkavaju na otvorenom na listovima i stabljikama biljki hraniteljki, a retko na okolnoj vegetaciji. U prepupalnom stupnju larva pričvršćuje prednje abdominalne sternite za biljku tako da kada do pupacije dodje lutka ostaje vezana za poslednju larvalnu egzuviju. Često i fekalni štit koji je larva nosila ostaje vezan za urogomfe i biva postavljen sa dorzalne strane lutke (Cox, 1996). 5.6 Biologija imaga Imaga Chrysomelidae se hrane veoma velikim brojem vrsta biljaka koristeći u ishrani gotovo sve biljne organe. Najveći broj vrsta se hrani stabljikama i listovima (Lopatin & Kulenova, 1986). Korišćenje cvetova u ishrani (uključujući prašnike i ovarijume tučkova) je generalno gledano retka pojava. Medjutim, adulti pojedinih vrsta, rodova i podfamilija često u ishrani mogu da koriste cvetne delove (npr. Diabrotica spp., Aulacophora spp. i neke druge Galerucinae, neke Aulacoscelinae, Megascelinae i Eumolpinae). Ishrana polenom je nešto češće zastupljena kod familija Criocerinae, Cryptocephalinae, Eumolpinae, Alticinae i nekih Chrysomelinae. Korišćenje polena od strane adulata je jedan od vidova dopunske ishrane. Osim polena koji je bogat proteinima, imaga koriste i nektar koji predstavlja energetsku hranu sa obiljem esencijalnih aminokiselina. Treba napomenuti da ishrana polenom ne mora biti povezana sa oprašivanjem biljaka iako do oprašivanja može da dodje (Jolivet & Hawkeswood, 1995). Sagrinae se pretežno hrane stabljikama zeljastih i poludrvenastih biljaka ubušavajući se u stabljiku. Svega nekoliko vrsta je uočeno da se hrani listovima, a čini se da pojedine vrste koriste i cvetove u ishrani (Chen, 1962; Crowson, 1946). Trofički odnosi Aulacoscelinae su za sada nepoznati. Na osnovu nekoliko nalaza moguće je da se 43 vrste ove podfamilije hrane cvetovima biljaka. Palophaginae se hrane polenom muških šišarki vrsta roda Araucaria Juss. (Kuschel & May, 1990). Adulti Orsodacninae su polifagni i hrane se polenom i anterama cvetova, pri čemu nikada ne oštećuju čašične ili krunične listiće. Izgleda da preferiraju cvetove bele boje. Vrste roda Cucujopsis Crowson, 1946 se hrane polenom muških šišarki rodova Araucaria Juss. i Agathis Salisb. (Araucariaceae) (Jolivet & Hawkeswood, 1995). Zeugophorinae se hrane listovima žbunastih i drvenastih biljaka, a moguće je da se neke vrste hrane i polenom. Donaciinae se u stadijumu imaga hrane vodenim biljkama, ali i nekim kopnenim vrstama uključujući i polen njihovih cvetova. Većina vrsta se sreće na monokotilama (pretežno Nymphaeaceae), a manji broj na dikotilama (Hawkeswood, 2009). Megalopodinae su polifagne i hrane se zeljastim delovima stabljika biljaka (isključivo dikotila). Biologija velikog broja vrsta je još uvek nepoznata. Criocerinae su oligofagne ili monofagne. Hrane se listovima i stabljikama biljaka, a nekoliko vrsta se hrani cvetnim delovima (Schmitt, 1988). Synetinae su polifagne i hrane se listovima i zeljastim delovima golosemenica (četinara) i skrivenosemenica (Yu, 1988). Adulti Clytrinae su polifagni i hrane se mladim listovima, pupoljcima i polenom dikotila i monokotila. Kod nekoliko vrsta mirmekofilija se zadržava i u stadijumu imaga. Cryptocephalinae se pretežno hrane listovima dikotila. U okviru monokotila koriste u ishrani samo polen i cvetove biljaka familije Poaceae. Kod vrste Isnus petasus Selman, 1962 adulti žive unutar stipularnih trnova Acacia drepanolobium Sjost. (Mimosaceae) u simfiliji (komensalnom odnosu) sa mravima vrste Crematogaster nigriceps Emery, 1897, verovatno pri tome hraneći se otpacima, mrtvim telima mrava i jajima u mravinjaku. Chlamisinae su polifagne i obično se hrane listovima, pupoljcima i cvetovima zeljastih, žbunastih i drvenastih biljaka. Navode se i slučajevi ishrane adulata mahovinama i lišajevima i korom stabljika. Ishrana je veoma usko specijalizovana na nivou biljnih vrsta, ali široka na nivou familija biljaka. Lamprosomatinae su slabo proučena podfamilija o čijoj se biologiji dosta malo zna. Kod vrsta koje su za sada dobro proučene je pretežno prisutna polifagija, ali smatra se da je uprkos tome veliki broj vrsta monofagan. Adulti se hrane listovima i stabljikama biljaka (Jolivet, 1977). Imaga Megascelinae se izgleda pretežno hrane listovima žbunastih i drvenastih biljaka. Eumolpinae su najvećim delom polifagne i hrane se dikotilama i monokotilama, a sekundarno su se adaptirale i na ishranu golosemenicama. Imaga se 44 hrane listovima, stabljikama, cvetovima, plodovima i semenima biljaka. Pojedine vrste su štetočine biljnih kultura. Veći je broj mirmekofilnih vrsta (Jolivet, 1987b). Chrysomelinae su u ishrani veoma specijalizovane na nivou rodova i vrsta. Polifagija je praktično nepoznata tako da je najveći broj vrsta monofagan ili redje oligofagan. Hrane se isključivo biljkama iz klase Magnoliopsida (dikotile). Adulti se pretežno hrane listovima biljaka. Galerucinae su monofagne, oligofagne ili sekundarno polifagne. Većina se hrani dikotilama, a manji broj monokotilama, golosemenicama i papratima. Adulti se hrane listovima, polenom ili nektarom cvetova. Postoji veći broj vrsta koje se tretiraju kao štetočine u poljoprivredi i šumarstvu. Mogu da vrše oprašivanje biljaka jer generalno dobro lete (Jolivet, 1987a). Alticinae su oligofagne ili monofagne, a retko i polifagne. Adulti se hrane listovima, zeljastim delovima grančica, delovima cvetova, polenom i plodovima. Većina vrsta se hrani dikotilama, a manji broj monokotilama. Veliki je broj poljoprivrednih štetočina (Jolivet, 1991). Hispinae su veoma specijalizovana podfamilija. Najveći broj vrsta je monofagan ili oligofagan, a mali broj su polifagi. Adulti se pretežno hrane mezofilom listova i pri izboru hrane su u većem stepenu generalisti nego larve. Primarno se hrane monokotilama, a ishrana dikotilama je čini se skorija adaptacija. Veliki je broj štetočina u poljoprivredi, šumarstvu i hortikulturi (Jolivet, 1989). Cassidinae su oligofagne ili monofagne, a retko polifagne. Imaga se hrane listovima pretežno zeljastih ili žbunastih biljaka (Jolivet, 1988). Poseduju odličnu kriptičnu obojenost kutikule i mimetičke sposobnosti (brze promene boje prouzrokovane različitim stimulusima). 5.7 Odbrambene strategije larvi i adulata Chrysomelidae koriste veliki broj različitih oblika zaštite od predatora i opasnosti. Tu spadaju refleksno krvarenje, toksičnost, refleksna imobilizacija, brzo letenje, mehanički oblici zaštite, aposematska obojenost, kamuflaža, mimikrija, gregarnost, posebni oblici ponašanja, itd. Refleksno krvarenje se sreće kod adulata mnogih Chrysomelidae (npr. Timarcha spp., Coelomera spp.). Može biti femuro-tibijalno ili prebukalno krvarenje. Kod ovog 45 oblika zaštite hemolimfa se istiskuje refleksno na navedenim mestima na telu. Refleksno krvarenje je dosta efektivno kod predatora kao što su ptice, mravi i gušteri. Većina vrsta Chrysomelidae je toksična, što pruža dobru zaštitu protiv brojnih kičmenjaka, a u kombinaciji sa drugim oblicima zaštite i protiv nekih predatorskih insekata (posebno mrava) (Deroe & Pasteels, 1982). Odredjene vrste rodova Polyclada Dejean, 1835 i Diamphidia Gerstaecker, 1855 (Alticinae) su do te mere toksične da Bušmani pustinje Kalahari koriste larve za pravljenje otrovnih vrhova za strele. Zanimljivo je da su i larve vrsta roda Lebistina Motschulsky, 1864 (Carabidae: Lebiinae) koje se hrane ovim hrizomelidama takodje veoma otrovne i Bušmani ih koriste u istu svrhu (Jolivet & Hawkeswood, 1995). Kada se uznemire mnoge vrste pribegavaju refleksnoj imobilizaciji ili brzo uzlete. Pri refleksnoj imobilizaciji jedinke se otkače sa biljke i padaju na zemlju. Obojenost imaga i larvi ima višestruku ulogu, ali se može reći da je odbrambena funkcija obojenosti glavna. Obojenost može biti strukturalna ili hemijska. Kamuflažna obojenost čini hrizomelide manje upadljivim ili gotovo neprimetnim. Kriptična obojenost i homohromija sa biljkama hraniteljkama je najizrazitija kod vrsta podfamilije Cassidinae, ali se sreće u znatnoj meri i kod vrsta drugih podfamilija. Aposematska obojenost je upozoravajuća i daje jasan znak neprijateljima da je vrsta toksična ili generalno neukusna (npr. crna, žuta, narandžasta ili braon boja sa crvenim, plavim ili crnim šarama, metalik, ljubičasta boja i sl.). Mimikrija postoji kod nekih vrsta i može biti veoma kompleksna i predstavljena je imitacijom različitih oblika iz prirode, kao što su izmet ptica, insekata ili puževa, listovi i grančice biljaka, druge slične vrste insekata (iz iste ili drugih familija i redova), itd. Neke Chrysomelidae imaju sposobnost promene boje, što naročito važi za veliki broj vrsta Cassidinae. Promene obojenosti su vezane za tanak tečni film kutikule. Promene mogu biti nagle (kod nekih vrsta za oko 1 minut) ili postepene (Jolivet, 1994a). Neke se vrste u zaštiti od predatora oslanjaju na mehanička svojstva kutikule. Kod nekih vrsta elitre su veoma čvrste i tako gradjene da onemogućavaju grabljivcima da lako uhvate jedinku ili dospeju do mekanih i vitalnih delova tela. Vrste roda Polychalca Chevrolat, 1837 (Cassidinae) imaju veoma čvrste elitre koje se mogu polomiti jedino pomoću čekića i koriste se u Brazilu od strane lokalnih stanovnika za pravljenje nakita. Cassidinae imaju telo tako gradjeno da im omogućava uvlačenje glave, antena i 46 ekstremiteta za hodanje ispod pronotuma i elitri i jako pripijanje uz podlogu (Chaboo, 2007). Odbrambene sposobnosti larvi variraju u okviru podfamilija. Larve onih vrsta koje žive kao mineri u tunelima unutar tkiva listova, unutar stabljika, izmedju blisko priljubljenih listova monokotila, kao i one koje žive u zemlji su prirodno dosta dobro zaštićene od predatora. Larve koje slobodno žive na površini listova se brane posebno konstruisanim štitovima i kućicama, toksičnim sekretima, enteričnim ili bukalnim pražnjenjem i gregarnošću. Briga o potomstvu se javlja kod Stolaini (Cassidinae) i kod vrsta roda Gonioctena Chevrolat, 1837 (Chrysomelinae). Cikloaleksija je prstenasta odbrambena strategija larvi. Sreće se kod Stolaini (Cassidinae), nekih Chrysomelinae i Galerucinae. Kod cikloaleksije larve se ciklično rasporedjuju jedna uz drugu sa glavama unutar prstena i abdomenima van njega ili glavama van prstena, a abdomenima unutar njega. Unutar ciklične formacije larve takodje pokazuju agresivne oblike ponašanja, kao što su uzdignuti abdomeni, enterično ili bukalno pražnjenje i pokušaji nasrtanja. Larve se povremeno smenjuju unutar prstena, tako da one koje su bile na spoljnoj strani prelaze u unutrašnjost i obrnuto. Ova je strategija slična onoj koju koriste larve odredjenih vrsta Hymenoptera (Pergidae i Argidae) i naročito je efektivna protiv mrava i stenica (Jolivet et al., 1990; Verma, 1996). Brojne su vrste čije larve poseduju kućice ili štitove izgradjene obično od ekskretornih i fekalnih materija i starih egzuvija. Štit poseduju vrste podfamilije Cassidinae. Nose ga na dorzalnoj strani tela i mogu precizno da ga usmeravaju. 5.8 Alotrofija (ksenofagija) Alotrofija se definiše kao nagla promena u ishrani životinja kao odgovor na odredjene spoljašnje (pretežno klimatske promene) i unutrašnje faktore. Alotrofija se obično javlja u stresnim situacijama i predstavlja strategiju za preživljavanje nepovoljnih uslova. Kod alotrofije Chrysomelidae prelaze sa normalne ishrane jednom biljnom vrstom ili vrstama istog roda ili familije na ishranu drugom biljkom koja često ne mora 47 biti srodna (recimo iz druge familije). Ove druge biljke koje se pod normalnim uslovima ne koriste u ishrani se nazivaju sekundarne ili alternativne biljke hraniteljke. Sekundarne biljke više imaju ulogu kao skloništa (refugijumi) za vreme nepovoljnih klimatskih uslova (recimo izrazite suše), kada normalna biljka hraniteljka nije u tom trenutku dostupna (Jolivet & Hawkeswood, 1995). Tako, u Evropi najčešće sekundarne biljke hraniteljke za Alticinae su iz rodova Quercus L., Populus L. i Pistacia L., dok su u tropima to različite voćke, kao na primer guava (Psidium spp.), Persea spp. i Carica spp. Larve Clytrinae su polifagne i često karnivorne (hrane se jajima mrava), ali su adulti striktno fitofagni. Ovo nije slučaj alotrofije, već sastavni deo normalnog razvića kod vrsta ove podfamilije. Utvrdjeno je da dosta često adulti vrsta različitih podfamilija mogu da se hrane sopstvenim jajima ili jajima druge jedinke. U pitanju je metod kojim se vrši regulacija brojnosti populacije (broja larvi) i verovatno poboljšava proteinska ishrana. Zanimljiv je slučaj vrste Oomorphus floridanus Horn, 1893, koja se normalno hrani vrstama familije Araliaceae, ali se na Floridi hrani ekskretom jedne vrste glodara. S obzirom na to da vrste roda Hedera L. (Araliaceae) nisu naročito rasprostranjene u oblasti Key Largo na Floridi, moguće je da ova vrsta hrizomelida pokušava da preživi hraneći se alternativnom hranom kakva je izmet glodara (Jolivet & Verma, 2002). Prelazak polifagnih ili oligofagnih vrsta na ishranu introdukovanim biljnim vrstama koje pripadaju familiji čije vrste insekti u normalnim uslovima koriste u ishrani, kakve su brojne kulturne biljke, ne predstavlja alotrofiju. 48 6. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA CHRYSOMELIDAE U SRBIJI Fauna Chrysomelidae u Srbiji je u celini veoma slabo proučena. Osim brojnih faunističkih radova u kojima su obuhvaćeni svi insekti ili samo pripadnici reda Coleoptera, veoma je mali broj onih koji se baziraju isključivo na familiji Chrysomelidae. Nedavno je dat prikaz faune svih prisutnih podfamilija na teritoriji cele Srbije (Gavrilović & Ćurčić, 2011). Najveća pažnja je bila poklonjena onim vrstama koje imaju odredjeni ekonomski značaj. Štetne i privredno značajne vrste Chrysomelidae su obradjivane zajedno sa drugim grupama insekata. Živojinović i Tomić (1956) su u okviru rada o štetnim insektima lišćarskih vrsta biljaka naveli 20 vrsta hrizomelida iz 15 rodova i 6 podfamilija. Oni su svoja istraživanja najvećim delom vršili na prostoru Vojvodine i pojedinim centralnim i istočnim delovima Srbije, pri čemu su insekti sakupljani pretežno sa vrsta familije Salicaceae. Jovanić (1962) je u prikazu entomofaune na površinama pod žitaricama u Vojvodini obuhvatio 6 vrsta iz 5 rodova i 3 podfamilije. U prikazu štetne entomofaune Deliblatske peščare Živojinović (1963) je konstatovao 13 vrsta iz 9 rodova i 5 podfamilija Chrysomelidae. Pojedine vrste Chrysomelidae se navode u okviru brojnih faunističkih radova koji su bazirani na istraživanjima insekata sa prostora Srbije. Bobić (1891) je u okolini Kruševca registrovao 12 vrsta iz 8 rodova i 4 podfamilije. Csiki (1904) u studiji o tvrdokrilcima Srbije navodi prisustvo 32 vrste iz 19 rodova i 8 podfamilija. On je sakupljanje vršio u pojedinim delovima istočne i južne Srbije. Na osnovu materijala sa brojnih lokaliteta u centralnim, istočnim, zapadnim i južnim delovima Srbije Košanin (1904) je zabeležio prisustvo 107 vrsta iz 44 roda i 12 podfamilija. Dajući prikaz faune mekušaca i Coleoptera novopazarskog Sandžaka Wohlberedt-Triebes (1909) su sakupili 26 vrsta iz 17 rodova i 8 podfamilija. Teleki i Csiki (1922-1940) na prostoru sužne Srbije i severnih delova Albanije (većim delom na prostoru Kosova) konstatovali su 97 vrsta iz 28 rodova i 8 podfamilija. U radu o tvrdokrilcima planine Avale Mamontov (1937), izmedju ostalog, navodi i 26 vrsta iz 14 rodova i 6 podfamilija Chrysomelidae. 49 Živojinović (1950) u entomološkoj monografiji o šumskoj domeni Majdanpek spominje 126 vrsta iz 43 roda i 11 podfamilija. Petrik (1958) u prikazu entomofaune Deliblatske peščare navodi 32 vrste iz 23 roda i 9 podfamilija. Tripković-Čubrilović (1960) je analizirajući faunu insekata na prostoru Obedske bare utvrdila zastupljenost 11 vrsta iz 8 rodova i 4 podfamilije. Janković (1972) je u svom radu o fauni Coleoptera na Kopaoniku dao dosta dobar prikaz zastupljenosti pripadnika familije Chrysomelidae. Konstatovao je 92 vrste iz 39 rodova i 11 podfamilija. Gruev (2005) navodi da je u Srbiji zabeleženo prisustvo 354 vrste. On je svoj rad bazirao velikim delom na faunističkim ekspedicijama Viktora Apfelbecka (1912-1916) na Balkanskom poluostrvu, svojim ličnim istraživanjima i radovima nekih drugih autora. Medju radovima koji se bave isključivo vrstama familije Chrysomelidae najviše ima onih koji obradjuju privredno značajne vrste. Faunističkih radova je relativno malo. Značajan doprinos izučavanju vrsta podfamilije Alticinae ima Guido Nonveiller, koji je objavio više radova i monografija. Nonveiller (1959) u radu spominje retku pojavu vrste Altica oleracea (Linnaeus, 1758) na jagodama. Takodje, daje prikaz do tada konstatovanih biljaka hraniteljki ove vrste u Srbiji. U radu o specijalizaciji u ishrani vrsta roda Podagrica Chevrolat, 1837, Nonveiller (1960b) navodi do tada utvrdjene biljke hraniteljke vrsta ovog roda. Veoma značajno delo monografskog karaktera od Nonveillera (1960c) daje prikaz faune štetnih vrsta Alticinae u Srbiji. U ovom radu je obuhvaćen veliki broj ekonomski značajnih vrsta koje se javljaju kao štetočine u poljoprivredi, šumarstvu, hortikulturi i na lekovitim biljkama. Rad je formulisan po principu da su biljke rasporedjene po familijama, a potom se u okviru svake familije daje prikaz štetnih vrsta Chrysomelide i njihovih biljaka hraniteljki. Nonveiller (1978) u radu navodi da je u Srbiji zabeleženo 19 vrsta roda Chaetocnema Stephens, 1831. Prikazane su vrste prisutne u Srbiji, podaci o biljkama hraniteljkama, datumi prikupljanja i nazivi lokaliteta. Za svaku vrstu su dati rasprostranjenje i zoogeografske informacije vezane za granice areala, praćene odgovarajućim kartama. Leonardi & Nonveiller (1982) daju reviziju vrsta roda Crepidodera Chevrolat, 1837, sa posebnim osvrtom na vrstu Neocrepidodera springeri (Heikertinger, 1923). Morfološki su analizirane jos neke vrste ovog roda i dat je ključ za njihovu identifikaciju. Gavrilović i Ćurčić (2011) su na teritoriji Srbije registrovali 406 vrsta iz 74 roda i 13 podfamilija. 50 Prikaz faune Chrysomelidae Fruške gore dao je Gruev (1984, 1986) u okviru dva rada. On je konstatovao 51 vrstu iz 18 rodova i 4 podfamilije. Od ukupnog broja vrsta najviše je onih koje pripadaju podfamilijama Alticinae i Chrysomelinae. Gruev (1984, 1986) za neke vrste daje konkretne nazive lokaliteta i biljke na kojima je sakupio insekte. U Prilogu 2 prikazan je pregled svih dosadašnjih istraživanja faune Chrysomelidae u Srbiji. Podfamilije, rodovi i vrste su abecedno rasporedjeni. Dati su, koliko je bilo moguće, precizni podaci o lokalitetu i datumu sakupljanja. Podaci o biljkama sa kojih su insekti sakupljeni postoje tamo gde su autori takvu informaciju uvrstili u svojim radovima. U okviru svake vrste nalazi se spisak autora koji je spominju u svojim radovima, kao i godine objavljivanja radova. 51 7. PREGLED FAUNE CHRYSOMELIDAE OBEDSKE BARE I FRUŠKE GORE U ovom poglavlju dat je prikaz prikupljenih vrsta koje su obuhvaćene ovom disertacijom. Za svaki rod je predstavljeno geografsko rasprostranjenje u svetu i Evropi. Podaci o broju vrsta odredjenog roda u Evropi su najvećim delom preuzeti iz baze podataka internet sajta Fauna Europaea (http://www.faunaeur.org). U okviru rodova su nabrojane vrste prisutne u Srbiji. Do podataka o zastupljenosti u Srbiji se došlo analiziranjem velikog broja literaturnih izvora koji su većim delom već spomenuti u prethodnom poglavlju, kao i podataka prezentovanih u ovoj studiji. Navedene su osnovne biološke i ekološke odlike vrsta koje pripadaju odredjenom rodu. Na kraju su u okviru svakog roda nabrojane vrste prikupljene sa lokaliteta analiziranih u ovoj studiji. Za svaku vrstu je prikazan njen areal rasprostranjenja. Karte o distribuciji u Evropi su preuzete sa internet sajta Fauna Europaea (Audisio, 2010-2011). Morfološke dijagnostičke karakteristike su najvećim delom preuzete iz ključa Warchalowski (2003), ali su ubačena i neka lična zapažanja. Za vrste su osim danas validnih i prihvaćenih naziva dati i sinonimi. Za svaku vrstu su dati podaci o ishrani koji su bazirani na literaturnim izvorima. Nakon toga su tabelarno i kartografski prikazane informacije o prikupljanju i užim lokalitetima. Na kraju su izneti podaci o staništu, biljkama sa kojih su jedinke prikupljene i tipu oštećenja na biljkama. 7.1 Podfamilija Alticinae Alticinae imaju kosmolopitsko rasprostanjenje. Podfamilija u svetu obuhvata preko 8000 vrsta iz oko 560 rodova (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U oblasti Palearktika živi preko 1000 vrsta (Lopatin, 1977). U Evropi je poznato oko 560 vrsta iz 29 rodova. Fauna Srbije obuhvata 212 vrsta iz 19 rodova. Rodovi koji su obradjeni u ovoj tezi su: 52 Altica Müller, 1764, Aphthona Chevrolat, 1842, Chaetocnema Stephens, 1831, Crepidodera Chevrolat, 1837, Epitrix Foudras, 1859, Longitarsus Berthold, 1827, Phyllotreta Chevrolat, 1837, Podagrica Chevrolat, 1837, Psylliodes Berthold, 1827 i Sphaeroderma Stephens, 1831. Alticinae su specijalisti u pogledu ishrane velikim brojem oligofagnih i monofagnih vrsta. Vrste familije Brassicaceae su najčešće biljke hraniteljke za Alticinae. Sekundarno se hrane veoma velikim brojem biljaka različitih familija. Imaga se hrane listovima, stabljikama i delovima cveta. Larve žive slobodno ili kao mineri listova, hrane se stabljikama, plodovima i korenjem biljaka. Veliki je broj vrste koje se smatraju za štetočine u poljoprivredi, šumarstvu i hortikulturi. Veliki doprinos poznavanju Alticinae u Srbiji i Crnoj gori je dao Guido Nonveiller. Ističu se monografije o štetnim vrstama Alticinae u Srbiji i fauni Alticinae Durmitora (Nonveiller, 1984). 7.1.1 Rod Altica Müller, 1764 U svetu je poznato preko 300 vrsta ovog roda sa kosmopolitskim rasprostranjenjem. U palearktičkom regionu živi oko 80 vrsta, a od toga je u Evropi prisutno oko 26 vrsta (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U Srbiji je zastupljeno 12 vrsta. Vrste roda Altica Müller, 1764 iz zapadnog dela Palearktika su u pogledu spoljašnje morfologije veoma slične. Za pouzdanu identifikaciju vrsta u većini slučajeva je neophodno proučiti strukturu aedeagusa mužjaka. Odredjivanje vrsta je daleko teže obaviti kod jedinki ženskog pola. Veliku pomoć u identifikaciji imaju biljke hraniteljke jer su brojne vrste ovog roda monofagne ili oligofagne. Izgleda da u ishrani postoji preferencija za biljke koje rastu na vlažnim staništima, pored reka, bara, močvara i sl. Poznato je da imaga kao dopunski vid ishrane koriste polen biljaka familije Poaceae. Larve se hrane korenjem biljaka. Na prostoru Obedske bare ulovljena je vrsta Altica quercetorum Foudras, 1860. Altica quercetorum Foudras, 1860 u Evropi ima široku distribuciju, od severnih delova Španije i Francuske, preko Holandije i južne Norveške, na istok do basena Volge, Kavkaza i Male Azije (Sl. 10). 53 Sl. 10 – Rasprostranjenje Altica quercetorum Foudras, 1860 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Vrsta je tamno zelenkasto-plave boje, sa metalnim odsjajem, veličine 4,0-5,1 mm (Sl. 11). Kod tipičnih formi na lateralnim stranama elitri uz ivicu se nalazi longitudinalno postavljen greben ili prevoj koji se postepeno sužava ka apikalnom delu elitri. Jaja su eliptičnog oblika, žuto-narandžaste boje. Ženka jaja polaže na listovima biljke hraniteljke, i to tako da je jaje pričvršćeno za podlogu na svom bočnom delu. Larve su zelenkasto-crne boje i hrane se istom biljkom kao i adulti. Imaga žive i hrane se hrastovima, uglavnom vrstom Quercus robur L. (Fagaceae). Sem hrasta, u ishrani mogu da koriste i druge biljke iz srodnih familija, kao što su vrste rodova Alnus Mill. (Betulaceae), Fagus L. (Fagaceae) ili Corylus L. (Corylaceae). U periodu gradacije ova vrsta može biti štetočina u šumarstvu. Sl. 11 – Altica quercetorum Foudras, 1860 – imago (levo) i larve (desno) (http://www.ipmimages.org; http://www.koleopterologie.de). 54 Na Obedskoj bari vrsta je prikupljena sa sledećih lokaliteta (Sl. 12): Altica quercetorum Foudras, 1860 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 7. VII 2009. hrastova šuma N 44° 44.409' E 19° 59.338'; n.v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 4. IV 2010. polje pšenice N 44° 44.668' E 20° 01.084'; n.v. 79 m; ER 4 m; DQ 25 Sl. 12 – Lokaliteti vrste Altica quercetorum Foudras, 1860 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2006. godine su uhvaćene na listovima biljke Plantago lanceolata L. (Plantaginaceae). Na lisnoj lamini uočena su manja rupičasta oštećenja. Plantago lanceolata L. nije zabeležena kao biljka hraniteljka ove vrste, tako da je verovatno u pitanju oblik alotrofije. Tokom 2009. godine jedinke su prikupljene sa listova vrste Quercus robur L. (Fagaceae). Zapažen je veći broj jedinki imaga, naročito na mladim izdancima. Na listovima je po ivici i u središnjem delu, izmedju lisnih nerava, prisutan veći broj rupičastih oštećenja. U 2010. godini zabeležen je veći broj imaga na polju pšenice (Triticum aestivum L., Poaceae). Jedinke su najvećim delom bile skoncentrisane u ivičnom delu polja. Nisu konstatovana oštećenja listova i stabljike (cvast se još nije razvila). 55 7.1.2 Rod Aphthona Chevrolat, 1842 [= Heyrovskya Madar & Madar, 1968] Ovaj rod kosmopolitskog rasprostranjenja u svetu broji preko 300 vrsta (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U palearktičkoj oblasti je prisutno oko 135 vrsta (Gruev & Döberl, 1997), a u Evropi je poznato oko 67 vrsta. U Srbiji je za sada zastupljeno oko 20 vrsta. Najčešće biljke hraniteljke su iz familija Euphorbiaceae, Geraniaceae, Cistaceae, Rosaceae, Linaceae, Iridaceae i Lythraceae. Biljke iz familija Poaceae, Rutaceae i Lamiaceae su sekundarne biljke hraniteljke. Poznato je da se vrste roda Aphthona hrane ogromnim brojem vrsta biljaka iz drugih familija sa kojima ne ostvaruju prave trofičke odnose. Takodje, mnoge vrste koriste polen vrsta familije Poaceae kao vid dopunske ishrane. Na prostoru Obedske bare zabeležene su sledeće vrste: A. flava Guillebeau, 1894, A. nigriceps (Redtenbacher, 1842), A. nonstriata Goeze, 1777 i A. pallida (Bach, 1856). Aphthona flava Guillebeau, 1894 je rasprostranjena u južnim, centralnim i istočnim delovima Evrope; od Italije na zapadu do Ukrajine, Rumunije i Bugarske na istoku i od Austrije i Slovačke na severu do Grčke na jugu (Sl. 13). Prisutna je i u Turskoj. Introdukovana je u SAD i Kanadu. Sl. 13 – Rasprostranjenje Aphthona flava Guillebeau, 1894 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 56 Jedinke ove vrste su žućkaste boje, bez metalnog odsjaja i veličine 2,8-3,9 mm. Elitre su jednobojne, izuzev na mestu spajanja u suturalnom delu, gde mogu da budu tamnije obojene. Skutelum je bledo žute boje. Vrsta je u pogledu spoljašnje morfologije veoma slična vrsti Aphthona cyparissiae (Koch, 1803), koja je slične veličine i nastanjuje isto područje. Jedini pouzdani način za razlikovanje ove dve vrste je uporedna analiza strukture aedeagusa mužjaka. Glavne biljke hraniteljke su vrste roda Euphorbia L. (Sl. 14). Sl. 14 – Imago Aphthona flava Guillebeau, 1894 (levo) i oštećenja koja ova vrsta izaziva na biljci ako se javi u većem broju (desno) (http://www.ipmimages.org). Vrsta je na Obedskoj bari prikupljena sa sledećih lokaliteta (Sl. 15): Aphthona flava Guillebeau, 1894 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 26. V 2008. hrastova šuma N 44° 44.409' E 19° 59.338'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 4. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 57 Sl. 15 – Lokaliteti vrste Aphthona flava Guillebeau, 1894 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2008. su prikupljene na čistini, u obodnom delu hrastove šume, nedaleko od hotela ''Obedska bara''. U okviru livadske i žbunaste vegetacije, koja je prisutna na ovom manjem lokalitetu, veliku brojnost su imale vrste roda Euphorbia L. (pretežno E. palustris L. i E. lucida Waldst. et Kit.), sa kojih su i prikupljeni insekti. Na listovima biljke su zapažena manja oštećenja u vidu polukružnih izgriženih delova u predelu ivice lista. Insekti nisu pokazivali naročito veliku brojnost, tako da je prikupljeno svega nekoliko jedinki ove vrste. Početkom aprila 2010. godine jedinke A. flava Guillebeau, 1894 su uhvaćene u neposrednoj blizini hotela ''Obedska bara'' sa listova biljke Ficaria verna Huds. (Ranunculaceae). Nisu primećena bilo kakva oštećenja na biljci, tako da je moguće da je u pitanju slučajan nalaz i da se insekti zapravo ovom vrstom biljke uopšte ne hrane. Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) [syn. = sicula Foudras, 1860; decorata Kutschera, 1861] je vrsta široko rasprostranjena u evropskom i afričkom delu Mediterana. Areal rasprostranjenja obuhvata Veliku Britaniju i južne, centralne i istočne delove Evrope – od Portugala i Španije, preko Francuske, Italije i čitavog Balkanskog 58 poluostrva, na severu do Austrije i Madjarske, a na istoku se areal prostire do Kavkaza i Male Azije (Sl. 16). Sl. 16 – Rasprostranjenje Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Kod jedinki elitre i pronotum su bledo žućkaste boje, sa manje ili više skraćenom tamnom suturalnom prugom koja se pruža duž mesta gde se spajaju elitre (Sl. 17). Glava je crne, crnkaste ili tamno braon boje. Takodje su zatamnjeni mezo- i metasternum i sterniti abdomena. Ekstremiteti za hodanje su obično u potpunosti svetlo žućkasto obojeni, mada femuri zadnjih nogu mogu biti zatamnjeni. Kod mužjaka je prva tarzomera prednjih tarzusa izduženija nego kod ženki. Veličina imaga se kreće izmedju 1,6-1,9 mm. Jedinke ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Geraniaceae (vrste rodova Geranium L. i Erodium L'Her. ex Aiton). Redje, u ishrani mogu da koriste i biljke drugih familija (Euphorbiaceae, Linaceae, Lythraceae, Cyperaceae, itd.). Sl. 17 – Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). 59 Lokaliteti na Obedskoj bari sa kojih su jedinke prikupljene su (Sl. 18): Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. vlažna livada N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 7. VI 2009. hotel Obedska bara N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 18 – Lokaliteti vrste Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Sakupljeni primerci predstavljaju prvi nalaz ove vrste u Srbiji. Jedinke iz 2006. godine su prikupljene na zamočvarenoj livadi nedaleko od sela Obrež. Primerci su sakupljeni sa listova vrste roda Carex L. (Cyperaceae). Vidljiva su bila manja kanalasta oštećenja koja su se pružala po dužini lista. Insekti iz 2009. su uhvaćeni na livadi u neposrednoj blizini hotela ''Obedska bara'', pored same bare. Veći broj jedinki je prikupljen sa listova Lythrum salicaria L. (Lythraceae). Zabeležena su rupičasta oštećenja na listovima. Aphthona nonstriata Goeze, 1777 [syn. = coerulea Geoffroy, 1785; pseudoacori Marsham, 1802; plenifrons Wollaston, 1864; thoracica Ogloblin, 1917] naseljava čitavu 60 Evropu. Rasprostranjena je od Irske, Velike Britanije i Portugalije sve do evropskih delova Rusije, Kazahstana, Kavkaza, Turske i Irana. Postoje podaci da je vrsta zastupljena i na Kanarskim ostrvima (Sl. 19). Sl. 19 – Rasprostranjenje Aphthona nonstriata Goeze, 1777 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum, elitre, kao i sterniti toraksa i abdomena su tamno plave (ponekad sa zelenkastom nijansom) boje, sa metalnim odsjajem. Noge su žućkaste boje izuzev zadnjih femura koji su iste boje kao i ostatak tela. Veličina tela je 2,6-2,8 mm. U predelu fronsa kalusi su krupni, pljosnati i približno trouglastog oblika. Insekti žive i hrane se biljkama familije Iridaceae i najčešće se mogu sresti na vrsti Iris pseudacorus L. (Sl. 20). Mogu se hraniti i biljkama drugih familija ukoliko biljka hraniteljka nije dostupna. Sl. 20 – Imago Aphthona nonstriata Goeze, 1777 (levo) (http://www.koleopterologie.de) i oštećenja koja insekti prave na listovima biljke (desno) (foto: B. D. Gavrilović). 61 Jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta na Obedskoj bari (Sl. 21): Aphthona nonstriata Goeze, 1777 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2004. plavljena šuma topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 18. IV 2010. zabareno zemljište N 44° 41.761' E 20° 02.166', n. v. 81 m, ER 3 m; DQ 25 Sl. 21 – Lokaliteti vrste Aphthona nonstriata Goeze, 1777 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2004. godine su sakupljeni sa zeljaste vegetacije razvijene uz put koji prolazi kroz poplavljenu izdanačku šumu topole. Aprila 2009. godine jedinke su prikupljene u neposrednoj blizini hotela ''Obedska bara'' sa listova Crepis paludosa (L.) Moench (Asteraceae). Nisu uočena nikakva oštećenja na biljci, tako da je verovatno u pitanju slučajan nalaz. Lokalitet iz 2010. je čistina pored puta u velikoj meri obrasla vrstom Iris pseudacorus L. (Iridaceae), sa koje su insekti prikupljeni. Zapažena je velika brojnost jedinki koje su se hranile listovima biljke praveći kanalasta oštećenja. Aphthona pallida (Bach, 1856) je sa pretežno centralnoevropskim rasprostranjenjem. Vrsta je takodje zabeležena i u Portugalu, Francuskoj, Italiji, na severu 62 u Norveškoj i Švedskoj, a na istoku sve do Kaspijskog jezera u Ukrajini i južnih delova Rusije (Sl. 22). Sl. 22 – Rasprostranjenje Aphthona pallida (Bach, 1856) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Vrsta je po spoljašnjoj morfologiji dosta slična vrsti Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842). Aphthona pallida (Bach, 1856) je nešto svetlije obojena. Glava je obično braonkaste boje, a pronotum i elitre su svetlo žute boje (Sl. 23). Ponekad, mada retko, može biti prisutna veoma skraćena tamnija suturalna pruga koja se pruža po dužini mesta spajanja elitri. Veličina tela je 1,5-1,8 mm. Jedinke ove vrste žive i hrane se biljkama rodova Geranium L. i Erodium L'Her. ex Aiton iz familije Geraniaceae. Sl. 23 – Aphthona pallida (Bach, 1856) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 63 Jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta na Obedskoj bari (Sl. 24): Aphthona pallida (Bach, 1856) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. vlažna livada N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 7. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 24 – Lokaliteti vrste Aphthona pallida (Bach, 1856) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2006. godine prikupljeni su na zabarenoj livadi nedaleko od Obreža. Nekoliko jedinki je uhvaćeno na listovima vrste roda Geranium L. (Geraniaceae). Nije bilo nikakavih vidljivih oštećenja na listovima ili stabljikama biljaka. Jedinke iz 2009. godine su prikupljene na livadi blizu hotela ''Obedska bara''. Insekti su uhvaćeni sa listova vrste Lycopus europaeus L. (Lamiaceae). Brojna sitnija rupičasta oštećenja su primećena na listovima. 64 7.1.3 Rod Chaetocnema Stephens, 1831 Rod ima kosmopolitsko rasprostranjenje. Više od 300 vrsta je poznato u svetu i više od 80 vrsta u oblasti Palearktika (Gruev & Döberl, 1997). U Evropi je zastupljeno oko 35 vrsta. U Srbiji su prisutne 24 vrste. Rod je ponekad podeljen na podrodove Tlanoma Motschulsky, 1845 i Chaetocnema sensu stricto. Vrste podroda Tlanoma Motschulsky, 1845 se uglavnom hrane biljkama familija Polygonaceae, Chenopodiaceae i Amaranthaceae. Vrste podroda Chaetocnema s. str. preferiraju ishranu biljkama familija Poaceae, Cyperaceae, Typhaceae, Butomaceae, Juncaceae i Convolvulaceae. Vrste oba podroda mogu da se hrane i biljkama drugih familija. Larve se hrane korenjem biljaka ili se ubušuju u stabljike. Na Obedskoj bari je prikupljena vrsta Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807), a na Fruškoj gori vrsta Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825). Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) [syn. = syriaca Demaison, 1896] je rasprostranjena u većem delu Evrope izuzev severnih delova. Na istoku vrsta je distribuirana do Kavkaza i Bliskog istoka. Javlja se i u severnoj Africi (Sl. 25). Sl. 25 – Rasprostranjenje Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je zelene, plavo-zelene, zelenkasto-zlatne ili bronzane boje, sa jakim metalnim odsjajem (Sl. 26). Antene i noge su obično tamno obojene, a jedino zglobovi antena i nogu su svetlije crvenkasto-braonkaste boje. Na fronsu postoje retke punkture. U 65 bazalnom delu pronotuma vidljive su dve male jasno urezane longitudinalno postavljene impresije. Na površini pronotuma vidljiva je primarna i sekundarna punktiranost. Veličina tela je 2,5-3,5 mm. Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) sadrži dve podvrste – subsp. chlorophana (Duftschmid, 1825) i subsp. pelagica Caillol, 1914. Samo je nominotipska podvrsta prisutna u Srbiji, dok subsp. pelagica Caillol, 1914 naseljava mediteransku oblast. Jedinke ove vrste se primarno hrane biljkama familija Polygonaceae i Chenopodiaceae, a sekundarno mogu da se hrane i biljkama drugih familija. Sl. 26 – Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) mužjak (levo) i ženka (desno), različito obojene forme (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Primerci ove vrste su prikupljeni na Fruškoj gori sa sledećeg lokaliteta (Sl. 27): Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VI 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 66 Sl. 27 – Lokalitet vrste Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) na UTM karti Fruške gore. Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) [syn. = pumila Allard, 1859; caesaraugustana Fuente, 1909; obscuripes Pic, 1909] naseljava veći deo Evrope izuzev severnih delova – Velike Britanije, skandinavskih država i severnih delova evropske Rusije (Sl. 28). Vrsta se na istoku pruža preko Turske, Kavkaza, centralnih delova Azije, južnog i zapadnog dela Sibira sve do Koreje. Ima je i u severnoj Africi i prema nekim navodima u Gambiji. Sl. 28 – Rasprostranjenje Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je crno, sa slabim bronzanim odsjajem (Sl. 29). Distalnih 4-5 antenomera je zatamnjeno. U predelu fronsa oko svakog oka postoji 6-10 izrazitih punktura. U gornjem delu fronsa punkture su retke i bliže postavljene prema očima. Femuri nogu su zatamnjeni, a tibije i tarzusi su svetlo braonkasto-žućkaste boje. Na pronotumu nema 67 nikakavih udubljenja ili grebena. Humeralni kalus elitri je izrazit. Zadnja krila su dobro razvijena. Veličina tela je 1,6-2,2 mm. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familija Polygonaceae i Chenopodiaceae. Mogu biti štetočine nekih gajenih vrsta iz ovih familija. Sekundarno se mogu hraniti biljkama drugih familija. Sl. 29 – Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Na Obedskoj bari jedinke su sakupljene sa sledećeg lokalitata (Sl. 30): Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 28. VIII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 30 – Lokalitet vrste Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 68 Primerci iz 2010. godine su prikupljeni sa listova biljke Persicaria mitis (Schrank) Assenov (Polygonaceae). Mestimično su bila prisutna rupičasta oštećenja na sredini i obodu listova. 7.1.4 Rod Crepidodera Chevrolat, 1837 [syn. Chalcoides Foudras, 1859] Vrste ovog roda su rasprostranjene u holarktičkom regionu, a svega nekoliko vrsta naseljava Okeaniju, Kinu i Južnu Ameriku. U svetu je poznato oko 40 vrsta, od toga 14 se javlja u Palearktiku, a 9 vrsta je zastupljeno u Evropi (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U Srbiji je prisutno 7 vrsta: Crepidodera aurata (Marsham, 1802), C. aurea (Geoffroy, 1785), C. fulvicornis (Fabricius, 1792), C. lamina (Bedel, 1901), C. nigricoxis Allard, 1878, C. nitidula (Linnaeus, 1758) i C. pluta (Latreille, 1804). Najveći broj vrsta se hrani biljkama familije Salicaceae, ali zabeležena je i ishrana biljkama familija Ulmaceae, Rosaceae, Aceraceae, Caprifoliaceae, Betulaceae i Ericaceae. U Srbiji se vrste roda Crepidodera Chevrolat, 1837 najčešće mogu naći na biljkama rodova Populus L. i Salix L. Ženke obično polažu jaja na mladim pupoljcima kojima se kasnije larve hrane. Na Obedskoj bari su konstatovane vrste Crepidodera aurata (Marsham, 1802) i C. fulvicornis (Fabricius, 1792), a na lokalitetima Fruške gore vrsta C. aurata (Marsham, 1802). Crepidodera aurata (Marsham, 1802) [syn. = aureola Foudras, 1860; versicolor Kutschera, 1860] je distribuirana u Evropi i Aziji, od Španije i Irske do Beringovog moreuza. Vrsta naseljava gotovo čitavu Evropu (Sl. 31). Postoje podaci da je vrsta pronadjena i u Maroku. 69 Sl. 31 – Rasprostranjenje Crepidodera aurata (Marsham, 1802) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Površina tela je sa jakim metalnim odsjajem. Glava i pronotum su zlatno-zelene ili bakarne boje, a elitre su zelenkaste ili plavičaste boje. Tri apikalne antenomere su tamnije obojene, pri čemu je prelazak u tamnije obojenu zonu postepen. Primarna punktiranost elitri je izrazita, a punkture su rasporedjene u pravilnim nizovima. Femuri zadnjih ekstremiteta su tamno obojeni. Veličina tela je 2,5-3,6 mm. Jedinke se najčešće hrane listovima Salix spp. i Populus spp. Iako mogu da se jave u većem broju na jednoj biljci vrlo retko mogu da dovedu do značajnije štete (Sl. 32). U većini slučajeva na listovima se mogu uočiti sitna rupičasta oštećenja. Sl. 32 – Imago Crepidodera aurata (Marsham, 1802) levo) (http://www.koleopterologie.de) i oštećenja koja insekti prave na listovima vrste Salix alba L. (desno) (foto: B. D. Gavrilović). 70 Jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta na Obedskoj bari (Sl. 33): Crepidodera aurata (Marsham, 1802) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2004. plavljena šuma topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 28. V 2010. šuma topole i vrbe pored bare N 44° 43.700' E 20° 02.731'; n. v. 84 m; ER 4 m; DQ 25 Sl. 33 – Lokaliteti vrste Crepidodera aurata (Marsham, 1802) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2004. godine su prikupljene u šumi topole i vrbe, sa listova Salix alba L. sa većeg broja drveća. Na nekim listovima su ponegde bila vidljiva rupičasta oštećenja. Tokom 2010. godine primerci C. aurata (Marsham, 1802) su uhvaćeni u šumi topole i vrbe blizu bare, sa listova Populus alba L. i Salix cinerea L. Nisu primećena oštećenja na listovima. 71 Na Fruškoj gori jedinke ove vrste su prikupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 34): Crepidodera aurata (Marsham, 1802) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 7. VI 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 5. V 2009. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m; DR 10 Sl. 34 – Lokaliteti vrste Crepidodera aurata (Marsham, 1802) na UTM karti Fruške gore. Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) [syn. = smaragdina Foudras, 1860] naseljava gotovo čitavu Evropu i delove Azije. Vrsta je rasprostranjena od Španije, Portugalije i Velike Britanije sve do Mongolije i Kine na istoku (Sl. 35). Sl. 35 – Rasprostranjenje Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 72 Telo je zelene ili zlatno-zelene boje, redje plavičaste ili ljubičaste boje, uvek sa jakim metalnim odsjajem (Sl. 36). Pronotum i elitre su iste boje, mada ponekad u retkim slučajevima pronotum može da ima blagi bronzani odsjaj. Antene su svetlo obojene, a ponekad su distalne antenomere tamnije. Veličina tela je 2,4-3,2 mm. Kao i većina drugih vrsta ovog roda, i jedinke Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) se najčešće hrane vrstama rodova Salix L. i Populus L. (biljkama familije Salicaceae). Mogu se hraniti i biljkama drugih familija. Sl. 36 – Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) imago (http://www.koleopterologie.de). Na Obedskoj bari jedinke su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 37): Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2004. plavljena šuma topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 4. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 10. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 73 Sl. 37 – Lokaliteti vrste Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Tokom 2004. godine jedinke su prikupljene sa listova donjih grana mladih stabala Populus alba L. koja su rasla u poplavljenom delu uz put. Nisu bila vidljiva ikakva oštećenja listova. Primerci uhvaćeni u aprilu 2010. godine su sporadično pronadjeni na listovima vrste Galium verum L. (Rubiaceae). Uhvaćeno je svega nekoliko jedinki, a nisu uočeni nikakvi tragovi ishrane na biljkama. U julu 2010. godine insekti su prikupljeni sa listova Salix cinerea L. Manja rupičasta oštećenja su bila vidljiva na listovima. Jedinke ove vrste su konstatovane na Fruškoj gori na sledećem lokalitetu (Sl. 38): Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 30. IV 2010. Stražilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m; DR 10 74 Sl. 38 – Lokalitet vrste Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) na UTM karti Fruške gore. Insekti su prikupljeni sa listova Ballota nigra L. (Lamiaceae). Nisu primećena neka konkretnija oštećenja listova koja bi mogla da budu prouzrokovana ovom vrstom. 7.1.5 Rod Epitrix Foudras, 1859 Rod je sa kosmopolitskim rasprostranjenjem. Najveći se broj vrsta nalazi u oblastima nearktičkog i neotropskog regiona, dok mnogo manji broj vrsta naseljava Palearktik. U svetu je poznato oko 180 vrsta ovog roda, a od toga svega oko 17 živi u oblasti Palearktika (Döberl, 2000). U Evropi je zastupljeno 11 vrsta. U Srbiji su prisutne tri vrste: Epitrix atropae Foudras, 1860, E. intermedia Foudras, 1860 i E. pubescens (Koch, 1803). Vrste ovog roda su u ishrani vezane za biljke familije Solanaceae, ali se sekundarno hrane i biljkama iz brojnih drugih familija. Larve žive pod zemljom i hrane se korenjem i krtolama biljaka. Larve su uvek manje selektivne u pogledu ishrane u odnosu na adulte. Na Obedskoj bari su prikupljene jedinke vrste Epitrix pubescens (Koch, 1803), a na Fruškoj gori jedinke E. atropae Foudras, 1860. Epitrix atropae Foudras, 1860 naseljava gotovo čitavu Evropu izuzev krajnjih severnih delova. Vrsta je rasprostranjena od Španije i Velike Britanije sve do Kavkaza na istoku (Sl. 39). Registrovana je i u Turskoj i Alžiru. 75 Sl. 39 – Rasprostranjenje Epitrix atropae Foudras, 1860 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je crne boje. Elitre su u osnovi crno obojene, ali su prema apikalnom delu žućkaste boje (Sl. 40). Antene i noge su svetlo obojene. Femuri zadnjih nogu su uočljivo tamnije obojeni. Zadebljali prednji marginalni delovi pronotuma su kratki. U zadnjem delu pronotuma transverzalna impresija je veoma plitka, a longitudinalne impresije na njenim krajevima su vrlo kratke. Telo je dugačko 1,5-2,0 mm. Tipično se jedinke ove vrste hrane biljkom Atropa belladonna L. Medjutim, mogu se hraniti i drugim vrstama iz familije Solanaceae, naročito često na vrstama roda Hyoscyamus L. Sl. 40 – Imago Epitrix atropae Foudras, 1860 (http://www.kerbtier.de). Na Fruškoj gori jedinke su prikupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 41): Epitrix atropae Foudras, 1860 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 16. VI 2005. Velika Remeta N 45° 08.603' E 19° 55.138'; n. v. 258 m; ER 4 m; DR 10 76 Sl. 41 – Lokalitet vrste Epitrix atropae Foudras, 1860 na UTM karti Fruške gore. Primerci ove vrste su ulovljeni na listovima biljke Datura stramonium L. (Solanaceae). Listovi su po čitavoj površini imali rupičasta oštećenja. Često je bila oštećena samo jedna strana epidermisa i mezofilnog tkiva. Epitrix pubescens (Koch, 1803) je vrsta sa širokim rasprostranjenjem u oblasti Palearktika. Naseljava čitavu Evropu, a u Aziji je distribuirana do zapadnih delova Sibira (Sl. 42). Sl. 42 – Rasprostranjenje Epitrix pubescens (Koch, 1803) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 77 Telo je crne boje, sa odsjajem. Elitre su prekrivene žućkastim dlačicama (Sl. 43). Antene i noge su svetlije obojene. Femuri zadnih nogu su zatamnjeni. Zadebljali prednji marginalni delovi pronotuma su nešto izduženi. Telo je veličine 1,5-2,0 mm. Jedinke ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Solanaceae. Mogu se sresti i na drugim biljkama, sa kojima, čini se, ne ostvaruju prave trofičke odnose. Ove sekundarne biljke kojima mogu da se hrane su iz različitih familija. Sl. 43 – Imago Epitrix pubescens (Koch, 1803) (http://www.koleopterologie.de). Jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta na Obedskoj bari (Sl. 44): Epitrix pubescens (Koch, 1803) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. VI 2007. njiva Brassica napus L. N 44° 44.622' E 20° 02.609'; n. v. 89 m; ER 2 m; DQ 25 4. IV 2010. hotel Obedska bara N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 78 Sl. 44 – Lokaliteti vrste Epitrix pubescens (Koch, 1803) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2007. godine su prikupljeni sa listova Solanum dulcamara L. (Solanaceae), biljaka koje su rasle po obodu njive uljane repice (Brassica napus L., Brassicaceae). Listovi su bili vidno oštećeni, sa izgriženim delovima rupičastog oblika. Insekti su bili prisutni u većem broju na pojedinačnim biljkama. U 2010. jedinke su prikupljene sa listova Anemone nemorosa L. (Ranunculaceae), koje su rasle na svega nekoliko metara od bare u dubokoj hladovini. Nisu bili vidljivi nikakvi tragovi oštećenja na biljkama, tako da je verovatno u pitanju slučajan nalaz. 7.1.6 Rod Longitarsus Berthold, 1827 Longitarsus Berthold, 1827 je najveći rod u okviru podfamilije, sa preko 500 opisanih vrsta u svetu i više od 250 vrsta u oblasti Palearktika (Gök & Gürbüz, 2002). U Evropi žive 143 vrste. Fauna Srbije obuhvata 61 vrstu. Veliki broj vrsta ovog roda ima široko rasprostranjenje u oblasti Holarktika. Primarne biljke hraniteljke za vrste roda 79 Longitarsus Berthold, 1827 su najčešće iz familija Boraginaceae, Lamiaceae, Asteraceae, Linaceae, Plantaginaceae, Convolvulaceae, Thymelaeaceae, Scrophulariaceae, Solanaceae, Dipsacaceae i Ranunculaceae. Takodje se sekundarno hrane velikim brojem biljaka iz drugih familija. Larve se hrane korenjem biljaka ili su mineri listova. Većina vrsta poseduje sposobnost letenja, ali ni brahipterne i apterne vrste nisu retke. Na Obedskoj bari su prikupljene jedinke vrsta Longitarsus bertii Leonardi, 1973, L. minimus Kutschera, 1863, L. pratensis (Panzer, 1794) i L. substriatus Kutschera, 1863. Na Fruškoj gori su sakupljene jednike vrste Longitarsus substriatus Kutschera, 1863. Longitarsus bertii Leonardi, 1973 u Evropi naseljava delove centralne (do Austrije i Madjarske), južne i jugoistočne Evrope (Sl. 45). Na istoku je distribuirana do centralnih delova Azije i Bliskog istoka. Sl. 45 – Rasprostranjenje Longitarsus bertii Leonardi, 1973 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je tamno žuta do svetlo braonkasto-crvenkasta (Sl. 46). Ponekad su suturalni delovi elitri malo zatamnjeni. Žljebovi sa obe strane frontalnog grebena su plitki. Frontalne tuberkule su linearno izdužene i jasno odvojene plitkim ulegnućima kutikule. Veličina tela je 2,3-3,3 mm. Nije u potpunosti poznato kojim se biljkama ova vrsta hrani. U prirodi je dosta često hvatana na biljkama familija Lamiaceae i Rosaceae. 80 Sl. 46 – Longitarsus bertii Leonardi, 1973 mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm) Jedinke sa Obedske bare su prikupljene na sledećim lokalitetima (Sl. 47): Longitarsus bertii Leonardi, 1973 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. IX 2003., 4. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 26. VI 2007. voćnjak kod Kupinova N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 47 – Lokaliteti vrste Longitarsus bertii Leonardi, 1973 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 81 Primerci ove vrste su po prvi put sakupljeni u Srbiji. Jedinke iz 2003. godine su prikupljene sa listova Cydonia oblonga Mill. (Rosaceae) i listova vrsta rodova Lamium L. i Mentha L. (Lamiaceae). Na listovima dunje su bila prisutna različita rupičasta i kanalasta oštećenja, ali kako nije posmatrana sama ishrana moguće je da oštećenja potiču od drugih vrsta insekata. Na listovima Lamium sp. i Mentha sp. su uočene samo sitne crnkaste tačkice. U 2007. godini trešenjem ispod stabala Malus domestica Borkh. (Rosaceae) prikupljen je veći broj jedinki. Primerci iz 2010. godine su uhvaćeni sa listova Anemone nemorosa L. (Ranunculaceae) (Sl. 48). Na listovima su retko bila vidljiva rupičasta (prozorasta) oštećenja. Sl. 48 – Longitarsus bertii Leonardi, 1973 na listu Anemone nemorosa L. (Ranunculaceae) (foto: B. D. Gavrilović). Longitarsus minimus Kutschera, 1863 je vrsta rasprostranjena u delovima centralne, južne i istočne Evrope, a na istoku se rasprostire do Kavkaza i Turske (Sl. 49). 82 Sl. 49 – Rasprostranjenje Longitarsus minimus Kutschera, 1863 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava je tamno braon ili crne boje, uvek znatno tamnije obojena u odnosu na pronotum. Pronotum je male dužine, ali dosta širok. Pronotum i elitre su svetlije obojeni (obično je pronotum tamniji od elitri), braonkaste ili žućkaste boje (Sl. 50). U predelu suturalne zone, na mestu spajanja elitri često postoji tamna pruga. Humeralni kalus elitri najčešće nije razvijen. Antene zauzimaju obično 2/3 dužine tela. Dužina tela je 1,4-1,8 mm. Jedinke ove vrste lako mogu da se pomešaju sa onima koje pripadaju vrsti Longitarsus pratensis (Panzer, 1794). Za pouzdanu identifikaciju trebalo bi se oslanjati na morfologiju aedeagusa i spermateke. Jedinke ove vrste se tipično hrane biljkama familija Plantaginaceae (najčešće vrstama roda Plantago L.) i Lamiaceae. Mogu se hraniti i biljkama drugih familija. 83 Sl. 50 – Longitarsus minimus Kutschera, 1863 mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). Na Obedskoj bari jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 51): Longitarsus minimus Kutschera, 1863 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. vlažna livada N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 18. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 51 – Lokaliteti vrste Longitarsus minimus Kutschera, 1863 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke ove vrste su prvi put registrovane u Srbiji. Primerci iz 2006. godine su uhvaćeni na listovima vrste Plantago major L. (Plantaginaceae). Na čitavoj površini 84 listova bila su prisutna rupičasta oštećenja. U 2010. godini jedinke su prikupljene sa biljke Mentha aquatica L. (Lamiaceae). Listovi su bili samo manje oštećeni, ali je konstatovano prisustvo imaga i larvi na biljkama. Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) [syn. = pusillus Gyllenhal, 1813; funereus Mulsant et Rey, 1874; medicaginis Allard, 1860; obsoletus Mulsant et Rey, 1874] naseljava čitavu Evropu, Malu Aziju i centralne delove Azije (Sl. 52). Sl. 52 – Rasprostranjenje Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava je tamnije obojena od pronotuma i elitri i obično je tamno braon ili crne boje. Pronotum i elitre su svetlo braonkasti ili su žućkaste boje (Sl. 53). Pronotum je oko 1,5 puta širi nego što je dug. Ponekad postoji tamna suturalna pruga u predelu elitri, na mestu njihovog spajanja. Humeralni kalus elitri najčešće nije razvijen. Antene zauzimaju obično 2/3 dužine tela. Dužina tela je 1,4-2,0 mm. Vrsta je u pogledu spoljašnje morfologije veoma slična vrsti Longitarsus minimus Kutschera, 1863 i drugim vrstama iz pratensis grupe. Medjutim, lako se može razlikovati na osnovu gradje delova genitalnog aparata mužjaka i ženki. Pripadnici ove vrste se obično hrane biljkama familija Plantaginaceae i Lamiaceae. Mogu da se sekundarno hrane i biljkama drugih familija. 85 Sl. 53 – Imago Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Na Obedskoj bari primerci ove vrste su konstatovani na sledećem lokalitetu (Sl. 54): Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 7. VII 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 54 – Lokalitet vrste Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 86 Jedinke iz 2009. godine su prikupljene sa listova Plantago major L. (Plantaginaceae). Listovi su imali sitna rupičasta oštećenja po celoj površini. Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 je rasprostranjen od Francuske i Italije, preko centralnih delova Evrope, Balkanskog poluostrva, sve do Crnog mora na istoku, a na jugu do Grčke i Turske (Sl. 55). Sl. 55 – Rasprostranjenje Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava i donji deo tela su tamnije obojeni, obično tamno braon boje. Pronotum i elitre su žućkasto do svetlo braonkaste boje (Sl. 56). Ponekad se može videti tamna suturalna pruga na elitrama. Na glavi su frontalne tuberkule izdužene i jasno istaknute, razdvojene od fronsa plitkim frontalnim žljebovima. Tuberkule su sa zaobljenim uglovima. Pronotum je kratak i širok. Punkture na elitrama mogu da formiraju poluregularne redove. Humeralni kalus elitri je dobro razvijen. Veličina tela je kod mužjaka 1,8-2,0 mm, a kod ženki 1,9-2,4 mm. Jedinke ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Lamiacae. 87 Sl. 56 – Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Primerci ove vrste su na Obedskoj bari prikupljeni sa sledećeg lokaliteta (Sl. 57): Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 26. VI 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 57 – Lokalitet vrste Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2007. godine su prikupljene sa listova Mentha sp. (Lamiaceae). Nisu uočena oštećenja na biljci. 88 Primerci sa Fruške gore su sakupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 58): Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. V 2004. Iriški venac N 45° 09.225' E 19° 50.288'; n. v. 412 m; ER 6 m; DR 00 30. IV 2010. Stražilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m; DR 10 Sl. 58 – Lokaliteti vrste Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 na UTM karti Fruške gore Primerci iz 2004. godine su uhvaćeni na vrsti Galeopsis tetrahit L. (Lamiaceae). Listovi su mestimično bili izgriženi po ivici. Nije sigurno da su ova oštećenja poreklom od Longitarsus substriatus Kutschera, 1863. Ove godine je vrsta prvi put zabeležena u Srbiji. Jedinke iz 2010. godine su prikupljene sa Mentha aquatica L. i nekih drugih vrsta roda Mentha L. (Lamiaceae) u blizini rečice koja prolazi kroz ovaj lokalitet i na proplancima pored puta kroz šumu. Na nekim biljkama bila su vidljiva sitnorupičasta izrazita oštećenja listova. 7.1.7 Rod Phyllotreta Chevrolat, 1837 Phyllotreta Chevrolat, 1837 je rod kosmopolitskog rasprostranjenja. Rod u svetu obuhvata oko 250 vrsta i u oblasti Palearktika oko 150 vrsta (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U Evropi su prisutne 64 vrste. U Srbiji je zastupljeno 25 vrsta. Biljke 89 hraniteljke su obično iz familija Brassicaceae, Resedaceae, Cleomaceae, Limnanthaceae, Capparaceae i Tropaeolaceae. Najveći broj vrsta se hrani biljkama familije Brassicaceae (Nonveiller, 1960a). Zajedničko za većinu ovih biljaka je da poseduju glukozinolat – sinigrin. Vrste roda Phyllotreta Chevrolat, 1837 se sekundarno hrane velikim brojem biljaka iz drugih familija. Larve se hrane korenjem i semenim biljaka ili su mineri listova i stabljika. Relativno je mali broj privredno štetnih vrsta. Apterne vrste su veoma retke. Na Obedskoj bari su prikupljene jedinke vrsta P. atra (Fabricius, 1775), P. cruciferae (Goeze, 1777), P. dilatata Thomson, 1866 i P. undulata Kutschera, 1860. Na Fruškoj gori su ulovljeni primerci vrsta P. christinae Heikertinger, 1941, P. dilatata Thomson, 1866 i P. striolata (Fabricius, 1803). Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) [syn. = aethiopissa Schrank, 1789; aterrima Schrank, 1798; punctata Marsham, 1802; scheuchi Heikertinger, 1941; bolognai Biondi, 1992]. Vrsta je rasprostranjena u gotovo čitavoj Evropi i zapadnim delovima Azije do Mongolije (Sl. 59). Postoje podaci da je pronadjena i u Maroku. Sl. 59 – Rasprostranjenje Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum i elitre su crne boje. Glava i pronotum mogu ponekad imati slab bronzani odsjaj (Sl. 60). Prva antenomera je bazalno zatamnjena, a druga i treća antenomera su svetlo obojene, braonkasto-crvenkaste boje. Ostale antenomere su tamno 90 obojene. U predelu fronsa punkture su bez reda rasporedjene. Veličina tela je 1,8-2,4 mm. Jedinke ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Brassicaceae. Sl. 60 – Imago Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) (http://www.kerbtier.de) Insekti su sakupljeni na Obedskoj bari sa sledećeg lokaliteta (Sl. 61): Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 28. VIII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 61 – Lokalitet vrste Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 91 U 2010. godini primerci ove vrste su sakupljeni sa listova biljke Rorippa amphibia (L.) Besser (Brassicaceae), zajedno sa jedinkama vrste Phyllotreta undulata Kutschera, 1860. Listovi biljke su bili u znatnoj meri rupičasto oštećeni (Sl. 62). Sl. 62 – Mužjak i ženka vrste Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) se pare na listu Rorippa amphibia (L.) Besser (foto: B. D. Gavrilović) Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 je rasprostranjena od južnih delova Francuske, Nemačke i Poljske, preko gotovo čitave centralne Evrope, Balkanskog poluostrva do južnih i jugoistočnih delova Evrope (Sl. 63). Postoje podaci da se vrsta sreće u brdskim i planinskim predelima. Sl. 63 – Rasprostranjenje Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 92 Glava i pronotum su crne boje. Elitre su u osnovi crne, sa po jednom svetlom longitudinalno postavljenom prugom (Sl. 64). Humeralni kalus je delimično prekriven crnom bojom. Punkturacija elitri je bez reda. Tamna suturalna pruga nije sužena po sredini i većinom u anteriornom delu, već se postepeno sužava samo u posteriornom delu. Spoljašnja margina svetle pruge je blago zakrivljena ka unutrašnjoj strani. U predelu fronsa punkturacija je bez reda. Veličina tela je 1,8-2,5 mm. U pogledu spoljašnje morfologije jedinke ove vrste su veoma slične pripadnicima vrste Phyllotreta undulata Kutschera, 1860. Pripadnici ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Brassicaceae. Sl. 64 – Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). Jedinke su na Fruškoj gori prikupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 65): Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. VII 2009. Zmajevac N 45° 09.658' E 19° 46.918'; n. v. 421 m; ER 5 m; DR 00 Sl. 65 – Lokaliteti vrste Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 na UTM karti Fruške gore. 93 Jedinke su prikupljene sa listova Calepina irregularis (Asso) Thellung (Brassicaceae). Listovi su gotovo u potpunosti bili prekriveni rupičastim oštećenjima. Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) [syn. = obscurella Illiger, 1807; elongata Stephens, 1834; poeciloceras Comolli, 1837; colorea Foudras, 1860] ima veoma široki areal rasprostranjenja koji obuhvata veliki deo Holarktika. Vrsta naseljava gotovo čitavu Evropu, a na istoku se rasprostire do centralnih delova Azije (Sl. 66). Sreće se i u Maroku, a po nekim podacima i u Sudanu i Indiji. Vrsta je introdukovana u Severnu Ameriku. Sl. 66 – Rasprostranjenje Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum, elitre i ostatak tela su crne boje, sa plavičastim ili zelenkastim metalnim odsjajem (Sl. 67). Antenomere 2 i 3 su svetlije obojene, žućkasto-braonkaste ili crvenkaste boje, a vrlo retko su u potpunosti tamne. Antenomera 1 je sa zatamnjenim bazalnim delom. Punkture na elitrama imaju tendenciju da formiraju pravilne redove. Dužina tela je 1,8-2,2 mm. Jedinke se najčešće hrane različitim vrstama biljaka familije Brassicaceae. 94 Sl. 67 – Imago Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) (http://www.extension.umn.edu). Na Obedskoj bari primerci ove vrste su sakupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 68): Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 25. V 2005. povrtnjak u Obrežu N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m; DQ 25 18. VI 2007. njiva Brassica napus L. N 44° 44.622' E 20° 02.609'; n. v. 89 m; ER 2 m; DQ 25 4. IV 2010. hotel Obedska bara N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 68 – Lokaliteti vrste Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2005. godine su prikupljene u povrtnjaku u Obrežu sa listova kupusa (Brassica oleracea L., Brassicaceae). Neznatna rupičasta oštećenja su bila vidljiva. Svega 95 nekoliko jedinki je bilo prisutno na biljkama. U 2007. godini primerci su sakupljeni sa biljke Brassica napus L. (uljana repica). Nisu primećena značajnija oštećenja na biljci, a insekti su uglavnom bili zastupljeni u obodnom delu njive. Insekti iz 2010. godine su uhvaćeni na listovima Ficaria verna Huds. (Ranunculaceae). S obzirom na to da se ova vrsta normalno ne hrani biljkama ove familije, a i nisu primećena nikakva oštećenja listova, verovatno je u pitanju slučajan nalaz. Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 naseljava zapadne i centralne delove Evrope, a na istoku se rasprostire do Urala i zapadnog Sibira (Sl. 69). Sl. 69 – Rasprostranjenje Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava i pronotum su crne boje, a elitre su u osnovi crne sa po jednom po dužini postavljenom svetlom prugom. Spoljašnja margina svetle pruge je izrazito zakrivljena ka unutrašnjoj strani (Sl. 70). Tamna suturalna pruga je izrazitije sužena ka bazalnom delu elitri. Svetla pruga na elitrama okružuje humeralni kalus elitri. Prve tri antenomere su svetlo obojene, ali delimično zatamnjene. Noge su bar delimično zatamnjene. Veličina tela je 2,7-3,1 mm. Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 je po spoljašnjoj morfologiji dosta slična vrsti Phyllotreta tetrastigma (Comolli, 1837). Pripadnici ove vrste se najčešće hrane različitim vrstama biljaka familije Brassicaceae. 96 Sl. 70 – Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). Jedinke ove vrste su prikupljene sa sledećeg lokaliteta na Obedskoj bari (Sl. 71): Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 4. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 71 – Lokalitet vrste Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Vrsta je po prvi put registrovana u Srbiji. Jedinke iz 2010. godine su sakupljene sa listova Alliaria petiolata (Bieb.) Cavara et Grande (Brassicaceae). Mestimično su na listovima bila vidljiva rupičasta oštećenja (Sl. 72). 97 Sl. 72 – Manja oštećenja na listovima Alliaria petiolata (Bieb.) Cavara et Grande (Brassicaceae) izazvana hranjenjem jedinki Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 (foto: B. D. Gavrilović). Na Fruškoj gori primerci ove vrste su prikupljeni na sledećem lokalitetu (Sl. 73): Phyllotreta dilatata C. G. Thomson, 1866 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 30. IV 2010. Stražilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006', n. v. 190 m, ER 9 m; DR 10 Sl. 73 – Lokalitet vrste Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 na UTM karti Fruške gore. Primerci iz 2010. godine su uhvaćeni na biljci Galium mollugo L. (Rubiaceae), medju gustom zeljastom vegetacijom u listopadnoj šumi. Nisu uočena oštećenja na biljci, tako da je verovatno u pitanju slučajan nalaz. 98 Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) [syn. = vittata auctorum] je distribuirana u gotovo čitavom Palearktiku i većem delu orijentalnog regiona. Vrsta je introdukovana u Severnu Ameriku i južne delove Afrike. Zastupljena je u čitavoj Evropi (Sl. 74). Sl. 74 – Rasprostranjenje Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava i pronotum su crno obojeni. Elitre su u osnovi crne, sa po jednom svetlom longitudinalno postavljenom prugom. Tamna suturalna pruga nije sužena po sredini, ali je naglo sužena u apikalnom i distalnom delu (Sl. 75). Spoljašnja margina svetle pruge je veoma zakrivljena ka unutrašnjoj strani. Prve tri bazalne antenomere, zglobovi nogu i tarzusi su svetlo obojeni, žućkasto-braonkaste boje. Humeralni kalus elitri i zadnja krila su dobro razvijeni. Kod mužjaka su antenomera 4 i, naročito, antenomera 5 zadebljale. Telo je dugačko 1,8-2,0 mm. Jedinke ove vrste se najčešće hrane različitim biljkama familije Brassicaceae. Sl. 75 – Imago Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) (http://www.koleopterologie.de). 99 Na Fruškoj gori primerci ove vrste su uhvaćeni na sledećem lokalitetu (Sl. 76): Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 3. VII 2008. Beočin N 45° 12.380' E 19° 43.176', n. v. 98 m, ER 4 m; CR 90 Sl. 76 – Lokalitet vrste Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) na UTM karti Fruške gore. Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 [syn. = australis Blackburn, 1890; blackburni Bryant, 1925] naseljava gotovo čitav palearktički region izuzev severnih delova Afrike. Vrsta je introdukovana u Severnu Ameriku, Australiju i na neka ostrva u Okeaniji. Naseljava gotovo čitavu Evropu (Sl. 77). Sl. 77 – Rasprostranjenje Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 100 Glava i pronotum su crno obojeni. Elitre su u osnovi crne, sa po jednom svetlom longitudinalno postavljenom prugom (Sl. 78). Humeralni kalus je bar delimično prekriven crnom bojom. Punkturacija elitri je bez reda. Tamna suturalna pruga nije sužena po sredini, ali je sužena u apikalnom i distalnom delu. Spoljašnja margina svetle pruge je blago zakrivljena ka unutrašnjoj strani. U predelu fronsa punkture teže da formiraju nepravilne transverzalne redove. Telo je dugačko 1,8-2,5 mm. Jedinke ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Brassicaceae. Sl. 78 – Imago Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 (http://www.kerbtier.de). Na Obedskoj bari primerci ove vrste su sakupljeni sa sledećeg lokaliteta (Sl. 79): Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 28. VIII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 101 Sl. 79 – Lokalitet vrste Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Insekti iz 2010. godine su sakupljeni sa listova biljke Rorippa amphibia (L.) Besser (Brassicaceae). Krajem avgusta te godine voda iz bare se znatno povukla, tako su ove biljke rasle na vlažnom močvarnom zemljištu zajedno sa nekim emerznim barskm vrstama. Jedinke Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 su prikupljene zajedno sa vrstom P. atra (Fabricius, 1775), koja se hranila na istoj biljnoj vrsti. Listovi su bili vidno rupičasto oštećeni (Sl. 80). Sl. 80 – Oštećenja na listovima biljke Rorippa amphibia (L.) Besser nastala kao posledica hranjenja vrsta Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 i P. atra (Fabricius, 1775) (foto: B. D. Gavrilović). 102 7.1.8 Rod Podagrica Chevrolat, 1837 Podagrica Chevrolat, 1837 naseljava veći deo zapadnog Palearktika, Malu Aziju, centralne delove Azije, Indiju, Šri Lanku i Afriku sa Madagaskarom. U svetu je poznato oko 30 vrsta, a u oblasti Palearktika oko pet vrsta (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U Evropi su zastupljene četiri vrste ovog roda. U Srbiji su prisutne tri vrste: Podagrica fuscicornis (Linnaeus, 1766), P. malvae (Illiger, 1807) i P. menetriesi (Faldermann, 1837). Vrste ovog roda se primarno hrane biljkama reda Malvales, najčešće vrstama familije Malvaceae. Imaga se često hrane polenom različitih biljaka. Larve žive pod zemljom i hrane se korenjem i semenima. Na Obedskoj bari su konstatovane vrste Podagrica malvae (Illiger, 1807) i P. menetriesi (Faldermann, 1837), a na Fruškoj gori vrsta Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837). Podagrica malvae (Illiger, 1807) [syn. = italica Allard, 1860, intermedia Kutschera, 1860, laevis Abeille, 1895] naseljava veći deo Evrope izuzev severnih delova (do 48-49° severne geografske širine) (Sl. 81). Na istoku ova je vrsta rasprostranjena do Kavkaza i Bliskog istoka. Prisutna je i u severnoj Africi. Sl. 81 – Rasprostranjenje Podagrica malvae (Illiger, 1807) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 103 Glava i pronotum su crvenkasto-žućkaste boje. Elitre su crne, sa plavičastim metalnim odsjajem (Sl. 82). Noge i 4-5 bazalnih antenomera su žućkasto-crvenkaste boje. Femuri mogu biti malo zatamnjeni. Primarne punkture su u prvoj polovini elitri rasporedjene u pravilnim ili skoro pravilnim redovima. Veličina tela je 3,0-3,5 mm. Vrsta sadrži dve podvrste – subsp. malvae (Illiger, 1807) i semirufa (Küster, 1847). Podagrica malvae malvae (Illiger, 1807) ima zatamnjen vertex, jače punktiran pronotum i obično zatamnjene noge. Ova podvrsta naseljava severni, istočni i jugoistočni deo areala. P. malvae semirufa (Küster, 1847) ima skoro uvek u potpunosti crvenkastu glavu, finije punktiran pronotum i svetlo obojene noge. Naseljava zapadni deo areala. Izgleda da se areali obe vrste u znatnoj meri preklapaju. Podvrsta Podagrica malvae malvae (Illiger, 1807) je obradjena u ovom radu, ali postoje podaci da je u Srbiji prisutna i podvrsta P. malvae semirufa (Küster, 1847). Vrsta je veoma varijabilna i preko 20 varijacija je do sada opisano. Jedinke ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Malvaceae. Sl. 82 – Imago Podagrica malvae (Illiger, 1807) (http://www.naturamediterraneo.com). Primerci sakupljeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 83): Podagrica malvae (Illiger, 1807) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 25. V 2005. Obrež N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m; DQ 25 18. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 104 Sl. 83 – Lokaliteti vrste Podagrica malvae (Illiger, 1807) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2005. godine su prikupljene u bašti u Obrežu sa listova Alcea biennis Winterl (Malvaceae). Manja oštećenja na listovima su bila prisutna. Insekti iz 2010. godine su sakupljeni sa listova Malva sylvestris L. (Malvaceae), blizu hotela ''Obedska bara''. Veliki broj jedinki je bio prisutan na nekoliko bokora ove biljke. Listovi su bili vidno oštećeni i izgiženi (Sl. 84). Jedinke Podagrica malvae (Illiger, 1807) su prikupljene sa istih biljaka na kojima je nadjena vrsta P. menetriesi (Faldermann, 1837). Sl. 84 – Oštećenja listova biljke Malva sylvestris L. nastala usled ishrane vrste Podagrica malvae (Illiger, 1807) (foto: B. D. Gavrilović). 105 Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) [syn. = punctatostriata Motschulsky, 1845; rudicollis Foudras, 1860; robusta Ballion, 1878; minor Sahlberg, 1913] je rasprostranjena u južnoj Evropi i južnim delovima centralne Evrope, a na severu se prostire do centralnih delova Nemačke (Sl. 85). Na istoku vrsta je distribuirana do Kavkaza, a ima je i u Turskoj, centralnim delovima Azije, pa sve do zapadnih delova Kine. Sl. 85 – Rasprostranjenje Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava i pronotum su crvenkasto-žućkaste boje. Elitre su crne, sa plavičastim metalnim odsjajem (Sl. 86). Noge i 4-5 bazalnih antenomera su žućkasto-crvenkaste boje. Zadnji femuri su delom zatamnjeni. Primarne punkture su u prvoj polovini elitri rasporedjene bez reda. Kod mužjaka su prve tarzomere svih nogu proširene. Veličina tela je 3,0-4,5 mm. Više varijacija ove vrste se može sresti u prirodi. Pripadnici ove vrste se obično hrane biljkama familije Malvaceae. 106 Sl. 86 – Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Na Obedskoj bari jedinke su sakupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 87): Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 87 – Lokalitet vrste Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 107 Insekti iz 2010. godine su uhvaćeni na listovima Malva sylvestris L. (Malvaceae), blizu hotela ''Obedska bara''. Znatna oštećenja listova su bila vidljiva. Jedinke su prikupljene zajedno sa primercima vrste Podagrica malvae (Illiger, 1807) sa istih biljaka. Jedinke sa Fruške gore su prikupljene na sledećem lokalitetu (Sl. 88): Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VI 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 Sl. 88 – Lokalitet vrste Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) na UTM karti Fruške gore. 7.1.9 Rod Psylliodes Berthold, 1827 Psylliodes Berthold, 1827 je rod sa kosmopolitskim rasprostranjenjem. Preko 200 vrsta je poznato u svetu, od toga oko 100 u oblasti Palearktika (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U Evropi žive 82 vrste. U Srbiji je zastupljeno 25 vrsta. Vrste ovog roda se primarno hrane biljkama familija Solanaceae, Fabaceae, Brassicaceae, Chenopodiaceae i Poaceae. Sekundarno mogu da koriste i biljke drugih familija. Larve se hrane korenjem ili su mineri stabljika biljaka. Vrste koje su sakupljene na Obedskoj bari 108 su: Psylliodes affinis (Paykull, 1799), P. chalcomerus (Illiger, 1807), P. cupreatus (Duftschmid, 1825) i P. dulcamarae (Koch, 1803). Psylliodes affinis (Paykull, 1799) je rasprostranjena u čitavoj Evropi, a na istoku ide do Kavkaza, Bliskog istoka i centralnih delova Azije (Sl. 89). Vrsta je zastupljena i u Maroku. Sl. 89 – Rasprostranjenje Psylliodes affinis (Paykull, 1799) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava i pronotum su crvenkasto-braonkaste boje. Glava može biti tamnije obojena. Elitre su žućkasto-braonkaste boje, sa tamnom suturalnom prugom (Sl. 90). Na glavi frontalni kalusi su odsutni ili veoma slabo naglašeni. Okularna brazda je neprekinuta. Površina fronsa i vertexa je retikulisana, nema punktura, izuzev svega nekoliko u blizini očiju. Ventralna strana tela i zadnji femuri su tamne ili crne boje. Humeralni kalusi elitri i zadnja krila su razvijeni. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familije Solanaceae. U slučaju prenamnoženja vrsta može biti štetočina na Solanum tuberosum L. (krompiru). 109 Sl. 90 – Imago Psylliodes affinis (Paykull, 1799) (http://www.kerbtier.de). Primerci sakupljeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 91): Psylliodes affinis (Paykull, 1799) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. VI 2007. njiva Brassica napus L. N 44° 44.622' E 20° 02.609'; n. v. 89 m; ER 2 m; DQ 25 14. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 91 – Lokaliteti vrste Psylliodes affinis (Paykull, 1799) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2007. godine su sakupljene sa listova Solanum dulcamara L. (Solanaceae), na obodu njive uljane repice (Brassica napus L.). Listovi su bili rupičasto oštećeni. Primerci prikupljeni 2009. godine kod hotela ''Obedska bara'' su takodje 110 uhvaćeni na listovima Solanum dulcamara L. Slična rupičasta oštećenja su bila prisutna (Sl. 92). Sl. 92 – Rupičasta oštećenja na listovima Solanum dulcamara L. koja nastaju hranjenjem vrste Psylliodes affinis (Paykull, 1799) (foto: B. D. Gavrilović). Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) [syn. = brunnipes Duftschmidt, 1825; unimaculata Stephens, 1831; allardi Bach, 1866] je transpalearktička vrsta rasprostranjena od Maroka, Španije, Portugala i Velike Britanije do Dalekog istoka. Naseljava gotovo čitavu Evropu (Sl. 93). Sl. 93 – Rasprostranjenje Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 111 Glava, pronotum i elitre su crne boje, sa plavičastim (redje zelenim ili bronzanim) metalnim odsjajem (Sl. 94). Tibije, tarzusi i 3-4 bazalne antenomere su žućkaste boje. Tibije nekad mogu biti zatamnjene u središnjem delu. Femuri prednjih i srednjih nogu su zatamnjeni, a femuri zadnjih nogu su crne boje, kao i telo. Okularne brazde su duboke i jasno izražene. Pronotum se u prednjem delu izrazito sužava. Veličina tela je 2,8-3,8 mm. Nekoliko varijacija ove vrste se mogu sresti. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familije Asteraceae. Najčešće se hrane vrstama rodova Carduus L. i Cirsium Mill. Sl. 94 – Imago Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) (http://www.kerbtier.de). Jedinke su prikupljene sa sledećeg lokaliteta na Obedskoj bari (Sl. 95): Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 95 – Lokalitet vrste Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 112 Insekti prikupljeni 2010. godine su ulovljeni na listovima Plantago lanceolata L. (Plantaginaceae) i na listu Poa sp. (Poaceae) u blizini hotela ''Obedska bara''. Na listovima Plantago lanceolata L. su bila vidljiva manja rupičasta oštećenja, dok na listu i stabljici Poa sp. nisu bila vidljiva nikakva oštećenja. Moguće je da su u pitanju slučajni nalazi. Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) je distribuiran u većem delu Palearktika. Naseljava zapadne, centralne, južne i istočne delove Evrope i nalazi se od Španije do Ukrajine i južnih delova evropske Rusije (Sl. 96). Na istoku je vrsta zastupljena do centralnih i južnih delova Sibira. Sl. 96 – Dosadašnje rasprostranjenje Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum i elitre su crni, sa bakarnim odsjajem (Sl. 97). Tibije i tarzusi nogu su obično blago zatamnjeni, braonkasto-žućkaste boje. Prednji i srednji femuri su zatamnjeni, a zadnji femuri su crne, iste boje kao i telo. Na glavi su frontalni kalusi široki i spljošteni. Okularne brazde su jasno izražene i divergiraju odmah ispod frontalnih kalusa. Punkturacija pronotuma je nejednaka (ne mogu se jasno razlikovati primarne i sekundarne punkture), ali jasno izražena. Dužina tela je 2,2-2,4 mm. Pripadnici ove vrste se najčešće hrane biljkama familije Solanaceae. 113 Sl. 97 – Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). Na Obedskoj bari insekti su sakupljeni sa sledećeg lokaliteta (Sl. 98): Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 14. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 98 – Lokalitet vrste Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2009. godine su uhvaćene na listovima Solanum dulcamara L. (Solanaceae), zajedno sa primercima vrste Psylliodes affinis (Paykull, 1799). Listovi su bili rupičasto izgriženi. 114 Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) je transpalearktička vrsta. Naseljava gotovo čitavu Evropu, a na istoku je rasprostranjena do zapadnih delova Sibira (Sl. 99). Sl. 99 – Rasprostranjenje Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum i elitre su crni, sa metalnim plavičastim odsjajem (Sl. 100). Bazalne 3-4 antenomere su svetle žućkaste boje. Noge su crne ili tamno braonkaste boje, ali su u predelu zglobova crvenkaste boje. Na glavi su okularne brazde plitke i dosta slabo izražene, a ponekad čak i ne mogu da se jasno uoče. Sekundarna punkturacija elitri je uvek jasno vidljiva. Humeralni kalus elitri je izražen, a zadnji par krila je dobro razvijen. Veličina tela je 3,0-4,2 mm (3,7 mm u proseku). Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familije Solanaceae. Najčešće se mogu sresti na vrsti Solanum dulcamara L. Sl. 100 – Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). 115 Jedinke su na Obedskoj bari sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 101): Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. vlažna livada N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 7. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 101 – Lokaliteti vrste Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2006. godine su ulovljeni na obodu zabarene livade, nedaleko od Obreža, na listovima biljke Solanum dulcamara L. (Solanaceae). Listovi su imali brojna rupičasta oštećenja. U 2009. godini insekti su sakupljeni u blizini hotela ''Obedska bara'', sa listova iste vrste biljke (Solanum dulcamara L.) i posedovali su slična oštećenja. 116 7.1.10 Rod Sphaeroderma Stephens, 1831 Sphaeroderma Stephens, 1831 ima skoro kosmopolitsko rasprostranjenje, ali vrste roda nisu zastupljene u Južnoj Americi. Najveći broj vrsta živu u orijentalnom regionu. U svetu je poznato oko 150 vrsta, a od toga 14 vrsta naseljava palearktički region (Konstantinov & Vandenberg, 1996). U Evropi žive svega dve vrste, obe sa dosta širokim rasprostranjenjem. U Srbiji su prisutne dve vrste: Sphaeroderma rubidum (Graells, 1858) i S. testaceum (Fabricius, 1775). Vrste ovog roda se obično hrane biljkama familija Asteraceae i Ranunculaceae, a sekundarno i biljkama drugih familija. Larve su mineri listova i hrane se parenhimskim tkivom lista. Na Obedskoj bari je prikupljena vrsta Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775). Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) [syn. = cardui Gyllenhal, 1813] naseljava veći deo Evrope (od Španije, Velike Britanije i južnih delova Norveške do Rusije, Kavkaza i Turske) (Sl. 102). Sl. 102 – Rasprostranjenje Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja čitavog tela i nogu je crvenkasto-žućkasto-braonkasta (Sl. 103). Telo je izrazito konveksno, zaobljeno i ovalnog oblika. Prednje ivice pronotuma sa dorzalne strane nisu vidljive. Pronotum je fino punktiran. Humeralni kalus elitri je vidljiv, a zadnji par krila je razvijen. Dužina tela je 2,8-4,0 mm. Vrsta Sphaeroderma testaceum 117 (Fabricius, 1775) je morfološki veoma slična vrsti S. rubidum (Graells, 1858), a imaju i slično rasprostranjenje. Jedini pouzdani način za razlikovanje je analiza aedeagusa i spermateke. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familije Asteraceae. Najčešće se mogu sresti na vrstama rodova Carduus L., Cirsium Mill., Centaurea L. i Carthamus L. Sl. 103 – Imago Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) (http://www.koleopterologie.de). Primerci uhvaćeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 104): Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 30. VIII 2007. šuma topole N 44° 40.750' E 20° 00.250'; n.v. 85 m; ER 6 m; DQ 24 28. VI 2010. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n.v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 104 – Lokaliteti vrste Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 118 Primerci iz 2007. godine su uhvaćeni na vrsti roda Bidens L. (Asteraceae) u oblasti Kupinskog kuta. U 2010. godini jedinke su sakupljene na livadi sa biljke Carduus acanthoides L. (Asteraceae). Zanimljivo je da su gotovi svi prikupljeni insekti bili skoncentrisani na jednom malom busenu, koji je izgleda bio prethodno oštećen košenjem (Sl. 105). Sl. 105 – Oštećenja na biljci Carduus acanthoides L. izazvana vrstom Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) (foto: B. D. Gavrilović). 7.2 Podfamilija Cassidinae Podfamilija ima kosmopolitsko rasprostranjenje. Najveći broj vrsta naseljava tropske i suptropske oblasti. U svetu je do sada opisano oko 2760 vrsta iz oko 160 rodova (Borowiec, 1999). Fauna Evrope obuhvata 56 vrsta iz 5 rodova. U Srbiji postoji 29 vrsta iz 3 roda. U ovoj tezi su obradjene vrste tri roda – Cassida Linnaeus, 1758, Hypocassida Weise, 1893 i Pilemostoma Desbrochers, 1891. Cassidinae u ishrani koriste biljke 32 familije. Vrste u Evropi se pretežno hrane biljkama familija Convolvulaceae, Amaranthaceae, Caryophyllaceae, Chenopodiaceae, Asteraceae i Lamiaceae. Imaga borave na gornjoj strani listova, a larve uglavnom na donjoj, gde se i hrane. Adulti su veoma dobro kamuflirani u sklopu vegetacije na kojoj se nalaze, a imaju i sposobnost promene boje elitri i pronotuma. Larve na dorzalnoj strani nose štitić od fekalija, egzuvije 119 ili različitog biljnog materijala, koji im pretežno služi kao vid odbrane od neprijatelja. U Evropi nema vrsta koje se mogu smatrati ozbiljnim štetočinama. 7.2.1 Rod Cassida Linnaeus, 1758 Rod Cassida Linnaeus, 1758 ima kosmopolitsko rasprostranjenje. U svetu je poznato oko 430 vrsta (Borowiec, 1999). U Evropi živi 48 vrsta. U Srbiji je prisutno 27 vrsta. Rod Cassida Linnaeus, 1758 je podeljen na više podrodova. Seeno & Wilcox (1982) razlikuju 12 podrodova, dok Borowiec (1999) izdvaja 23 podroda. Većina vrsta se hrani biljkama familija Asteraceae, Convolvulaceae, Amaranthaceae, Lamiaceae, Caryophyllaceae i Chenopodiaceae. Veliki je broj mono- i oligofagnih vrsta. Vrste prikupljene sa prostora Obedske bare su: Cassida hemisphaerica Herbst, 1799, C. nobilis Linnaeus, 1758, C. rubiginosa Müller, 1776 i C. viridis Linnaeus, 1758. Na Fruškoj gori su sakupljene sledeće vrste: Cassida canaliculata Laicharting, 1781, C. hemisphaerica Herbst, 1799, C. pannonica Suffrian, 1844, C. panzeri Weise, 1907, C. rubiginosa Müller, 1776, C. sanguinolenta Müller, 1776 i C. viridis Linnaeus, 1758. Cassida (Lordiconia) canaliculata Laicharting, 1781 [syn. = speciosa Brahm, 1790; austriaca Fabricius, 1792] naseljava uglavnom centralne delove Evrope (od Francuske i Nemačke do Ukrajine) (Sl. 106). Na istoku je vrsta rasprostranjena do Kaspijskog jezera i Kazahstana. Sl. 106 – Rasprostranjenje Cassida (Lordiconia) canaliculata Laicharting, 1781 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 120 Dorzalna strana tela je kod mladih insekata zelenkasto-žućkasta sa tamnim šarama na elitama, dok je kod starijih insekata dorzalna strana tela crvenkasto-braonkasta sa blagim zlatnim odsjajem dok su insekti živi (Sl. 107). Posle uginuća kada insekti stoje neko vreme, dobijaju tamniju žućkastu ili braonkastu boju. Ventralna strana tela je crne boje. Redovi punktura na elitrama su delimično izmešani. Uzdužne brazde na elitrama su retikulisane. Veličina tela je 9-10 mm. Jedinke ove vrste se hrane biljkama familije Lamiaceae, i to najčešće vrstama roda Salvia L. (često na Salvia pratensis L. i S. verticillata L.). Sl. 107 – Cassida (Lordiconia) canaliculata Laicharting, 1781 mladi (levo) i stariji imago (desno) (http://www.koleopterologie.de). Na Fruškoj gori primerci su sakupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 108): Cassida (Lordiconia) canaliculata Laicharting, 1781 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. V 2001. Stražilovo N 45° 09.928' E 19° 54.947'; n. v. 216 m; ER 6 m; DR 10 5. VII 2006. Vrdnik N 45° 07.421' E 19° 47.773'; n. v. 196 m; ER 4 m; DQ 09 Sl. 108 – Lokalitet vrste Cassida (Lordiconia) canaliculata Laicharting, 1781 na UTM karti Fruške gore. 121 Primerci iz 2001. godine su sakupljeni sa vrste roda Lamium L. (Lamiaceae). Jedinke uhvaćene 2006. godine su prikupljene sa biljke Galeopsis pubescens Besser (Lamiaceae). Nikakva oštećenja na biljkama nisu primećena. Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 [syn. = anglica Curtis, 1826; concinna Stephens, 1832; rossii Wollaston, 1857; corii Fairmaire, 1876] je rasprostranjena u gotovo čitavoj Evropi (od Portugalije, Španije i Velike Britanije do Norveške i Crnog mora) (Sl. 109). Sl. 109 – Rasprostranjenje Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su zelenkaste boje kod živih primeraka. Nakon uginuća i stajanja boja dorzalne strane tela postaje žućkasta (Sl. 110). Sa ventralne strane gledano, glava, sternum i kokse su crne boje, dok je abdomen svetlo obojen. Telo ove vrste je dosta široko. Elitre su punktirane bez reda. Veličina tela je 4,0-5,2 mm. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familije Caryophyllaceae. Najčešće se mogu naći na vrstama rodova Dianthus L., Gypsophila L., Saponaria L. i Silene L. 122 Sl. 110 – Imago Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 (http://www.koleopterologie.de). Jedinke sa Obedske bare su sakupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 111): Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 14. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 111 – Lokalitet vrste Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2009. godine su ulovljeni na biljci Silene latifolia Poiret (Caryophyllaceae), na livadi nedaleko od hotela ''Obedska bara'', zajedno sa jedinkama 123 Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758. Listovi su u marginalnom delu imali manja oštećenja. Vrsta je 2002. prvi put konstatovana u Srbiji. Na Fruškoj gori insekti su sakupljeni na sledećem lokalitetu (Sl. 112): Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 26. IV 2002. Beočin N 45° 12.380' E 19° 43.176', n. v. 98 m, ER 4 m; CR 90 Sl. 112 – Lokalitet vrste Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799 na UTM karti Fruške gore. Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758 [syn. = urticae Brahm, 1790; pulchella Panzer, 1797; viridula Paykull, 1798; laevis Herbst, 1799; splendidula Marsham, 1802] je vrsta sa transpalearktičkim rasprostranjenjem. Naseljava gotovo čitavu Evropu, a na istoku je distribuirana do Japana (Sl. 113). 124 Sl. 113 – Rasprostranjenje Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je bez ikakvih šara. Elitre su sa po jednom srebrnkastom prugom izmedju drugog i trećeg reda punktura. Duž suturalnog dela elitri obično se nalazi braonkasta pruga. Boja pronotuma i elitri je u osnovi zelenkasta kod mladih jedinki, dok je kod starijih žućkasta (Sl. 114). Takodje, insekti postaju žućkasti nakon uginuća i stajanja. Klipeus je crvenkasto-braonkaste boje. Femuri su u bazalnom delu crnkasti. Ivice elitri u marginalnom delu nisu naročito zaravnjene. Dužina tela je 4,2-5,7 mm. Jedinke se uglavnom hrane biljkama familija Asteraceae, Chenopodiaceae i Caryophyllaceae. Često se mogu sresti na vrstama rodova Matricaria L., Beta L., Chenopodium L., Silene L., Spergula L. i Stellaria L. Sl. 114 – Imago Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758 (http://www.koleopterologie.de). 125 Na Obedskoj bari jedinke su prukupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 115): Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 14. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 115 – Lokalitet vrste Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2009. godini jedinke ove vrste su uhvaćene na biljci Silene latifolia Poiret (Caryophyllaceae), na livadi nedaleko od hotela ''Obedska bara''. Zajedno sa ovom vrstom, na istim biljkama, prikupljene su i jedinke vrste Cassida (Mionychella) hemisphaerica Herbst, 1799. Listovi su po obodu imali manja oštećenja. Cassida (Cassida) pannonica Suffrian, 1844 naseljava centralne, istočne i jugoistočne delove Evrope (Sl. 116). Na zapadu je vrsta rasprostranjena do zapadnih delova Francuske, a na istoku do zapadnih delova Kine. 126 Sl. 116 – Rasprostranjenje Cassida (Cassida) pannonica Suffrian, 1844 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su kod mladjih primeraka u osnovi zelenkaste boje, a kod starijih su zelenkasto-žućkaste. Kod uginulih jedinki nakon stajanja boja postaje žućkasto- braonkasta. Na elitrama, a ponekad i delimično u bazalnom delu pronotuma, postoji trouglasta šara koja se produžava duž suturalnog dela elitri (Sl. 117). Šara je nešto uža i svetlija, obično braonkasto-sivkaste boje, nego što je to slučaj kod vrste Cassida (Cassida) vibex Linnaeus, 1767. Klipeus je kratak, crne boje. Femuri nogu nisu zatamnjeni ili su samo blago zatamnjeni. Na elitrama postoje u predelu intervala veoma kratke beličaste dlačice. Punkture su delimično bez reda rasporedjene. Veličina tela je 6,5-8,2 mm. Jedinke ove vrste se pretežno hrane biljkama familije Asteraceae. Često se mogu uočiti na vrstama rodova Centaurea L., Cynara L., Erodium L'Her. ex Aiton i Jurinea Cass. Sl. 117 – Imago Cassida (Cassida) pannonica Suffrian, 1844 (http://www.meloidae.com) 127 Jedinke su na Fruškoj gori sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 118): Cassida (Cassida) pannonica Suffrian, 1844 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 19. V 2008. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m; DR 00 12. V 2009. Krčedin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 118 – Lokaliteti vrste Cassida (Cassida) pannonica Suffrian, 1844 na UTM karti Fruške gore. Cassida (Cassida) panzeri Weise 1907 je rasprostranjena u većem delu Palearktika. Naseljava prostor od južnih delova Francuske u Evropi do Japana na istoku (Sl. 119). Sl. 119 – Rasprostranjenje Cassida (Cassida) panzeri Weise, 1907 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 128 Pronotum je u anteriornom delu žućkasto-crvenkaste boje, dok je u posteriornom delu i po sredini crvenkaste boje. Elitre su u osnovi zelene boje kod živih jedinki, ali nakon uginuća i stajanja boja postaje žućkasta (Sl. 120). U bazalnom delu elitri se nalazi trouglasta šara crvene boje, koja se pruža i duž suturalnog dela, ali najdalje do sredine elitri. Klipeus je crne boje. Antene i noge su svetlo obojene, mada femuri mogu biti delimično zatamnjeni. Ventralna strana tela je crna, a ivični deo abdomena i ponekad epimere mezosternuma mogu biti žućkaste boje. Labrum je retikulisan i na ivici blago konkavno zakrivljen. Elitre su gole, bez dlačica. Telo je dužine 6,0-7,0 mm. Pripadnici ove vrste se obično hrane biljkama familije Asteraceae. Najčešće u ishrani koriste vrste rodova Arctium L., Cirsium Mill., Scorzonera L., Taraxacum L. i Tragopogon L. Sl. 120 – Suvi primerak imaga Cassida (Cassida) panzeri Weise, 1907 (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). Jedinke ove vrste su po prvi put utvrdjene u Srbiji. Insekti uhvaćeni na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 121): Cassida (Cassida) panzeri Weise, 1907 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. VI 2006. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 3. VII 2008. Beočin N 45° 12.380' E 19° 43.176', n. v. 98 m, ER 4 m; CR 90 129 Sl. 121 – Lokaliteti vrste Cassida (Cassida) panzeri Weise, 1907 na UTM karti Fruške gore. Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 [syn. = melanosceles Schrank, 1798; similis Marsham, 1802; singularis Stephens, 1832; graeca Kraatz, 1874] je palearktička vrsta sa širokim rasprostranjenjem u Evropi i Aziji (Sl. 122). Distribuirana je od Maroka, Portugala, Španije i Velike Britanije do Japana i Tajvana. Introdukovana je u Kanadu. Sl. 122 – Rasprostranjenje Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je uniformno zelenkaste boje. Elitre su zelenkaste boje sa kratkom trouglastom šarom u bazalnom delu (Sl. 123). Šara je braonkasto-crvenkaste boje. Na elitrama iza skuteluma obično postoji tamna okruglasta šara ili tačka. Klipeus je crne boje. Apikalnih 5-6 antenomera je zatamnjeno. Noge su svetlo obojene, izuzev femura 130 koji mogu biti delimično zatamnjeni. Klipeus je retikulisan i prekriven gustim sitnim punkturama. Elitre su gole, bez dlačica. Dužina tela je 6,5-7,5 mm. Jedinke se hrane različitim vrstama biljaka familije Asteraceae. Obično se mogu pronaći na vrstama rodova: Arctium L., Artemisia L., Carduus L., Centaurea L., Cirsium Mill., Cynara L., Inula L., Onopordum L., Pulicaria Gaertn., Serratula L., Taraxacum L., Tragopogon L., itd. Sl. 123 – Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 imago (levo) i larva sa fekalnim štitom koji nosi pomoću furke na abdomenu (desno) (http://www.koleopterologie.de). Na Obedskoj bari jedinke su sakupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 124): Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. VII 2002. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 124 – Lokalitet vrste Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 131 Primerci iz 2002. godine su uhvaćeni na biljci Serratula tinctoria L. (Asteraceae), na livadi blizu oboda hrastove šume. Insekti su se uglavnom nalazili u pazuhu listova. Nisu primećena oštećenja na biljci. U 2009. godini jedinke ove vrste su uhvaćene na biljci Centaurea jacea L. (Asteraceae), u blizini hotela ''Obedska bara''. Nisu uočena oštećenja na biljci. Jedinke sakupljene na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 125): Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 13. V 2005. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m; DR 10 3-8. V 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 Sl. 125 – Lokaliteti vrste Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 na UTM karti Fruške gore. Cassida (Cassida) sanguinolenta Müller, 1776 [syn. = cruentata Donovan, 1793] je transpalearktička vrsta rasprostranjena u većem delu Evrope, a na istoku se nalazi do Kamčatke (Sl. 126). Zastupljena je i u severnim delovima Afrike. 132 Sl. 126 – Rasprostranjenje Cassida (Cassida) sanguinolenta Müller, 1776 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je uniformno zelene boje. Elitre su u osnovi zelene boje. U bazalnom delu elitri postoji široka trouglasta šara crvenkasto-braonkaste boje (Sl. 127). Klipeus je crne boje. Noge su u potpunosti žućkasto obojene. Ventralna strana tela je crna, izuzev ivičnog dela abdomena koji je u široj zoni žućkaste boje. Često je i poslednji abdominalni sternit u potpunosti svetlo obojen. Ivica labruma je duboko usečena. Pronotum je iste širine kao i elitre. Elitre su gole, bez dlačica. Na elitrama je drugi kostalni region uvek jasno povijen ka unutrašnjoj strani. Cirkumskutelarna oblast je ulegnuta. Ventralna strana tela je prekrivena dlačicama. Veličina tela je 5,0-5,9 mm. Postoje dve podvrste: Cassida sanguinolenta flaviventris Kraatz, 1873 i C. sanguinolenta sanguinolenta Müller, 1776. C. sanguinolenta flaviventris Kraatz, 1873 naseljava istočni deo areala i javlja se samo u istočnom evropskom delu Rusije, dok C. sanguinolenta sanguinolenta Müller, 1776 ima gorenavedeno rasprostranjenje koje obuhvata veći deo Evrope i Azije. Pripadnici ove vrste se pretežno hrane biljkama familije Asteraceae. Često se mogu sresti na vrstama rodova Achillea L. i Tanacetum L. 133 Sl. 127 – Imago Cassida (Cassida) sanguinolenta Müller, 1776 (http://www.kerbtier.de). Jedinke sa Fruške gore su prikupljene na sledećem lokalitetu (Sl. 128): Cassida (Cassida) sanguinolenta O.F. Müller, 1776 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2009. Krčedin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 128 – Lokalitet vrste Cassida (Cassida) sanguinolenta Müller, 1776 na UTM karti Fruške gore. Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 [syn. = equestris Fabricius, 1787] je transpalearktička vrsta. Distribuirana je od Portugalije, Španije i Velike Britanije do Japana (Sl. 129). Naseljava gotovo celu Evropu. 134 Sl. 129 – Rasprostranjenje Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su zelene boje kod živih primeraka, a kod uginulih nakon stajanja boja postaje žućkasta. Ventralna strana tela je crne boje, a jedino je obodni deo abdomena svetlo obojen (Sl. 130). Noge su svetlo obojene, žućkasto-braonkaste boje. Punkture na elitrama su rasporedjene bez reda. Dužina tela je 7,2-9,9 mm. Nekoliko morfoloških varijacija se može sresti u prirodi. Jedinke ove vrste se hrane biljkama familije Lamiaceae. Često u ishrani koriste vrste rodova: Galeopsis L., Lycopus L., Melissa L., Mentha L., Nepeta L. i Salvia L. Sl. 130 – Imago Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 sa dorzalne (levo) i ventralne strane (desno) (http://www.koleopterologie.de). 135 Primerci uhvaćeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 131): Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2001. njiva pšenice N 44° 43.607' E 20° 03.130'; n. v. 92 m; ER 3 m; DQ 25 4. V 2004., 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 30. VIII 2007. šuma topole i vrbe N 44° 42.068' E 20° 00.804'; n. v. 86 m; ER 6 m; DQ 25 Sl. 131 – Lokalitet vrste Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2001. godine su prikupljene sa listova Stachys palustris L. (Lamiaceae), na obodu njive pšenice. U 2004. insekti su uhvaćeni na Lamium sp. u blizini hotela ''Obedska bara''. Nisu bila uočena bilo kakva oštećenja na biljci. Primerci iz 2007. godine su sakupljeni sa listova Ajuga reptans L. (Lamiaceae), na proplanku u šumi topole i vrbe. Donji listovi biljke pri zemlji su bili znatno izgriženi. U 2009. godini jedinke su prikupljene sa listova Mentha aquatica L. (Lamiaceae), pored hotela ''Obedska bara'', na nekoliko metara od vode. Listovi su u središnjem delu imali krupna okruglasta oštećenja. 136 Na Fruškoj gori jedinke ove vrste su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 132): Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. IX 2002. Krčedin N 45° 08.962' E 20° 08.633'; n. v. 285 m; ER 3 m; DQ 39 28. IV 2003. Ravne N 45° 08.585' E 19° 36.637'; n. v. 358 m; ER 7 m; CR 80 4. V 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m; CR 90 4. IX 2009. Ležimir N 45° 07.467' E 19° 34.205'; n. v. 204 m; ER 5 m; CQ 89 30. IV 2010. Stražilovo N 44° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m; DR 10 Sl. 132 – Lokaliteti vrste Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 na UTM karti Fruške gore. U 2002. godini, na livadi u Krčedinu insekti su prikupljeni sa vrste roda Mentha L. (Lamiaceae). Rupičasta oštećenja su bila vidljiva po listovima. Na lokalitetu Ravne, na obodu šume 2003. godine primerci su uhvaćeni sa biljke Galeopsis tetrahit L. (Lamiaceae). Pojedini listovi su bili znatno oštećeni. Larve su bile prisutne na nekim biljkama. Na lokalitetu Stražilovo 2010. godine jedinke su sakupljene sa Urtica dioica L. (Urticaceae). Nisu bila primećena oštećenja na biljci. 7.2.2 Rod Hypocassida Weise, 1893 Rod Hypocassida Weise, 1893 ima palearktičko rasprostranjenje. Većina vrsta naseljava oblast zapadnog Palearktika. U svetu je poznato pet vrsta (Borowiec, 1999). U Evropi su zastupljene dve vrste – Hypocassida meridionalis (Suffrian, 1844) i H. 137 subferruginea (Schrank, 1776). Fauna Srbije obuhvata samo vrstu Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776). Jedinke ove vrste su prikupljene na lokalitetima na Fruškoj gori. Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) [syn. = ferruginea Fabricius, 1781; fusca Laicharting, 1781; costata Boheman, 1856; cornea Marseul, 1869] je transpalearktička vrsta. Rasprostranjena je od Maroka, Španije, Velike Britanije i Švedske do Koreje na istoku (Sl. 133). Sl. 133 – Rasprostranjenje Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja pronotuma i elitri je žućkasto-braonkasta (Sl. 134). Frons i klipeus su žućkaste boje. Ventralna strana tela je crne boje, a abdomen je u obodnom delu svetlije obojen. Pronotum je široko zaobljen u anteriornom delu. Dužina tela je 4,6-5,9 mm. Jedinke se hrane biljkama familije Convolvulaceae. U ishrani pretežno koriste vrste rodova Calystegia Br. i Convolvulus L. Larve i imaga se hrane listovima biljaka (Tóth & Cagáň, 2005). 138 Sl. 134 – Imago Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) (http://www.koleopterologie.de). Na Fruškoj gori jedinke ove vrste su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 135): Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. V 2001. Stražilovo N 45° 09.928' E 19° 54.947'; n. v. 216 m; ER 6 m; DR 00 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.354' E 19° 47.832'; n. v. 214 m; ER 5 m; DQ 09 8. X 2008. Sremska Kamenica N 45° 13.369' E 19° 50.736'; n. v. 83 m; ER 4 m; DR 10 Sl. 135 – Lokaliteti vrste Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) na UTM karti Fruške gore. U 2001. godini insekti su sakupljeni na listovima Physalis alkekengi L. (Solanaceae). Manja rupičasta oštećenja su bila vidljiva na pojedinim listovima. Jedinke iz 2007. godine su uhvaćene na listovima Convolvulus arvensis L. (Convolvulaceae) u obodnom delu obradive površine. Uočena je ishrana imaga, koji su na listovima pravili rupičasta oštećenja. 139 7.2.3 Rod Pilemostoma Desbrochers, 1891 Rod Pilemostoma Desbrochers, 1891 naseljava Palearktik. Najvećim delom je rasprostranjen u zapadnom delu Palearktika, a na istoku doseže do Mongolije. Postoje podaci da se nalazi i u Severnoj Americi. Rod obuhvata svega dve vrste (Borowiec, 1999). Neki entomolozi ovaj rod tretiraju kao podrod u okviru roda Cassida Linnaeus, 1758 ili kao sinonim tog roda. U Evropi i u Srbiji je prisutna samo vrsta Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783). Na Fruškoj gori su konstatovane jednike ove vrste. Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) [syn. = ocellata Herbst, 1799] naseljava prostor zapadnog dela Palearktika i veći deo Evrope. Vrsta je distribuirana od Španije i Velike Britanije do Mongolije (Sl. 136). Sl. 136 – Rasprostranjenje Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su u osnovi crvenkaste ili žućkaste boje, sa crnim šarama izduženim u lungitudinalnom pravcu (Sl. 137). Pronotum može biti sa ili bez ovih crnih šara. Ventralna strana tela i noge su crne boje. Pronotum je polukružnog oblika, sa zašiljenim zadnjim uglovima. Veličina tela je 4,5-6,0 mm. Opisan je veći broj formi koje se uglavnom razlikuju po boji tela i rasporedu šara. 140 Jedinke ove vrste se hrane biljkama familije Asteraceae. Najčešće se mogu sresti na vrstama rodova Inula L., Pulicaria Gaertn. i Senecio L. Sl. 137 – Imaga Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) (levo i desno) (http://www.koleopterologie.de). Primerci ove vrste su na Fruškoj gori prikupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 138): Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. VI 2003. Crveni čot N 45° 09.187' E 19° 42.744'; n. v. 517 m; ER 8 m; CR 90 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 Sl. 138 – Lokaliteti vrste Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) na UTM karti Fruške gore Vrsta je po prvi put registrovana u Srbiji. Jedinke prikupljene 2003. godine su uhvaćene na cvasti biljke Crepis sp. (Asteraceae). Čini se da su se insekti hranili polenom. 141 7.3 Podfamilija Chrysomelinae Podfamilija Chrysomelinae ima kosmopolitsko rasprostranjenje. U svetu je poznato oko 3000 vrsta i izmedju 133 i 176 rodova (Daccordi, 1994). U Severnoj Americi je poznato 135 vrsta iz 16 rodova (Arnett et al., 2002). Fauna Evrope obuhvata 316 vrsta iz 22 roda. U Srbiji su prisutne 74 vrste iz 15 rodova. Rodovi koji su u ovoj studiji obradjeni su Chrysolina Motschulsky, 1860, Chrysomela Linnaeus, 1758, Colaphus Dahl, 1823, Gastrophysa Chevrolat, 1837, Gonioctena Motschulsky, 1860, Leptinotarsa Chevrolat, 1837, Phaedon Dahl, 1823 i Timarcha Latreille, 1829. Chrysomelinae su specijalisti u pogledu ishrane, sa oligo- i monofagnim rodovima i vrstama. Hrane se biljkama velikog broja različitih familija: Salicaceae, Betulaceae, Polygonaceae, Brassicaceae, Fabaceae, Lamiaceae, Malvaceae, Myrtaceae, Apiaceae, Solanaceae, Plantaginaceae, Rubiaceae i Asteraceae. Insekti se najčešće hrane zeljastim biljkama, ali brojne vrste su česte i na žbunastim i drvenastim biljkama. Odredjene vrste su štetočine u poljoprivredi i šumarstvu. 7.3.1 Rod Chrysolina Motschulsky, 1860 [syn. Chrysomela auct.; Oreina Monrós & Bechyné, 1956] Rod Chrysolina Motschulsky, 1860 ima kosmopolitsko rasprostranjenje. Vrste ovog roda nisu zastupljene na Novoj Gvineji, u Australiji i tropskim delovima Amerike. Takodje, nisu poznate vrste sa Madagaskara. Iako u Australiji nema autohtonih vrsta, pojedine vrste su introdukovane. U Severnoj Americi se nalazi relativno mali broj vrsta, uključujući i vrste introdukovane pretežno iz Evrope. U svetu je poznato 447 vrsta i 251 podvrsta (Bieńkowski, 2001). U Evropi je zastupljeno 108 vrsta. Fauna Srbije obuhvata 32 vrste. Rod je podeljen na veći broj podrodova (oko 60). Neki entomolozi tretiraju rodove Crosita Motschulsky, 1860 i Oreina Chevrolat, 1837 kao podrodove u okviru roda Chrysolina Motschulsky, 1860. Mnoge vrste su podeljene na više podvrsta na bazi morfoloških odlika i geografskog rasprostranjenja. Najčešće biljke hraniteljke su iz 142 familija Lamiaceae, Asteraceae, Apiaceae, Hypericaceae, Scrophulariaceae, Plantaginaceae, Ranunculaceae i Brassicaceae. Veliki je broj oligofagnih vrsta. Mnoge vrste roda su slabi letači, sa zakržljalim ili redukovanim krilima. Neke su vrste noću aktivne. Na Obedskoj bari prikupljene su sledeće vrste: Chrysolina chalcites (Germar, 1824), C. fastuosa (Scopoli, 1763), C. graminis (Linnaeus, 1758), C. haemoptera (Linnaeus, 1758), C. herbacea (Duftschmid, 1825), C. polita (Linnaeus, 1758) i C. sturmi (Westhoff, 1882). Vrste sakupljene na lokalitetima na Fruškoj gori su: Chrysolina chalcites (Germar, 1824), C. coerulans (Scriba, 1791), C. fastuosa (Scopoli, 1763), C. graminis (Linnaeus, 1758), C. gypsophilae (Kuster, 1845), C. herbacea (Duftschmid, 1825), C. olivieri (Bedel, 1892), C. polita (Linnaeus, 1758), C. sturmi (Westhoff, 1882) i C. vernalis (Brullé, 1832). Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) [syn. = festiva Ménétriés, 1832] naseljava delove centralne, južne i jugoistočne Evrope, Balkansko poluostrvo i južne delove Ukrajine (Sl. 139). Na istoku je vrsta rasprostranjena do Kavkaza, centralne Azije i Bliskog istoka. Sl. 139 – Rasprostranjenje Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Dorzalna strana tela je braonkaste ili crnkaste boje sa bronzanim metalnim odsjajem (Sl. 140). Kod mladih jedinki elitre mogu biti tamno crvenkaste boje. Lateralne strane pronotuma su konveksno zaobljene. Bočne ivice pronotuma su po celoj dužini 143 zadebljane, a ovaj zadebljani deo je od središnjeg dela odvojen jasno formiranom nepunktiranom ili fino punktiranom brazdom. Primarne punkture su retko rasporedjene u pravilnim redovima. Sekundarna punktiranost pronotuma i elitri je veoma fina. Dužina tela je 6,0-7,5 mm. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familija Lamiaceae i Urticaceae. Sl. 140 – Imago Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). Primerci su na Obedskoj bari prikupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 141): Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 25. V 2004. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 27. IX 2006. šuma topole N 44° 44.576' E 20° 00.391'; n. v. 81 m; ER 6 m; DQ 25 Sl. 141 – Lokalitet vrste Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 144 U 2004. godini jedinke su sakupljene sa listova vrste Urtica dioica L. (Urticaceae), u blizini hotela ''Obedska bara''. Nisu primećena značajnija oštećenja na biljci. Primerci iz 2006. godine su sakupljeni sa Lamium sp. (Lamiaceae) u šumi topole pored bare. Insekti su većinom bili u pazuhu listova i stabljike. Na dve biljke primećeno je da se imaga hrane formirajući relativno krupna rupičasta oštećenja. Na Fruškoj gori jedinke su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 142): Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. V 2001. Stražilovo N 45° 09.928' E 19° 54.947'; n. v. 216 m; ER 6 m; DR 10 29. VII 2003. Krčedin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 2. VII 2008. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 10 Sl. 142 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Sulcicollis) chalcites (Germar, 1824) na UTM karti Fruške gore. Vrsta je prvi put konstatovana u Srbiji tokom 2001. godine. U 2001. godini jedinke su prikupljene sa listova Glechoma hirsuta Waldst. et Kit. (Lamiaceae). Primerci iz 2003. godine su uhvaćeni na cvasti vrste roda Senecio L. (Asteraceae). Moguće je da su se insekti hranili polenom ili je u pitanju slučajan nalaz. 145 Chrysolina (Synerga) coerulans (Scriba, 1791) je distribuirana od severnih delova Nemačke, Poljske, centralnog dela Francuske, preko Balkanskog poluostrva do centralnih delova Azije (Sl. 143). Sl. 143 – Rasprostranjenje Chrysolina (Synerga) coerulans (Scriba, 1791) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja dorzalne strane tela je najčešće plave ili plavo-ljubičasta, sa metalnim odsjajem, redje zelene ili zlatno-zelene boje (Sl. 144). Lateralni delovi pronotuma su razdvojeni od centralnog dela nizom dubljih punktura. Veličina tela je 6,0-8,0 mm. Postoji pet podvrsta sa različitim geografskim arealima i manjim morfološkim razlikama: nominotipska podvrsta Chrysolina coerulans coerulans (Scriba, 1791) naseljava Evropu i Malu Aziju; C. coerulans uzbekorum Bechyné, 1950 je iz centralne Azije; C. coerulans splendorifera Motschulsky, 1860 naseljava oblast oko Kavkaza i severne delove Irana; C. coerulans angelica Reiche & Saulcy, 1858 je distribuirana pretežno u oblasti Iraka i delovima Sirije, Turske i Irana; C. coerulans relicta Medvedev, 1977 živi u oblasti oko Urala. Jedino se Chrysolina (Synerga) coerulans coerulans (Scriba, 1791) sreće u Evropi i u Srbiji. Ova se podvrsta razlikuje od ostalih po tome što punkturacija elitri u lateralnim i distalnim delovima nije izrazitija od one koja se nalazi u centralnom delu. Jedinke ove vrste se obično hrane biljkama familije Lamiaceae. Najčešće se mogu pronaći na vrstama roda Mentha L. 146 Sl. 144 – Imago Chrysolina (Synerga) coerulans (Scriba, 1791) (http://www.koleopterologie.de). Primerci sakupljeni na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 145): Chrysolina (Synerga) coerulans (Scriba, 1791) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.431' E 19° 47.923'; n. v. 222 m; ER 4 m; DQ 09 3. VI 2005. Popovičko jezero N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DR 00 14. VII 2005. Stražilovo N 45° 10.250' E 19° 55.281'; n. v. 180 m; ER 3 m; DR 10 14. VII 2007. Stražilovo N 45° 10.179' E 19° 54.830'; n. v. 193 m; ER 3 m; DR 10 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 Sl. 145 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Synerga) coerulans (Scriba, 1791) na UTM karti Fruške gore. Insekti iz 2003. godine su sakupljeni sa različite šumske zeljaste vegetacije. Na lokalitetu Stražilovo u 2005. godini jedinke su bile prikupljene uglavnom sa listova Mentha spp. (Lamiaceae). Neki su primerci uhvaćeni na cvasti Leucanthemum vulgare Lam. (Asteraceae), verovatno hraneći se polenom. Nekoliko jedinki je prikupljeno sa 147 vrste Urtica dioica L. (Urticaceae), pri čemu nisu bila uočena vidljiva oštećenja na listovima. Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) je distribuirana u većem delu Evrope, Turskoj i u oblasti oko Kavkaza (Sl. 146). Sl. 146 – Rasprostranjenje Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je varijabilna (najčešće zelenkasto-zlatna ili zelenkasto-plavičasta sa jakim metalnim odsjajem) (Sl. 148). Pod različitim uglovima posmatrano boje se često prelivaju jedna u drugu. Najvažnije obeležje na osnovu koga se ova vrsta prepoznaje je malo zuboliko proširenje poslednje tarzomere nogu (Sl. 147). Dužina tela je 5,0-8,0 mm. Više hromatskih formi je moguće sresti u prirodi. U okviru vrste često se izdvaja nekoliko podvrsta: nominotipska podvrsta Chrysolina fastuosa fastuosa (Scopoli, 1763) naseljava najveći deo Evrope; C. fastuosa ventricosa Suffrian, 1858 je distribuirana u Italiji i na Iberijskom poluostrvu; C. fastuosa speciosa Linnaeus, 1767 je iz Skandinavije; C. fastuosa andorrensis Bechyné, 1950 je sa Pirineja; C. fastuosa biroi Csiki, 1953 je poznata iz Rumunije; C. fastuosa inexplicabilis (Brancsik, 1910) živi u delu istočne Evrope i severoistočnom delu Turske oko Crnog mora. Samo se podvrsta Chrysolina (Fastuolina) fastuosa fastuosa (Scopoli, 1763) javlja u Srbiji. Ona se odlikuje pronotumom koji je nešto više od dva puta veće širine od svoje dužine i veličinom tela od 5,0-7,0 mm. Jedinke se hrane biljkama familija Lamiaceae i Urticaceae. 148 Sl. 147 – Gradja poslednje tarzomere nogu Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) (Warchalowski, 2003). Sl. 148 – Imago Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) (http://www.koleopterologie.de). Primerci sakupljeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 149): Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. VII 2002. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 12. IX 2003., 8. V 2005., 6. IX 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 24. VIII 2006. šuma topole i vrbe N 44° 41.833' E 20° 01.957'; n. v. 88 m; ER 5 m; DQ 25 149 Sl. 149 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Insekti iz 2002. godine su prikupljeni sa listova vrste Calamintha nepeta (L.) Savi (Lamiaceae), na livadi prema hrastovoj šumi. Mestimično su listovi bili nagriženi. U 2003. godini jedinke su uhvaćene na biljci Mentha sp. (Lamiaceae). Primerci iz 2005. godine su sakupljeni sa vrsta roda Lamium L. Pojedine biljke koje su rasle u zasenčenom staništu su bile značajnije oštećene. Jedinke iz 2006. godine su sakupljene na listovima Lamium album L., na čistini u šumi topole i vrbe južno od Kupinova. Insekti su sakupljeni sa istih biljaka kao i primerci vrste Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758). Manja polukružna oštećenja obodnog dela listova su bila vidljiva, ali nije utvrdjeno koja od ove dve vrste je uzročnik. U 2009. godini primerci su uhvaćeni na biljci Galeopsis speciosa Mill. (Lamiaceae), u hrastovoj šumi blizu hotela ''Obedska bara''. Mestimično su bila uočljiva rupičasta oštećenja na listovima. 150 Na Fruškoj gori jedinke su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 150): Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2002. Velika Remeta N 45° 08.503' E 19° 55.105'; n. v. 287 m; ER 5 m; DQ 19 27. IV 2003. Krčedin N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DQ 39 18. V 2005. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 17. VII 2005. Stražilovo N 45° 10.345' E 19° 54.768'; n. v. 286 m, ER 2 m; DR 10 17. IV 2008. Moharač N 45° 08.966' E 19° 27.475'; n. v. 175 m, ER 3 m; CR 70 3. VI 2010. Ledinačko jezero N 45° 09.970' E 19° 48.178'; n. v. 283 m, ER 3 m; DR 00 Sl. 150 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) na UTM karti Fruške gore U 2002. godini insekti su sakupljeni sa biljke Verbena officinalis L. (Verbenaceae), na livadi blizu oboda šume. Nisu primećena nikakva oštećenja na biljci. Primerci iz 2003. godine su uglavnom uhvaćeni na Mentha spp. (Lamiaceae), ali i na vrsti Urtica dioica L. (Urticaceae). U 2005. godini na više različitih lokaliteta na Stražilovu, pored puta koji prolazi kroz šumu, jedinke su hvatane na vrsti Lamium maculatum L. (Lamiaceae). Na nekoliko mesta listovi ove biljke su bili veoma oštećeni, čak u tolikoj meri da se lisna lamina zadržala samo u predelu središnjeg nerva. Jedinke uhvaćene 2010. godine su prikupljene sa biljke Glechoma hirsuta Waldst. et Kit. (Lamiaceae) u blizini Ledinačkog jezera. Nisu primećena oštećenja na biljkama. Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) [syn. = artemisiae Motschulsky, 1860] naseljava čitavu Evropu, a na istoku je rasprostranjena do Mongolije i severne Kine (Sl. 151). 151 Sl. 151 – Rasprostranjenje Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je zelene boje sa jakim metalnim odsjajem (Sl. 152). Na elitrama se duž suturalnog dela nalazi tanka zelenkasto-plavičasta pruga, dok se u lateralnim delovima elitri nalazi široka zlatno-crvenkasta, zlatno-zelenkasta ili zlatna pruga. Lateralni delovi pronotuma su u bazalnom delu odvojeni od centralnog regiona nizom punktura. Punkture su izraženije u lateralnim delovima, a finije u centralnom delu. Iza humeralnog kalusa elitri obično postoji transverzalno postavljena impresija. Veličina tela je 7,5-12,0 mm. U oblasti zapadnog Palearktika izdvojene su sledeće podvrste: nominotipska podvrsta Chrysolina graminis graminis (Linnaeus, 1758) naseljava Veliku Britaniju, centralne, severne i jugoistočne delove Evrope, uključujući i celo Balkansko poluostrvo; C. graminis artemisiae Motschulsky, 1860 je rasprostranjena u Ukrajini, južnom evropskim delu Rusije, sve do centralne Azije na istoku; C. graminis santonici Contarini, 1847 je opisana sa južnih padina centralnih Alpa; C. graminis mediterranea Bechyné, 1950 naseljava južne delove Francuske, Korziku i Italiju; C. graminis christinae Mallet, 1933 je distribuirana u Francuskoj. Samo se podvrsta Chrysolina (Euchrysolina) graminis graminis (Linnaeus, 1758) sreće u Srbiji. Od ostalih podvrsta se razlikuje po vidno zadebljalim lateralim delovima pronotuma. Jednike se hrane biljkama familija Asteraceae i Lamiaceae. Ova je vrsta hrizomelide u ishrani pretežno vezana za biljke roda Tanacetum L., naročito za vrstu Tanacetum vulgare L. (Asteraceae). 152 Sl. 152 – Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) – imago (foto: B. D. Gavrilović). Jedinke prikupljene na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 153): Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 28. IV 2001. hrastova šuma N 44° 45.064' E 19° 59.891'; n. v. 94 m; ER 8 m; DQ 25 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 153 – Lokalitet vrste Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 153 Primerci iz 2001. godine su sakupljeni sa listova vrste Lactuca serriola L. (Asteraceae), na obodu hrastove šume. Nisu primećena oštećenja na biljci. U 2009. godini insekti su uhvaćeni na biljci Glechoma hirsuta Waldstein & Kitaibel (Lamiaceae), nedaleko od hotela ''Obedska bara''. Donji listovi su imali brojna rupičasta oštećenja. Na Fruškoj gori prikupljeni insekti su sa sledećih lokaliteta (Sl. 154): Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2004. Krčedin N 45° 09.892' E 20° 07.634'; n.v. 103 m; ER 3 m; DR 30 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.354' E 19° 47.832'; n.v. 214 m; ER 5 m; DQ 09 Sl. 154 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) na UTM karti Fruške gore. Jedinke iz 2004. godine su sakupljene sa listova Salix caprea L. (Salicaceae), pored reke Dunav. Nisu primećena oštećenja na listovima. U 2007. godini primerci su ulovljeni na vrsti roda Senecio L. (Asteraceae), na obodu njive. Većinom su insekti bili locirani na cvasti. Konstatovano je da su se neke jedinke hranile kruničnim listićima, ali čini se da su se hranile i polenom. Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae (Küster, 1845) [syn. = rufomarginata Suffrian, 1851] je rasprostranjena u Evropi otprilike do 58° severne geografske širine (Sl. 155). Naseljava i delove severne Afrike, a na istoku je ova vrsta distribuirana do Turske i centralnih delova Azije. 154 Sl. 155 – Rasprostranjenje Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae (Küster, 1845) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je u osnovi crne boje bez metalnog odsjaja. Elitre su crne sa crvenkasto obojenim lateralnim delovima (Sl. 156). Ova crvenkasto obojena zona ne dopire do prednje ivice elitri, a u lateralnim delovima se pruža samo do drugog spoljašnjeg niza punktura. Poslednje palpomere su kod mužjaka proširene i u apikalnom delu transverzalno presečene. Ivice pronotuma su u prednjem delu postepeno zaobljene, a prednji uglovi su blago zašiljeni. Lateralni delovi pronotuma su od sredjišnjeg dela odvojeni nizom punktura. Punkture su naročito izrazite u zadnjim lateralnim delovima pronotuma. Na elitrama u prednjem delu prvi i drugi spoljašnji red punktura su delimično pomešani. Telo je dugačko 8,5-11,0 mm. U okviru vrste neki entomolozi izdvajaju sledeće podvrste: nominotipska podvrsta Chrysolina gypsophilae gypsophilae (Küster, 1845) naseljava najveći deo areala u Evropi; C. gypsophilae grossepunctata Lindberg, 1950 je opisana sa Kanarskih ostrva; C. gypsophilae lucidicollis Küster, 1845 naseljava mediteranski region. U Srbiji se sreće samo podvrsta Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae gypsophilae (Küster, 1845), koja se odlikuje umereno izraženim punkturama na lateralnim delovima pronotuma i retikulisanom površinom središnjeg dela pronotuma kod mužjaka. Jedinke se hrane biljkama familija Lamiaceae, Plantaginaceae i Scrophulariaceae. Navodi se da se insekti često hrane vrstama rodova Linaria Mill. i Antirrhinum L. (Plantaginaceae) (Rizza & Pecora, 1984). 155 Sl. 156 – Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae (Küster, 1845) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). Primerci ove vrste su na Fruškoj gori prikupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 157): Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae (Küster, 1845) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. VI 2002. Iriški venac N 45° 09.286' E 19° 50.346'; n. v. 492 m; ER 3 m; DR 00 16. VI 2005. Velika Remeta N 45° 08.603' E 19° 55.138'; n. v. 258 m; ER 4 m; DQ 19 20. IX 2006. Letenka N 45° 07.988' E 19° 40.745'; n. v. 413 m; ER 6 m; CQ 99 9. X 2009. Ravne N 45° 08.718' E 19° 34.969'; n. v. 312 m; ER 5 m; CR 80 Sl. 157 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae (Küster, 1845) na UTM karti Fruške gore. U 2002. godini jedinke su sakupljene sa listova Plantago major L. (Plantaginaceae), na livadi u blizini spomenika na Iriškom vencu. Listovi su bili znatnije izgriženi. Primerci iz 2005. su uhvaćeni na biljci Symphytum officinale L. 156 (Boraginaceae), na livadi blizu manastira Velika Remeta. Na listovima su bila vidljiva rupičasta oštećenja, ali nije poznato da li potiču od ove vrste insekta. U šumi, na lokalitetu u blizini odmarališta Letenka, 2006. godine su prikupljene jedinke sa biljke Melittis melissophyllum L. (Lamiaceae). Neki su insekti bili konstatovani na listovima, a neki na cvetovima, ali nisu bila primećena ikakva oštećenja na biljci. Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) [syn. = atra Goeze, 1777; hottentotta Fabricius, 1792; acuticollis Fairmaire, 1877] je distribuirana u gotovo čitavoj Evropi, a na istoku ide do Kavkaza i centralnih delova Azije (Sl. 158). Sl. 158 – Rasprostranjenje Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je crne boje, sa plavičastim ili zelenkastim metalnim odsjajem (Sl. 160). Lateralne strane pronotuma su gotovo prave (Sl. 159). Bočne strane pronotuma su od središnjeg dela odvojene samo nizom punktura u bazalnom delu. Na elitrama primarne punkture su izrazitije i mogu mestimično da formiraju kratke nizove. Veličina tela je 6,4- 10,0 mm. Vrsta sadrži nekoliko podvrsta sa različitim geografskim rasprostranjenjem: nominotipska podvrsta Chrysolina haemoptera haemoptera (Linnaeus, 1758) naseljava najveći deo evropskog areala; C. haemoptera corvina (Weise, 1916) je poznata iz Italije, sa Sicilije, Korzike i Sardinije; C. haemoptera byzantia Jolivet, 1951 je rasprostranjena u Turskoj i u južnom delu Balkanskog poluostrva; C. haemoptera persica Jolivet, 1951 naseljava oblast oko Kavkaza. Podvrsta Chrysolina (Colaphodes) haemoptera 157 haemoptera (Linnaeus, 1758) je zastupljena u Srbiji. Odlikuje se izrazito konveksnim telom crne boje sa plavičastim odsjajem, finom punktiranošću elitri i dužinom tela od 6,4-8,0 mm. Jedinke se najčešće hrane biljkama familija Plantaginaceae i Lamiaceae. Sl. 159 – Oblik pronotuma Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) (Warchalowski, 2003) Sl. 160 – Imago Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) (http://www.koleopterologie.de). Na Obedskoj bari jedinke ove vrste su prikupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 161): Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. IX 2001. livada N 44° 44.902' E 20° 02.850'; n. v. 86 m; ER 2 m; DQ 25 22. IV 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 158 Sl. 161 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2001. godine su prikupljeni na livadi sa listova Plantago media L. i P. lanceolata L. (Plantaginaceae). Listovi biljaka P. media L. su bili rupičasto izgriženi, a na P. lanceolata L. nisu konstatovana oštećenja. U 2007. godini insekti su sakupljeni sa listova Sorghum halepense (L.) Pers. (Poaceae) i sa zemlje, na obodu obradive površine, nedaleko od hotela ''Obedska bara''. Moguće da je u pitanju slučajan nalaz. Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) [syn. = menthastri Suffrian, 1851; fulminans Suffrian, 1851] je rasprostranjena u Evropi do 55° severne geografske širine (Sl. 162). Na istoku je vrsta distribuirana u Turskoj, oko Kavkaza, i do centralnih delova Azije. 159 Sl. 162 – Rasprostranjenje Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je zelena do zlatno-zelena, sa jakim metalnim odsjajem (Sl. 163). Bočne ivice pronotuma su u bazalnom regionu od središnjeg dela odvojene nizom punktura. Središnji deo pronotuma je fino punktiran. Veličina tela je 7,0-10,5 mm. U okviru vrste nekoliko podvrsta se izdvaja od kojih je moguće da neke i nisu prave podvrste, već lokalne forme: nominotipska podvrsta Chrysolina herbacea herbacea (Duftschmid, 1825) je rasprostranjena u Evropi, a na istoku do Kavkaza; C. herbacea talyshana Bechyné, 1950 je poznata iz severnih delova Irana; C. herbacea recticollis Motschulsky, 1860 je distribuirana oko Kavkaza; C. herbacea caucasiaca Motschulsky, 1860 živi u oblasti Kavkaza; C. herbacea alacris Bechyné, 1950 naseljava Tursku. Samo se podvrsta Chrysolina (Synerga) herbacea herbacea (Duftschmid, 1825) sreće u Srbiji. Jedinke se obično hrane biljkama familije Lamiaceae. Najčešće se hrane vrstama roda Mentha L. 160 Sl. 163 – Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). Primerci prikupljeni sa Obedske bare su sa sledećih lokaliteta (Sl. 164): Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2004. plavljena šuma topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 3. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 164 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2004. godine su prikupljene sa listova Mentha aquatica L. (Lamiaceae), u šumi topole i vrbe, na delimično zabarenom zemljištu. Listovi su po obodu bili 161 mestimično izgriženi. U 2010. godini insekti su uhvaćeni na Mentha spp. i Lamium purpureum L. (Lamiaceae). Pojedine biljke su imale rupičasto oštećene listove. Na Fruškoj gori jedinke su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 165): Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.431' E 19° 47.923'; n.v. 222 m; ER 4 m; DQ 09 3. VI 2005. Popovičko jezero N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n.v. 298 m; ER 2 m; DR 00 14. VII 2007. Stražilovo N 45° 10.179' E 19° 54.830', n.v. 193 m, ER 3 m; DR 10 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n.v. 208 m; ER 6 m; CR 70 18. VI 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n.v. 208 m; ER 6 m; CR 70 Sl. 165 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) na UTM karti Fruške gore. U 2003. godini jedinke su sakupljene sa biljke Melissa officinalis L. (Lamiaceae), na livadi na šumskom proplanku. Nisu konstatovana oštećenja na biljci. Insekti sakupljeni 2007. godine su uhvaćeni na vrsti Mentha longifolia L. (Lamiaceae), na putu kroz listopadnu šumu. Listovi su imali sitna rupičasta oštećenja na sredini, a neki su listovi po opodu bili izgriženi. Chrysolina (Ovostoma) olivieri (Bedel, 1892) [syn. = coerulea Olivier, 1807] naseljava brdske i planinske oblasti u Evropi. Rasprostranjena je na Alpima, Dinaridima, južnim delovima Karpata i na Staroj planini (Sl. 166). 162 Sl. 166 – Rasprostranjenje Chrysolina (Ovostoma) olivieri (Bedel, 1892) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je plave, redje ljubičaste ili zelenkaste boje, sa metalnim odsjajem (Sl. 167). Telo je izrazito konveksnog oblika. Lateralni delovi pronotuma su u zadnjem delu od središnjeg regiona odvojeni punktiranim žljebovima ili impresijama. Punktacija pronotuma je finija u odnosu na punktaciju elitri. Dužina tela je 8,5-13,0 mm. Više podvrsta sa različitim arealima rasprostranjenja i odredjenim morfološkim odlikama je izdvojeno u okviru vrste: nominotipska podvrsta Chrysolina olivieri olivieri (Bedel, 1892) je distribuirana u istočnom delu Balkanskog poluostrva; C. olivieri subalpina Csiki, 1953 naseljava južne delove Karpata; C. olivieri collina Csiki, 1953 je poznata iz Madjarske i Transilvanije; C. olivieri euhumerosa Bechyné, 1950 je opisana iz Bosne i Hercegovine; C. olivieri veneta je rasprostranjena na Alpima; C. olivieri montanella Bechyné, 1950 naseljava brdske i planinske oblasti u Srbiji; C. olivieri slovaca Bechyné, 1946 je poznata iz južnih delova Slovačke. Za sada je samo podvrsta Chrysolina (Ovostoma) olivieri montanella Bechyné, 1950 konstatovana u Srbiji. Jedinke se pretežno hrane biljkama familije Lamiaceae. 163 Sl. 167 – Chrysolina (Ovostoma) olivieri (Bedel, 1892) mužjak zelena forma (levo) i ženka plava forma (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). Na Fruškoj gori primerci su sakupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 168): Chrysolina (Ovostoma) olivieri (Bedel, 1892) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.431' E 19° 47.923'; n. v. 222 m; ER 4 m; DQ 09 19. IX 2003. Letenka N 45° 08.311' E 19° 40.690'; n. v. 409 m; ER 6 m; CQ 99 24. VIII 2004. Stražilovo N 45° 10.171' E 19° 54.876'; n. v. 230 m; ER 2 m; DR 10 9. V 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m; CR 90 8. VI 2005. Letenka N 45° 08.188' E 19° 40.700'; n. v. 431 m; ER 4 m; CQ 99 13. VI 2005. Stražilovo N 45° 10.356' E 19° 54.773'; n. v. 275 m; ER 5 m; DR 10 14. VII 2005. Stražilovo N 45° 10.053' E 19° 55.051'; n. v. 315 m; ER 3 m; DR 10 30. VI 2008. Ležimir N 45° 07.469' E 19° 34.200'; n. v. 206 m; ER 3 m; CQ 89 30. VII 2009. Paragovo N 45° 10.993' E 19° 50.649'; n. v. 244 m; ER 6 m; DR 00 30. IV 2010. Stražilovo N 45° 10.044' E 19° 54.959'; n. v. 252 m; ER 7 m; DR 10 Sl. 168 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Ovostoma) olivieri (Bedel, 1892) na UTM karti Fruške gore. Na lokalitetu Vrdnik 2003. godine insekti su sakupljeni sa biljke Nepeta cataria L. (Lamiaceae), pored šumske staze. Manja oštećenja nekoliko listova su bila vidljiva. U 164 2003. godini na lokalitetu Letenka više je primeraka sakupljeno sa raličite zeljaste vegetacije u listopadnoj šumi. Na lokalitetu Stražilovo 2004., 2007. i 2010. godine jedinke su pretežno prikupljene sa vrste Glechoma hirsuta Waldst. et Kit. (Lamiaceae) i sa Mentha spp. i Lamium spp. Na lokalitetu Stražilovo jula 2005. godine nekoliko je primeraka uhvaćeno sa vrste Urtica dioica L. (Urticaceae). Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) je distribuirana u oblasti Palearktika. Vrsta je rasprostranjena u čitavoj Evropi, na istoku sve do Kine (Sl. 169). Sl. 169 – Rasprostranjenje Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i ventralna strana tela su tamne boje, sa obično jakim zelenkastim, zlatnim i bakarnim odsjajem (Sl. 170). Elitre su crvenkaste boje, bez metalnog odsjaja. Bočne ivice pronotuma su zadebljale više ka dorzalnoj strani. Na elitrama punkture su rasporedjene bez reda. Veličina tela je 6,0-9,0 mm. Jedinke se obično hrane različitim vrstama familije Lamiaceae. Preferiraju aromatične biljke. Imaga se mogu hraniti polenom. 165 Sl. 170 – Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). Primerci sakupljeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 171): Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. VI 2001. vlažna livada N 44° 43.518' E 19° 57.067'; n. v. 86 m; ER 2 m; DQ 25 12. VII 2002. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 20. IX 2005. hrastova šuma N 44° 45.285' E 19° 59.968'; n. v. 94 m; ER 7 m; DQ 25 24. VIII 2006. šuma topole i vrbe N 44° 41.833' E 20° 01.957'; n. v. 88 m; ER 5 m; DQ 25 26. VI 2007., 4. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 171 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 166 Jedinke sakupljene 2001. godine su uhvaćene na biljkama Mentha aquatica L. (Lamiaceae) i Symphytum officinale L. (Boraginaceae), na delimično zabarenoj livadi južno od Obreža. Listovi nane su bili mestimično nagriženi (Sl. 172), ali na vrsti Symphytum officinale L. nisu uočeni nikakvi tragovi oštećenja, tako da je verovatno u pitanju slučajan nalaz. U 2002. godini insekti su prikupljeni sa vrste Calamintha nepeta (L.) Savi (Lamiaceae), na livadi u blizini hrastove šume. Manja obodna oštećenja listova su bila uočena. Insekti iz 2005. godine su uhvaćeni na vrsti Mentha arvensis L., u hrastovoj šumi. Nisu bila vidljiva oštećenja na biljci. U 2006. godini jedinke su sakupljene sa listova Lamium album L., na čistini u šumi topole i vrbe južno od Kupinova. Sa istih biljaka su prikupljeni i primerci vrste Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763). Nije utvrdjeno koja je od ove dve vrste uzročnik vidljivih rupičastih oštećenja na biljkama. Insekti iz 2007. godine su uhvaćeni sa biljaka Mentha spp., blizu hotela ''Obedska bara''. Na istom lokalitetu 2010. godine jedinke su sakupljene sa Taraxacum officinale F.H. Wigg (Asteraceae). Uočeno je da se imaga hrane polenom. Sl. 172 – Parenje Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) i oštećenja listova Mentha aquatica L., koja su prouzrokovale jedinke ove vrste (foto: B. D. Gavrilović) Na Fruškoj gori jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 173): Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. IX 2002. Krčedin N 45° 08.962' E 20° 08.633'; n. v. 285 m; ER 3 m; DQ 39 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.431' E 19° 47.923'; n. v. 222 m; ER 4 m; DQ 09 14. VII 2007. Stražilovo N 45° 10.179' E 19° 54.830'; n. v. 193 m; ER 3 m; DR 10 14. VII 2008. Paragovo N 45° 10.792' E 19° 50.690'; n. v. 258 m; ER 5 m; DR 00 3. VI 2010. Ledinačko jezero N 45° 09.970' E 19° 48.178'; n. v. 283 m; ER 3 m; DR 00 167 Sl. 173 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) na UTM karti Fruške gore. Primerci iz 2002. godine su sakupljeni sa Mentha spp. (Lamiaceae), sa biljaka koje su rasle pored puta kroz šumovito-žbunasto područje. Listovi su bili po obodu nagriženi. U 2003. godini insekti su sakupljeni sa vrste Marrubium vulgare L. (Lamiaceae), na livadi blizu hotela ''Termal''. U bokoru biljaka svega nekoliko listova je bilo blago nagriženo. Na lokalitetu Stražilovo, u okviru zeljaste vegetacije uz put insekti su sakupljeni sa biljke Galeobdolon luteum Huds. (Lamiaceae). Nisu primećena oštećenja na biljci iako je više jedinki bilo prisutno. Primerci iz 2010. godine su uhvaćeni na listovima i cvasti vrste roda Poa L. (Poaceae), na livadi pored jezera. Moguće je da su se imaga hranila polenom. Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) [syn. = diversipes Bedel, 1892; violacea Weise, 1916] je rasprostranjena od Francuske i Velike Britanije do Rusije, Kavkaza i Kaspijskog jezera na istoku (Sl. 174). 168 Sl. 174 – Rasprostranjenje Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je obično crvenkasto-braonkaste boje sa metalnim odsjajem (Sl. 176). Femuri i tibije nogu su ljubičaste boje, sa metalnim odsjajem. Tarzusi su svetlije obojeni, žućkaste ili svetlo braonkaste boje. Pronotum je bočno polukružno zaobljen (Sl. 175). Lateralni delovi pronotuma nisu zadebljali, a obodni delovi su od centralnog regiona odvojeni blagim punktiranim impresijama. U središnjem delu punktacija pronotuma je fina i uniformna. Kod mužjaka tarzusi su vidno prošireni. Veličina tela je 6,5-9,0 mm. Nominotipska podvrsta Chrysolina sturmi sturmi (Westhoff, 1882) naseljava najveći deo areala u Evropi i ova se podvrsta sreće u Srbiji. Jedinke se uglavnom hrane biljkama familije Lamiaceae, ali i vrstama familija Asteraceae i Rubiaceae. Najčešće se hrane vrstom Glechoma hederacea L. i vrstama rodova Cirsium Mill. i Galium L. Sl. 175 – Oblik pronotuma Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) (Warchalowski, 2003). 169 Sl. 176 – Imago Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) (http://www.koleopterologie.de). Na Obedskoj bari jedinke su prikupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 177): Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 25. V 2004., 26. VI 2007. hotel Obedska bara N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 10. VII 2010. hrastova šuma N 44° 45.003' E 20° 00.742'; n. v. 95 m; ER 6 m; DQ 25 Sl. 177 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 170 Primerci iz 2004. godine su uhvaćeni na Galium palustre L. (Rubiaceae), pored hotela ''Obedska bara''. Nisu primećena oštećenja na biljkama. U 2007. godini insekti su sakupljeni sa Lactuca serriola L. (Asteraceae), na proplanku pored hrastove šume. Donji listovi su bili delimično nagriženi. Jedinke iz 2010. godine su prikupljene sa listova Glechoma hederacea L. (Lamiaceae), u hrastovoj šumi. Listovi su po obodu bili vidno oštećeni. Jedinke sakupljene na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 178): Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. VI 2003. Crveni čot N 45° 09.187' E 19° 42.744'; n. v. 517 m; ER 8 m; CR 90 24. VIII 2004. Stražilovo N 45° 10.171' E 19° 54.876'; n. v. 230 m; ER 2 m; CR 10 18. VI 2006. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 14. VII 2007. Stražilovo N 45° 10.179' E 19° 54.830'; n. v. 193 m; ER 3 m; CR 10 Sl. 178 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) na UTM karti Fruške gore U 2003. godini insekti su uhvaćeni na vrsti roda Stachys L. (Lamiaceae), u listopadnoj šumi. Nisu bila primećena oštećenja na biljkama. Primerci iz 2004. godine su prikupljeni sa listova vrste Glechoma hederacea L. (Lamiaceae), pored šumske staze. Listovi su bili značajno nagriženi. Primerci iz 2007. godine su uhvaćeni na Lamium maculatum L. (Lamiaceae), u listopadnoj šumi. Nisu bila uočena nikakva oštećenja na biljkama. 171 Chrysolina (Ovosoma) vernalis (Brullé, 1832) naseljava submediteranski deo Evrope. Vrsta je rasprostranjena od Španije, preko južnih delova Francuske, Italije, Austrije, Balkanskog poluostrva, do Turske na istoku (Sl. 179). Sl. 179 – Rasprostranjenje Chrysolina (Ovosoma) vernalis (Brullé, 1832) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je plavičasta, zelenkasto-plavičasta ili zelenkasto-bonzana, sa metalnim odsjajem (Sl. 180). Obično su prva i druga antenomera na ventralnoj strani crvenkasto obojene. Telo je ovalno i delimično konveksnog oblika. Bočne strane pronotuma su gotovo prave, tako da je pronotum skoro trapezoidnog oblika. Bočne ivice pronotuma su po celoj dužini zadebljale, a od centralnog regiona su odvojene žljebom. Kod mužjaka su svi tarzusi prošireni. Veličina tela je 8,0-11,0 mm. Na osnovu areala rasprostranjenja i odredjenih morfoloških odlika u okviru vrste se izdvaja više podvrsta: nominotipska podvrsta Chrysolina vernalis vernalis (Brullé, 1832) je poznata sa prostora Srbije; C. vernalis herii Herrich-Schäffer, 1838 i C. vernalis muchei Mohr, 1969 su distribuirane na Balkanskom poluostrvu; C. vernalis ottomana Weise, 1906 naseljava prostore Turske, Grčke i Bugarske; C. vernalis italica (Weise, 1882) je rasprostranjena u Italiji, južnim delovima Francuske i u oblasti Tirola u Austriji; C. vernalis cantabrica Heyden, 1870 je opisana iz Austrije; C. vernalis egelida Bechyné, 1952 je distribuirana u severnim delovima Španije; C. vernalis gallica Weise, 1882 i C. vernalis pyrenaica (Dufour, 1843) naseljavaju Pirineje u Španiji. Usled nedovoljne opisanosti i definisanosti podvrsta C. vernalis vernalis (Brullé, 1832), C. vernalis herii Herrich-Schäffer, 1838 i C. vernalis 172 muchei Mohr, 1969, nije poznato da li se sve one mogu sresti u Srbiji. Jedinke se uglavnom hrane vrstama familije Lamiaceae. Sl. 180 – Imago Chrysolina (Ovosoma) vernalis (Brullé, 1832) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). Na Fruškoj gori primerci ove vrste su prikupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 181): Chrysolina (Ovosoma) vernalis (Brullé, 1832) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. Krčedin N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DQ 39 24. IV 2008. Iriški venac N 45° 09.183' E 19° 50.376'; n. v. 506 m; ER 3 m; DR 00 Sl. 181 – Lokaliteti vrste Chrysolina (Ovosoma) vernalis (Brullé, 1832) na UTM karti Fruške gore. 173 U 2003. godini insekti su sakupljeni sa listova Salvia pratensis L. (Lamiaceae), sa biljaka koje su rasle u bašti. Rupičasta oštećenja su bila vidljiva na središnjem delu listova. 7.3.2 Rod Chrysomela Linnaeus, 1758 [syn. = Melasoma Stephens, 1831] Rod Chrysomela Linnaeus, 1758 je rasprostranjen u oblasti Holarktika. U SAD i Kanadi je zastupljeno oko 16 vrsta (Riley et al., 2003). U Evropi je poznato 8 vrsta. Na teritoriji Srbiji je prisutno 6 vrsta: Chrysomela collaris Linnaeus, 1758, C. cuprea Fabricius, 1775, C. populi Linnaeus, 1758, C. saliceti Suffrian, 1851, C. tremula Fabricius, 1787 i C. vigintipunctata Scopoli, 1763. Rod je podeljen na nekoliko podrodova. U Evropi su zastupljene vrste podrodova Chrysomela s. str., Pachylina Medvedev, 1989 i Strickerus Lucas, 1920. Biljke hraniteljke su iz familija Betulaceae (Alnus Mill., Betula L.), Salicaceae (Populus L., Salix L.) i Carpinaceae (Carpinus L.). Neke se vrste tretiraju kao štetočine u šumarstvu. Larve i imaga mogu da značajnije oštete listove drvenastih i žbunastih biljaka i da dovedu do golobrsta. Vrste prikupljene na Obedskoj bari su: Chrysomela populi Linnaeus, 1758 i C. vigintipunctata Scopoli, 1763. Vrste koje su sakupljene na lokalitetima na Fruškoj gori su: Chrysomela cuprea Fabricius, 1775, C. populi Linnaeus, 1758 i C. vigintipunctata Scopoli, 1763. Chrysomela (Strickerus) cuprea Fabricius, 1775 [syn. = ruficaudis DeGeer, 1775] je rasprostranjena od istočnih delova Francuske, do severoistočnih delova Azije na istoku (Sl. 182). U Evropi je vrsta distribuirana na severu do Norveške, a na jugu do Italije i delova Balkanskog poluostrva. 174 Sl. 182 – Rasprostranjenje Chrysomela (Strickerus) cuprea Fabricius, 1775 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je jednobojno, tamne boje, sa bakarno-ljubičastim metalnim odsjajem (Sl. 183). Na pronotumu po sredini postavljen u longitudinalnom pravcu nalazi se plitak žljeb. Telo je dugačko 7,4-10,2 mm. Larve i imaga se hrane listovima vrsta roda Salix L. (Salicaceae). Sl. 183 – Chrysomela (Strickerus) cuprea Fabricius, 1775 mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). Insekti su prikupljeni sa sledećih lokaliteta na Fruškoj gori (Sl. 184): Chrysomela (Strickerus) cuprea Fabricius, 1775 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. Krčedin N 45° 09.798' E 20° 07.376'; n. v. 94 m; ER 3 m; DR 30 17. VI 2004. Rakovački rit N 45° 12.712' E 19° 45.480'; n. v. 98 m; ER 3 m; DR 10 1. VI 2007. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m; DR 00 175 Sl. 184 – Lokaliteti vrste Chrysomela (Strickerus) cuprea Fabricius, 1775 na UTM karti Fruške gore. Jedinke iz 2003. godine su uhvaćene na listovima vrste Salix fragilis L. (Salicaceae), pored reke Dunav. Poneki list je bio nagrižen, ali nisu primećena značajnija oštećenja. Insekti su sakupljeni zajedno sa primercima vrste Chrysomela populi Linnaeus, 1758 sa iste biljke. U 2004. godini primerci su prikupljeni sa listova žbunaste forme Salix alba L., na zamočvarenom delu rita prema Dunavu. Pojedini listovi su bili u potpunosti uništeni ili oštećeni samo u površinskom epidermalnom delu. Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 ima transpalearktičko rasprostranjenje. Vrsta je prisutna u većem delu Evrope. Distribuirana je od Francuske i Irske, do Pakistana i Japana na istoku (Sl. 185). Sl. 185 – Rasprostranjenje Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 176 Elitre su crvenkaste boje, sa apikalnim delom koji je zatamnjen. Elitre imaju sjaj, ali nemaju metalni odsjaj (Sl. 186). Pronotum i ostali deo tela su tamni, sa plavičastim ili zelenkastim metalnim odsjajem. Tibije nogu su ponekad delimično crvenkasto- braonkaste boje. Duž lateralnih delova pronotuma se nalazi po jedan niz punktura. Veličina tela je 10,00-12,00 mm. Insekti se hrane biljkama familije Salicaceae. Najčešće u ishrani koriste vrste rodova Populus L. (Populus alba L. i Populus tremula L.) i Salix L. Sl. 186 – Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 – imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). Primerci sakupljeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 187): Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2004. plavljena šuma topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 18. VI 2007. obod hrastove šume N 44° 44.989' E 20° 00.872'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 28. V 2010. šuma topole i vrbe pored bare N 44° 43.700' E 20° 02.731'; n. v. 84 m; ER 4 m; DQ 25 177 Sl. 187 – Lokaliteti vrste Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2004. godine su uhvaćene na listovima Populus alba L. (Salicaceae), pored puta koji prolazi kroz delimično poplavljenu sadjenu šumu topole. Na mladim stablima je primećeno više jedinki imaga, ali nisu uočena značajnija oštećenja listova. Samo po obodu su listovi bili delimično nagriženi. U 2007. godini insekti su prikupljeni sa Salix sp., i to sa jednog stabla koje je raslo blizu oboda hrastove šume. Iako su listovi bili rupičasto i po obodu oštećeni, nije potpuno sigurno da je ova vrsta uzročnik oštećenja s obzirom na to da su i druge vrste Chrysomelidae takodje bile prisutne na istoj biljci. Primerci iz 2010. godine su ulovljeni na donjim granama krošnje vrste Populus nigra L., u neposrednoj blizini bare. Nisu uočena oštećenja listova. Na Fruškoj gori jedinke su sakupljene sa sledećih lokaliteta (Sl. 188): Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. Krčedin N 45° 09.798' E 20° 07.376'; n. v. 94 m; ER 3 m; DR 30 23. V 2004. Krčedin N 45° 09.892' E 20° 07.634'; n. v. 103 m; ER 3 m; DR 30 26. IV 2006. Popovičko jezero N 45° 11.008' E 19° 49.132'; n. v. 324 m; ER 4 m; DR 00 10. V 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 178 Sl. 188 – Lokaliteti vrste Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 na UTM karti Fruške gore. U 2003. godini jedinke su sakupljene sa listova Salix fragilis L. (Salicaceae), pored reke Dunav. Listovi su neznatno bili oštećeni. Na istoj biljci su zajedno sa jedinkama ove vrste uhvaćeni i primerci vrste Chrysomela cuprea Fabricius, 1775. Insekti (imaga i larve) iz 2004. godine su prikupljeni sa vrste Populus alba L., blizu Dunava. Listovi nekih grana su u predelu izmedju nerava bili potpuno izgriženi. Izgleda da su insekti bili lokalizovani i skoncentrisani samo na odredjenim manjim delovima u krošnji. U blizini Popovičkog jezera 2006. godine primerci su ulovljeni na listovima vrste Populus tremula L. Iako su zbog visine stabla samo pregledani donji delovi krošnje, nisu bila konstatovana značajnija oštećenja listova. Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 je rasprostranjena od istočnih delova Francuske do Japana na istoku. Vrsta naseljava veći deo Evrope (Sl. 189). 179 Sl. 189 – Rasprostranjenje Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je u lateralnim delovima žućkaste ili crvenkaste boje, a po sredini je crn, sa blagim zelenkastim ili plavičastim metalnim odsjajem (Sl. 190). Elitre su u osnovi žućkaste ili crvenkaste boje. Na mestu spajanja elitri se nalazi crna suturalna pruga. Na svakoj elitri postoji po 10 crnih tačaka ili šara. Femuri nogu su u bazalnom delu obično žućkasti, a tibije su žute u središnjem delu. Dužina tela je 6,5-8,5 mm. Jedinke se hrane biljkama familije Salicaceae, pretežno vrstama roda Salix L. Sl. 190 – Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 – imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). Jedinke sakupljene na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 191): Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 25. V 2005. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m; DQ 25 18. VI 2007. obod hrastove šume N 44° 44.989' E 20° 00.872'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 17. IV 2009. plavljena šuma topole N 44° 41.603' E 20° 01.103'; n. v. 79 m; ER 2 m; DQ 25 180 Sl. 191 – Lokaliteti vrste Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2005. godine su sakupljeni sa listova Salix cinerea L. (Salicaceae), blizu hotela Obedska bara. Listovi su po obodu bili mestimično izgriženi. U 2007. godini insekti su prikupljeni sa jednog stabla Salix sp., na obodu hrastove šume. Svega nekoliko jedinki ove vrste je bilo konstatovano, ali su u krošnji bile prisutne i neke druge vrste Chrysomelidae, tako da poreklo oštećenja nije poznato. Jedinke su u 2009. godini prikupljene sa listova Salix alba L., blizu puta kroz delimično poplavljenu šumu topole i vrbe. Insekti (imaga i larve) su sakupljeni sa središnjeg i vršnog dela krošnje, gde su listovi bili znatnije oštećeni. Na Fruškoj gori jedinke su prikupljene sa sledećeg lokaliteta (Sl. 192): Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. X 2008. Krčedin N 45° 09.806' E 20° 07.734'; n. v. 96 m; ER 3 m; DR 30 181 Sl. 192 – Lokalitet vrste Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata Scopoli, 1763 na UTM karti Fruške gore. Insekti su u 2008. godini prikupljeni sa cvasti i listova vrste Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (Rosaceae), blizu puta pored reke Dunav. Nekoliko listova je po obodu bilo delimično nagriženo, ali nije uočeno da su se insekti hranili. Moguće je da su se jedinke hranile polenom ili je u pitanju slučajan nalaz. 7.3.3 Rod Colaphus Dahl, 1823 [syn. = Colaphellus Weise, 1916] Rod Colaphus Dahl, 1823 ima palearktičko rasprostranjenje. U svetu je poznato 15 vrsta. U Evropi i u Srbiji je zastupljena samo vrsta Colaphus sophiae (Schaller, 1783). Vrste se hrane biljkama familije Brassicaceae. Pojedine vrste se smatraju štetočinama u poljoprivredi. Colaphus sophiae (Schaller, 1783) [syn. = erythropus Gmelin, 1790] je rasprostranjen u zapadnim, centralnim, istočnim i jugoistočnim delovima Evrope, Turskoj, oblasti oko Kavkaza i u centralnim delovima Azije (Sl. 193). 182 Sl. 193 – Rasprostranjenje Colaphus sophiae (Schaller, 1783) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Dorzalna strana tela je zelenkasto-plavičaste boje, sa metalnim odsjajem (Sl. 194). Femuri su tamne boje, a tibije su zatamnjene u bazalnom delu. Klipeus i frons su razdvojeni transverzalnom brazdom. Površina elitri je mestimično rugulozna. Dužina tela je 4,2-6,1 mm. Nekoliko podvrsta je izdvojeno u okviru vrste: Colaphus sophiae amasiae Machatschke, 1954 je distribuirana u Turskoj; C. sophiae hoefti (Ménétriés, 1832) je rasprostranjena u istočnim delovima Evrope i u južnom evropskom delu Rusije; nominotipska podvrsta C. sophiae sophiae (Schaller, 1783) naseljava centralnu Evropu i delove zapadne i istočne Evrope; C. sophiae transsylvanicus (Machatschke, 1954) je podvrsta sa Balkanskog poluostrva. Podvrsta C. sophiae hoefti (Ménétriés, 1832) se ponekad izdvaja kao posebna vrsta C. hoefti (Ménétriés, 1832). U Srbiji su zastupljene podvrste C. sophiae sophiae (Schaller, 1783) i C. sophiae transsylvanicus (Machatschke, 1954). C. sophiae sophiae (Schaller, 1783) se odlikuje kratkim flagelumom aedeagusa, dok je kod C. sophiae transsylvanicus (Machatschke, 1954) flagelum nešto duži, apeks aedeagusa je zaobljen, a labrum može biti nešto tamniji. Jedinke se hrane biljkama familije Brassicaceae. Najčešće se mogu sresti na vrstama rodova Brassica L., Raphanus L., Sinapis L. i Sisymbrium L. Vrsta može da se javi kao štetočina na nekim biljnim kulturama (Bukejs & Alekseev, 2009). 183 Sl. 194 – Colaphus sophiae (Schaller, 1783) mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). Jedinke prikupljene na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 195): Colaphus sophiae (Schaller, 1783) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 16. VI 2005. Vrdnik N 45° 07.416' E 19° 47.186'; n. v. 206 m; ER 5 m; DQ 09 12. V 2009. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 Sl. 195 – Lokalitet vrste Colaphus sophiae (Schaller, 1783) na UTM karti Fruške gore. Primerci iz 2005. godine su sakupljeni sa listova Sinapis sp. i Sisymbrium officinale (L.) Scop. (Brassicaceae), odnosno sa biljaka koje su rasle pored puta. Donji listovi su bili znatno oštećeni, a pojedini insekti su uhvaćeni na cvasti. 184 7.3.4 Rod Gastrophysa Chevrolat, 1837 [syn. = Gastroidea Hope, 1840] Rod Gastrophysa Chevrolat, 1837 je distribuiran u oblasti Holarktika i orijentalnog regiona. U svetu je poznato 11 vrsta (Baselaga, 2007). Četiri vrste su zastupljene u Evropi. U Srbiji su trenutno zabeležene dve vrste: Gastrophysa polygoni (Linnaeus, 1758) i G. viridula (De Geer, 1775). Obično se u okviru roda izdvajaju dva podroda: Gastrophysa s. str. i Exiguipenna Jolivet, 1951. Sve se vrste hrane biljkama familije Polygonaceae (Polygonum L., Rumex L., Rheum L. i dr.). Na Fruškoj gori je konstatovana vrsta Gastrophysa polygoni (Linnaeus, 1758). Gastrophysa (Gastrophysa) polygoni (Linnaeus, 1758) [syn. = elongata Jolivet, 1951] je rasprostranjena u čitavoj Evropi, Turskoj, oblasti oko Kavkaza, a na istoku sve do centralnih delova Azije (Sl. 196). Sl. 196 – Rasprostranjenje Gastrophysa (Gastrophysa) polygoni (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je narandžaste boje, a elitre su plavičaste, zelenkaste ili ljubičaste boje sa metalnim odsjajem. Prvih 4-5 antenomera i članci nogu su žućkasto-narandžaste boje (Sl. 197). Krila su kod ove vrste dobro razvijena. Veličina tela je 4,0-4,8 mm. 185 Jedinke ove vrste se hrane biljkama familije Polygonaceae. Najčešće se mogu sresti na vrstama rodova Polygonum L. i Rumex L. Sl. 197 – Imago Gastrophysa (Gastrophysa) polygoni (Linnaeus, 1758) (http://www.koleopterologie.de). Jedinke sakupljene na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 198): Gastrophysa (Gastrophysa) polygoni (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. V 2004. Iriški venac N 45° 09.225' E 19° 50.288'; n. v. 412 m; ER 6 m; DR 00 28. IV 2009. manastir Beočin N 45° 10.502' E 19° 43.362'; n. v. 203 m; ER 5 m; CR 90 Sl. 198 – Lokaliteti vrste Gastrophysa (Gastrophysa) polygoni (Linnaeus, 1758) na UTM karti Fruške gore. Primerci iz 2004. godine su sakupljeni sa listova biljke Rumex crispus L. (Polygonaceae), na obodu listopadne šume. Rupičasta oštećenja su bila vidljiva po površini listova. U 2009. insekti su uhvaćeni na listovima vrste Rumex acetosa L., na 186 livadi u blizini manastira Beočin. Mestimično su primećena rupičasta oštećenja na listovima. 7.3.5 Rod Gonioctena Motschulsky, 1860 [syn. = Phytodecta Kirby, 1837] Rod Gonioctena Motschulsky, 1860 obuhvata vrste rasprostranjene u oblasti Holarktika. U svetu je do sada opisano oko 70 vrsta grupisanih u 9 monofiletskih podrodova (Mardulyn et al., 1997). Podrodovi koji su zastupljeni u Evropi su: Gonioctena s. str., Goniomena Motschulsky, 1860, Spartomena Reitter, 1912, Spartophila Chevrolat, 1837 i Spartoxena Motschulsky, 1860. U Severnoj Americi je prisutno svega pet vrsta. U Evropi je zastupljena 21 vrsta. U Srbiji je do sada poznato 7 vrsta. Vrste roda Gonioctena Motschulsky, 1860 se hrane biljkama podfamilija Salicaceae, Fabaceae, Ulmaceae, Betulaceae, Carpinaceae, Fagaceae i Rosaceae. U okviru mnogih vrsta česte su hromatske mutacije, koje su povezane sa postojanjem velikog broja formi. Na Obedskoj bari je zabeležena vrsta Gonioctena fornicata (Brüggemann, 1873). Na Fruškoj gori su prikupljene jedinke vrsta G. fornicata (Brüggemann, 1873) i G. viminalis (Linnaeus, 1758). Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) [syn. = akbesiana Fairmaire, 1884; rossolus Marseul, 1888] je rasprostranjena u delovima centralne, istočne i južne Evrope, Turskoj i u oblasti oko Kavkaza (Sl. 199). Vrsta naseljava dolinu Dunava i čitavo Balkansko poluostrvo. Postoje podaci da je poznata i u severnim delovima Afrike. 187 Sl. 199 – Rasprostranjenje Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Dorzalna strana tela je žućkasto-crvenasta, sa crnim tačkama ili šarama na pronotumu i elitrama (Sl. 200). Ventralna strana tela je crna, a noge su dvobojne. Pronotum je izrazito konveksan, po celoj površini fino punktiran. Na elitrama punkture su fine i uglavnom rasporedjene bez reda. Humeralni kalus elitri je slabo razvijen ili nije uočljiv. Tibije ekstremiteta su sa karakterističnim zubolikim proširenjem. Dužina tela je 5,4-7,0 mm. Poznat je veliki broj formi koje se razlikuju u pogledu crnih šara na elitrama. Jedinke ove vrste se pretežno hrane biljkama familije Fabaceae. Najčešće u ishrani koriste vrste rodova Medicago L. i Trifolium L. Sl. 200 – Dve forme Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) – mužjak (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm/index.htm). 188 Primerci sakupljeni na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 201): Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 25. V 2005. livada kod Obreža N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m; DQ 25 12. VI 2008., 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 28. VI 2010. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 201 – Lokaliteti vrste Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2005. godini primerci su sakupljeni sa listova vrste roda Medicago L. (Fabaceae), na livadi kod sela Obrež. Listovi i stabljika su bili znatno oštećeni. Insekti iz 2008. i 2009. godine su uhvaćeni na vrsti Trifolium hybridum L. i na nekim drugim vrstama roda Trifolium L. i na Medicago sativa L. (Fabaceae), u blizini hotela ''Obedska bara''. Pojedini buseni su bili veoma oštećeni i ponekad bez listova. U 2010. godini jedinke su prikupljene sa Medicago × varia Martyn, na livadi blizu oboda hrastove šume. Listovi su delimično bili oštećeni. 189 Na Fruškoj gori insekti su prikupljeni sa sledećih lokaliteta (Sl. 202): Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. Krčedin N 45° 09.513' E 20° 08.176'; n. v. 97 m; ER 3 m; DR 30 25. IV 2005. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 13. V 2005. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m; DR 10 27. IV 2006. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 4. X 2007. Stražilovo N 45° 10.179' E 19° 55.010'; n. v. 208 m; ER 4 m; DR 10 7. IV 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 6. V 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 12. V 2009. Krčedin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 202 – Lokaliteti vrste Gonioctena (Spartomena) fornicata (Brüggemann, 1873) na UTM karti Fruške gore. U 2003. godini insekti su sakupljeni sa listova biljke Medicago sativa L. (Fabaceae), na livadi. Bila su uočljiva manja oštećenja listova. Na lokalitetu Stražilovo 2005. godine primerci su uhvaćeni na livadi uglavnom na vrstama Trifolium repens L. i T. pratense L., ali i na drugoj zeljastoj vegetaciji. Manja rupičasta oštećenja su bila primećena na listovima nekih biljaka, ali nije sigurno da su bila izazvana ovom vrstom insekta. Jedinke sakupljene 2008. godine na lokalitetu Direk su uhvaćene na Lathyrus niger (L.) Bernh. (Fabaceae), na čistini pored puta u šumi. Nisu bila primećena oštećenja na biljkama. Na livadi u blizini manastira Grgeteg 2008. godine insekti su sakupljeni sa Trifolium spp. 190 Gonioctena (Gonioctena) viminalis (Linnaeus, 1758) [syn. = decempunctata Linnaeus, 1758; haemorrhoidalis Scopoli, 1763; fridrichsdalensius Müller, 1764; baaderi Panzer, 1794; collaris Gradl, 1882] je rasprostranjena od Irske, Velike Britanije i Francuske do severoistočnih delova Azije i do Koreje na istoku (Sl. 203). Vrsta naseljava veći deo Evrope. Sl. 203 – Rasprostranjenje Gonioctena (Gonioctena) viminalis (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je veoma varijabilna. Pronotum i elitre su najčešće u osnovi žućkasto crvenkasto-braonkaste boje, sa crnim šarama (Sl. 204). Noge su u crne boje. Primarne punkture na elitrama su rasporedjene u nizove, a sekundarne punkture su jasno izražene i gusto rasporedjene. Humeralni kalus elitri je obično razvijen. Tibije nogu prema distalnom delu imaju zuboliko proširenje. Veličina tela je 5,4-7,0 mm. Opisano je preko 90 formi, koje se razlikuju u pogledu boje. Jedinke se pretežno hrane biljkama familija Salicaceae i Rosaceae. Obično se mogu naći na vrstama rodova Salix L. i Sorbus L. (Sorbus aucuparia L.). 191 Sl. 204 – Imago Gonioctena (Gonioctena) viminalis (Linnaeus, 1758) (http://www.koleopterologie.de). Primerci sakupljeni na Fruškoj gori su sa sledećeg lokaliteta (Sl. 205): Gonioctena (Gonioctena) viminalis (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. X 2008. Krčedin N 45° 09.806' E 20° 07.734'; n. v. 96 m; ER 3 m; DR 30 Sl. 205 – Lokalitet vrste Gonioctena (Gonioctena) viminalis (Linnaeus, 1758) na UTM karti Fruške gore. Insekti iz 2008. godine su uhvaćeni na listovima biljke Salix caprea L. (Salicaceae), blizu reke Dunav. Listovi su u središnjem delu, izmedju lisnih nerava bili mestimično rupičasto oštećeni. 192 7.3.6 Rod Leptinotarsa Chevrolat, 1837 Rod Leptinotarsa Chevrolat, 1837 je široko rasprostranjen u oblasti Holarktika i delom u neotropskom regionu. U svetu je do sada poznata 41 vrsta. U Severnoj Americi je opisano 12 vrsta (Riley et al., 2003). U Evropi je zastupljena samo vrsta Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824). Vrste se hrane biljkama familija Solanaceae, Asteraceae i Zygophyllaceae. Visok stepen specijalizacije u ishrani je prisutan kod mnogih vrsta. Pojedine vrste se hrane biljnim kulturama, te se tretiraju kao značajne štetočine u poljoprivredi. Na brojnim lokalitetima na Obedskoj bari i Fruškoj gori su prikupljene jedinke vrste Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824). Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) je izvorno poreklom iz jugozapadnog dela SAD (Kolorado i deo Novog Meksika), ali je vrsta danas rasprostranjena u većem delu Severne Amerike, Evrope, Azije i severnim delovima Afrike (Sl. 206, 207). Areal vrste je još uvek u ekspanziji, naročito u pravcu severa i istoka (kao uzročnik se navodi globalno zagrevanje) (Hsiao, 1982). Sl. 206 – Rasprostranjenje Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 193 Sl. 207 – Poreklo i rasprostranjenje vrste Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) i poreklo krompira (http://en.wikipedia.org/wiki/Colorado_potato_beetle). Pronotum i elitre su u osnovi žućkaste boje, sa šarama i prugama crne boje. Na pronotumu se nalazi šara različitog oblika, a na svakom elitronu je po pet longitudinalnih pruga (Sl. 208). Noge su delimično žućkasto-crvenkaste, a delom crne boje. Na elitrama primarne punkture su delimično rasporedjene u nizove. Terminalni članak maksilarnih palpusa je znatno kraći i uži od prethodnog. Dužina tela je 7,0-11,0 mm. Jedinke se hrane različitim vrstama roda Solanum L. iz familije Solanaceae. Vrsta je u Evropu preneta posle Drugog svetskog rata u oblast Bordoa na zapadu Francuske. Odatle se raširila po čitavoj Evropi i ka Aziji i Africi. Originalna biljka sa koje je vrsta prvi put opisana je Solanum rostratum Dunal i smatra se da je to ujedno i prvobitno bila glavna biljka koju su insekti koristili u ishrani. Krompirova zlatica je danas u ishrani pretežno asocirana sa gajenim vrstama roda Solanum L., kao što su različite sorte vrsta Solanum tuberosum L. (krompir), S. lycopersicum L. (paradajz), S. melongena L. (plavi patlidžan) i sl. Medjutim, Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) može brzo da se adaptira na ishranu novim vrstama biljaka. Na nekim drugim vrstama roda Solanum L. i na vrstama drugih rodova Solanaceae insekt nije u stanju da kompletira životni ciklus (Hsiao & Fraenkel, 1968). 194 Sl. 208 – Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) imago (levo) i larva (desno) (foto: B. D. Gavrilović). Jedinke prikupljene na Obedskoj bari su sa sledećih lokaliteta (Sl. 209): Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. IV 2001. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 25. V 2005. povrtnjak u Obrežu N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m; DQ 25 12. V 2006. vlažna livada N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 26. VI 2007. povrtnjak kod Kupinova N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m; DQ 35 7. VII 2009. hrastova šuma N 44° 44.409' E 19° 59.338'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 Sl. 209 – Lokaliteti vrste Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 195 Nekoliko primeraka imaga iz 2001. godine je prikupljeno sa listova Lythrum salicaria L. (Lythraceae) pored bare. Iako su listovi bili rupičasto oštećeni, nije primećeno da su se insekti hranili i verovatno je u pitanju slučajan nalaz. Larve i imaga sakupljene u povrtnjaku u Obrežu su najvećim delom bile skoncentrisane oko stabljika i listova Solanum tuberosum L. Biljke su u znatnoj meri bile oštećene. U 2006. godini jedinke su uhvaćene na Solanum dulcamara L., na livadi nedaleko od sela Obrež. Listovi su bili oštećeni, a konstatovano je prisustvo i larvi i imaga. Primerci imaga iz 2007. godine su sakupljeni sa biljaka S. tuberosum L. i S. lycopersicum L. u manjem povrtnjaku u Kupinovu. Listovi i stabljike S. tuberosum L. su bili veoma oštećeni, ali na S. lycopersicum L. nisu primećena veća oštećenja, iako je više jedinki bilo prisutno na biljkama. U 2009. godini nekoliko insekata je uhvaćeno na obodu hrastove šume na različitoj zeljastoj vegetaciji. Na Fruškoj gori insekti su sakupljeni na sledećim lokalitetima (Sl. 210): Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 20. VIII 2002. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m; DR 00 6. IX 2002. Krčedin N 45° 08.962' E 20° 08.633'; n. v. 285 m; ER 3 m; DQ 39 14. VII 2005. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m; DR 10 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.354' E 19° 47.832'; n. v. 214 m; ER 5 m; DQ 09 28. IV 2009. manastir Beočin N 45° 10.502' E 19° 43.362'; n. v. 203 m; ER 5 m; CR 90 30. IV 2010. Stražilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m; DR 10 Sl. 210 – Lokaliteti vrste Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) na UTM karti Fruške gore. 196 Imaga sakupljena 2002. godine na lokalitetu u Krčedinu su uhvaćena na Solanum tuberosum L., u bašti. Listovi biljaka su bili umereno oštećeni. Jedinke imaga iz 2007. godine su ulovljene na zeljastoj vegetaciji po obodu njive. U blizini manastira Beočin 2009. godine primerci su sakupljeni sa listova Urtica dioica L. (Urticaceae) i Poa sp. (Poaceae). Nikakva oštećenja na biljkama nisu uočena. U 2010. godini insekti su prikupljeni sa listova Adenostyles alliariae (Gouan) Kern. (Asteraceae) i Rumex sp. (Polygonaceae), u okviru zeljaste vegetacije u šumi. Nisu primećena oštećenja na biljkama sa kojih su insekti sakupljeni. 7.3.7 Rod Phaedon Dahl, 1823 Rod Phaedon Dahl, 1823 je rasprostranjen u oblasti Holarktika, orijentalnog i neotropskog regiona. U svetu je poznato oko 80 vrsta, pri čemu najveći broj vrsta živi u palearktičkoj oblasti (Daccordi, 1996). U Evropi je poznato 7 vrsta. U Srbiji su opisane tri vrste: Phaedon armoraciae (Linnaeus, 1758), P. cochleariae (Fabricius, 1792) i P. laevigatus (Duftschmid, 1825). Rod je podeljen na podrodove Phaedon s. str. i Paraphaedon Sharp, 1910. Prema nekim autorima rod Phaedon Dahl, 1823 obuhvata 8 podrodova (Jolivet & Hawkeswood, 1995), medjutim, od strane drugih autora ti podrodovi se tretiraju kao posebni rodovi. Vrste se pretežno hrane biljkama familija Brassicaceae, Ranunculaceae, Lamiaceae, Scrophulariaceae i Apiaceae. Pojedine vrste se smatraju štetočinama gajenih biljaka familije Brassicaceae (repe, rotkve, rena, kupusa, zelene salate i sl). Na Fruškoj gori su prikupljene jedinke vrste Phaedon cochleariae (Fabricius, 1792). Phaedon (Phaedon) cochleariae (Fabricius, 1792) [syn. = egenus Gyllenhal, 1827; omissus Sahlberg, 1838; galeopsis Letzner, 1849; grammicus Suffrian, 1851; regnianum Tottenham, 1941] naseljava gotovo čitavu Evropu, Tursku, oblast oko Kavkaza i delove centralne Azije (Sl. 211). 197 Sl. 211 – Rasprostranjenje Phaedon (Phaedon) cochleariae (Fabricius, 1792) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je plavičasta ili zelenkasta, sa metalnim odsjajem (Sl. 212). Druga i treća antenomera su sa ventralne strane crvenkasto obojene. Na pronotumu primarne punkture su jasno izražene, a na elitrama one su rasporedjene u longitudinalnim nizovima. Telo je ovalnog oblika. Humeralni kalus elitri je jasno izražen. Veličina tela je 3,1-3,5 mm. Jedinke se obično hrane biljkama familije Brassicaceae. Najčešće u ishrani koriste vrste rodova Brassica L. i Sinapis L. Sl. 212 – Phaedon (Phaedon) cochleariae (Fabricius, 1792) imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). Primerci sakupljeni na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 213): Phaedon (Phaedon) cochleariae (Fabricius, 1792) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 17. VI 2004. Rakovac N 45° 12.326' E 19° 45.964'; n. v. 129 m; ER 3 m; DR 00 5. VII 2006. Vrdnik N 45° 07.421' E 19° 47.773'; n. v. 196 m; ER 4 m; DQ 09 12. V 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 198 Sl. 213 – Lokaliteti vrste Phaedon (Phaedon) cochleariae (Fabricius, 1792) na UTM karti Fruške gore. Jedinke iz 2004. godine su sakupljene sa Brassica napus L. (Brassicaceae), na obodu obradive površine. Listovi su po obodu bili oštećeni. U 2006. godini insekti su na livadi prikupljeni sa listova Brassica nigra (L.) W. D. J. Koch. Donji listovi su bili znatno izgriženi, a larve su bile uočene na nekim biljkama. 7.3.8 Rod Timarcha Latreille, 1829 Rod Timarcha Latreille, 1829 ima disjunktnu holarktičku distribuciju. U svetu je opisano oko 100 vrsta (Gómez-Zurita et al., 2000). Najveći broj vrsta naseljava Evropu (63%), odredjeni broj vrsta živi u severnim delovima Afrike (35%), a svega nekoliko vrsta je rasprostranjeno duž zapadne obale SAD (2%) (Gómez-Zurita, 2004). U Evropi je poznato 68 vrsta (najviše u zapadnim i jugozapadnim delovima Evrope). U Srbiji je trenutno poznato 6 vrsta. Rod Timarcha Latreille, 1829 se zbog brojnih specifičnosti uglavnom svrstava u tribus Timarchini, ali ga pojedini entomolozi izdvajaju u posebnu podfamiliju Timarchinae. Rod obuhvata veoma veliki broj taksona različitog sistematskog ranga. Poznato je od 150 (Gómez-Zurita, 2004) do oko 240 taksona (Warchalovski, 2003) sa statusom vrste i podvrste. Revizija mnogih taksona je neophodna da bi se utvrdio tačan sistematski status. Veliki broj entomologa se slaže da je trenutna, naročito subspecijska klasifikacija nefunkcionalna. U okviru roda izdvojena su 199 tri podroda: Metallotimarcha Motschulsky, 1860, Timarcha s. str. i Timarchostoma Motschulsky, 1860. Podrodovi se ponekad tretiraju kao posebni rodovi. Insekti su oligofagni i najčešće se hrane biljkama familija Rubiaceae i Plantaginaceae, a odredjene vrste i biljkama familija Brassicaceae, Scrophulariaceae, Asteraceae i Dipsacaceae. Vrste roda Timarcha Latreille, 1829 pokazuju veoma veliku lokalnu i individualnu varijabilnost. Veliki je broj endemičnih vrsta. Beskrilnost je prisutna kod velikog broja vrsta, što im onemogućava prevazilaženje različitih geografskih i ekoloških barijera. Poznavanje tačnog lokaliteta sa kojeg je neka jedinka sakupljena ima veliki značaj i može da znatno olakša identifikaciju. Kod gotovo svih vrsta tarzusi mužjaka su znatno prošireni. Na Fruškoj gori su prikupljene sledeće vrste: Timarcha goettingensis (Linnaeus, 1758) i T. tenebricosa (Fabricius, 1775). Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758) je distribuirana u zapadnoj, centralnoj, južnoj i delimično u istočnoj Evropi do Crnog mora. Na severu je vrsta rasprostranjena do Poljske (Sl. 214). Sl. 214 – Rasprostranjenje Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je crne boje sa plavičastim ili zelenkastim slabim metalnim odsjajem (Sl. 215). Pronotum je najširi na središnjem delu ili nešto pre sredine. Lateralne ivice pronotuma su grebenasto uzdignute po čitavoj dužini (tj. marginalni greben je obično neprekinut duž cele lateralne strane). Elitre su najšire u središnjem delu ili nešto pre toga. Punkturacija 200 na pronotumu i elitrama je veoma gusta. Zadnji deo elitri je delimično rugulozan (ispresecan malim naborima). Poslednji segment maksilarnih palpusa kod oba pola je ovalan i najširi je u srednjem delu. Veličina tela je 8,0-13,0 mm. Vrsta pokazuje veoma veliku individualnu i lokalnu varijabilnost, tako da je opisan veći broj lokalnih formi koje se najčešće tretiraju kao podvrste. U Srbiji su zastupljene podvrste Timarcha goettingensis aerea Herrich-Schäffer, 1838 i T. goettingensis goettingensis (Linnaeus, 1758). Kod T. goettingensis aerea Herrich-Schäffer, 1838 elitre su izrazitije konveksne, a kod T. goettingensis goettingensis (Linnaeus, 1758) telo je blago izduženo. Tokom istorije proučavanja ove vrste brojni taksoni su često menjali rang i status, bili su tretirani kao sinonimi ili su korišćeni u različitim kombinacijama. Mnogi taksoni su bili priključivani ili odvajani od drugih vrsta. Iz tog razloga subspecijska klasifikacija je veoma varijabilna i prema brojnim autorima nefunkcionalna. Jedinke ove vrste se hrane biljkama familija Rubiaceae (najčešće vrstama roda Galium L.) i Plantaginaceae. Većinom se populacije adaptiraju na ishranu jednom ili nekoliko srodnih vrsta biljaka na staništu. Medjutim, jedinke zadržavaju potencijal da se hrane i drugim vrstama istog roda, što je testirano u laboratorijskim uslovima (Jolivet & Petitpierre, 1973). Sl. 215 – Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758) – imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). 201 Svi do sada prikupljeni insekti pripadaju podvrsti Timarcha goettingensis aerea Herrich-Schäffer, 1838. Primerci prikupljeni na Fruškoj gori su sa sledećih lokaliteta (Sl. 216): Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. Krčedin N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DQ 39 26. VII 2005. Rakovac N 45° 12.483' E 19° 46.043'; n. v. 107 m; ER 3 m; DR 00 11. VI 2010. Vrdnik N 45° 07.382' E 19° 47.746'; n. v. 212 m; ER 5 m; DQ 09 6. XI 2010. Andrevlje N 45° 10.560' E 19° 38.477'; n. v. 193 m; ER 4 m; CR 90 Sl. 216 – Lokaliteti vrste Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758) na UTM karti Fruške gore. Primerci iz 2003. godine su sakupljeni sa vrste Galium sylvaticum L. (Rubiaceae), pored puta kroz žbunastu vegetaciju. Listovi su bili po obodu izgriženi. Osim imaga, i larve su bile prisutne na nekim biljkama. Na istim biljkama su uhvaćeni i primerci vrste Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775). U 2010. godini jedinke su sakupljene na putu kroz šumu i na vrsti Galium aparine L. Mestimično su listovi bili izgriženi po obodu, ali bez većih oštećenja. Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775) je rasprostranjena od Španije i Velike Britanije do Crnog mora, južnog evropskog dela Rusije, a na istoku do Turske i oblasti oko Kavkaza (Sl. 217). 202 Sl. 217 – Rasprostranjenje Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je crne boje, sa slabim plavičastim ili zelenkastim metalnim odsjajem. Pronotum je najširi nešto pre središnjeg dela i obično je srcolikog oblika (Sl. 218). Površina pronotuma je uglavnom zaravljena, a lateralne strane se blago, pod malim uglom, spuštaju nadole. Elitre su fino i gusto punktirane. Mezosternum je u posteriornom delu transverzalno isečen, blago izbočen i završava se sa dva mala uzvišenja. Abdominalni sterniti su fino, ali jasno punktirani. Prvi i analni sternit su naborani. Kod mužjaka tibije srednjeg para nogu su 1,5 puta duže od mezotarzusa. Kod ženki sa ventralne strane prednjih tarzusa središnja brazda je skraćena ili potpuno prekrivena setama. Veličina tela je 15,0-18,0 mm. Vrsta je veoma varijabilna, tako da je opisan veliki broj formi, od kojih se mnoge tretiraju kao podvrste. Samo je podvrsta Timarcha tenebricosa tenebricosa (Fabricius, 1775) prisutna u Srbiji. Ova se podvrsta odlikuje izraženim srcolikim oblikom pronotuma i bojom tela koja je crna, sa plavičastim ili ljubičastim odsjajem. Subspecijska klasifikacija je dosta konfuzna i nesredjena, kao i kod vrste Timarcha goettingensis (Linnaeus, 1758). Imaga i larve se hrane biljkama familije Rubiaceae. U ishrani pretežno koriste vrste roda Galium L. 203 Sl. 218 – Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775) imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). Jedinke sa Fruške gore su prikupljene na sledećim lokalitetima (Sl. 219): Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. Krčedin N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DQ 39 16. VI 2005. Velika Remeta N 45° 08.603' E 19° 55.138'; n. v. 258 m; ER 4 m; DR 10 2. XI 2005. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m; DR 10 7. IV 2006. Ravne N 45° 08.365' E 19° 35.876'; n. v. 384 m; ER 5 m; CR 90 23. V 2008. Iriški venac N 45° 09.155' E 19° 50.375'; n. v. 512 m; ER 3 m; DR 00 30. IV 2010. Iriški venac N 45° 09.574' E 19° 51.695'; n. v. 507 m; ER 4 m; DR 00 Sl. 219 – Lokaliteti vrste Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775) na UTM karti Fruške gore. Jedinke iz 2003. godine su sakupljene u zeljastoj vegetaciji pored puta, većinom na vrsti Galium sylvaticum L. (Rubiaceae). Listovi su po obodu bili izgriženi. Zajedno sa ovom vrstom, na istim biljkama su uhvaćene i jednike vrste Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758). U 2005. godini u blizini manastira Velika Remeta jedinke 204 su prikupljene nК livКНi. Insekti nisu Лili veгКni ni гК jeНnu poseЛnu vrstu Лiljke, već su se kretКli po гemlji i po rКгličitoj гeljКstoj veРetКМiji. PrimerМi iг 2010. РoНine su ulovljeni na Galium album Mill., Лliгu putК uг žЛunКstu veРetКМiju. BilК su uočljivК mКnjК oštećenjК vršniС listovК i stКЛljike. 7.4 Podfamilija Clytrinae Podfamilija Clytrinae ima kosmopolitsko rasprosranjenje. U svetu obuhvata priЛližno oko 1500 vrstК i 62 roНК (38 roНovК u PКleКrktiku) (Seeno & Wilcox, 1982). U Severnoj Americi je zastupljeno 345 vrsta iz 22 roda (Arnett et al., 2002). Fauna Evrope oЛuСvКtК 105 vrstК iг 11 roНovК. U SrЛiji je гКЛeleženo prisustvo 25 vrstК iг 8 rodova. U ovoj stuНiji su oЛuСvКćene vrste pet roНovК: Clytra Laicharting, 1781, Labidostomis Dejean, 1836, Lachnaia Dejean, 1836, Smaragdina Chevrolat, 1837 i Tituboea Lacordaire, 1848. ImКРК i lКrve su iгrКгito polifКРni i СrКne se ЛiljkКmК iг više oН 36 rКгličitiС fКmilijК. Evropske vrste se pretežno СrКne ЛiljkКmК fКmilijК FКРКМeКe, Betulaceae i Salicaceae. Adulti se hrane listovima, pupoljcima, zelenim stabljikama i polenom, Нok su lКrve mirmekofilne i žive u Лliгini mrКvinjКkК ili u mrКvinjКМimК. PojeНine vrste se tretirКju kКo štetočine u šumКrstvu. 7.4.1 Rod Clytra Laicharting, 1781 [syn. = Clythra Fabricius, 1798; Hirtoclytra Medvedev, 1961] Rod Clytra Laicharting, 1781 je distribuiran u Evropi, Aziji i Africi. U svetu je opisКno oko 50 vrstК (LopКtin, 1984). U pКleКrktičkom reРionu je poгnКto 16 vrstК. Fauna Evrope obuhvata 11 vrsta. U Srbiji su prisutne četiri vrste. RoН je poНeljen nК sleНeće poНroНove: Clytra s. str., Clytraria Semenov, 1903 i Ovoclytra Medvedev, 1961. NК nivou roНК je iгrКženК polifКРijК. ImКРК se СrКne Лiljnim vrstКmК iг preko 25 fКmilijК. AНulti se često СrКne listovimК rКгličitiС НrvenКstiС voćki i polenom PoКМeКe. LКrve su mirmekofilne i asocirane su sa vrstama mrava rodova Formica Linnaeus, 1758 (nКjčešće 205 Formica rufa Linnaeus, 1758), Lasius Fabricius, 1804, Messor Forel, 1890, Camptonotus Uhler, 1864 i Cataglyphis Farster, 1850. LКrve se oЛično СrКne listovimК ЛiljКkК oko mravinjaka ili jajima, egzuvijama, uginulim ostacima i ekskretom mrava unutar mravinjaka. Pojedine vrste mogu da se hrane gajenim ili introdukovanim vrstama biljaka, Кli uРlКvnom ne prКve veliku štetu. Neke se vrste smКtrКju štetočinКmК u šumКrstvu. NК lokКlitetimК nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori sКkupljeni su primerМi vrste Clytra laeviuscula Ratzeburg, 1837. Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 [syn. = quadripuncta Laicharting, 1781] je rКsprostrКnjenК oН ŠpКnije i Velike BritКnije nК istoku Нo МentrКlniС НelovК Aгije (AltКj). VrstК nКseljКvК veći Нeo Evrope iгuгev krКjnjiС severniС НelovК (Sl. 220). Sl. 220 – Rasprostranjenje Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je Мrne Лoje. Elitre su u osnovi žućkКsto-nКrКnНžКste sК po jeНnom mКnjom tКčkom u СumerКlnom preНelu elitri i sК po Нve veće tКčke iгК sreНišnjeР НelК elitri (Sl. 221). Posteriorne tКčke su često spojene tКko НК formirКju transverzalnu prugu. Pronotum u lКterКlnom Нelu po oЛoНu nije proširen, niti je punktirКn. VeličinК telК je 7,5- 11,5 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК iг rКгličitiС fКmilijК. Često se moРu sresti nК ЛiljkКmК familija Salicaceae, Ulmaceae i Rosaceae. Izgleda da preferiraju vrste roda Salix L. jer su sК tiС ЛiljКkК insekti nКjčešće sКkupljКni. LКrve žive u mrКvinjКМimК i oko njiС. 206 Sl. 221 – Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). PrimerМi uСvКćeni nК OЛeНskoj ЛКri su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 222): Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. VII 2002. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 24. VIII 2006. šumК topole i vrЛe N 44° 41.833' E 20° 01.957'; n. v. 88 m; ER 5 m; DQ 25 7. VI 2009. šumК topole i vrЛe N 44° 41.627' E 20° 01.192'; n. v. 95 m; ER 5 m; DQ 25 Sl. 222 – Lokaliteti vrste Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 207 Primerci iz 2002. godine su sakupljeni sa listova Salix cinerea L. (Salicaceae) u blizini hotela ''Obedska bara''. Listovi su Лili po oЛoНu iгРriženi. U 2006. РoНini insekti su uСvКćeni nК МvetovimК Potentilla reptans L. (RosКМeКe), poreН putК, nК oЛoНu šume. Nisu ЛilК konstКtovКnК nikКkvК oštećenjК nК ЛiljМi, tКko НК je moРuće НК su se jeНinke hranile polenom. Jedinke sakupljene 2009. godine su prikupljene sa listova Salix alba L. i Populus alba L., u šumi topole i vrЛe. Listovi vrЛe su Лili mestimično iгРriženi, Кli nК listovimК topole nisu ЛilК viНljivК oštećenjК. NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene sК sleНećiС lokaliteta (Sl. 223): Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2004. KrčeНin N 45° 09.892' E 20° 07.634'; n. v. 103 m; ER 3 m; DR 30 26. IV 2006. Popovičko jezero N 45° 11.008' E 19° 49.132'; n. v. 324 m; ER 4 m; DR 00 18. VI 2006., 9. VI 2008., 1. VII 2008. ČortКnovМi N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 12. VI 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 Sl. 223 – Lokaliteti vrste Clytra (Clytra) laeviuscula Ratzeburg, 1837 na UTM karti Fruške Рore. Insekti iz 2004. godine su prikupljeni sa listova Salix cinerea L. (Salicaceae) pored reke DunКv. MКnjК oštećenjК listovК su ЛilК konstКtovКnК. NК lokКlitetu Popovičko jeгero u 2006. godini primerci su ulovljeni na listovima Populus tremula L., u blizini jezera. PreРleНКni su sКmo Нonji Нelovi krošnje i nisu uočenК гnКčКjnijК oštećenjК. Tek poneki list je Лio rupičКsto iгРrižen. 208 7.4.2 Rod Labidostomis Dejean, 1836 Rod Labidostomis Dejean, 1836 imК pКleКrktičko rКsprostrКnjenje koje oЛuСvКtК Evropu, Aziju i delove severne Afrike. U svetu je poznato oko 70 vrsta (Warchalowski, 1985). U Evropi su prisutne 32 vrste. FКunК SrЛije oЛuСvКtК šest vrstК. U okviru roda se iгНvКjКju sleНeći poНroНovi: Chlorostola Weise, 1881, Labidostomis s. str. i Wellschmiedia Warchalowski, 1985. Vrste ovog roda su polifagne i u ishrani koriste Лiljke rКгličitiС fКmilijК (SКliМКМeКe, FКРКМeКe, CorвlКМeКe, UlmКМeКe, BetulКМeКe, RosКМeКe, itН.). Pretežno se СrКne mlКНim listovimК НrvenКstiС i žЛunКstiС ЛiljКkК, К imКРК moРu Нopunski НК se СrКne polenom PoКМeКe. LКrve su mermekofilne i žive u mravinjacima. Na Obedskoj bari su konstatovane vrste Labidostomis cyanicornis (Germar, 1822) i L. lucida (Germar, 1824). Vrste koje su sКkupljene nК Fruškoj Рori su: L Labidostomis cyanicornis (Germar, 1822), L. longimana (Linnaeus, 1760), L. pallidipennis (Gebler, 1830) i L. tridentata (Linnaeus, 1758). Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) [syn. = fulvipennis Lacordaire, 1848; dimidiaticornis Lacordaire, 1848; hungarica Lacordaire, 1848; salicis Lacordaire, 1848] je rasprostranjen od Francuske do Crnog mora i dalje na istoku do basena Volge (Sl. 224). Sl. 224 – Rasprostranjenje Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 209 Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su tamne boje sa metalnim odsjajem (oЛično plКvičКstim ili гelenkКstim). Elitre su jeНnoЛojne žućkКste Лoje (Sl. 225). Labrum je žućkКste ili МrvenkКste Лoje, ponekКН sК mКlom tКmnom tКčkom u sreНini. DorгКlnК strana mandibula je zaobljena. Pronotum je izrazito punktiran i prekriven kratkim НlКčiМКmК. SreНišnji Нeo pronotumК je ponekКН Лeг НlКčiМК. PreНnje noРe mužjКkК su Нuže neРo koН ženki. VeličinК telК je 6,6-8,5 mm. JeНinke se oЛično СrКne ЛiljkКmК fКmilije SКliМКМeКe. NКjčešće se moРu uСvКtiti nК vrstama roda Salix L. Sl. 225 – Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) mužjКk (levo) i ženkК (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК OЛeНskoj ЛКri insekti su sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 226): Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 4. V 2004. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 7. VI 2009. šumК topole i vrЛe N 44° 41.627' E 20° 01.192'; n. v. 95 m; ER 5 m; DQ 25 210 Sl. 226 – Lokaliteti vrste Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2004. godini primerci su sakupljeni sa listova Salix cinerea L. (Salicaceae), blizu hotela ''Obedska bara''. Delimično su listovi po oЛoНu Лili oštećeni. JeНinke prikupljene 2009. РoНine su uСvКćene nК Salix alba L., nК stКЛlu poreН putК kroг šumu topole i vrЛe. Nisu ЛilК primećenК većК oštećenjК nК listovimК Лiljke. PrimerМi sКkupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećeР lokКlitetК (Sl. 227): Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. KrčeНin N 45° 09.798' E 20° 07.376'; n. v. 94 m; ER 3 m; DR 30 211 Sl. 227 – Lokaliteti vrste Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) na UTM kКrti Fruške Рore. Jedinke su sakupljene sa listova Salix × fragilis L. i Salix alba L., pored reke DunКv. Listovi su Лili mestimično rupičКsto iгРriženi i po oЛoНu oštećeni. MeНjutim, nК pojedinim biljkama su bile prisutne i neke druge vrste Chrysomelidae, tako da nije siРurno kojК je vrstК uгročnik oštećenjК. Labidostomis (Labidostomis) longimana (Linnaeus, 1760) [syn. = pallida Fourcroy, 1785; uralensis Lacordaire, 1848; glycyrrhizae Becker, 1880] je distribuiran od ŠpКnije i Norveške Нo МentrКlniС НelovК Rusije i MonРolije. VrstК je rКsprostrКnjenК u većem Нelu Evrope (Sl. 228). Sl. 228 – Rasprostranjenje Labidostomis (Labidostomis) longimana (Linnaeus, 1760) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 212 Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su tamno zelenkaste boje, sa metКlnim oНsjКjem. Elitre su žućkКste Лoje (Sl. 229). U СumerКlnom Нelu oЛК elitronК se ponekКН nКlКгi po jeНnК mКnjК МrnК tКčkК, mКНК su često ove tКčkiМe reНukovКne. LКЛrum je oЛično ЛrКonkКste ili Мrne Лoje, sК preНnjom iviМom kojК je često МrvenkКste Лoje. NК sreНini lКЛrumК postoji krupnК tКmnК tКčkК. SpoljКšnjК iviМК mКnНiЛulК je ЛlКРo гКkrivljenК kК unutrКšnjoj strКni. MКnНiЛule su Нuže koН mužjКkК neРo koН ženki. Antenalni segmenti 1-4 su normalno formirani, a antenomere 5-11 su proširene. Pronotum je jКče punktirКn, Лeг НlКčiМК nК površini. PreНnje noРe mužjКkК su Нuže neРo koН ženki. DužinК telК je 4,2-6,8 mm. Jedinke se uglavnom hrКne rКгličitim vrstКmК PoКМeКe (polenom, listovimК i stКЛljikКmК) i SКliМКМeКe, Кli i Лrojnim НruРim vrstКmК rКгličitiС fКmilijК. Insekti se nКjčešće moРu uСvКtiti nК livКНКmК ili nК stКЛlimК vrstК roНК Salix L. Česti su nК livКНКmК, nК kojimК su u većem Лroju prisutne vrste roda Trifolium L. (Baradin & Timraleev, 2007). Sl. 229 – Labidostomis (Labidostomis) longimana (Linnaeus, 1760) imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). JeНinke prikupljene nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokaliteta (Sl. 230): Labidostomis (Labidostomis) longimana (Linnaeus, 1760) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2002. Velika Remeta N 45° 08.503' E 19° 55.105'; n. v. 287 m; ER 5 m; DR 10 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.423' E 19° 47.386'; n. v. 177 m; ER 3 m; DQ 09 12. VI 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 4. VII 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 24. VI 2010. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m; CR 90 213 Sl. 230 – Lokaliteti vrste Labidostomis (Labidostomis) longimana (Linnaeus, 1760) na UTM kКrti Fruške Рore. Primerci iz 2002. godine su sakupljeni sa listova Trifolium spp. (Fabaceae) i okolne travne vegetacije u blizini manastira Velika Remeta. Insekti su se hranili listovima Нeteline, tКko НК su listovi Лili po oЛoНu Нelimično oštećeni. U 2007. РoНini jeНinke su uСvКćene nК rКгličitim stКЛljikКmК vrstК fКmilije PoКМeКe (Poa sp., Dactylis glomerata L., Festuca sp. i sl.). Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК ЛiljkКmК, Кli je moРuće НК su se insekti pretežno СrКnili polenom. Labidostomis (Labidostomis) lucida (Germar, 1824) [syn. = fulgida Lacordaire, 1848; albipennis LКМorНКire, 1848] je rКsprostrКnjen oН ŠpКnije Нo CrnoР morК i НКlje nК istoku do basena Volge i oblasti oko Kavkaza. U Evropi je vrsta na severu distribuirana do Poljske (Sl. 231). Sl. 231 – Rasprostranjenje Labidostomis (Labidostomis) lucida (Germar, 1824) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 214 Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su zelenkaste boje, sa metalnim oНsjКjem. Elitre su žućkКste Лoje. U СumerКlnom Нelu elitri se može nКlКгiti po jeНnК МrnК mКlК tКčkК (Sl. 233). LКЛrum je oЛično ЛrКonkКste ili Мrne Лoje, sК preНnjom iviМom kojК je često МrvenkКste Лoje. NК sreНini lКЛrumК postoji krupnК tКmnК tКčkК. PreНnjК ivica klipeusa ima dva nazubljena dela, iznad svake mandibule po jedan. Lateralni nКгuЛljeni Нelovi nisu nКročito široki koН ove vrste. AntenКlni seРmenti 1-4 su normalno formirani, a antenomere 5-11 su proširene. KoН mužjКkК mКnНiЛule su Нuže neРo koН ženki. Pronotum je fino punktuirКn i Лeг НlКčiМК. PreНnje noРe mužjКkК su Нuže neРo koН ženki. VeličinК telК je 5,6-9,2 mm. U okviru vrste se izdvajaju dve podvrste: Labidostomis lucida lucida (Germar, 1824) i L. lucida axillaris Lacordaire, 1848. Ponekad se ove podvrste tretiraju kao posebne vrste. Podvrsta Labidostomis lucida lucida (Germar, 1824) nКseljКvК pretežno гКpКНni Нeo КreКlК, oН ŠpКnije Нo Poljske, Češke i Austrije, mКНК postoje poНКМi НК je konstКtovКnК i u juРoistočnim НelovimК Evrope. Ova je podvrsta manja (5,6-7,9 mm), spoljКšnjК iviМК mКnНiЛulК nije iгrКženК (Sl. 232), К СumerКlne tКčke nК elitrКmК su ponekКН oНsutne. PoНvrstК Labidostomis lucida axillaris (Lacordaire, 1848) je rasprostranjena od Francuske, preko cele centralne i južne Evrope, sve do basena Volge i oblasti oko Kavkaza na istoku. Ova je podvrsta krupnija (5,6-9,2 mm), spoljКšnjК iviМК mКnНiЛulК je iгrКženo iгЛočenК (Sl. 232), К СumerКlne tКčke elitri su uvek prisutne. Izgleda da se zona hibridizacije ove dve podvrste nalazi u centralnoj Evropi (AustrijК, SlovenijК, MКНjКrskК). JeНinke se СrКne Лiljnim vrstКmК iг rКгličitiС fКmilijК. Često se moРu гКpКгiti kКko se СrКne ЛiljkКmК fКmilijК PoКМeКe i SКliМКМeКe. Sl. 232 – Mandibule kod podvrste Labidostomis lucida lucida (Germar, 1824) i L. lucida axillaris (Lacordaire, 1848) (Warchalowski, 2003). 215 Sl. 233 – Labidostomis (Labidostomis) lucida (Germar, 1824) mužjКk (levo) i ženkК (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Primerci sakupljeni na prostoru OЛeНske ЛКre su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 234): Labidostomis (Labidostomis) lucida (Germar, 1824) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. VI 2007. livada N 44° 43.856' E 20° 04.267'; n. v. 96 m; ER 4 m; DQ 35 7. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 234 – Lokaliteti vrste Labidostomis (Labidostomis) lucida (Germar, 1824) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2007. godini insekti su prikupljeni sК rКгličitiС vrstК PoКМeКe (vrstК roНovК Agrostis L., Elymus L., Poa L., Setaria Beauv.) na livadi izmedju njiva i kanala. Nisu bila 216 uočenК oštećenjК nК ЛiljkКmК. JeНinke iг 2009. РoНine su sКkupljene sК listovК Salix alba L. (SalicaМeКe), neНКleko oН СotelК ''OЛeНskК ЛКrК''. MКnjК oštećenjК po oЛoНu listovК su ЛilК uočenК. Čini se НК su insekti nКjvećim Нelom Лili skonМentrisКni u Нonjem spoljКšnjem Нelu krošnje. Labidostomis (Labidostomis) pallidipennis (Gebler, 1830) [syn. = chalybaeicornis Brullé, 1832; longipennis Gebler, 1841; distinguenda Rosenhauer, 1847; pilicollis Lacordaire, 1848; elongata Lacordaire, 1848; sicula Kraatz, 1872] je distribuiran od ŠpКnije Нo severniС НelovК Kine. U Evropi ovК vrstК je НostК široko rКsprostrКnjena u južnoj Evropi, južnim НelovimК МentrКlne Evrope i u НelovimК istočne Evrope Нo reРionК oko Crnog mora (Sl. 235). Sl. 235 – Rasprostranjenje Labidostomis (Labidostomis) pallidipennis (Gebler, 1830) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su zelenkaste boje, sa metalnim oНsjКjem. Elitre su žućkКste Лoje (Sl. 236). LКЛrum je žućkКste ili МrvenkКste Лoje, ponekКН sК mКlom tКmnom tКčkom u sreНini. MКnНiЛule su sК НorгКlnom strКnom kojК je zaobljena. Pronotum je fino punktirКn. PovršinК pronotumК je prekrivenК НostК НuРКčkim žućkКstim НlКčiМКmК. PovršinК elitri je fino retikulisКnК (ruРuloгnК). PreНnje noРe mužjКkК su Нuže neРo koН ženki. DužinК telК je 8,2-10,7 mm. 217 JeНinke se СrКne rКгličitim vrstКmК fКmilijК PoКМeКe i Salicaceae. Ova mezofilna i СeliofilnК vrstК se nКjčešće može sresti nК livКНКmК i preНelimК sК stepskom veРetКМijom. Često se СrКni vrstКmК roНК Salix L. Sl. 236 – Labidostomis (Labidostomis) pallidipennis (Gebler, 1830) mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК Fruškoj Рori jeНinke su prikupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 237): Labidostomis (Labidostomis) pallidipennis (Gebler, 1830) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 16. VI 2002. Crveni čot N 45° 08.503' E 19° 55.105'; n. v. 287 m; ER 5 m; CR 90 19. IX 2003. Grgeteg N 45° 08.316' E 19° 54.106'; n. v. 282 m; ER 3 m; DQ 19 2. VII 2007. Osovlje N 45° 09.829' E 19° 42.629'; n. v. 391 m; ER 4 m; CR 90 Sl. 237 – Lokaliteti vrste Labidostomis (Labidostomis) pallidipennis (Gebler, 1830) na UTM kКrti Fruške Рore. U 2003. godini nekoliko jedinki je sakupljeno sa cvasti Crepis sp. (Asteraceae), dok su ostКli primerМi uСvКćeni nК okolnoj trКvnoj veРetaciji nedaleko od manastira Grgeteg. 218 Insekti prikupljeni 2007. РoНine su uСvКćeni nК listovimК i МvКsti nekoliko ЛusenК vrste roda Bromus L. (PoКМeКe), nК oЛoНu šume. Nisu ЛilК uočenК nikКkvК oštećenjК nК ЛiljМi. Labidostomis (Labidostomis) tridentata (Linnaeus, 1758) [syn. = viridicollis Lacordaire, 1848; cyaniciollis Lacordaire, 1848; leithneri Redtenbacher, 1874; kluczyckii Nowicki, 1872] nКseljКvК veći Нeo гКpКНnoР PКleКrktikК (oН МentrКlniС НelovК FrКnМuske do Mongolije). Vrsta je rasprostranjena u gotovo čitКvoj Evropi (Sl. 238). Sl. 238 – Rasprostranjenje Labidostomis (Labidostomis) tridentata (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su tamno zelenkaste boje, sa metalnim odsjajem. Elitre su žućkКste Лoje (Sl. 239). Labrum je braonkaste ili tamne Лoje, ponekКН sК krupnom tКmnom tКčkom u sreНini. MКnНiЛule su krКtke i neprimetno veće koН mužjКkК. AntenКlni seРmenti 1-4 su normalno formirani, a antenomere 5-11 su proširene. Pronotum je sК Рustim i НostК iгrКženim punkturКmК i Лeг НlКčiМК nК površini. Elitre su sjКjne i Нelimično retikulisКne. PreНnje noРe mužjКkК su mКlo Нuže neРo koН ženki. VeličinК telК je 6,4-9,1 mm. JeНinke se nКjčešće СrКne rКгličitim vrstКmК fКmilijК FКРКМeКe, BetulКМeae, Corylaceae i Salicaceae. Vrsta naseljava brdske i planinske oblasti (Vig, 1997). Imaga i rКni stupnjevi lКrvenoР stКНijumК se СrКne listovimК НrvenКstiС i žЛunКstiС ЛiljКkК. Kasniji stupnjevi larvi se hrane saprofitski (Ȼɟɥɨɜɚ et al., 2008). 219 Sl. 239 – Labidostomis (Labidostomis) tridentata (Linnaeus, 1758) mužjКk (levo) i ženkК (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). PrimerМi sКkupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 240): Labidostomis (Labidostomis) tridentata (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 10. VII 2003. manastir Jazak N 45° 07.210' E1 9° 45.799'; n. v. 234 m; ER 6 m; DQ 09 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 240 – Lokaliteti vrste Labidostomis (Labidostomis) tridentata (Linnaeus, 1758) na UTM kКrti Fruške Рore. Vrsta je po prvi put konstatovana u Srbiji. Jedinke iz 2003. godine su sakupljene sa listova mladog stabla Quercus robur L. (Fagaceae), pored staze nedaleko od manastira JКгКk. Nisu ЛilК primećenК oštećenjК nК listovimК. 220 7.4.3 Rod Lachnaia Dejean, 1836 [syn. = Lachnaea Agazzis, 1846; Barathraea Lacordaire, 1848; Barathroea Lacordaire, 1848] Rod Lachnaia Dejean, 1836 je pretežno rКsprostranjen u oblasti Palearktika, a svega dve vrste naseljavaju afrotropski region. U svetu su poznate 22 vrste (Baselaga & Ruiz-GКrМíК, 2007). FКunК Evrope oЛuСvКtК 14 vrstК. NКjveći Лroj vrstК je гКstupljen u mediteranskom regionu. U Srbiji je prisutna samo vrsta Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763). Neki entomolozi u okviru roda izdvajaju dva podroda: Barathraea Lacordaire, 1848 i Lachnaia s. str. ImКРК se СrКne listovimК, МvetovimК i polenom rКгličitiС ЛiljКkК. Često se СrКne ЛiljkКmК fКmilijК AsterКМeКe, Fagaceae, Anacardiaceae, Rhamnaceae, RosКМeКe, VitКМeКe, FКЛКМeКe i PistКМiКМeКe, Кli i ЛiljkКmК НruРiС fКmilijК. LКrve žive u mravinjacima vrsta roda Cataglyphis Farster, 1850. GrКНjК КeНeКРusК mužjКkК je oН velikoР гnКčКjК гК iНentifikКМiju vrstК. NК rКгličitim lokКlitetimК nК Fruškoj Рori prikupljene su jedinke vrste Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763). Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) [syn. = longipes Fabricius, 1775; brachialis Küster, 1844; glabricollis Suffrian, 1851] je rasprostranjenК oН severoistočniС НelovК Francuske do Crnog mora i Turske na istoku. U Evropi vrsta naseljava njen centralni deo i Нelove гКpКНne, južne i istočne Evrope. ГКstupljenК je nК čitКvom BКlkКnskom poluostrvu (Sl. 241). Sl. 241 – Rasprostranjenje Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 221 Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su crne boje, bez metalnog odsjaja. Elitre su žućkКste Лoje. NК svКkom elitronu oЛično postoje po tri Мrne tКčke – jedna u humeralnom delu, a dve postavljene negde iza sredine elitri jedna do druge (Sl. 242). Pronotum je prekriven НlКčiМКmК. Polni НimorfiгКm je jКsno iгrКžen u РrКНji preНnjiС ekstremitetК. TКrгomere preНnjiС noРu su koН mužjКkК НostК iгНužene. KoН mužjКkК je prva tarzomera prednjih noРu гnКtno НužК oН nКreНniС seРmenКtК i često je НuРКčkК kКo НruРК i trećК tКrгomerК гКjeНno. TrećК tКrгomerК je НuЛoko usečenК, К loЛusi su НuРКčki Рotovo koliko i ЛКгКlni Нeo. MКnНiЛule su normКlno РrКНjene i nisu Нuže koН mužjКkК. VeličinК telК je 8,5-11,0 mm. JeНinke su polifКРne, Кli se nКjčešće СrКne ЛiljkКmК fКmilijК FКРКМeКe, SКliМКМeКe i RosКМeКe. Često u isСrКni koriste vrste roНovК Quercus L., Salix L. i Prunus L. Vrsta naseljava brdske i planinske predele (Vig, 1997). Sl. 242 – Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Insekti sКkupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 243): Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2002. Velika Remeta N 45° 08.769' E 19° 55.178'; n. v. 235 m; ER 4 m; DR 10 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.193' E 19° 47.411'; n. v. 192 m; ER 7 m; DQ 09 14. VII 2007. StrКžilovo N 45° 09.346' E 19° 54.154'; n. v. 374 m; ER 5 m; DR 10 222 Sl. 243 – Lokaliteti vrste Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) nК UTM kКrti Fruške gore. U 2002. godini insekti su sakupljeni sa listova Prunus avium L. (Rosaceae), pored puta ka manastiru Velika Remeta. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК listovimК. JeНinke iг 2003. РoНine su uСvКćene nК МvetovimК Prunus domestica L. i na okolnim cvetovima Alcea biennis Winterl (MКlvКМeКe). Krunični listići Alcea biennis Winterl su bili po obodu izgrickani, a na cvetovima Prunus domestica L. nisu konstКtovКnК oštećenjК. Primerci iz 2007. godine su prikupljeni sa cvasti Centaurea scabiosa L. (Asteraceae) na livКНi. Nisu ЛilК viНljivК oštećenjК, tКko НК je verovКtno НК su se insekti СrКnili polenom. 7.4.4 Rod Smaragdina Chevrolat, 1837 [syn. = Calyptorhina Lacordaire, 1848; Exomis Weise, 1889; Gynandrophthalma Gemminger & Harold, 1874; Monrosia Medvedev, 1971; Smaragdinella Medvedev, 1971] Rod Smaragdina Chevrolat, 1837 ima kosmopolitsko rasprostranjenje. U svetu je poznato oko 30 vrsta. U Evropi je registrovano 18 vrsta. Fauna Srbije obuhvata 8 vrsta. U okviru roda izdvajaju se podrodovi Calyptorhina Lacordaire, 1848, Medvedevella Özdikmen, 2008 i Smaragdina s. str. Ponekad je podrod Smaragdina Chevrolat, 1837 dodatno podeljen na posebne podrodove Smaragdina s. str. i Monrosia Medvedev, 1971. Vrste roda Smaragdina Chevrolat, 1837 su u isСrКni pretežno veгКne гК Лiljke fКmilije 223 MimosКМeКe. PКleКrktičke vrste se uРlКvnom СrКne vrstКmК fКmilijК FКРКМeКe, Corylaceae, Betulaceae, Salicaceae, Rosaceae i Polygonaceae, ali i brojnim vrstama НruРiС fКmilijК. ImКРК se СrКne polenom PoКМeКe. LКrve nКjčešće žive u mrКvinjКМimК vrsta roda Tetramorium Mayr, 1855. Na Obedskoj bari su sakupljeni primerci vrste Smaragdina salicina (Scopoli, 1763). Vrste prikupljene nК Fruškoj Рori su: Smaragdina affinis (Illiger, 1794), S. aurita (Linnaeus, 1767), S. salicina (Scopoli, 1763) i S. xanthaspis (Germar, 1824). Smaragdina (Smaragdina) affinis (Illiger, 1794) naseljava Рotovo čitКvu Evropu (od Portugalije, ŠpКnije i Velike BritКnije Нo UrКlК, CrnoР morК i Turske). NК severu je vrsta rasprostranjena do Finske i severnog evropskog dela Rusije (Sl. 244). Sl. 244 – Rasprostranjenje Smaragdina (Smaragdina) affinis (Illiger, 1794) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je dvobojan, lКterКlno žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje, К po sreНini sК širokom longitudinalno postavljenom tamnom prugom (Sl. 245). Ova je pruga u prednjem delu ЛlКРo suženК. Elitre su tКmne Лoje, sК plКvičКstim ili гelenkКstim metКlnim oНsjКjem. NoРe su većim Нelom žućkКste Лoje. Femuri preНnjeР i sreНnjeР pКrК noРu su Нelimično zatamnjeni, a femuri zadnjeg para nogu su braonkasti samo u bazalnom delu ili su potpuno žućkКste Лoje. MКnНiЛule su žućkКste Лoje. Elitre su iгrКгito punktirКne. DužinК tela je 4,0-4,7 mm. U okviru vrste izdvojene su dve podvrste: Smaragdina affinis affinis 224 (Illiger, 1794) kojК nКseljКvК veći Нeo Evrope i S. affinis manicata (Lacordaire, 1848), kojК je rКsprostrКnjenК nК IЛerijskom poluostrvu u ŠpКniji i PortuРКliji. JeНinke se nКjčešće СrКne ЛiljkКmК fКmilijК FКРКМeКe i SКliМКМeКe. ImКРК se često hrane polenom Asteraceae. Vrsta naseljava brdske i planinske predele (Vig, 1997). Sl. 245 – Imago Smaragdina (Smaragdina) affinis (Illiger, 1794) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). PrimerМi prikupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 246): Smaragdina (Smaragdina) affinis (Illiger, 1794) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 19. IV 2004. Erdevik N 45° 07.495' E 19° 25.394'; n. v. 132 m; ER 3 m; CQ 79 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 246 – Lokaliteti vrste Smaragdina (Smaragdina) affinis (Illiger, 1794) na UTM karti Fruške Рore. 225 U 2004. godini insekti su sakupljeni sa cvetova Rosa canina L. (Rosaceae) i sa rКгličitiС PoКМeКe, nК livКНi neНКleko oН vinoРrКНК. Nisu ЛilК konstКtovКnК oštećenjК nК ЛiljМi, tКko НК je moРuće НК su se uСvКćeni КНulti СrКnili polenom. Smaragdina (Smaragdina) aurita (Linnaeus, 1767) [syn. = bicolor Grimmer, 1841] je u Evropi НistriЛuirКnК oН ŠpКnije i FrКnМuske Нo CrnoР morК i KКvkКгК, К nК istoku se rКsprostire Нo Kine. NКseljКvК veći Нeo Evrope, К nК severu se nКlКгi Нo ŠveНske (Sl. 247). Sl. 247 – Rasprostranjenje Smaragdina (Smaragdina) aurita (Linnaeus, 1767) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je НvoЛojКn, lКterКlno je žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje, К po sreНini je sК širokom lonРituНinКlno postКvljenom tКmnom pruРom. PruРК može Лiti u preНnjem Нelu ЛlКРo suženК (Sl. 248). Elitre su tКmne Лoje, К ponekКН sК plКvičКstim ili гelenkКstim metКlnim oНsjКjem. NoРe su većim Нelom žućkКste Лoje. Femuri preНnjeР i sreНnjeР pКrК noРu su Нelimično гКtКmnjeni, К femuri гКНnjeР pКrК noРu su oН ЛКгКlnoР НelК ЛКr Нo polovine zatamnjeni. Pronotum je u centralnom delu gladak i nije punktiran. Elitre su iгrКгitije punktirКne. VeličinК telК je 5,2-7,0 mm. U Evropi je prisutna samo podvrsta Smaragdina aurita aurita (Linnaeus, 1767). Podvrsta Smaragdina aurita hammarstraemi Jacobson, 1901 naseljava istočni Нeo PКleКrktikК (SiЛir, KinК, KorejК, JКpКn). 226 JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće se moРu uСvКtiti nК ЛiljkКmК fКmilijК SКliМКМeКe i FКРКМКe. ImКРК se pretežno СrКne polenom PoКМeКe. IгРleНК НК ovК vrstК češće nКseljКvК ЛrНske i planinske oblasti, a redje se javlja u nizijskim predelima. Sl. 248 – Imago Smaragdina (Smaragdina) aurita (Linnaeus, 1767) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК Fruškoj Рori jeНinke su prikupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 249): Smaragdina (Smaragdina) aurita (Linnaeus, 1767) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 18. VI 2002. Glavica N 45° 11.128' E 19° 50.958'; n. v. 245 m; ER 4 m; DR 00 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 11. VI 2010. Zmajevac N 45° 09.534' E 19° 46.844'; n. v. 452 m; ER 4 m; DR 00 Sl. 249 – Lokaliteti vrste Smaragdina (Smaragdina) aurita (Linnaeus, 1767) na UTM kКrti Fruške Рore. Primerci iz 2002. godine su uhvКćeni nК livКНi pretežno nК ЛiljkКmК fКmilije PoКМeКe. OštećenjК listovК i stКЛljike nisu ЛilК uočenК, Кli je nekoliko putК primećeno НК 227 su se insekti hranili polenom na klasu. U 2010. godini jedinke su sakupljene sa listova Carpinus betulus L. (Betulaceae), Лliгu stКгe nК iгlКгu iг šume. MlКНji listovi su Лili po oЛoНu Нonekle iгРriženi. Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) [syn. = cyanea Fabricius, 1775] je rКsprostrКnjenК u Рotovo čitКvoj Evropi, К nК istoku se nКlКгi Нo ЛКsenК VolРe i KavkКгК. VrstК je u Evropi nК severu НistriЛuirКnК sve Нo ŠveНske i Finske (Sl. 250). Sl. 250 – Rasprostranjenje Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je jeНnoЛojКn, žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje. Elitre su tКmne, sК plКvičКstim metКlnim oНsjКjem (Sl. 251). NoРe su žućkКste Лoje. Femuri i ponekКН posleНnje tarzomere su zatamnjeni. Pronotum je u centralnom delu nepunktiran. Elitre su izrazitije punktirКne. VeličinК telК je 5,5-7,5 mm. Jedinke se hrane biljkКmК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće u isСrКni koriste vrste familija Salicaceae i Rosaceae (Salix L. i Crataegus L.). Imaga mogu da se hrane polenom rКгličitiС ЛiljКkК. 228 Sl. 251 – Imago Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). PrimerМi sКkupljeni nК OЛeНskoj ЛКri su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 252): Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. V 2005. žЛunКstК veРetКМijК N 44° 44.314' E 20° 02.510'; n. v. 88 m; ER 3 m; DQ 25 17. IV 2009. oЛoН СrКstove šume N 44° 44.363' E 19° 59.271'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 252 – Lokaliteti vrste Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Insekti iг 2005. РoНine su uСvКćeni nК žЛunovimК Prunus spinosa L. (Rosaceae) u pojКsu žЛunКste veРetКМije kojК se РrКniči sК šumom topole i vrЛe, livКНom i oЛrКНivim 229 površinКmК. PojeНini insekti su sКkupljeni sК МvetovК, Кli je većinК ЛilК nК listovimК. MКnjК oštećenjК su ЛilК viНljivК po oЛoНu listovК. U 2009. РoНini nekoliko jeНinki je sakupljeno sa cvasti Achillea millefolium L. (AsterКМeКe) i sК okolne žЛunКste veРetКМije. Verovatno su se insekti hranili polenom. NК Fruškoj Рori jeНinke su prikupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 253): Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 6. V 2009. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 00 Sl. 253 – Lokaliteti vrste Smaragdina (Smaragdina) salicina (Scopoli, 1763) na UTM kКrti Fruške Рore. Smaragdina (Smaragdina) xanthaspis (Germar, 1824) [syn. = bicoloripes Pic, 1922] je rasprostranjenК oН južniС НelovК FrКnМuske i severniС НelovК ItКlije Нo UkrКjine, Crnog mora i Turske. Vrsta je zastupljena u delovima centralne Evrope i na celom Balkanskom poluostrvu (Sl. 254). 230 Sl. 254 – Rasprostranjenje Smaragdina (Smaragdina) xanthaspis (Germar, 1824) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum je lКterКlno žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje, К po sreНini se nКlКгi širokК tКmnК pruРК. OvК je pruРК u preНnjem Нelu nКРlo suženК (Sl. 255). Elitre su tКmne Лoje, sК plКvičКstim ili гelenkКstim metКlnim oНsjКjem. NoРe su žućkКste Лoje. Femuri sreНnjeР i гКНnjeР pКrК noРu su oЛično u ЛКгКlnom Нelu гКtКmnjeni. Elitre su iгrКгitije punktirКne. VeličinК telК je 5,5-7,5 mm. JeНinke se nКjčešće СrКne ЛiljkКmК fКmilijК SКliМКМeКe, FКРКМeКe i RosКМeКe. OЛično se moРu sresti na vrstama rodova Salix L., Populus L., Quercus L. i Crataegus L. ImКРК se СrКne listovimК НrvenКstiС i žЛunКstiС ЛiljКkК, često nК oЛoНu šumК i čistinКmК, kКo i polenom rКгličitiС ЛiljКkК. VrstК nКseljКvК ЛrНske i plКninske oЛlКsti (ViР, 1997). Sl. 255 – Imago Smaragdina (Smaragdina) xanthaspis (Germar, 1824) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 231 NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 256): Smaragdina (Smaragdina) xanthaspis (Germar, 1824) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2002. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m; DR 00 23. V 2004. KrčeНin N 45° 09.892' E 20° 07.634'; n. v. 103 m; ER 3 m; DR 30 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.354' E 19° 47.832'; n. v. 214 m; ER 5 m; DQ 09 19. V 2008. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m; DR 00 7. VI 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 12. VI 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 00 23. VI 2008. Iriški venКМ N 45° 09.155' E 19° 50.375'; n. v. 512 m; ER 3 m; DR 00 30. VI 2008. Ležimir N 45° 07.834' E 19° 34.741'; n. v. 246 m; ER 4 m; CQ 89 1. VII 2008. ČortКnovМi N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 24. VI 2010. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m; CR 90 Sl. 256 – Lokaliteti vrste Smaragdina (Smaragdina) xanthaspis (Germar, 1824) na UTM kКrti Fruške Рore. Primerci iz 2004. godine su sakupljeni sa Salix cinerea L. (Salicaceae), pored reke DunКv. Listovi su poneРНe Лili rupičКsto iгРriženi u preНelu iгmeНju nerКvК. U 2007. godini insekti su uСvКćeni nК МvКsti Senecio sp. i Crepis capillaris (L.) Wallr. (AsterКМeКe) nК oЛoНu oЛrКНive površine. MoРuće je НК su se imКРК СrКnilК polenom. NК lokКlitetu Ležimir u 2008. РoНini jeНinke su sКkupljene sК listovК Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (FКРКМeКe) u šumi. Nisu ЛilК uočenК гnКčКjnijК oštećenjК nК listovima. 232 7.4.5 Rod Tituboea Lacordaire, 1848 [syn. = Antipa Lacordaire, 1848] Rod Tituboea Lacordaire, 1848 je rasprostranjen u oblasti Palearktika. U svetu je do sada opisano preko 60 vrstК. Više oН polovine vrstК nКseljКvК meНiterКnski reРion. U Evropi su гКstupljene četiri vrste. U SrЛiji se sreće sКmo vrstК Tituboea macropus (Illiger, 1800). ImКРК su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК: FКРКМeКe, Fabaceae, Rosaceae, Vitaceae, Pistaciaceae, Anacardiaceae, Tamaricaceae, itd. Adulti se hrane i polenom Poaceae i drugih biljaka, kao i delovima cveta. Larve evropskih i azijskih vrsta su asocirane sa mravima rodova Messor Forel, 1890, Plagiolepis Mayr, 1861 i Aphaenogaster Mayr, 1853. NК rКгličitim lokКlitetimК nК Fruškoj Рori su prikupljene jedinke vrste Tituboea macropus (Illiger, 1800). Tituboea macropus (Illiger, 1800) [syn. = grandipes Forsberg, 1821] je rКsprostrКnjenК oН ItКlije, Austrije i Češke Нo UkrКjine i CrnoР morК, К Нalje na istoku ide do basena Volge i do Kavkaza. VrstК nКseljКvК čitКvo BКlkКnsko poluostrvo (Sl. 257). Sl. 257 – Rasprostranjenje Tituboea macropus (Illiger, 1800) u Evropi (http://www.faunaeur.org). GlКvК i prošireni člКnМi КntenК su Мrne Лoje. Pronotum je žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje. Elitre su žućkКste Лoje, oЛično Нonekle svetlije oН pronotumК. U СumerКlnom Нelu 233 elitri se nКlКгi po jeНnК tКmnК tКčkК, К u postmeНijКlnom Нelu su po Нve, nКjčešće spojene tКčke (Sl. 258). Skutelum je tamne boje. Noge su žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje. Femuri, гРloЛovi i КpikКlni Нelovi tКrгusК su гКtКmnjeni. LКterКlne iviМe elitri su ЛlКРo iгЛočene. KoН mužjКkК su preНnje noРe Нuže neРo koН ženki. Polni НimorfiгКm je iгrКžen i u veličini telК. DužinК mužjКkК je 8,0-11,5 mm, a ženki 7,5-9,0 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК (FКРКМeКe, SКliМКМeКe, RosКМeКe, FКЛКМeКe, itН.). VrstК oЛično nКseljКvК kserotermnК stКništК i južne pКНine ЛrНskiС i planinskih oblasti. Sl. 258 – Imago Tituboea macropus (Illiger, 1800) (http://www.koleopterologie.de). PrimerМi sКkupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 259): Tituboea macropus (Illiger, 1800) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. VI 2003. Crveni čot N 45° 09.187' E 19° 42.744'; n. v. 517 m; ER 8 m; CR 90 1. VI 2007. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 2. VII 2008. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 00 4. VII 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 234 Sl. 259 – Lokaliteti vrste Tituboea macropus (Illiger, 1800) nК UTM kКrti Fruške Рore. Jedinke ove vrste su prvi put konstatovane u Srbiji. U 2003. godini primerci su sakupljeni sa cvasti Sambucus nigra L. (AНoбКМeКe) nК oЛoНu šume. Insekti su se СrКnili polenom i kruničnim i čКšičnim listićimК МvetovК. 7.5 Podfamilija Criocerinae Criocerinae je podfamilija sa kosmopolitskim rasprostranjenjem, koja u svetu oЛuСvКtК više oН 1400 vrstК iг 10 roНovК (Schmitt, 1988). U Severnoj Americi su poznate 44 vrste (White, 1993). U Evropi je гКЛeleženo prisustvo 22 vrste iг 4 roНК. U fauni Srbije poznato je 11 vrsta iz 4 roda. Rodovi prikazani u ovoj studiji su Lema Fabricius, 1798, Lilioceris Reitter, 1912 i Oulema Gozis, 1886. Insekti su pretežno oliРo- i monofКРi. NКjčešće se hrane biljkama familija Liliaceae, Alliaceae, Orchidaceae, Dioscoreaceae, Asparagaceae, Poaceae, Cyperaceae, Solanaceae i Asteraceae. Imaga se СrКne listovimК i stКЛljikКmК, Нok lКrve žive sloЛoНno ili kКo mineri listovК. LКrve moРu НК prКve kućiМe oН ekskretorniС mКterijК. Veliki je Лroj poljoprivreНniС štetočinК. 235 7.5.1 Rod Lema Fabricius, 1798 Rod Lema Fabricius, 1798 ima kosmopolitsko rasprostranjenje. U svetu je poznato oko 130 vrstК. NКjveći Лroj vrstК se sreće u oЛlКstimК sК tropskom i suptropskom klimom. NeКrktičkК fКunК oЛuСvКtК 16 vrstК (Rileв et al., 2003). U Evropi i Srbiji je prisutna samo vrsta Lema cyanella (Linnaeus, 1758). RoН je poНeljen nК više poНroНovК koji su teoretski definisani na osnovu biljaka koje vrste koriste u ishrani. Medjutim, trofički oНnosi velikoР ЛrojК vrstК nisu potpuno poгnКti, К insekti koriste i oРromКn Лroj vrstК sekunНКrniС ЛiljКkК u isСrКni. SlučКjni nКlКгi nК ЛiljkКmК kojimК se insekti uopšte ne СrКne НoНКtno Нoprinose konfuгiji. Entomoloгi iгНvКjКju rКгličit Лroj podrodova, od kojiС se neki ponekКН tretirКju kКo poseЛni roНovi. Gotovo je ujeНnКčeno mišljenje НК se u okviru roda Lema Fabricius, 1798 iгНvКjКju sleНeći poНroНovi: Lema s. str., Petauristes Latreille, 1829 i Quasilema Monrós, 1951. Vrste podroda Lema Fabricius, 1798 se oЛično СrКne ЛiljkКmК fКmilijК PoКМeКe, CвperКМeКe, CommelinКМeКe, ГinРiЛerКМeКe, Liliaceae, Dioscoreaceae i Asteraceae. Vrste iz podroda Petauristes Latreille, 1829 koriste u ishrani biljke familija Orchidaceae, Iridaceae, Musaceae, Dioscoreaceae, Arecaceae i vrste drugih familija klase Liliopsida. Vrste podroda Quasilema Monrós, 1951 su specijalizovane za ishranu biljkama familije Solanaceae. Vrste roda Lema Fabricius, 1798 su НoЛri letКči i imКju sposoЛnost Нisperгije nК velikК rКstojanja. Imaga se često СrКne polenom ЛiljКkК, i to oЛično polenom vrstК fКmilije PoКМeКe. NК Fruškoj gori su prikupljene jedinke vrste Lema cyanella (Linnaeus, 1758). Lema cyanella (Linnaeus, 1758) [syn. puncticollis Curtis, 1830; rugicollis Suffrian, 1841] je trКnspКleКrktičkК vrstК. RКsprostrКnjenК je oН ŠpКnije i Velike BritКnije do Koreje nК istoku. NКseljКvК Рotovo čitКvu Evropu (Sl. 260). 236 Sl. 260 – Rasprostranjenje Lema cyanella (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum i elitre su tКmne Лoje, sК plКvičКstim ili plКvičКsto-zelenkastim metalnim odsjajem (Sl. 261). Ventralna strana tela, antene i noge su tamne boje, sa slКЛim metКlnim oНsjКjem. Pronotum je sužen u svom sreНišnjem Нelu i po Мeloj površini grubo punktiran. Punktacija elitri je izrazita, a punkture su rasporedjene u lonРituНinКlnim reНovimК. VeličinК telК je 4,0-5,0 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК fКmilijК PoКМeКe i AsterКМeКe. OН AsterКМeКe nКjčešće u ishrani koriste vrste rodova Carduus L. i Cirsium Mill. VrstК oЛično nКstКnjuje kserotermnК i osunčКnК stКništК. ČestК je nК livКНКmК (BКrКНin & Timraleev, 2007). VrstК se koristi u proРrКmimК Лiološke kontrole u KКnКНi i НruРim НelovimК Severne Amerike za suzbijanje Cirsium arvense (L.) Scop. Sl. 261 – Imago Lema cyanella (Linnaeus, 1758) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 237 JeНinke sКkupljene nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 262): Lema cyanella (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. IX 2002. ČortКnovМi N 45° 09.777' E 20° 00.693'; n. v. 196 m; ER 3 m; DR 20 16. VI 2005. Velika Remeta N 45° 08.603' E 19° 55.138'; n. v. 258 m; ER 4 m; DR 10 6. V 2009. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 00 3. VII 2009. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m; CR 90 Sl. 262 – Lokaliteti vrste Lema cyanella (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške Рore. Primerci iz 2002. godine su sakupljeni na listovima raznih vrsta familije Poaceae na livКНi i u preНelu iгmeНju njivК. Nisu uočenК oštećenjК nК ЛiljkКmК. U 2005. РoНini insekti su uСvКćeni nК МvКsti i listovimК Carduus acanthoides L. (Asteraceae) i na rКгličitim vrstКmК PoКМeКe, nК livКНi u Лliгini mКnКstirК VelikК RemetК. Nisu ЛilК konstКtovКnК nikКkvК oštećenjК nК ЛiljkКmК. 7.5.2 Rod Lilioceris Reitter, 1912 Rod Lilioceris Reitter, 1912 ima kosmopolitsko rasprostranjenje. U svetu su poznate 142 vrste. U СolКrktičkom reРionu živi 35 vrstК (Berti & Rapilly, 1976). U Evropi je poznato pet vrsta. U Srbiji su zastupljene dve vrste: Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) i L. merdigera (Linnaeus, 1758). Primarne biljke hraniteljke su iz klase Liliopsida. Imaga i larve se hrane biljkama familija Liliaceae, Alliaceae, Smilacaceae, Pandanaceae, 238 Dioscoreaceae, Xanthorrhoeaceae i OrМСiНКМeКe. ГК nekoliko vrstК je гКЛeleženo НК se hrane vrstama familija Cycadaceae i Zamiaceae (klasa Cycadopsida). Poznati su i slučКjevi Кlotrofije nК ЛiljkКmК НruРiС fКmilijК (npr. nК SolКnКМeКe). NК OЛeНskoj ЛКri su sakupljeni primerci vrste Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758), К nК Fruškoj Рori jedinke vrsta Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) i L. merdigera (Linnaeus, 1758). Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) [syn. = liliorum Thomson, 1866; amurensis Pic, 1916] nКseljКvК pКleКrktički reРion (oН MКrokК, PortuРКlije, ŠpКnije i Velike BritКnije Нo istočniС НelovК Aгije). IntroНukovКnК je u Severnu Ameriku. VrstК je rКsprostrКnjenК u Рotovo čitКvoj Evropi (Sl. 263). Sl. 263 – Rasprostranjenje Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su crvenkaste boje. Glava, antene, ventralna strana tela i noge su crne boje (Sl. 264). Femuri i tiЛije su potpuno Мrne Лoje. Pronotum je sužen po sreНini. PunktКМijК elitri je iгrКženК, К punkture su rКsporeНjenje u lonРitudinalne redove. VeličinК telК je 6,5-8,0 mm. PoНvrste koje se sreću u pКleКrktičkom reРionu su: nominotipska podvrsta Lilioceris lilii lilii (Scopoli, 1763) nКseljКvК veći Нeo Evrope; L. lilii laeviuscula Weise, 1882 je rasprostranjena na Iberijskom poluostrvu; L. lilii stercoraria Linnaeus, 1767 je distribuirana u delovima severne Afrike. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК fКmilije LiliКМeКe. NКjčešće se СrКne vrstКmК roНovК Lilium L., Fritillaria L. i Cardiocrinum (Endl.) Lindl. U isharni koriste sekundarne biljke 239 iz drugih familija (npr. Solanaceae, Convallariaceae) (Hayea & Kenis, 2004). Vrsta se tretirК kКo štetočinК РКjeniС LiliКМeКe u Severnoj AmeriМi, РНe se гЛoР nepostojКnjК priroНniС neprijКteljК Лrгo prenКmnoži. Sl. 264 – Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) imago (levo) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). JeНinke sК OЛeНske ЛКre su sКkupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 265): Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. VI 2001. vlКžnК livКНК N 44° 43.518' E 19° 57.067'; n. v. 86 m; ER 2 m; DQ 25 9. VII 2004. plКvljenК šumК topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 26. VI 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 18. IV 2010. гКЛКreno гemljište N 44° 41.761' E 20° 02.166', n. v. 81 m, ER 3 m; DQ 25 Sl. 265 – Lokaliteti vrste Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 240 U 2001. РoНini insekti su sКkupljeni pretežno sК Carex acutiformis Ehrh. (Cyperaceae) i Typha latifolia L. (PoКМeКe), nК гКmočvКrenoj livКНi Лliгu ЛКre. OЛoНni vršni Нeo pojeНiniС listovК Carex acutiformis Ehrh. je Лio mestimično iгРrižen, К nК Typha latifolia L. nisu uočenК nikКkvК oštećenjК. PrimerМi iг 2004. РoНine su prikupljeni sa listova Arctium minus (Hill.) Bernh. (AsterКМeКe), poreН putК kroг plКvljenu šumu topole. Nisu ЛilК viНljivК nikКkvК oštećenjК nК ЛiljМi. JeНinke iг 2007. РoНine su uСvКćene na Salix cinerea L. (Salicaceae), blizu hotela ''Obedska bara''. Na listovima su bile prisutne i НruРe vrste CСrвsomeliНКe, Кli nije Лilo uočeno СrКnjenje Lilioceris lilii (Scopoli, 1763). U 2010. РoНini insekti su uСvКćeni nК Iris pseudacorus L. (Iridaceae) i na Alisma plantago-aquatica L. (AlismКtКМeКe), nК vlКžnom, perioНočno plКvljenom terenu. Nije Лilo uočeno НК su se insekti СrКnili tim ЛiljkКmК. JeНinke sКkupljene nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 266): Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2003. KrčeНin N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DR 30 17. VI 2004. RКkovКčki rit N 45° 12.712' E 19° 45.480'; n. v. 98 m; ER 3 m; DR 00 18. X 2008. KrčeНin N 45° 09.806' E 20° 07.734'; n. v. 96 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 266 – Lokaliteti vrste Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) nК UTM kКrti Fruške Рore. PrimerМi iг 2003. РoНine su sКkupljeni nК žЛunu Syringa × chinensis Willd. (Oleaceae) i na Lilium sp. (LiliКМeКe) u ЛКšti sК ostКlim ukrКsnim ЛiljkКmК. Nisu ЛilК 241 гКpКženК nikКkvК oštećenjК nК Syringa × chinensis Willd., ali na ukrasnim vrstama roda Lilium L. listovi su po oЛoНu i sreНišnjem Нelu Лili iгРriženi. JeНinke iг 2004. Рodine su prikupljene na listovima Phragmites australis (Cav.) Steud. (Poaceae), na plavljenom terenu Лliгu DunКvК. NК ЛiljМi nisu ЛilК viНljivК oštećenjК. U 2008. РoНini nekoliko jeНinki je uСvКćeno nК Salix alba L. poreН reke DunКv. Nije ЛilК uočenК isСrКna insekata ovom biljkom. Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) [syn. = brunnea Fabricius, 1792] je НistriЛuirКnК u oЛlКsti PКleКrktikК (oН ŠpКnije, FrКnМuske i Norveške Нo istočniС НelovК Aгije i JКpКnК). VrstК nКseljКvК Рotovo čitКvu Evropu (Sl. 267). Sl. 267 – Rasprostranjenje Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su crvenkaste boje (Sl. 268). Glava je velikim delom crveno obojena, a jedino su labrum i genae tamne, braonkaste boje. Mandibule su takodje crvenkaste boje. Femuri nogu su u bazalnom i apikalnom delu zatamnjeni, a tibije su zatamnjene u predelu zgloba sa femurima. Ventralna strana tela je crne boje. Pronotum je sužen u sreНišnjem Нelu. PunktКМijК elitri je iгrКгitК, Кli su punkture Нonekle finije i rКsporeНjene u mКnje prКvilnim lonРituНinКlnim niгovimК neРo što je to slučКj koН Lilioceris lilii (Scopoli, 1763). DužinК telК je 6,0-7,5 mm. 242 Insekti se hrane biljkama familija Liliaceae, Alliaceae i Convallariaceae. NКjčešće u ishrani koriste vrste rodova Lilium L., Allium L. i Polygonatum Mill. Vrsta naseljava rКvničКrske, ЛrНske i plКninske oЛlКsti. Sl. 268 – Imago Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). JeНinke sКkupljene nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 269): Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 14. V 2006. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m; DR 00 18. V 2006. Paragovo N 45° 10.792' E 19° 50.690'; n. v. 258 m; ER 5 m; DR 00 26. VI 2006. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m; DR 00 7. IV 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 30. IV 2010. StrКžilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m; DR 10 Sl. 269 – Lokaliteti vrste Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške gore. 243 PrimerМi iг 2008. РoНine sК lokКlitetК Direk su sКkupljeni nК žЛunu Prunus sp. (Rosaceae) nК livКНi. PojeНine jeНinke su uСvКćene i nК okolnoj veРetКМiji. Nisu ЛilК viНljivК oštećenjК nК ЛiljkКmК sК kojiС su insekti uСvКćeni. U 2010. РoНini jeНinke su prikupljene sa listova Polygonatum odoratum (Mill.) Druce (Ruscaceae), nК oЛoНu šume prema livaНКmК. Listovi su imКli rupičКstК oštećenjК u sreНišnjem Нelu liske. 7.5.3 Rod Oulema Gozis, 1886 Rod Oulema Gozis, 1886 je rasprostranjen u oblastima Holarktika i afrotropskog regiona. U svetu je poznato 15 vrsta (Bukejs, 2010). Fauna Evrope obuhvata 9 vrsta. U SrЛiji su Нo sКНК reРistrovКne četiri vrste. Vrste ovoР roНК se Рotovo isključivo СrКne ЛiljkКmК fКmilije PoКМeКe. MoРuće je НК u isСrКni sekunНКrno koriste i Лiljke НruРiС fКmilijК. LКrve se СrКne listovimК i гКštićene su oН preНКtorК prekrivКčem od mukusa i ekskretК. NК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori su prikupljeni primerМi vrstК Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) i O. melanopus (Linnaeus, 1758). Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) [syn. = lichenis Voet, 1806] je distribuirana oН ŠpКnije i Velike Britanije do zapadnih delova Sibira i delova centralne Azije. ГКstupljenК je u Рotovo čitКvoj Evropi (Sl. 270). Sl. 270 – Rasprostranjenje Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 244 GlКvК, pronotum i elitre su tКmne Лoje, sК plКvičКsto-zelenkastim metalnim odsjajem (Sl. 271). NoРe i ventrКlnК strКnК telК su Мrne Лoje. Pronotum je sužen Лliгu ЛКгКlnoР НelК. TrКnsverгКlno suženje je uРlКvnom Лeг punkturК, Кli je prekriveno kratkim longitudinalnim brazdama. Na elitrama punkture su izrazite i rasporedjene su u pravilnim lonРituНinКlnim niгovimК. DužinК telК je 3,5-4,5 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК fКmilije PoКМeКe. Često u isСrКni koriste vrste roНovК Dactylis L., Festuca L. i Bromus L. VrstК se ponekКН smКtrК štetočinom sleНećiС žitКriМК: Avena sativa L., Hordeum spp., Secale cereale L., Triticum spp. i Zea mays L. Često se sreće nК vlКžnim livКНКmК (Schmitt, 1988). Sl. 271 – Imago Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). PrimerМi sКkupljeni nК OЛeНskoj ЛКri su sК sleНećiС lokaliteta (Sl. 272): Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. vlКžnК livКНК N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 26. VI 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 4. IV 2010. njivК pšeniМe N 44° 44.668' E 20° 01.084'; n. v. 79 m; ER 4 m; DQ 25 245 Sl. 272 – Lokaliteti vrste Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2006. godini jedinke su sakupljene sa listova Deschampsia cespitosa (L.) Beauv. (PoКМeКe) nК vlКžnoj livКНi neНКleko oН OЛrežК. PojeНini listovi su Лili rupičКsto iгРriženi. PrimerМi iг 2007. РoНine su uСvКćeni nК listovimК Phragmites sp. u obalskom Нelu ЛКre, Лliгu СotelК ''OЛeНskК ЛКrК''. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК listovК. JeНinke iz 2010. godine su prikupljene sa listova Triticum aestivum L. nК njivi. Nisu ЛilК uočenК nikКkvК oštećenjК nК ЛiljkКmК, К insekti su pretežno Лili rКsporeНjeni u oЛoНnom Нelu njive. Zajedno sa Oulema gallaeciana (Heyden, 1879), nК istim ЛiljkКmК su uСvКćeni i primerci vrste O. melanopus (Linnaeus, 1758). NК Fruškoj Рori insekti su prikupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 273): Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. IX 2002. ČortКnovМi N 45° 09.777' E 20° 00.693'; n. v. 196 m; ER 3 m; DR 20 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.354' E 19° 47.832'; n. v. 214 m; ER 5 m; DQ 09 246 Sl. 273 – Lokaliteti vrste Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) nК UTM kКrti Fruške Рore. Primerci iz 2002. godine su sakupljeni sa Hordeum vulgare L. (Poaceae), na obodu njive ječmК. Insekti nisu Лili prisutni u velikom Лroju, tКko НК je štetК nК ЛiljkКmК ЛilК minimКlnК. Mestimično su neki listovi Лili proгorКsto iгРriženi. U 2007. РoНini jeНinke su sКkupljene većim Нelom sК vrstК roНК Festuca L., ali i sa drugih okolnih Poaceae na livКНi. Listovi su koН nekiС ЛiljКkК u sreНišnjem Нelu, iгmeНju nerКvК Лili iгРriženi. Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) [syn. = melanopa Linnaeus, 1761] je rasprostrКnjenК oН MКrokК, PortuРКlije, ŠpКnije, Irske, Velike BritКnije i Norveške Нo centralnih delova Sibira i Mongolije. Introdukovana je u oblasti Severne Amerike. Vrsta nКseljКvК čitКvu Evropu (Sl. 274). Sl. 274 – Rasprostranjenje Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 247 Glava i elitre su tamne boje, sa zelenim metalnim odsjajem. Pronotum je crvenkasto-nКrКnНžКste Лoje (Sl. 275). NoРe su žućkКsto-crvenkaste boje sa zatamnjenim tarzusima. Ventralna strana tela je crne boje. Pronotum je sužen u ЛКгКlnom Нelu. PunktКМijК elitri je iгrКгitК, К punkture su rКsporeНjene većinom u prКvilnim reНovimК. VeličinК telК je 4,3-5,3 mm. Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) je u poРleНu spoljКšnje morfoloРije veomК sličnК vrsti O. duftschmidi (Redtenbacher, 1874), a areali rКsprostrКnjenjК ove Нve vrste se mestimično preklКpКju. JeНini pouгНКn nКčin гК rКгlikovКnje ove Нve vrste je preko КnКliгe strukture КeНeКРusК i to pre sveРК unutrКšnjeР sklerita, tj. flagelluma. Jedinke se hrane biljkama familije PoКМeКe. U isСrКni nКjčešće koriste vrste roНovК Avena L., Dactylis L., Holcus L., Hordeum L., Lolium L., Phleum L., Poa L., Secale L., Triticum L., Zea L., itd. (Schmitt, 1988). VrstК se smКtrК гК štetočinu, jer u velikom Лroju insekti mogu da prouгrokuju oгЛiljnК oštećenjК nК rКгnim vrstКmК žitКriМК. Sl. 275 – Imago Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК OЛeНskoj ЛКri insekti su sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 276): Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2001. njivК pšeniМe N 44° 43.607' E 20° 03.130'; n. v. 92 m; ER 3 m; DQ 25 26. VI 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 7. VII 2009. СrКstovК šumК N 44° 44.409' E 19° 59.338'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 4. IV 2010. njivК pšeniМe N 44° 44.668' E 20° 01.084'; n. v. 79 m; ER 4 m; DQ 25 248 Sl. 276 – Lokaliteti vrste Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2001. godine su sakupljeni sa listova Triticum aestivum L. (Poaceae), na njivi neНКleko oН KupinovК. PonekК ЛiljkК je imКlК mКnjК rupičКstК i kКnКlКstК oštećenjК na listovima. U 2007. godini insekti su uСvКćeni nК Phragmites sp. pored bare, nedaleko oН СotelК ''OЛeНskК ЛКrК''. PrimerМi iг 2009. РoНine su sКkupljeni sК rКгličitiС ЛiljКkК (PoКМeКe, AsterКМeКe, BrКssiМКМeКe), poreН putК u СrКstovoj šumi. Nije Лilo primećeno НК su insekti uгrokovКli oštećenja na biljkama. U 2010. godini jedinke su prikupljene sa njive Triticum aestivum L. Nisu ЛilК konstКtovКnК oštećenjК nК ЛiljkКmК. ГКjeНno sК ovom vrstom sakupljene su i jedinke vrste Oulema gallaeciana (Heyden, 1879). PrimerМi sКkupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 277): Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. IX 2002. ČortКnovМi N 45° 09.777' E 20° 00.693'; n. v. 196 m; ER 3 m; DR 20 6. IX 2002. KrčeНin N 45° 08.962' E 20° 08.633'; n. v. 285 m; ER 3 m; DQ 39 31. III 2005. Ležimir N 45° 07.469' E 19° 34.200'; n. v. 206 m; ER 3 m; CQ 89 28. VI 2005. Letenka N 45° 08.188' E 19° 40.700'; n. v. 431 m; ER 4 m; CQ 99 6. VII 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m; CR 90 14. VII 2005., 28. V 2006. StrКžilovo N 45° 10.356' E 19° 54.773'; n. v. 275 m; ER 5 m; CR 10 7. IV 2006. Ravne N 45° 08.365' E 19° 35.876'; n. v. 384 m; ER 5 m; CR 90 1. VI 2007., 7. IV 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 6. V 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 30. IV 2010. StrКžilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m; DR 10 249 Sl. 277 – Lokaliteti vrste Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške Рore. U 2002. РoНini u ČortКnovМimК jeНinke su uСvКćene nК listovimК Zea mays L. (PoКМeКe), nК njivi. LКrve koje su se СrКnile su formirКle kКnКlКstК oštećenjК, kojК su se pružКlК po Нužini listovК. Nekoliko primeraka je ulovljeno na Hordeum vulgare L., zajedno sa vrstom Oulema gallaeciana (Heyden, 1879). NК lokКlitetu KrčeНin 2002. godine na livadi insekti su prikupljeni sa listova Lolium perenne L., Festuca sp., Poa trivialis L., Poa sp. i drugih vrsta PoКМeКe. Nisu ЛilК viНljivК oštećenjК nК ЛiljkКmК sК kojiС su prikupljeni insekti. NК lokКlitetu GrРeteР u 2008. РoНini nК oЛoНu šume jeНinke su prikupljene sa listova Rumex crispus L. (Polygonaceae) i sa raznih vrsta Poaceae. Na listovima R. crispus L. su ЛilК uočljivК rupičКstК oštećenjК, Кli nije Лilo гКpКženo НК su se jedinke Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) СrКnile, tКko НК je moРuće НК su oštećenjК izazvana nekom drugom vrstom insekta. U 2010. godini primerci su sakupljeni sa listova Urtica dioica L. (UrtiМКМeКe), nК putu kroг šumu. Nisu ЛilК viНljivК oštećenjК nК ЛiljМi. 7.6 Podfamilija Cryptocephalinae Podfamilija Cryptocephalinae ima kosmopolitsko rasprostranjenje. U svetu je opisano preko 2000 vrsta iz oko 40 rodova. Evropska fauna obuhvata oko 360 vrsta iz 3 roda. U Srbiji je poznato 68 vrsta iz 3 roda. Vrste rodova Cryptocephalus Müller, 1764 i Pachybrachis Chevrolat, 1837 su obradjene u ovoj studiji. Imaga i larve su polifagi i 250 СrКne se ЛiljkКmК velikoР ЛrojК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće se hrane listovima familija BetulКМeКe, FКРКМeКe i AsterКМeКe. AНulti se СrКne i polenom, oЛično ЛiljКkК fКmilije PoКМeКe. LКrve su oН preНКtorК гКštićene kućiМom koju nose nК seЛi. LКrve su kКo i adulti su herbivorni ili detritivorni, a mali broj vrsta je mirmekofilan. Manji broj vrsta se smКtrК гК štetočine u šumКrstvu. 7.6.1 Rod Cryptocephalus Müller, 1764 Rod Cryptocephalus Müller, 1764 je sa kosmopolitskim rasprostranjenjem. U svetu je poznato preko 1300 vrsta. U oblasti Palearktika je opisano 398 vrsta (Lopatin & Dovgailo, 2002). U Severnoj Americi je poznato 77 vrsta (Arnett et al., 2002). Fauna Evrope oЛuСvКtК 191 vrstu. U SrЛiji je poгnКto 59 vrstК. RoН je poНeljen nК veći Лroj podrodova: Asionus Lopatin, 1988, Burlinius Lopatin, 1965, Cerodens Burlini, 1953, Cryptocephalus s. str., Disopus Chevrolat, 1837, Heterichnus Warchalowski, 1991, Homalopus Chevrolat, 1837, Lamellosus Tomov, 1979 i Protophysus Chevrolat, 1837. Rod Cryptocephalus Müller, 1764 obuhvata polifagne vrste koje se hrane velikim brojem ЛiljКkК rКгličitiС fКmilijК. Biljke СrКniteljke su poгnКte гК oko 30% vrstК. GenerКlno posmКtrКno, СolКrktičke vrste se pretežno СrКne ЛiljkКmК fКmilijК MimosКМeКe, RosКМeКe, FКРКМeКe, AsterКМeКe i BetulКМeКe, Кfričke vrste preferirКju MКlvКМeКe i Fabaceae, neotropske Proteaceae, Ericaceae, Rhamnaceae i Elaeocarpaceae, dok se australijske vrste uglavnom hrane sa Mimosaceae i Myrtaceae. Mali broj vrsta se hrani ЛiljkКmК klКse PinopsiНК (PinКМeКe, TКбoНiКМeКe i CupressКМeКe). ImКРК se često СrКne polenom PoКМeКe. IгРleНК НК većinК vrstК u isСrКni iгЛeРКvК Лiljke klКse LiliopsiНК. LКrve mnoРiС vrstК žive u mrКvinjКМimК. Vrste prikupljene nК OЛeНskoj ЛКri su: Cryptocephalus aureolus Suffrian, 1847, C. janthinus Germar, 1824, C. sericeus (Linnaeus, 1758) i C. sexpunctatus (Linnaeus, 1758). NК Fruškoj Рori su sКkupljene sleНeće vrste: Cryptocephalus aureolus Suffrian, 1847, C. bipunctatus (Linnaeus, 1758), C. cordiger (Linnaeus, 1758), C. flavipes Fabricius, 1781, C. hypochaeridis (Linnaeus, 1758), C. moraei (Linnaeus, 1758), C. octacosmus Bedel, 1891, C. octomaculatus Rossi, 1790, C. schaefferi Schrank, 1789, C. sericeus (Linnaeus, 1758) i C. sexpunctatus (Linnaeus, 1758). 251 Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 je rasprostranjen od PortugКlije, ŠpКnije, Irske i Velike BritКnije, Нo Rusije, KКvkКгК i МentrКlniС НelovК Aгije na istoku. VrstК je гКstupljenК u čitКvoj Evropi (Sl. 278). Sl. 278 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Dorzalna strana tela je zelenkaste, bronzano-гelenkКste ili plКvičКsto-zelenkaste boje (Sl. 279). Pronotum nije iгrКгito konveksКn (kКo što može НК ЛuНe koН nekiС НruРiС vrsta), u prednjem delu samo sa normalnim setama. Lateralne ivice pronotuma su proširene i spljoštene po Мeloj Нužini, К iгrКгitije u posteriornom Нelu. NК pronotumu primКrne punkture su Рusto rКsporeНjene, Нok su sekunНКrne teško uočljive ili ne postoje. KoН mužjКkК posleНnji КЛНominКlni sternit je Лeг РreЛenК i tuЛerkulК. VeličinК telК mužjКkК je 5,8-6,9 mm, К ženki 6,5-7,8 mm. U okviru vrste se iгНvКjКju sleНeće podvrste: Cryptocephalus aureolus aureolus Suffrian, 1847 je distribuirana u gotovo celoj Evropi, Кli iгРleНК НК nije nКročito često гКstupljenК nК BКlkКnskom poluostrvu; C. aureolus illyricus Franz, 1949 nКseljКvК BКlkКnsko poluostrvo i južne Нelove МentrКlne Evrope (AustrijК, SlovenijК, SlovКčkК, MКНjКrskК); C. aureolus monticola Breit, 1918 je poznata iz Italije; C. aureolus transcaucasicus Jacobson, 1898 je rasprostranjena u oblasti oko Kavkaza. U Srbiji su prisutne podvrste C. aureolus aureolus Suffrian, 1847 i mnogo češće sretКnК poНvrstК C. aureolus illyricus Franz, 1949. C. aureolus illyricus Franz, 1949 imК kКrКkteristike iste kКo i nominotipskК poНvrstК, Кli se koН mužjКkК nК 252 poslednjem abdominalnom sternitu nalazi malo plitko udubljenje, koje je u većini slučКjevК jКsno uočljivo. KoН Cryptocephalus aureolus Suffrian, 1847 je operkulum КeНeКРusК u preНnjem Нelu iгНuženo trouРlКstoР oЛlikК. JeНinke se СrКne listovimК ЛiljКkК, uРlКvnom žЛunКstiС i НrvenКstiС vrstК rКгličitiС fКmilijК. ImКРК se često sreću nК МvКstimК AsterКМeКe i RКnunМulКМeКe. VrstК je čestК nК livadama od nizijskih do brdskih i planinskih predela. Sl. 279 – Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 mužjКk (levo) i ženkК (desno) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). PrimerМi sКkupljeni nК OЛeНskoj ЛКri su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 280): Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. VII 2002. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 20. IX 2005. livada N 44° 45.726' E 19° 59.805'; n. v. 95 m; ER 2 m; DQ 25 14. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 253 Sl. 280 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2002. godini jedinke su sakupljene na cvasti Lapsana communis L. (Asteraceae), na livadi. Imaga su se hranila polenom. Insekti iг 2005. РoНine su uСvКćeni nК МvКsti Daucus carota L. (ApiКМeКe) nК livКНi Лliгu oЛoНК СrКstove šume. MoРuće je НК su se adulti hranili polenom. Primerci iz 2009. godine su prikupljeni na Picris echioides L. (Asteraceae), na livadi blizu bare. Insekti su se hranili polenom. NК Fruškoj Рori insekti su prikupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 281): Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 16. VI 2005. Velika Remeta N 45° 08.603' E 19° 55.138'; n. v. 258 m; ER 4 m; DR 10 5. VII 2006. Vrdnik N 45° 07.421' E 19° 47.773'; n. v. 196 m; ER 4 m; DQ 09 1. VII 2008. ČortКnovМi N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 2. VII 2008. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 00 24. VI 2010. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m; CR 90 254 Sl. 281 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 na UTM kКrti Fruške Рore. U 2005. godini jedinke su sakupljene na Hieracium sp. (Asteraceae), na livadi blizu manastira Velika Remeta. Imaga su se hranila polenom. Primerci iz 2006. godine su ulovljeni na Filipendula ulmaria (L.) Maxim. nК proplКnku u šumi. Insekti su se СrКnili polenom, К veći Лroj jeНinki je Лio konstКtovКn i nК okolnoj veРetКМiji. Cryptocephalus (Cryptocephalus) bipunctatus (Linnaeus, 1758) [syn. = dispar Paykull, 1799] je trКnspКleКrktičkК vrstК. RКsprostrКnjenК je oН PortuРКlije, ŠpКnije, Irske i Velike Britanije do Koreje nК istoku. VrstК nКseljКvК čitКvu Evropu (Sl. 282). Sl. 282 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) bipunctatus (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 255 Glava, pronotum, ventralna strana tela i noge su crne boje. Elitre su u osnovi žućkКsto МrvenkКste ili nКrКnНžКste Лoje (Sl. 283). NК svКkom elitronu normКlno postoje po Нve tКčke – jedna manja u humeralnom delu i druga krupnija, postavljena u submedijalnom delu svakog elitrona. Suturalna oblast na spoju elitri je takodje crne boje. Pronotum je crne boje, sa odsjajem, prekriven finim i retko postavljenim punkturama. Punkture nК elitrКmК su iгrКгitije i postКvljene u više-mКnje prКvilne niгove. DužinК telК je 4,2-6,1 mm. Opisan je veliki broj formi koje se razlikuju po boji i šКrКmК nК elitrКmК. JeНinke su polifКРne i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. U isСrКni često koriste vrste rodova Salix L., Populus L. (Salicaceae), Betula L. (Betulaceae), Acer L. (Sapindaceae), Rosa L. (Rosaceae), Caragana Fabr. (Fabaceae), itd. (Baradin & TimrКleev, 2007). ImКРК se često СrКne polenom ЛiljКkК. Sl. 283 – Imago Cryptocephalus (Cryptocephalus) bipunctatus (Linnaeus, 1758) (http://www.koleopterologie.de). PrimerМi sК Fruške Рore su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 284): Cryptocephalus (Cryptocephalus) bipunctatus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 19. IV 2004. Erdevik N 45° 07.495' E 19° 25.394'; n. v. 132 m; ER 3 m; CQ 79 6. V 2009. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 00 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 256 Sl. 284 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) bipunctatus (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške Рore. JeНinke iг 2004. РoНine su sКkupljene sК listovК žЛunК Rosa canina L. (Rosaceae), Лliгu vinoРrКНК. MlКНi listovi su Лili Нelimično po oЛoНu nКРriženi, К oНreНjeni Лroj insekata je prikupljen sa cvetova. Cryptocephalus (Cryptocephalus) cordiger (Linnaeus, 1758) je distribuiran od istočniС НelovК FrКnМuske Нo istočniС НelovК Sibira na istoku. Vrsta je rasprostranjena u velikom Нelu Evrope, nК гКpКНu iНe Нo FrКnМuske, К nК severu se rКsprostire Нo ŠveНske i Finske (Sl. 285). Sl. 285 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) cordiger (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 257 Glava je crne boje, sК klipeusom koji je žućkКsto oЛojen. Pronotum je u osnovi Мrne Лoje sК žućkКstim ili ЛeličКstim šКrКmК. NК pronotumu postoje Нve lКterКlne šКre koje moРu Лiti prekinute po sreНini, jeНnК meНijКlnК pruРК u Кnteriornom Нelu (proširenК u prednjem, a postepeno suženК u гКНnjem Нelu) i šКrК srМolikoР oЛlikК u preskutelКrnom, posteriornom delu pronotuma. Elitre su u osnovi crvenkasto-nКrКnНžКste Лoje, sК po Нve Мrne tКčke (Sl. 286). JeНnК se nКlКгi u postСumerКlnom Нelu, К НruРК u postmeНijКlnom delu oba elitrona. Femuri srednjih i zadnjih nogu su crne ili tamne boje, u distalnom delu sК iгНuženom Лelom šКrom. TiЛije su oЛično МrvenkКsto-nКrКnНžКste Лoje, mКНК moРu Лiti Нelimično гКtКmnjene. MКrРinКlni Нeo pronotumК je više proširen u svom posterioronom delu, a postepeno sužen Кnteriorno. Punkture nК elitrКmК su Рusto i Лeг reНК rКsporeНjene. VeličinК telК je 5,5-6,5 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. Često se СrКne vrstКmК roНovК Salix L., Populus L. (Salicaceae), Quercus L. (Fagaceae) i Betula L. (Betulaceae). Vrsta je НostК čestК u СrКstovim šumКmК. ImКРК se СrКne i polenom rКгniС ЛiljКkК. NКseljКvК brdske i planinske oblasti. Sl. 286 – Imago Cryptocephalus (Cryptocephalus) cordiger (Linnaeus, 1758) (http://www.insects.at). NК Fruškoj Рori primerМi su sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 287): Cryptocephalus (Cryptocephalus) cordiger (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. V 2004. Zmajevac N 45° 09.562' E 19° 46.869'; n. v. 457 m; ER 6 m; DR 00 6. V 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 258 Sl. 287 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) cordiger (Linnaeus, 1758) na UTM kКrti Fruške Рore. Insekti iz 2004. godine su sakupljeni sК listovК žЛunКste forme Carpinus betulus L. (BetulКМeКe), neНКleko oН plКninКrskoР НomК. SveРК nekoliko jeНinki je uСvКćeno, К nК ЛiljМi nisu ЛilК viНljivК oštećenjК. Cryptocephalus (Cryptocephalus) flavipes Fabricius, 1781 [syn. wydleri Faldermann, 1837] je rКsprostrКnjen oН ŠpКnije, FrКnМuske i ŠveНske Нo Rusije, Turske, Kavkaza i centralnih delova Azije na istoku. Naseljava veliki deo Evrope, mada je nКjviše гКstupljen u južnim НelovimК (Sl. 288). Sl. 288 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) flavipes Fabricius, 1781 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 259 NК РlКvi frons je koН oЛК polК žute Лoje, Нok je verteks Мrn. DorгКlnК i ventrКlnК strКnК telК su Мrne Лoje. Pronotum i elitre su sК oНsjКjem. KoН mužjКkК preНnjК iviМК pronotuma i lКterКlne iviМe pronotumК i epipleurКlni reРion elitri su žute Лoje. KoН ženki pronotum je potpuno Мrne Лoje, К epipleurКlni Нeo elitri je tКkoНje žute Лoje. EpipleurКlnК žuto oЛojenК oЛlКst je ЛlКРo uvećКnК (Sl. 289). NoРe su žućkКsto-crvenkaste ili braonkКste Лoje. Femuri moРu Лiti Нelimično гКtКmnjeni. Pronotum je fino i retko punktirКn. NК elitrКmК punkture su rКsporeНjene Лeг reНК ili mestimično formirКju krКtke niгove. DužinК telК mužjКkК je 3,2-3,7 mm, К ženki 3,5-4,8 mm. Ova vrsta je po spoljКšnjem iгРleНu veomК sličnК vrsti Cryptocephalus bameuli Duhaldeborde, 1999. Ove Нve vrste se moРu nКjlКkše rКгlikovКti nК osnovu РrКНje КeНeКРusК (unutrКšnjeР sklerita) i spermateke. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. Često u isСrКni koriste vrste rodova Salix L., Populus L. (Salicaceae), Quercus L. (Fagaceae), Corylus L. (Corylaceae) i Rosa L. (RosКМeКe). NКseljКvК livКНe, plКvljene terene i proreНjene šume. Sl. 289 – Imaga Cryptocephalus (Cryptocephalus) flavipes Fabricius, 1781 u procesu parenja (http://www.koleopterologie.de). PrimerМi sК Fruške Рore su prikupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 290): Cryptocephalus (Cryptocephalus) flavipes Fabricius, 1781 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 19. IX 2003. Brankovac N 45° 09.516' E 19° 44.561'; n. v. 465 m; ER 5 m; CR 90 17. VII 2005. RКkovКčki rit N 45° 12.636' E 19° 46.719'; n. v. 94 m; ER 3 m; DR 00 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 24. VI 2010. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m; CR 90 260 Sl. 290 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) flavipes Fabricius, 1781 na UTM kКrti Fruške Рore. U 2003. godini insekti su prikupljeni sa cvasti Solidago virgaurea L. (Asteraceae) nК proplКnku u šumi. Verovatno su se jedinke hranile polenom. Primerci iz 2005. godine su sakupljeni na listovima vrsta roda Salix L. (uglavnom Salix alba L. i S. cinerea L.), u šumi vrЛe i topole. PolukružnК oštećenjК nК oЛoНu listovК su mestimično ЛilК viНljivК, К konstatovano je da se imaga hrane listovima. Cryptocephalus (Cryptocephalus) hypochaeridis (Linnaeus, 1758) [syn. = similis Stephens, 1834; cristatus Dufour, 1843; cristula Dufour, 1843] je distribuiran od Francuske, Irske i Velike Britanije do Crnog mora, Kavkaza i centralnih delova Azije. U Evropi je vrstК rКsprostrКnjenК severno Нo Norveške (Sl. 291). Sl. 291 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) hypochaeridis (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). 261 Glava, pronotum, elitre i noge su zelenkasto-zlatne boje sa jakim metalnim oНsjКjem (Sl. 292). Klipeus i Рene su tКmne Лoje. MКrРinКlni Нeo pronotumК je proširen i spljošten više u posteriornom nego u anteriornom delu. Pronotum je gusto prekriven punkturama. Punktacija elitri je izrazita, na odredjenim mestima rugulozna, a punkture su Лeг reНК rКsporeНjene. KoН mužjКkК nК preНnjem Нelu КnКlnoР sternitК ne postoji pКr lamelastih struktura. VeličinК telК je 4,2-5,6 mm. Preko 30 hromatskih formi je do sada opisano. Nominotipska podvrsta Cryptocephalus hypochaeridis hypochaeridis (Linnaeus, 1758) imК КreКl rКsprostrКnjenjК koji imК i vrstК. NК IЛerijskom poluostrvu živi formК koja se ponekad tretira kao posebna podvrsta C. hypochaeridis therondi Franz, 1949. U poРleНu spoljКšnje morfoloРije C. hypochaeridis (Linnaeus, 1758) lКko može НК se pomešК sК C. sericeus (Linnaeus, 1758) i sК još nekoliko НruРiС vrstК. NКjlКkše se razlikuje na osnovu gradje aedeagusa. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće u isСrКni koriste rКгličite vrste Asteraceae. Hrane se polenom, delovima cveta i ponekad listovima biljaka. Vrsta je čestК nК livКНКmК. Sl. 292 – Cryptocephalus (Cryptocephalus) hypochaeridis (Linnaeus, 1758) mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 293): Cryptocephalus (Cryptocephalus) hypochaeridis (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 21. VI 2003. Crveni čot N 45° 09.187' E 19° 42.744'; n. v. 517 m; ER 8 m; CR 90 1. VI 2007. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 23. V 2008. Iriški venКМ N 45° 09.155' E 19° 50.375'; n. v. 512 m; ER 3 m; DR 00 18. VI 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 262 Sl. 293 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) hypochaeridis (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške Рore. U 2003. godini insekti su prikupljeni sa cvetova Ranunculus sp. (Ranunculaceae), nК livКНi. Krunični listići su Лili viНljivo rupičКsto i po oЛoНu iгРriženi. MoРuće je da su se imaga hranila i polenom. Cryptocephalus (Cryptocephalus) janthinus Germar, 1824 [syn. = megaloderus Faldermann, 1830; megalosomus Faldermann, 1837; rusticus Faldermann, 1837] je rКsprostrКnjen oН FrКnМuske i ItКlije Нo južnoР evropskoР НelК Rusije, Crnog mora i oblasti oko Kavkaza. Vrsta je na severu distribuirana do Poljske, Belorusije i Litvanije (Sl. 294). Sl. 294 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) janthinus Germar, 1824 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 263 Dorzalna stranК telК, noРe i Нelimično РlКvК su plКvičКste ili гelenkКste Лoje, sК metКlnim oНsjКjem (Sl. 295). KoН mužjКkК Рene, klipeus, veliki Нeo fronsК i preНnjК mКrРinК pronotumК su žućkКste Лoje. KoН ženki su ove žuto oЛojene гone mКnje. OЛično su gene, klipeus i Нve mКle tКčke nК fronsu žućkКste Лoje. Pronotum je sК retkim, Кli izrazitim primarnim punkturama. Na elitrama primarne punkture su rasporedjene u prКvilnim niгovimК. VeličinК telК je 3,0-4,4 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. ImКРК u isСrani koriste i polen raznih vrstК ЛiljКkК. VrstК je čestК nК livКНКmК i oЛično je nК vlКžnim stКništimК (livКНe poreН reka, bara i jezera). Sl. 295 – Cryptocephalus (Cryptocephalus) janthinus Germar, 1824 – mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК OЛeНskoj ЛКri insekti su sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 296): Cryptocephalus (Cryptocephalus) janthinus Germar, 1824 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 13. V 2002. livada N 44° 44.464' E 20° 02.711'; n. v. 92 m; ER 3 m; DQ 25 9. VII 2004. plКvljenК šumК topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 7. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 264 Sl. 296 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) janthinus Germar, 1824 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Vrsta je po prvi put registrovana u Srbiji. U 2002. godini jedinke su sakupljene na cvasti Conyza canadensis (L.) Cronquist (Asteraceae), na livadi. Verovatno su se insekti СrКnili polenom jer nisu ЛilК viНljivК oštećenjК nК ЛiljМi. PrimerМi iг 2004. РoНine su uСvКćeni nК listovimК i nК МvКsti Cardaria draba (L.) Desv. (Brassicaceae), u okviru veРetКМije poreН putК kroг šumu topole i vrЛe. Listovi su Лili mestimično rupičКsto oštećeni, К oНreНjeni Лroj jeНinki je sКkupljen sК МvКsti, РНe su se verovКtno СrКnile polenom. U 2009. godini insekti su prikupljeni na listovima Lythrum salicaria L. (Lythraceae), nedaleko od hotela ''OЛeНskК ЛКrК''. Delimično su listovi Лili rupičКsto iгРriženi. Cryptocephalus (Cryptocephalus) moraei (Linnaeus, 1758) je distribuiran od ŠpКnije, Irske i Velike BritКnije Нo Rusije, CrnoР morК i Turske. NКseljКvК Рotovo čitКvu Evropu (Sl. 297). 265 Sl. 297 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) moraei (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). GlКvК, pronotum i elitre su u osnovi Мrne Лoje, sК žućkКstim ili nКrКnНžКstim šКrКmК (Sl. 298). NК РlКvi koН ženke u preНelu fronsК postoje Нve iгНužene tКčke žućkКste ili nКrКnНžКste Лoje. KoН mužjКkК nК fronsu postoji žućkКstК ili nКrКnНžКstК šКrК oЛlikК slovК ''Б''. NК pronotumu oЛК polК žuto ili nКrКnНžКsto su oЛojeni posteriorni uРlovi, К tКkoНje i njeРovК КnteriornК iviМК (oЛično je više oЛojenК koН mužjКkК). NК elitrКmК žuto ili nКrКnНžКsto su oЛojeni suЛСumerКlni i КpikКlni Нelovi. NoРe su Мrne, sК Нelimično žućkКsto oЛojenim гonКmК. PunktКМijК pronotumК je finК i РustК rКsporeНjenК. Na elitrama primarne punkture su izrazite i rasporedjene u prКvilnim niгovimК. DužinК tela je 3,2-4,6 mm. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće se СrКne vrstКmК roНК Hypericum L. (Hypericaceae), Кli često i vrstКmК roНovК Galium L. (Rubiaceae) i Potentilla L. (Rosaceae). Sl. 298 – Cryptocephalus (Cryptocephalus) moraei (Linnaeus, 1758) mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 266 PrimerМi su nК Fruškoj Рori sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 299): Cryptocephalus (Cryptocephalus) moraei (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 17. VII 2005. StrКžilovo N 45° 10.363' E 19° 54.784'; n. v. 277 m; ER 4 m; DR 10 5. VII 2006. manastir Ravanica N 45° 07.689' E 19° 47.113'; n. v. 205 m; ER 3 m; DQ 09 29. VII 2008. Vorovo N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; CR 70 Sl. 299 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) moraei (Linnaeus, 1758) na UTM kКrti Fruške Рore. JeНinke iг 2005. РoНine su uСvКćene nК listovima i cvetovima Galium album Mill. (RuЛiКМeКe), neНКleko oН plКninКrskoР НomК nК StrКžilovu. Listovi su po oЛoНu Лili oštećeni. U 2006. РoНini primerМi su sКkupljeni nК listovimК Lathyrus niger (L.) Bernh. (FКЛКМeКe), nК oЛoНu šume, Лliгu mКnКstirК RКvКniМК. Listovi su Лili po iviМi iгРriženi, К insekti su Лili pretežno skonМentrisКni u vršnom Нelu žЛunК. Cryptocephalus (Cryptocephalus) octacosmus Bedel, 1891 je rasprostranjen od ŠpКnije i FrКnМuske Нo južnoР evropskoР НelК Rusije, CrnoР morК, Turske i ЛКsena Volge. U Evropi je na severu zastupljena do Poljske, Litvanije i Letonije (Sl. 300). 267 Sl. 300 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) octacosmus Bedel, 1891 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Glava, pronotum, elitre i ventralna strana tela su u osnovi crne boje (Sl. 301). Anteriorna ivica i posteriorni uglovi pronotuma mužjКkК su žuto oЛojeni. KoН ženki je pronotum Мrne Лoje, mКНК ponekКН preНnjК iviМК pronotumК može Лiti žutК u viНu tКnke linije. KoН oЛК polК postoje normКlno po četiri krupne žute šКre nК svКkom elitronu – jedna anteriorna, subhumeralna, centralna i apikКlnК šКrК. ŠКre moРu Лiti НostК vКrijКЛilne u poРleНu veličine i rКporeНК. PrviС 6-7 КntenomerК je svetlo žućkКste Лoje, К КpikКlne su гКtКmnjene. PreНnje noРe su žućkКste Лoje, Нok su sreНnje i гКНnje tКmne (braonkaste boje). Pronotum je sjajan, sa finim i plitkim punkturama. Na elitrama su primКrne punkture iгrКгite i rКsporeНjene u prКvilnim niгovimК. VeličinК telК je 3,8-4,7 mm. OpisКn je veći Лroj formi koje se rКгlikuju po oЛojenosti i rКsporeНu šКrК. JeНinke su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitih familija. Izgleda da u ishrani nКjčešće koriste vrste fКmilije PoКМeКe. VrstК je čestК nК vlКžnim i гКmočvКrenim stКništimК. JКvljК se u niгijskim i ЛrНskim preНelimК. Sl. 301 – Cryptocephalus (Cryptocephalus) octacosmus Bedel, 1891 mužjКk (levo) i ženka (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 268 JeНinke sК Fruške Рore su sКkupljene nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 302): Cryptocephalus (Cryptocephalus) octacosmus Bedel, 1891 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 17. VI 2004. Rakovac N 45° 12.326' E 19° 45.964'; n. v. 129 m; ER 3 m; DR 00 3. VI 2005. Popovičko jeгero N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m; DR 00 30. VI 2008. Ležimir N 45° 07.469' E 19° 34.200'; n. v. 206 m; ER 3 m; CQ 99 1. VII 2008. ČortКnovМi N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 Sl. 302 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) octacosmus Bedel, 1891 na UTM kКrti Fruške Рore. Primerci iz 2004. godine su sakupljeni na rКгličitim vrstКmК PoКМeКe (Agropyron sp., Alopecurus sp., Poa sp., itН.), nК mКnjoj livКНi. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК ЛiljkКmК. U 2005. РoНini jeНinke su uСvКćene nК Calamagrostis arundinacea (L.) Roth (Poaceae) u neposrednoj blizini jezera. Insekti su uglavnom bili prisutni u apikalnom delu listovК. Po oЛoНu listovi su Лili mestimično nКРriženi, Кli su oštećenjК ЛilК neгnКtnК. Cryptocephalus (Cryptocephalus) octomaculatus Rossi, 1790 [syn. = duodecimpunctatus Fabricius, 1792] je rasprostranjen od Francuske i Italije do Ukrajine, CrnoР morК i Turske. U Evropi je vrstК гКstupljenК Нo NemКčke i Poljske nК severu (Sl. 303). 269 Sl. 303 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) octomaculatus Rossi, 1790 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja telК je žućkКsto-МrvenkКstК. NК pronotumu normКlno postoje Нve Мrne tКčke, К na elitrama 2-5 tКčКkК (Sl. 304). TКrгusi ponekКН moРu НК ЛuНu Нelimično гКtКmnjeni. Punktacija na pronotumu je izrazita i veoma gusta. Na elitrama su primarne punkture izrazite i rКsporeНjene Лeг reНК, mКНК Нelimično moРu НК formirКju mКnje prКvilne niгove. DužinК telК je 4,2-5,6 mm. JeНinke se СrКne listovimК ЛiljКkК rКгličitiС fКmilijК. VrstК je čestК nК žЛunКstim i drvenastim biljkama. Imaga se hrane i polenom. Sl. 304 – Cryptocephalus (Cryptocephalus) octomaculatus Rossi, 1790 mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 270 JeНinke sКkupljene nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 305): Cryptocephalus (Cryptocephalus) octomaculatus Rossi, 1790 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. VII 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m; CR 90 15. V 2007. Letenka N 45° 08.251' E 19° 40.659'; n. v. 423 m; ER 5 m; CQ 99 Sl. 305 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) octomaculatus Rossi, 1790 na UTM kКrti Fruške Рore. Jedinke ove vrste su po prvi put pronadjene u Srbiji. Insekti iz 2007. godine su prikupljeni na listovima Calamintha grandiflora (L.) Moench (Lamiaceae), u blizini potokК. Nisu ЛilК konstКtovКnК Лilo kКkvК oštećenjК nК ЛiljkКmК. Cryptocephalus (Protophysus) schaefferi Schrank, 1789 [syn. = haemorrhoidalis Olivier, 1791; unicolor Olivier, 1791; notatus Schneider, 1792; lobatus Fabricius, 1792] je НistriЛuirКn u НelovimК гКpКНne, južne, МentrКlne i istočne Evrope, nК istoku iНe Нo basena Volge, Turske i Kavkaza (Sl. 306). 271 Sl. 306 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Protophysus) schaefferi Schrank, 1789 u Evropi (http://www.faunaeur.org). GlКvК, pronotum i elitre su plКvičКsto-zelenkaste boje sa metalnim odsjajem (Sl. 307). KoН ženki je КpikКlni Нeo elitri žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje. SК НorгКlne strКne noРe su koН mužjКkК tКmne Лoje, oЛično plКvičКsto-гelenkКsto oЛojene. KoН ženki su noge žućkКsto МrvenkКste Лoje. Prve četiri Кntenomere su žućkКste Лoje. Pronotum je fino i dosta gusto punktiran. Elitre su izrazitije punktirane, punkture su bez reda i gusto rКsporeНjene, mestimično ruРuloгne. Elitre su prekrivene nešto Нužim НlКčiМama. ApikКlni Нeo tiЛijК гКНnjiС noРu mužjКkК je kКrКkteristično romЛoiНno proširen. PiРiНijum je koН ženki u КpikКlnom Нelu široko гКsečen. VeličinК telК je 5,0-6,2 mm. U okviru vrste se izdvajaju dve podvrste: nominotipska podvrsta Cryptocephalus schaefferi schaefferi Schrank, 1789, kojК imК КreКl rКsprostrКnjenjК koji je nКpreН već spomenut гК vrstu, dok je podvrsta C. schaefferi moheringi Weise, 1884 rasprostranjena u Albaniji, Grčkoj, Turskoj i nК Kipru. JeНinke se СrКne listovimК ЛiljКkК rКгličitiС fКmilijК. Često u isСrКni koriste vrste rodova Corylus L. (Corylaceae), Crataegus L., Prunus L. (Rosaceae) i Quercus L. (Fagaceae). Vrsta naseljava brdske i niske planinske oblasti. 272 Sl. 307 – Cryptocephalus (Protophysus) schaefferi Schrank, 1789 mužjКk (levo) i ženkК (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 308): Cryptocephalus (Protophysus) schaefferi Schrank, 1789 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 6. IX 2002. ČortКnovМi N 45° 09.777' E 20° 00.693'; n. v. 196 m; ER 3 m; DR 20 14. VII 2005. StrКžilovo N 45° 10.053' E 19° 55.051'; n. v. 315 m; ER 3 m; DR 10 21. IV 2008. RКkovКčki rit N 45° 12.823' E 19° 46.130'; n. v. 85 m; ER 3 m; DR 00 Sl. 308 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Protophysus) schaefferi Schrank, 1789 na UTM kКrti Fruške Рore. U 2002. godini insekti su sakupljeni na Corylus avellana L. (Corylaceae), na mКnjoj plКntКži lešnikК. NeгnКtnК rupičКstК oštećenjК su ЛilК viНljivК nК nekim, uРlКvnom mlКНim listovimК. PrimerМi iг 2005. РoНine su uСvКćeni nК Crataegus monogyna Jacq. (RosКМeКe) u šumi. Listovi su Лili po oЛoНu iгРriženi. 273 Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) [syn. = robustus Suffrian, 1853; bidens Thomson, 1868] je rКsprostrКnjen u čitКvom PКleКrktiku (oН ŠpКnije, FrКnМuske i Norveške Нo Kine). NКseljКvК veći Нeo Evrope (Sl. 309). Sl. 309 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je zelenkaste boje, sa metalnim odsjajem (Sl. 310). Pronotum i elitre su sitno i Рusto punktirКni. NК elitrКmК punkture su mestimično ruРuloгne. Po sreНini pronotumК je često uočljivК lonРituНinКlnК linijК, kojК je Лeг ili sК mКlo punkturК. KoН mužjКkК se u preНnjem Нelu КnКlnoР sternitК nКlКгi pКr mКliС lКmelК. VeličinК telК je 5,8-7,9 mm. 11 hromatskih aberacija je do sada opisano. U okviru vrste se izdvajaju tri podvrste: Cryptocephalus sericeus intrusus Weise, 1882 je rasprostranjena u Italiji; nominotipska podvrsta C. sericeus sericeus (Linnaeus, 1758) naseljava veliki deo Palearktika; C. sericeus zambanellus Marseul, 1875 je zastupljena u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Vrsta Cryptocephalus sericeus (Linnaeus, 1758) je morfološki НostК sličnК sa C. aureolus Suffrian, 1847, C. hypochaeridis (Linnaeus, 1758) i još nekim НruРim vrstama. Za pouzdano razlikovanje ovih vrsta najbolje je osloniti se na gradju genitalija. ImКРК su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilija. U ishrani koriste i polen ЛiljКkК. Često se moРu prikupiti sК vrstК fКmilije AsterКМeКe. Insekti oЛično nКseljКvКju otvorenК stКništК, kКo što su livКНe i oЛoНni Нelovi šumК. 274 Sl. 310 – Imago Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) (http://zoology.fns.uniba.sk/poznavacka). PrimerМi sК OЛeНske ЛКre su sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 311): Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 13. VIII 2002. hotel Obedska bara N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 livada N 44° 45.313' E 20° 01.508'; n. v. 85 m; ER 3 m; DQ 25 18. VI 2007. oЛoН СrКstove šume N 44° 44.989' E 20° 00.872'; n. v. 91 m; ER 3 m; DQ 25 17. IV 2009. hotel Obedska bara N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 311 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 275 U 2002. godini insekti su sakupljeni kod hotela ''Obedska bara'' na cvetovima Ranunculus repens L. (Ranunculaceae) i na livadi na cvastima i listovima Leontodon autumnalis L. (AsterКМeКe). Insekti su se СrКnili polenom i Нelimično (u slučКju R. repens L.) kruničnim listićimК, koji su Лili po oЛoНu nКРriženi. PrimerМi iг 2007. РoНine su sКkupljeni nК rКгličitim vrstКmК PoКМeКe nК oЛoНu šume, Лliгu oЛrКНiviС površinК. JeНinke iг 2009. РoНine su uСvКćene nК МvКsti Taraxacum officinale G. H. Weber ex Wiggers (Asteraceae). Verovatno su se hranile polenom, jer nisu bila konstatovana oštećenjК nК ЛiljkКmК. NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 312): Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 23. V 2002. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m; DR 00 14. VII 2005. StrКžilovo N 45° 10.188' E 19° 54.773'; n. v. 176 m; ER 2 m; DR 10 12. VI 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m; DR 10 30. VI 2008. Paragovo N 45° 10.792' E 19° 50.690'; n. v. 258 m; ER 5 m; DR 00 4. VII 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 13. VII 2010. Erdevik – jezero MoСКrКč N 45° 08.449' E 19° 26.038'; n. v. 156 m; ER 3 m; CQ 79 Sl. 312 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) na UTM kКrti Fruške Рore Insekti iz 2005. godine su sakupljeni na cvasti Achillea millefolium L. (Asteraceae), na livadi. Jedinke su se hranile polenom. U 2010. РoНini primerМi su uСvКćeni nК 276 Serratula tinctoria L. (AsterКМeКe), nК livКНi neНКleko oН jeгerК MoСКrКč. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК ЛiljkКmК. Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) je rКsprostrКnjen oН ŠpКnije, FrКncuske, Irske i Velike Britanije do Rusije, Crnog mora i Turske nК istoku. VrstК nКseljКvК Рotvo čitКvu Evropu, Кli je češće гКstupljenК u МentrКlnim i severnim НelovimК (Sl. 313). AreКl rКsprostrКnjenjК joj Нoseže Нo polКrnoР kruga. Sl. 313 – Rasprostranjenje Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). GlКvК je Мrne Лoje, mestimično sК svetlo žutim tКčkКmК. Pronotum i elitre su u osnovi nКrКnНžКsto-МrvenkКste Лoje, sК Мrnim šКrКmК. KoН tipične forme na pronotumu nКrКnНžКstК гonК je prisutnК u oЛoНnom Кnteriornom i lКterКlnom Нelu, kКo i u medijalnom regionu u vidu jedne prave ili dihotome linije. Na elitrama u prednjem delu postoje po Нve šКre, К u гКНnjem Нelu oЛično po jeНnК šКrК kojК se pružК u transverzalnom pravcu, ali je po pravilu odvojena od suturalnog dela elitri (Sl. 314). Ventralna strana tela i noge su tamne ili crne boje. Na femurima nogu, prema zglobu sa tiЛijКmК, postoji po jeНnК svetlo žućkКstК tКčkК. DužinК telК je 4,4-5,6 mm. Opisano je preko 10 formi koje se rКгlikuju nК osnovu rКsporeНК МrniС šКrК nК telu. 277 ImКРК i lКrve se СrКne listovimК ЛiljКkК rКгličitiС fКmilijК (CorвlКМeКe, FКРКМeКe, RosКМeКe, SКliМКМeКe, itН.). ImКРК se СrКne i polenom. VrstК pretežno nКseljКvК ЛrНske i planinske oblasti. Sl. 314 – Imago Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) (http://www.koleopterologie.de). JeНinke sКkupljene nК OЛeНskoj ЛКri su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 315): Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 26. VI 2007. voćnjКk koН KupinovК N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m; DQ 35 17. IV 2009. šumК topole i vrЛe N 44° 41.603' E 20° 01.103'; n. v. 79 m; ER 2 m; DQ 25 278 Sl. 315 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2007. godini insekti su prikupljeni sa listova Malus domestica Borkh. (RosКМeКe), u voćnjКku u Kupinovu. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК listovimК prouгrokovКnК isСrКnom ove vrste. MoРuće je НК su se neke jeНinke СrКnile polenom cvetova. Primerci iz 2009. godine su sakupljeni sa listova Salix alba L. (Salicaceae), u Нelimično poplКvljenoj šumi topole i vrbe. Pojedini listovi su vidljivo bili po obodu iгРriženi. NК Fruškoj Рori insekti su prikupljeni nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 316): Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 24. VIII 2004. StrКžilovo N 45° 10.171' E 19° 54.876'; n. v. 230 m; ER 2 m; DR 10 9. V 2006. Iriški venКМ N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m; DR 00 6. V 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 12. V 2009. ČortКnovМi N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 279 Sl. 316 – Lokaliteti vrste Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške Рore. Jedinke su sakupljene 2004. godine uglavnom na listovima Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (FКРКМeКe), Лliгu BrКnkovoР spomenikК nК StrКžilovu. Nisu ЛilК viНljivК oštećenjК nК listovimК. 7.6.2 Rod Pachybrachis Chevrolat, 1837 Rod Pachybrachis Chevrolat, 1837 ima subkosmopolitsko rasprostranjenje. Vrste ovog roda su rasprostranjene u oblastima Palearktika, Nearktika i neotropskog regiona. U svetu je poznato preko 350 vrsta (Warchalowski, 2008). U Severnoj Americi je гКstupljeno više oН oko 200 vrstК (Arnett et al., 2002). Fauna Evrope obuhvata 56 vrsta. U SrЛiji je Нo sКНК гКЛeleženo prisustvo 7 vrstК. RoН je oЛično poНeljen nК НvК poНroНК – Pachybrachis s. str. i Chloropachys Rey, 1883. Vrste podroda Chloropachys Rey, 1883 su гКstupljene u НelovimК ŠpКnije, FrКnМuske, MКroku i Alžiru (АКrМСКloаski, 2008). Vrste roda Pachybrachis Chevrolat, 1837 su u osnovi polifagi, mada postoji tendencija ka isСrКni ЛiljkКmК oНreНjeniС fКmilijК. NКjčešće se СrКne vrstКmК fКmilijК SКliМКМeКe (Populus spp., Salix spp.), Fagaceae (Quercus spp.), Betulaceae (Alnus spp., Betula spp.), Ulmaceae (Ulmus spp.) i Corylaceae (Corylus spp.). ГКЛeleženo je НК moРu НК se СrКne i ЛiljkКmК ЛrojniС НruРiС fКmilijК. NК Fruškoj Рori su prikupljene jeНinke vrste Pachybrachis tessellatus (Olivier, 1791). 280 Pachybrachis (Pachybrachis) tessellatus (Olivier, 1791) je rasprostranjen od ŠpКnije, preko МentrКlniС i južniС НelovК Evrope Нo KКspijskoР jeгerК na istoku. Vrsta je prisutnК nК čitКvom BКlkКnskom poluostrvu (Sl. 317). Sl. 317 – Rasprostranjenje Pachybrachis (Pachybrachis) tessellatus (Olivier, 1791) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Telo je Мrne Лoje, sК žućkКstim šКrКmК. Pronotum je Мrn, sК Нve krupne šКre i mКnjim žutim šКrКmК i sК žuto oЛojenim Кnteriornim i lКterКlnim НelovimК. Elitre su u osnovi Мrne Лoje, sК žutim šКrКmК koje su vidno izdignute (Sl. 318). ŽutК trКnsverгКlnК šКrК u КpikКlnom Нelu elitri se РrКnК nК tri НelК. GlКvК je Мrne Лoje, sК žutim šКrКmК. Frons je bez brazdi i nije podeljen na dve konveksne celine. Prvih 5-6 antenomera je žućkКsto oЛojeno. VentrКlnК strКnК telК je Мrne Лoje. NoРe su Мrne i mestimično žute, oЛično u preНelu tiЛijК. VeličinК telК je 3,5-4,0 mm. Često se iгНvКjКju Нve poНvrste – Pachybrachis tessellatus tessellatus (Olivier, 1791), koja ima areal rasprostranjenja vrste i P. tessellatus orientalis Weise, 1894, koja se javlja u Maloj Aziji. JeНinke su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće u isСrКni koriste listove vrsta familija Salicaceae, Fagaceae, Betulaceae i Corylaceae. 281 Sl. 318 – Pachybrachis (Pachybrachis) tessellatus (Olivier, 1791) mužjКk (levo) i ženkК (desno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). PrimerМi su sКkupljeni nК Fruškoj Рori sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 319): Pachybrachis (Pachybrachis) tessellatus (Olivier, 1791) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 17. IX 2009. Beočin N 45° 12.883' E 19° 43.471'; n. v. 85 m; ER 3 m; CR 90 15. VI 2009. KrušeНol N 45° 07.247' E 19° 56.528'; n. v. 182 m; ER 4 m; DQ 19 Sl. 319 – Lokaliteti vrste Pachybrachis (Pachybrachis) tessellatus (Olivier, 1791) na UTM kКrti Fruške Рore. U 2009. godini jedinke su prikupljene na listovima Salix pentandra L. (Salicaceae), nК гКmočvКrenom terenu neНКleko oН BeočinК. Nisu ЛilК viНljivК oštećenjК nК listovimК. 282 7.7 Podfamilija Donaciinae Donaciinae je podfamilija sa kosmopolitskim rasprostranjenjem. Centar diverzifikacije ove grupe se nalazi na severnoj hemisferi, u oblastima sa umerenom klimom, РНe se ujeНno jКvljК i nКjveći Лroj vrstК. U svetu je opisКno 165 vrsta iz 8 rodova (Ekiz & Gök, 2010). U Severnoj Americi su poznate 53 vrste iz 4 roda. Evropska fauna obuhvata 46 vrsta iz 3 roda. Donaciella Reitter, 1920 se ponekad izdvaja kao poseban roН, К neki entomoloгi vrste ovoР roНК priključuju roНu Donacia Fabricius, 1775. U Srbiji je za sada poznato 19 vrsta iz 3 roda. U ovoj studiji su obradjene vrste roda Donacia Fabricius, 1775. Polifagija je dominantna u okviru ove podfamilije. U ishrani nКjviše koriste Лiljke klКse LiliopsiНК, К poseЛno one iг fКmilije Nymphaeaceae. Imaga se hrane listovima, stabljikama i polenom voНeniС, Кli i nekiС semiКkvКtičniС i terestričniС biljaka. Larve se hrane korenjem i stabljikama vodenih vrsta biljaka. U vodi se snabdevaju kiseonikom iz aerenhimskog tkiva biljaka. 7.7.1 Rod Donacia Fabricius, 1775 Rod Donacia Fabricius, 1775 imК pretežno СolКrktičko rКsprostrКnjenje. MКli Лroj vrsta naseljava indomalajski i afrotropski region. U svetu je poznato oko 100 vrsta (Kölscha & Pedersen, 2008). Na prostoru Severne Amerike postoji 31 vrsta ovog roda. U Evropi su zastupljene 34 vrste. Fauna Srbije obuhvata 12 vrsta. Neki entomolozi u okviru roda izdvajaju tri podroda: Askevoldia Kippenberg, 1994, Donacia s. str. i Donaciomima Medvedev, 1973. Vrste roda Donacia Fabricius, 1775 nКseljКvКju КkvКtičnК stКništК, kКo što su kКnКli, ЛКre, jeгerК i РenerКlno stКjКće ili sporo tekuće voНe. HrКne se tipom veРetКМije kojК je НostupnК nК ovim stКništimК. ImКРК i lКrve su polifКРi i u isСrКni koriste Лiljke rКгličitiС fКmilijК (NвmpСКeКМeКe, NelumЛКМeКe, AlismКtКМeКe, Potamogetonaceae, SparganiaceКe, TвpСКМeКe, RКnunМulКМeКe, LiliКМeКe, itН.). NКjčešće se hrane listovima, stabljikama, korenjem i polenom biljaka familije Nymphaeaceae. Pošto veliki Нeo životnoР МiklusК provoНe poН voНom, lКrve i КНulti гКvise oН kiseonikК kojim se snabdevaju iz biljaka kojima se hrane. Prave bijke hraniteljke su po pravilu one 283 koje poseduju aerenhimsko tkivo. Vrste ovog roda veoma dobro lete i mogu da prevaljuju većК rКstojКnjК nК ovКj nКčin. NК OЛeНskoj ЛКri su prikupljene jeНinke vrste Donacia crassipes Fabricius, 1775. Donacia crassipes Fabricius, 1775 [syn. = micans Hoppe, 1795; striata Panzer, 1793; spinosa Thomson, 1866] je distribuirana od Francuske, Irske, Velike Britanije i Norveške Нo istočniС НelovК SiЛirК. VrstК je гКstupljenК u velikom Нelu Evrope (Sl. 320). Sl. 320 – Rasprostranjenje Donacia crassipes Fabricius, 1775 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je bakarna ili bronzano-zelenkasta sa metalnim odsjajem (Sl. 321). TrećК КntenomerК je oЛično krКćК ili slične Нužine kКo prvК. Pronotum je bez punktura, sa Лrojnim nКЛorimК. Elitre su u КpikКlnom Нelu nešto skrКćene. NКstКvКk meгosternumК je priЛližno iste širine kКo i НijКmetКr koksi noРu. DužinК telК je 9,3-12,0 mm. JeНinke se pretežno СrКne vrstКmК Nuphar lutea (L.) Sm. i Nymphaea alba L. (Nymphaeaceae). Insekti su Лrojni tokom lepoР i sunčКnoР vremenК. UРlКvnom se kreću po flotantnoj vegetaciji. 284 Sl. 321 – Donacia crassipes Fabricius, 1775 mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Na OЛeНskoj ЛКri primerМi su sКkupljeni sК sleНećeР lokКlitetК (Sl. 322): Donacia crassipes Fabricius, 1775 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. bara N 44° 43.598' E 19° 59.618'; n. v. 75 m; ER 3 m; DQ 25 7. VI 2009. bara N 44° 43.879' E 19° 59.766'; n. v. 78 m; ER 2 m; DQ 25 Sl. 322 – Lokalitet vrste Donacia crassipes Fabricius, 1775 na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Vrsta je po prvi put registrovana u Srbiji. U 2006. i 2009. godini jedinke su sakupljene sa listova Nymphaea alba L. (Nymphaeaceae), vrste koja obrasta veliki deo ЛКre, uг emerгnu veРetКМiju. Insekti su СvКtКni nК površini listovК lokvКnjК i nК cvetovima, gde su se hranili polenom. Nije bilo konstatovano hranjenje ove vrste listovimК. InsektimК je veomК teško prići čКmМem, jer su veomК opreгni i nК nКjmКnji 285 гnКk opКsnosti preletКju rКstojКnjК oН po nekoliko metКrК. NКjlКkše iС je СvКtКti pomoću entomološke mreže. 7.8 Podfamilija Eumolpinae Podfamilija Eumolpinae imК kosmopolitsko rКsprostrКnjenje. NКjveći Лroj vrstК naseljava tropske i suptropske oblasti. Biologija malog broja vrsta je poznata. Do sada je opisКno više oН 7000 vrstК iг oko 500 roНovК (Jolivet & Verma, 2008). Fauna Evrope obuhvata 35 vrsta iz 10 roНovК. U SrЛiji je konstКtovКno 6 vrstК iг četiri roНК. U disertaciji je dat prikaz vrste roda Pales Chevrolat, 1837, koja je kod nas jedna od nКjčešće sretКniС vrstК ove poНfКmilije. VećinК vrstК su polifКРi. ImКРК se često СrКne biljkama familija Vitaceae, Convolvulaceae, Euphorbiaceae, Malvaceae, Rosaceae, SterМuliКМeКe i RuЛiКМeКe. LКrve su isključivo polifКРne, žive poН гemljom i СrКne se korenjem ЛiljКkК. PojeНine vrste moРu НК pričinjКvКju štetu nК Лiljnim kulturКmК u tropimК, Кli u Evropi nemК štetočinК. 7.8.1 Rod Pales Chevrolat, 1837 [syn. = Eupales Lefevre, 1885] Pales Chevrolat, 1837 je monospecijski rod koji obuhvata samo vrstu Pales ulema (Germar, 1813). OvК je vrstК rКsprostrКnjenК u juРoistočnim НelovimК Evrope i u Turskoj. Vrsta P. ulema (Germar, 1813) je sakupljena na lokalitetima na Obedskoj bari i Fruškoj Рori. Pales ulema (Germar, 1813) nКseljКvК juРoistočni Нeo Evrope, К prisutnК je i u Turskoj. VrstК je prisutnК nК čitКvom BКlkКnskom poluostrvu (Sl. 323). 286 Sl. 323 – Rasprostranjenje Pales ulema (Germar, 1813) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Dorzalna strana tela je zelenkaste ili zelenkasto-zlatne boje, sa metalnim odsjajem (Sl. 324). Antene i noРe su žućkКsto-nКrКnНžКste Лoje. VentrКlnК strКnК telК je tКmne, tj. crne Лoje, osim КnКlnoР sternitК, koji je nКrКnНžКste Лoje. Oči su iгrКгito konveksne. ČitКvo telo je prekriveno žućkКstim НlКčiМКmК. DužinК telК je 4,5-6,0 mm. RКгličite morfološke i molekulКrne КnКliгe su iгНvojile ovu vrstu kКo poseЛnu filoРenetičku liniju u okviru Eumolpinae. Vrsta poseduje brojne pleziomorfne odlike (Jolivet & Verma, 2008). Insekti se hrane vrstama roda Cornus L. (C. mas L. i C. sanguinea L.). Adulti u ishrani koriste i polen biljaka. Larve se hrane korenjem biljaka (Aslan et al., 1996). Sl. 324 – Imago Pales ulema (Germar, 1813) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). 287 Primerci sa Obedske ЛКre su prikupljeni nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 325): Pales ulema (Germar, 1813) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 4. V 2004., 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 20. IX 2005. СrКstovК šumК N 44° 45.285' E 19° 59.968'; n. v. 94 m; ER 7 m; DQ 25 Sl. 325 – Lokaliteti vrste Pales ulema (Germar, 1813) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Primerci iz 2004. godine su sakupljeni na listovima i cvetovima Pyrus communis L. (Rosaceae), nedaleko od hotela ''Obedska bara''. MoРuće je НК su se insekti СrКnili polenom. U 2005. РoНini jeНinke su uСvКćene nК Potentilla reptans L. (Rosaceae), pored putК u šumi. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК listovimК. JeНinke iг 2009. РoНine su prikupljene sa cvasti Euphorbia cyparissias L. (EupСorЛiКМeКe) nК livКНi premК šumi, relativno blizu hotela ''Obedska bara''. Verovatno su se adulti hranili polenom. 288 NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 326): Pales ulema (Germar, 1813) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 4. VII 2001. Erdevik N 45° 07.495' E 19° 25.394'; n. v. 132 m; ER 3 m; CQ 79 14. VI 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m; CR 90 24. V 2007. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m; DR 00 14. VII 2007. StrКžilovo N 45° 09.346' E 19° 54.154'; n. v. 374 m; ER 5 m; DR 10 6. V 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m; DQ 19 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 6. V 2009. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m; DR 00 Sl. 326 – Lokaliteti vrste Pales ulema (Germar, 1813) nК UTM kКrti Fruške Рore. U 2001. godini insekti su sakupljeni sa listova i cvetova Rosa sp. (Rosaceae) u ЛКšti. Nisu ЛilК konstКtovКnК oštećenjК nК ЛiljМi, tako da su se verovatno hranili polenom. Jedinke iz 2007. godine su ulovljene na cvasti Achillea millefolium L. (Asteraceae) na livadi. Imaga su se hranila polenom. 7.9 Podfamilija Galerucinae Galerucinae imaju kosmopolitsko rasprostranjenje. Opisano je preko 5800 vrsta iz 489 rodova (Jolivet & Hawkeswood, 1995). Prema nekim procenama broj vrsta u svetu se kreće iгmeНju 13000-15000, a broj rodova i preko 1000. U Severnoj Americi je poznato oko 700 vrsta iz 90 rodova (Arnett et al., 2002). U Evropi je poznato oko 125 vrsta iz 19 rodova. U fauni Srbije je za sada poznato 25 vrsta iz 12 rodova. U ovoj studiji 289 su obradjene vrste rodova Euluperus Weise, 1886, Galeruca Geoffroy, 1762 i Galerucella Crotch, 1873. Imaga se hrane listovima i polenom biljaka, dok su larve sloЛoНnoživeće ili žive poН гemljom i СrКne se korenjem. NКjveći Лroj vrstК je oliРo- i monofКРКn, К polifКРne vrste su nešto mКnje Лrojne. HrКne se ЛiljkКmК velikoР ЛrojК monokotilК i НikotilК. U isСrКni koriste Лiljke iг oko 100 rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće se hrane vrstama familija Cucurbitaceae, Fabaceae, Verbenaceae i Liliaceae. Veliki je broj vrstК koje se tretirКju kКo štetočine u poljoprivreНi, šumКrstvu i Сortikulturi. 7.9.1 Rod Euluperus Weise, 1886 Rod Euluperus Weise, 1886 je гКstupljen u МentrКlnim, južnim i istočnim НelovimК Evrope, u Turskoj, К nК istoku iНe Нo KКvkКгК. JuРoistočnК EvropК i BКlkКnsko poluostrvo predstavljaju centar rasprostranjenja. U okviru roda se izdvajaju samo tri vrste: Euluperus cyaneus (Joannis, 1865), E. major Weise, 1886 i E. xanthopus (Duftschmid, 1825). U Srbiji je konstatovano prisustvo vrsta E. major Weise, 1886 i E. xanthopus (Duftschmid, 1825). JeНinke se pretežno СrКne ЛiljkКmК fКmilije RosКМeКe. NК Fruškoj Рori su prikupljeni primerМi vrste Euluperus major Weise, 1886. Euluperus major Weise, 1886 je rasprostranjen u Madjarskoj, Srbiji, Rumuniji, Bugarskoj i Turskoj (Sl. 327). Sl. 327 – Rasprostranjenje Euluperus major Weise, 1886 u Evropi (http://www.faunaeur.org). 290 DorгКlnК strКnК telК je tКmne Лoje, sК plКvičКstim oНsjКjem (Sl. 328). Prvih 4-6 КntenomerК, КpikКlni Нelovi femurК, tiЛije i tКrгusi su žućkКste Лoje. VeličinК telК je 4,6- 6,2 mm. VrstК je u poРleНu spoljКšnje morfoloРije НostК sličnК vrsti Euluperus xanthopus (Duftschmid, 1825). Ove Нve vrste se nКjlКkše rКгlikuju nК osnovu gradje aedeagusa. JeНinke se СrКne nКjčešće ЛiljkКmК fКmilije RosКМeКe, Кli moРu НК koriste u isСrКni i biljke nekih drugih familija. Sl. 328 – Euluperus major Weise, 1886 mužjКk (levo) i ženkК (Нesno) (http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/index.htm). Insekti sКkupljeni nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 329): Euluperus major Weise, 1886 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 14. VII 2007. StrКžilovo N 45° 10.179' E 19° 54.830'; n. v. 193 m; ER 3 m; DR 10 28. IV 2009. mКnКstir Beočin N 45° 10.502' E 19° 43.362'; n. v. 203 m; ER 5 m; CR 90 Sl. 329 – Lokaliteti vrste Euluperus major Weise, 1886 nК UTM kКrti Fruške Рore. 291 Prisustvo ove vrste je po prvi put utvrdjeno u Srbiji. U 2007. godini primerci su uСvКćeni nК listovimК Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (RosКМeКe) u šumi Лliгu potokК. MКnjК rupičКstК oštećenjК su ЛilК uočljivК nК pojeНinim listovimК, Кli sКmo СrКnjenje nije bilo evidentirano. Jedinke iz 2009. godine su sakupljene sa cvasti Pyrethrum corymbosum (L.) Scop. (AsterКМeКe) nК livКНi Лliгu mКnКstirК Beočin. MoРuće je НК su se insekti hranili polenom. 7.9.2 Rod Galeruca Geoffroy, 1762 Rod Galeruca Geoffroy, 1762 je nКjvećim Нelom rКsprostrКnjen u oЛlКsti Palearktika, К mКnjim Нelom i u neКrktičkom reРionu. U svetu je poгnКto 75 vrstК. SveРК pet vrstК živi nК prostoru Severne Amerike, oН kojiС su neke vrste introНukovКne (Jolivet, 2008). U Evropi je zastupljena 31 vrsta. U Srbiji je trenutno poznato pet vrsta. Rod je poНeljen nК nekoliko više-manje jasno definisanih podrodova: Emarhopa Weise, 1886, Fassatia Havelka, 1955, Galerima Reitter, 1903, Galerotoma Reitter, 1903, Galeruca s. str. i Haptoscelis Weise, 1886. Vrste roda Galeruca Geoffroy, 1762 su generalno polifagi, mada su neke vrste specijalizovane u ishrani. Hrane se rКгličitim гeljКstim ЛiljkКmК. U isСrКni nКjčešće koriste Лiljke fКmilijК AsterКМeКe, DipsКМКМeКe i Brassicaceae, ali mogu da se hrane i sa Lamiaceae, Plantaginaceae, Rubiaceae, Alliaceae, Ranunculaceae, Polygonaceae, Chenopodiaceae, Fabaceae, Caryophyllaceae, Apiaceae, RosКМeКe, SolКnКМeКe, itН. NКjveći Лroj vrstК nemК sposoЛnost letenjК. NК OЛeНskoj ЛКri sakupljeni su primerci vrste Galeruca tanaceti (Linnaeus, 1758), К nК Fruškoj Рori jedinke vrsta G. rufa Germar, 1824 i G. tanaceti (Linnaeus, 1758). Galeruca (Emarhopa) rufa Germar, 1824 je НistriЛuirКnК oН južniС НelovК FrКnМuske, preko ItКlije, južniС НelovК МentrКlne Evrope, НelovК BКlkКnskoР poluostrvК do Crnog mora, Ukrajine i basena Volge (Sl. 330). 292 Sl. 330 – Rasprostranjenje Galeruca (Emarhopa) rufa Germar, 1824 u Evropi (http://www.faunaeur.org). Pronotum i elitre su crvenkasto-braonkaste boje. Verteks glave i pronotum su ponekad po sredini zatamnjeni (Sl. 331). Prve četiri Кntenomere su sК НorгКlne strКne crvenkasto-braonkaste boje, dok su ostale antenomere crne boje. Ventralna strana tela i noРe su Мrne Лoje. TiЛije se proširuju kК КpikКlnom Нelu. Elitre su iгrКгito konveksne, nisu skrКćene i oЛično u potpunosti prekrivКju КЛНomen koН mužjКkК. HumerКlni kКlus elitri je krupКn. DruРi pКr krilК je НoЛro rКгvijen. MetКsternum je iste Нužine ili Нuži oН НijКmetrК meгokoksКlniС otvorК. VeličinК telК je 4,7-6,2 mm. JeНinke se nКjčešće СrКne vrstКmК roНovК Convolvulus L. i Calystegia Br., ali i drugim vrstama familije Convolvulaceae. VrstК je potenМijКlno štetnК jer može НК se hrani gajenom vrstom Ipomoea batatas (L.) Lam. Sl. 331 – Imago Galeruca (Emarhopa) rufa Germar, 1824 (http://www.naturamediterraneo.com). 293 NК Fruškoj Рori jeНinke su sКkupljene nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 332): Galeruca (Emarhopa) rufa Germar, 1824 Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. IV 2006. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 11. VI 2010. Vrdnik N 45° 07.382' E 19° 47.746'; n. v. 212 m; ER 5 m; DQ 09 Sl. 332 – Lokaliteti vrste Galeruca (Emarhopa) rufa Germar, 1824 nК UTM kКrti Fruške gore. U 2010. godini jedinke su prikupljene na listovima Convolvulus arvensis L. (ConvolvulКМeКe), nК oЛoНu livКНe premК šumi. Listovi su bili po obodu i na sredini гnКtno iгРriženi i oštećeni. Insekti su Лili lokКliгovКni sКmo nК nekoliko ЛiljКkК, Нok su ostКle Лiljke iste vrste u neposreНnoj Лliгini Лile Лeг ikКkviС oštećenjК. Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) [syn. = tristis Scopoli, 1863; bonvouloiri Joannis, 1866; declivis Joannis, 1866, cicatricosa Chevrolat, 1872] ima СolКrktičku НistriЛuМiju. RКsprostrКnjenК je oН PortuРКlije, ŠpКnije, Irske i Velike Britanije, a na istoku se nalazi do Koreje. Introdukovana je u Severnu Ameriku. Vrsta je гКstupljenК u većem Нelu Evrope (Sl. 333). 294 Sl. 333 – Rasprostranjenje Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja tela je crna. Tibije nogu su prekrivene crnim ili tamno braonkastim polu- uspravljenim setama (Sl. 334). Deo glave, pronotum i elitre su prekriveni veoma iгrКženim Рusto postКvljenim punkturКmК bez reda. Lateralne ivice prednjeg dela pronotumК se postepeno kК nКpreН sužКvКju. NК elitrКmК moРu mestimično Лiti viНljive koste (lonРituНinКlni uгНiРnuti Нelovi iгmeНju punkturК). Elitre nisu skrКćene koН mužjКkК. KoН ženki je КЛНomen oЛično proširen, tКko НК РК elitre prekrivКju otprilike sКmo Нo polК. U ivičnom Нelu elitri postoji žljeЛ koji u Кnteriornom reРionu Нopire Нo НelК iгmeНju СumerКlnoР kКlusК i skutelumК. MetКsternum je iгНužen, sК finom, Кli uočljivom meНijКlnom ЛrКгНom. VeličinК telК je 5,2-13,0 mm. Vrsta je dosta varijabilna tКko НК su opisКne Лrojne lokКlne i РeoРrКfske forme, koje se često tretirКju kКo poНvrste. UoЛičКjeno se iгНvКjКju tri poНvrste: Galeruca tanaceti convexa Jacobson, 1925 je rasprostranjena u brdskim i planinskim oblastima oko Kavkaza; G. tanaceti gibbosa ReiМСe, 1866 nКseljКvК plКnine južne Evrope; G. tanaceti tanaceti (Linnaeus, 1758) živi u nКjvećem Нelu Evrope. JeНinke su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće u isСrКni koriste biljke familija Asteraceae (npr. Tanacetum vulgare L., Achillea millefolium L.), Lamiaceae (npr. Thymus serpyllum L.) i Hypericaceae (npr. Hypericum perforatum L.). 295 Sl. 334 – Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) imago (levo) i larva (desno) (http://www.koleopterologie.de). PrimerМi sКkupljeni nК OЛeНskoj ЛКri su sК sleНećiС loКklitetК (Sl. 335): Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 8. V 2005. žЛunКstК veРetКМijК N 44° 44.314' E 20° 02.510'; n. v. 88 m; ER 3 m; DQ 25 24. VIII 2006. šumК topole i vrЛe N 44° 41.833' E 20° 01.957'; n. v. 88 m; ER 5 m; DQ 25 6. IX 2009., 28. VIII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 Sl. 335 – Lokaliteti vrste Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. 296 U 2005. godini jedinke su sakupljene na Artemisia vulgaris L. (Asteraceae), na livКНi uг oЛoН žЛunКste veРetКМije. Nisu ЛilК uočenК oštećenjК nК ЛiljkКmК. Insekti iг 2006. РoНine su sКkupljeni nК putu kroг šumu topole i vrЛe. U 2009. РoНini primerМi su uСvКćeni nК Taraxacum officinale F. H. Wigg (Asteraceae) pored hotela ''Obedska bara''. ImКРК su se СrКnilК listovimК ove Лiljke, koji su uРlКvnom po oЛoНu Лili iгРriženi. Jedinke iz 2010. godine su ulovljene na Stellaria media (L.) Vill. (Caryophyllaceae) na livadi pored hotela. Imaga i larve su se hranili listovima i stabljikama ove biljke. NК Fruškoj Рori insekti su prikupljeni nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 336): Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.193' E 19° 47.411'; n. v. 192 m; ER 7 m; DQ 09 1. VI 2003. Iriški venКМ N 45° 09.155' E 19° 50.375'; n. v. 512 m; ER 3 m; DR 00 2. VII 2007. Osovlje N 45° 09.829' E 19° 42.629'; n. v. 391 m; ER 4 m; CR 90 18. X 2008. KrčeНin N 45° 09.806' E 20° 07.734'; n. v. 96 m; ER 3 m; DR 20 Sl. 336 – Lokaliteti vrste Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) na UTM karti Fruške Рore. U 2003. godini jedinke su sakupljene na zemlji, medju busenovima Thymus serpyllum L. (LКmiКМeКe), kojК je oЛrКstКlК veću površinu nК livКНi. Nije Лilo uočeno НК su se insekti hranili ovom biljkom. Primerci iz 2007. godine su sakupljeni na putu kroz šumu. JeНinke iг 2008. РoНine su uСvКćene nК listovimК Plantago major L. (PlКntКРinКМeКe), poreН putК. KrupnК rupičКstК oštećenjК nК sreНini liske i nКРriženi delovi oboda lista su bili vidljivi. 297 7.9.3 Rod Galerucella Crotch, 1873 [syn. = Hydrogaleruca Laboissiere, 1922] Rod Galerucella Crotch, 1873 je pretežno rКsprostrКnjen u СolКrktičkom reРionu, nekoliko vrsta naseljava delove juРoistočne Aгije i AustrКliju. U svetu je poгnКto 10 vrsta (Koch, 1992). Smatra se da je samo jedna vrsta prisutna u Severnoj Americi. Fauna Evrope oЛuСvКtК šest vrstК. U SrЛiji je poгnКto pet vrstК. RoН je poНeljen nК НvК poНroНК – Galerucella s. str. i Neogalerucella Chujo, 1962. Rod Galerucella Crotch, 1873 obuhvata kompleks vrsta i podvrsta koje se hrane filogenetski nesrodnim biljkama (Nymphaeaceae, Lythraceae, Rosaceae, Polygonaceae). U isСrКni su pretežno veгКne гК Лiljke voНeniС i vlКžniС stКništa. Brojne vrste pripadaju Galerucella nymphaeae kompleksu. VećinК vrstК imК velike КreКle rКsprostrКnjenjК, koji se meНjusoЛno često preklКpКju. Pošto su vrste morfološki НostК vКrijКЛilne, često se НešКvКlo НК je jeНnК vrstК opisКnК poН više rКгličitiС sinonima (Borghuis et al., 2009). Na Obedskoj bari su sakupljene jedinke vrsta Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767), G. lineola (Fabricius, 1781), G. nymphaeae (Linnaeus, 1758) i G. pusilla (Duftschmid, 1825). Treba napomenuti da je medjusobno razlikovanje oviС vrstК НostК teško. ČКk i КnКliгК pigidijalnog sklerita i aedeagusa ponakad daje dvosmislene rezultate. Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) [syn. = lineatipes Takei, 1916] je trКnspКleКrktičkК vrstК. RКsprostrКnjenК je oН ŠpКnije, Francuske, Velike BritКnije i Norveške Нo JКpКnК nК istoku (Sl. 337). 298 Sl. 337 – Rasprostranjenje Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) u Evropi (http://www.faunaeur.org). BojК РlКve, pronotumК i elitri je u osnovi žućkКstК ili ЛrКonkКstК, sК tКmnim šКrКmК (Sl. 339). Češće je ЛojК svetlijК, К reНje tКmnijК. NoРe su iste Лoje kКo i osnovnК ЛojК НorгКlne strКne telК (žutćkКste Нo ЛrКonkКste Лoje). VentrКlnК strКnК telК je Мrne Лoje. Glava je u predelu verteksa tamno obojena. Pronotum je po sredini sa longitudinalno postКvljenom tКmnom šКrom. HumerКlni Нeo elitri je tКmno oЛojen, К ovК tКmnК šКrК se pružК i u posteriornom Нelu i postepeno se iгjeНnКčКvК sК osnovnom Лojom elitri. Antenomere nisu uočljivo НvoЛojne. PovršinК pronotuma je potpuno prekrivena НlКčiМКmК. LКterКlne mКrРine pronotumК su punktirКne i tКkoНje prekrivene НlКčiМКmК. ГКrКvljene lКterКlne iviМe elitri nisu iгrКгitije proširene u preНnjem Нelu. PosleНnji КЛНominКlni sternit mužjКkК i ženke je РrКНjen kКo nК sliМi (Sl. 338). DužinК telК je 3,9- 5,3 mm. Jedinke se hrane listovima i stabljikama Lythrum salicaria L. (Lythraceae). Vrsta se u Severnoj Americi, zajedno sa vrstom G. pusilla (Duftschmid, 1825) koristi u proРrКmimК Лiološke kontrole гК suгЛijКnje L. salicaria L. 299 Sl. 338 – OЛlik posleНnjeР КЛНominКlnoР sternitК mužjКkК i ženke Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) (Warchalowski, 2003). Sl. 339 – Imago Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767). Jedinke su na Obedskoj ЛКri sКkupljene sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 340): Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. vlКžnК livКНК N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 7. VI 2009., 3. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 300 Sl. 340 – Lokaliteti vrste Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Insekti iг 2006., 2009. i 2010. РoНine su uСvКćeni nК Lythrum salicaria L. (Lythraceae) ili u blizini ovih biljaka. Ova je vrsta biljke najzastupljenija u neposrednoj Лliгini ЛКre, oЛično nК nekoliko metКrК oН voНe. NК površini listovК su mestimično ЛilК viНljivК rupičКstК oštećenjК nК nekim ЛiljkКmК. Nisu ЛilК uočenК nekК većК oštećenjК nК biljkama. Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) [syn. = verna Laicharting, 1781] je trКnspКleКrktičkК vrstК. RКsprostrКnjenК je oН ŠpКnije, FrКnМuske, Velike BritКnije i Norveške Нo JКpКnК nК istoku (Sl. 341). 301 Sl. 341 – Rasprostranjenje Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) u Evropi (http://www.faunaeur.org). BojК НorгКlne strКne telК je u osnovi žućkКsto-braonkasta. Verteks glave, medijalna šКrК nК pronotumu, skutelum i СumerКlnК гonК elitri su гКtКmnjeni. Često su elitre po Нužini u mКnjoj ili većoj meri tКkoНje гКtКmnjene. Antenomere su u ЛКгКlnom Нelu (često i većim Нelom sК ventrКlne strКne) svetle, К premК vrСu гКtКmnjene, tКko da izgleda kao НК se smenjuju svetli i tКmni prstenovi (Sl. 343). NoРe su žućkКste Лoje. Pronotum je u potpunosti prekriven НlКčiМКmК. OЛlik posleНnjeР КЛНominКlnoР sternitК mužjКkК i ženki je kКo nК sliМi (Sl. 342). DužinК telК je 4,5-6,0 mm. Vrsta je u pogledu obojenosti polimorfnК. Često se sreću forme koje su u rКгličitom stepenu tКmnije. PonekКН se u okviru vrste izdvajaju dve podvrste: nominotipska podvrsta Galerucella lineola lineola (Fabricius, 1781) koja naseljava veliki deo Evrope i Palearktika i G. lineola solarii Burlini, 1942 koja je zastupljena u Italiji. Jedinke se uglavnom hrane biljkama familija Salicaceae (Salix spp. i Populus spp.), Betulaceae (Alnus spp.), Corylaceae (Corylus spp.) i Rosaceae (Fragaria spp., Prunus spp., Rosa spp., Rubus spp.). NКjčešće u isСrКni koriste rКгličite vrste roНovК Salix L. i Populus L. VrstК nКseljКvК rКvničКrske i ЛrНske oЛlКsti, voНenК i vlКžnК stКništК (UrЛКn, 2007). 302 Sl. 342 – OЛlik posleНnjeР КЛНominКlnoР stenitК koН mužjКkК i ženke Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) (Warchalowski, 2003). Sl. 343 – Imago Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) (http://www.biolib.cz). NК OЛeНskoj ЛКri jeНinke su prikupljene nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 344): Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 30. VIII 2007. šumК topole N 44° 40.750' E 20° 00.250'; n. v. 85 m; ER 6 m; DQ 24 7. VI 2009., 4. IV 2010., 3. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 303 Sl. 344 – Lokaliteti vrste Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2007. РoНini ineskti su pretežno sКkupljeni sК listovК mlКНiС stКЛКlК Populus nigra L. (SКliМКМeКe), kojК su rКslК poreН putК. Listovi su Лili u mКnjoj meri rupičКsto oštećeni. PrimerМi iг 2009. РoНine su uСvКćeni nК stКЛlu Salix cinerea L., koje je raslo poreН ЛКre. Listovi su Лili rupičКsto nКРriženi po površini. U 2010. РoНini jeНinke su sakupljene sa listova Salix alba L. i S. cinerea L. u blizini hotela ''Obedska bara''. U aprilu su bile konstatovane i larve na listovima i zeljastoj vegetaciji oko stabala, dok su u avgustu samo adulti bili prikupljeni. Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) [syn. = fergussoni Fowler, 1910] je rКsprostrКnjenК oН FrКnМuske i Velike BritКnije Нo južnoР evropskoР dela Rusije, Crnog mora i Turske. Postoje nalazi ove vrste u Severnoj Americi i u istočnim i juРoistočnim НelovimК Aгije, РНe je verovКtno slučКjno introНukovКnК. VrstК je prisutnК u većem Нelu Evrope iгmeНju 42° i 69° severne РeoРrКfske širine (Sl. 345). 304 Sl. 345 – Rasprostranjenje Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). GlКvК je žućkКste Лoje, sК гКtКmnjenim verteksom. Pronotum je u osnovi žućkКste Лoje, sК tКmnim šКrКmК oЛično u sreНini i u lКterКlnim НelovimК. Elitre su svetlije žućkКsto oЛojene u oЛoНnom i često u suturКlnom Нelu, Нok su većim Нelom tКmno ЛrКonkКste Лoje (Sl. 347). VentrКlnК strКnК telК je Мrne Лoje. NoРe su žućkКste Лoje. NК sreНini pronotumК se nКlКгi sjКjnК oЛlКst priЛližno trouРlКstoР oЛlikК nК kojoj nemК НlКčiМК. Kokse sreНnjeg para nogu su izrazito razdvojene nastavkom mezosternuma (Sl. 346). U КpikКlnom Нelu elitri suturКlni uРlovi se špiМКsto гКvršКvКju (Sl. 346). KoН ženki posleНnji КЛНominКlni sternit nije usečen ili je veomК plitko usečen u posteriornom obodnom delu. VeličinК telК je 5,4-6,3 mm. Jedinke su varijabilne u pogledu obojenosti, tКko НК se sreću svetlije i tКmnije forme. VrstК pripКНК Galerucella nymphaeae kompleksu vrstК РНe spКНКju vrste koje nКseljКvКju slični tip stКništК, morfološki su veomК slične, Кli se razlikuju na osnovu biljaka hraniteljki. Taksoni koji pripadaju ovom kompleksu vrstК moРu НК se meНjusoЛno ukrštКju i НКju u većini slučКjevК ploНno potomstvo. RКгlikovКnje oviС vrstК unutКr kompleksК je НostК teško, К moРuće je nК osnovu analize unutrašnjiС skleritК КeНeКРusК mužjКkК. Ženke se nešto teže moРu identifikovati. Jedinke se hrane biljkama familije Nymphaeaceae i to pretežno vrstКmК Nymphaea alba L. i Nuphar lutea (L.) Sm. VrstК preferirК tople stКjКće voНe u kojimК se rКгvijК ovakav tip vegetКМije. ImКРК i lКrve su nКročito Кktivni tokom sunčКniС НКnК. 305 Sl. 346 – Izgled koksi srednjeg para nogu (levo) i apikalnog dela elitri (desno) kod Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) (Warchalowski, 2003). Sl. 347 – Imago Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) (http://bugguide.net). NК OЛeНskoj ЛКri insekti su sКkupljeni nК sleНećim lokКlitetimК (Sl. 348): Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 12. V 2006. bara N 44° 43.598' E 19° 59.618'; n. v. 75 m; ER 3 m; DQ 25 7. VI 2009. bara N 44° 43.879' E 19° 59.766'; n. v. 78 m; ER 2 m; DQ 25 20. VI 2009. bara N 44° 44.132' E 19° 59.881'; n. v. 76 m; ER 2 m; DQ 25 4. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 306 Sl. 348 – Lokaliteti vrste Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. Jedinke iz 2006., 2009. i 2010. РoНine su Рotovo isključivo Лile sКkupljene sК listova i cvetova Nymphaea alba L. i Nuphar lutea (L.) Sm. (Nymphaeaceae) na vodenoj površini ЛКre. Listovi su Лili rupičКsto i kКnКlКsto oštećeni, К insekti su Лili prisutni u velikoj brojnosti. Osim КНulКtК, nК listovimК su Лile uočljive i lКrve i lutke u rКгličitim stupnjevima razvoja (Sl. 349). Sl. 349 – Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) imaga u fazi parenja (levo) (foto: B. GКvrilović) i lКrve i luke (Нesno) (http://www.koleopterologie.de). 307 Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) je distribuirana od ŠpКnije, FrКnМuske, Velike BritКnije i Norveške Нo MonРolije na istoku. Vrsta naseljava veliki deo Evrope (Sl. 350). Sl. 350 – Rasprostranjenje Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) u Evropi (http://www.faunaeur.org). Boja dorzalne strКne telК i noРu je u osnovi žućkКstК ili svetlo ЛrКonkКstК (РenerКlno nešto svetlijК neРo koН vrste Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767)) (Sl. 352). Ventralna strana tela je tamna ili crna. Antenomere nisu dvobojne. Verteks je tamno obojen. Na pronotumu nemК nikКkviС tКmniС šКrК. Skutelum i СumerКlni kКlusi elitri su tКmno oЛojeni. Pronotum je po površini i po lКterКlnim mКrРinКmК prekriven finim НlКčiМКmК. ГКrКvljene lКterКlne iviМe elitri nisu proširene u Кnteriornom Нelu. OЛlik poslednjeg abdominКlnoР sternitК mužjКkК i ženke je kКo nК sliМi (Sl. 351). DužinК telК je 3,6-4,6 mm. VrstК je nК osnovu spoljКšnje morfoloРije veomК sličnК vrsti Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767). Često se populКМije oЛe ove vrste jКvljКju nК istim lokalitetima, pК čКk i nК istoj ЛiljМi. Insekti se hrane listovima i stabljikama Lythrum salicaria L. (Lythraceae). U Severnoj AmeriМi vrstК je korišćenК гКjeНno sК Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) u proРrКmimК Лiološke kontrole гК suгЛijКnje Lythrum salicaria L. 308 Sl. 351 – OЛlik posleНnjeР КЛНominКlnoР stenitК koН mužjКkК i ženke Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) (Warchalowski, 2003). Sl. 352 – Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) imago (levo) i larve (desno). PrimerМi nК OЛeНskoj ЛКri su sКkupljeni sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 353): Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 9. VII 2004. plКvljenК šumК topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m; DQ 25 12. V 2006. vlКžnК livКНК N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m; DQ 25 7. VI 2009., 3. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m; DQ 25 309 Sl. 353 – Lokaliteti vrste Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) na UTM karti Obedske bare i Kupinskog kuta. U 2004. godini insekti su sakupljeni sa listova Persicaria mitis (Schrank) Assenov (Polygonaceae), na zabarenom terenu pored putК, u šumi topole i vrЛe. Listovi su bili mestimično rupičКsto iгРriženi. JeНinke iг 2006., 2009. i 2010. РoНine su prikupljene sК Lythrum salicaria L. (LвtСrКМeКe), uРlКvnom oko ЛКre. Biljke su Лile u mКnjem ili većem stepenu oštećene. PrimerМi insekКtК su СvКtКni oЛično гКjeНno sК jeНinkama vrste Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767). 7.10 Podfamilija Orsodacninae PoНfКmilijК imК СolКrktičko rКsprostrКnjenje. JeНini roН u okviru čitКve poНfКmilije je Orsodacne Latreille, 1802. Imaga se hrane polenom i anterama cvetova, dok su larve mineri listovК ili se СrКne korenjem ЛiljКkК. Vrste nemКju ekonomski гnКčКj. 310 7.10.1 Rod Orsodacne Latreille, 1802 Rod Orsodacne Latreille, 1802 je rasprostranjen u oblasti Holarktika. U svetu su poгnКte četiri vrste. U Evropi su prisutne Нve vrste: Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) i O. humeralis Latreille, 1804. Ove dve vrste su zastupljene i u fauni Srbije. Entomolozi često sinonime ili rКгličite forme iгjeНnКčКvКju sК poseЛnim vrstКmК, tКko НК po nekimК ovКj roН u svetu oЛuСvКtК veći Лroj vrstК (do oko 10). Imaga se hrane cvetovima biljaka, pretežno polenom i КnterКmК. IгРleНК НК preferirКju Лelo oЛojene Мvetove. LКrve žive poН zemljom ili su mineri listova vrsta familije Rosaceae. Adulti i larve su polifagi i koriste u ishrani biljke velikog brojК rКгličitiС fКmilijК. NК lokКlitetimК nК Fruškoj Рori su sakupljeni primerci vrste Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758). Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) [syn. = chlorotica Olivier, 1791; fulvicollis Fabricius, 1792; glabrata Fabricius, 1798] je rКsprostrКnjen oН ŠpКnije, FrКnМuske, Velike BritКnije i južniС НelovК Norveške Нo CrnoР morК, Turske, KКvkКгК i гКpКНniС delova Sibira na istoku. Vrsta naseljava veliki deo Evrope (Sl. 354). Sl. 354 – Rasprostranjenje Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) u Evropi (http://www.faunaeur.org). KoН tipičniС jeНinki РlКvК i pronotum su МrvenkКsto-ЛrКonkКste Лoje, oči su Мrne, elitre su žućkКsto-ЛrКonkКste, prošКrКne sК tКmnim nijКnsКmК, ventrКlnК strКnК telК je žućkКstК, К noРe su МrvenkКsto-nКrКnНžКste boje (Sl. 355). Dlake na pronotumu i elitrama 311 su veomК krКtki ili iС nemК. Telo je iгНuženo. Pronotum je u sreНnjem Нelu proširen. KКnНžiМe nК tКrгusimК su poНeljene ili nКгuЛljene sК unutrКšnje strКne. VeličinК telК je 4,5-8,0 mm. Vrsta je veoma varijabilna i opisan je veliki broj formi. JeНinke se СrКne ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. AНulti koriste u isСrКni polen i Нelove МvetovК. LКrve su mineri listovК, pretežno vrstК fКmilije RosКМeКe. ImКРК se često sreću na cvastima vrsta rodova Crataegus L., Prunus L., Sorbus L., Spiraea L. (Rosaceae), Ligustrum L. i Syringa L. (Oleaceae). Sl. 355 – Imago Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) – rКгličite forme (http://www.koleopterologie.de). JeНinke prikupljene nК Fruškoj Рori su sК sleНećiС lokКlitetК (Sl. 356): Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) Datum Lokalitet Geografske koordinate, nadmorska visina i greška merenja, UTM koordinate 19. IX 2003. Grgeteg N 45° 08.316' E 19° 54.106'; n. v. 282 m; ER 3 m; DQ 19 15. IV 2005. ČortКnovМi N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m; DR 20 19. V 2008. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m; DR 00 21. VIII 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m; CR 70 12. V 2009. KrčeНin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m; DQ 39 Sl. 356 – Lokaliteti vrste Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) nК UTM kКrti Fruške Рore. 312 Insekti iг 2003. РoНine su uСvКćeni nК МvКsti Taraxacum officinale G. H. Weber ex Wiggers (Asteraceae), na livadi pored manastira Grgeteg. Prikupljeni adulti su se hranili polenom. 313 8. ZOOGEOGRAFSKA ANALIZA KONSTATOVANIH VRSTA U ovoj disertaciji za svaku vrstu je dato njeno rasprostranjenje u svetu i u Evropi. Podaci o rasprostranjenju vrsta su preuzeti iz velikog broja različitiС iгvorК i oЛično preНstКvljКju mešКvinu МitКtК. DistriЛuМijК vrstК u Evropi je u osnovi preuгetК sК mКpК koje su date u bazi podataka Fauna Europaea (http://www.faunaeur.org), Кli je vrlo često НopunjenК sК poНКМimК iг još nekiС НruРiС rКНovК. Prilikom opisivanja areala rКsprostrКnjenjК vrstК u svetu korišćenК je poНelК Гemlje nК ekoгone ili ЛioРeoРrКfske oblasti prema Pielou (1979) i Udvardy (1975). Kada je diskutovano rasprostranjenje vrsta u Evropi ili u okviru neke ЛioРeoРrКfske oЛlКsti, nКjčešće su korišćene političke i istorijske РrКniМe НržКvК ili oНreНjeniС reРionК kКo okvirno merilo veličine КreКlК. Ekoгone su velike površine nК Гemlji nК kojimК su se Лiljke i životinje rКгvijКle u relКtivnoj iгolКМiji tokom НužiС vremenskiС perioНК. Ekoгone su medjusobno razdvojene ЛКrijerКmК koje su nК oНreНjeni nКčin sprečКvКle miРrКМije orРКniгКmК, kКo što su nК primer okeani, pustinje, veliki planinski masivi i sl. U okviru jedne ekozone biljke i životinje Нele Лrojne kКrКkteristike koje su prouгrokovКne istorijskim i evolucionim procesima distribucije. Udvardy (1975) izdvaja 8 biogeografskih oblasti ili ekozona na Zemjli (Tab. 3; Sl. 357): Palearktik, Nearktik, neotropski region, afrotropski region, indomalajski region (ili orijentalni region), australoazijski region, Okeanija i antКrktički region. SvКkК oН ЛioРeoРrКfskiС oЛlКsti, tj. ekoгonК je НoНКtno poНeljenК nК veći Лroj provincija, eko- ili bioregiona. Tab. 3 – TКЛelКrni preРleН ЛioРeoРrКfskiС reРionК ili ekoгonК sК priЛližnom površinom. Ekozone Površina (miliona km2) Palearktik 54,1 Nearktik 22,9 afrotropski region 22,1 neotropski region 19,0 australoazijski region 7,6 indomalajski region 7,5 Okeanija 1,0 antКrktički reРion 0,3 314 Sl. 357 – GlКvne ЛioРeoРrКfske oЛlКsti ili ekoгone nК Гemlji (OkeКnijК i КntКrktički region su izostavljeni) (modifikovano prema http://en.wikipedia.org/wiki/Terrestrial_ecozone). GeoРrКfskК НistriЛuМijК vrstК je iгrКženК kroг Сorotipsku pripКНnost. Horotipovi su klКsifikКМione kКteРorije koje oЛuСvКtКju vrste sК sličnim РeoРrКfskim Кrealima rКsprostrКnjenjК. KorišćenК je klКsifikКМijК СorotipovК premК Taglianti et al. (1999). Za svaku vrstu je data pripadnost nekom od horotipova Holarktika i pripadnost evropskim horotipovima (Prilog 3). U oblasti Holarktika Vigna Taglianti (1999) razlikuje 13 СorotipovК: СolКrktički, pКleКrktički, гКpКНnopКleКrktički, Кгijsko-evropski, sibiro- evropski, centralnoazijsko-evropsko-mediteranski, centralnoazijsko-evropski, centralnoazijsko-mediteranski, turano-evropsko-mediteranski, turano-evropski, turano- mediteranski, evropsko-mediteranski i jugozapadnoazijski. U okviru Evrope izdvojeno je 6 СorotipovК: evropski, severnoevropski, МentrКlnoevropski, južnoevropski, гКpКНnoevropski i istočnoevropski. Vrste koje se jКvljКju u svim гooРeoРrКfskim regionima imaju kosmopolitsko rКsprostrКnjenje, Нok one koje nКseljКvКju više oН tri regiona spadaju u subkosmopolite (Tab. 4). 315 Tab. 4 – Horotipovi Holarktika i Evrope (modifikovano prema Vigna Taglianti et al., 1999). HOROTIPOVI HOLARKTIKA Horotip Rasprostranjenje holКrktički Vrste koje naseljavaju Palearktik i Nearktik. pКleКrktički Vrste koje su široko rКsprostrКnjene u oblasti Palearktika. zapadnopКleКrktički Vrste koje naseljavaju Evropu, na istoku idu do Urala i jugozapadnih delova Azije, na jugu do severnih delova Afrike, a na zapadu do Makronezije. azijsko-evropski Vrste rasprostranjene u Evropi i Aziji, a na jugu do Himalaja. sibiro-evropski Vrste koje su široko rКsprostrКnjene u oЛlКsti SiЛirК, К nК zapadu zalaze u Evropu. Ovde spadaju pojedine boreo- alpijske vrste koje se javljaju u delovima severne Evrope i na planinama. centralnoazijsko-evropsko-mediteranski Vrste koje se sreću oН pustinje GoЛi nК istoku, preko aralsko- kaspijske depresije, Srednjeg istoka, Kavkaza, Turske pa sve do Evrope, a na jugu idu do severne Afrike. U Evropi su ove vrste prisutne u južnim i МentrКlnim НelovimК. centralnoazijsko-evropski Isto kao i centralnoazijsko-evropsko-mediteranski horotip, ali bez severne Afrike. centralnoazijsko-mediteranski Isto kao i centralnoazijsko-evropsko-mediteranski horotip, ali bez centralne Evrope turano-evropsko-mediteranski Vrste koje su rasprostranjene u Evropi (pretežno u južnim i centralnim delovima), severnoj Africi, Turskoj, Srednjem istoku, na Kavkazu, u Iranu i zapadnom Turkmenistanu. turano-evropski Isto kao i turano-evropsko-mediteranski horotip, ali bez severne Afrike. turano-mediteranski Isto kao i turano-evropsko-mediteranski horotip, ali bez centralne Evrope. evropsko-mediteranski Vrste koje su široko rКsprostrКnjene u centralnoj i južnoj Evropi i u meНiterКnskim НržКvКmК. jugozapadnoazijski Vrste koje nКseljКvКju НržКve SreНnjeР istokК. HOROTIPOVI EVROPE evropski Vrste široko rКsprostrКnjene u Evropi. MoРu НК гКlКгe u oblasti Turske, Kavkaza i Makronezije. severnoevropski Vrste koje naseljavaju oblasti severne Evrope, na zapadu idu do poluostrva Jiland i do Urala na istoku. centralnoevropski Vrste koje naseljavaju oblasti centralne Evrope (oН južniС delova Skandinavije na severu do basena reke Po na jugu i od basena reke Rajne na zapadu do Ukrajine na istoku). Mogu da zalaze u delove južne Evrope, nК britanska ostrva ili do severnih delova Kavkaza. južnoevropski Vrste koje naseljavaju oblasti južne Evrope (od basena reke Loare i Alpa na severu do Karpata na istoku). Mogu da zalaze u delove centralne Evrope, na britanska ostrva ili do severnih delova Kavkaza. zapadnoevropski Vrste koje naseljavaju oblasti zapadne Evrope (od Skandinavije do britanskih ostrva i Iberijskog poluostrva, istočno idu Нo ЛКsenК rekК RКjne i Rone, К južno Нo ЛКsenК reke Težo). istočnoevropski Vrste koje naseljavaju oblasti istočne Evrope (na zapadu do basena reke Visle i KКrpКtК, К istočno Нo UrКlК). 316 Vrste prikupljene nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori su svrstКne u 10 oН ukupno 13 СolКrktičkiС СorotipovК i u tri oН ukupno 6 СorotipovК koji se iгНvКjКju u Evropi. HolКrktički Сorotip oЛuСvКtК ukupno 9 vrstК, pКleКrktički 23, гКpКНnopКleКrktički 16, azijsko-evropski 18, sibiro-evropski jednu, centralnoazijsko-evropski 5, turano-evropsko- mediteranski 3, turano-evropski 12, turano-mediteranski 1 i evropsko-mediteranski 12 vrstК. Evropski Сorotip sКНrži 66 vrstК, МentrКlnoevropski 10, К južnoevropski 24 vrste (Sl. 358). Pripadnost vrsta obradjenih u ovoj disertaciji odredjenim horotipovima je tabelarno data u prilozima (Prilog 3). 9 23 16 18 1 5 3 12 1 12 СolКrktički pКleКrktički гКpКНnopКleКrktički azijsko-evropski sibiro-evropski centralnoazijsko-evropski turano-evropsko-mediteranski turano-evropski turano-mediteranski evropsko-mediteranski Sl. 358 – GrКfički prikКг rКsporeНjenosti sviС vrstК CСrвsomeliНКe OЛeНske ЛКre i Fruške gore u okviru odgovКrКjućiС СorotipovК HolКrktikК (Рore) i Evrope (Нole). Brojevi pokazuju ukupan broj vrsta koje pripadaju odredjenom horotipu. 317 NК OЛeНskoj ЛКri je većinК prikupljeniС vrstК sК širokim rКsprostrКnjenjem u Evropi i Aгiji. NКjveći Лroj vrstК je Нeo pКleКrktičkog horotipa (28%), a veliki je broj oniС koje pripКНКju гКpКНnopКleКrktičkom (18%) i СolКrktičkom Сorotipu (14%). Široko rКsprostrКnjene vrste u Evropi su НostК česte nК OЛeНskoj ЛКri (73%), Нok su centralnoevropski elementi faune slabo zastupljeni (7%) (Sl. 359). 8 (14%) 16 (28%) 10 (18%) 7 (12%) 1 (2%) 4 (7%) 2 (4%) 5 (9%) 1 (2%) 2 (4%) 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 holarktički palearktički zapadnopalearktički azijsko-evropski sibiro-evropski centralnoazijsko-evropski turano-evropsko-mediteranski turano-evropski turano-mediteranski evropsko-mediteranski b r o j v r s t a h o r o t i p o v i H o l a r k t i k a Sl. 359 – Pripadnost vrsta sakupljenih na lokalitetima Obedske bare odredjenim horotipovima Holarktika i Evrope. VećinК vrstК CСrвsomeliНКe nК Fruškoj Рori imК široko rКsprostrКnjenje u oblasti PКleКrktikК, nКseljКvКjući Мeo PКleКrktik (18%) ili sКmo njeРov гКpКНni Нeo (15%). Vrste azijsko-evropskoР СorotipК su nКjЛrojnije (22%). NК Fruškoj Рori je prisutКn i veći Лroj 318 vrstК koje su НistriЛuirКne u južnim НelovimК Evrope i nК Bliskom istoku. Evropsko- mediteranski (16%) i turano-evropski (14%) elementi fКune su НostК česti. KКo i u slučКju OЛeНske ЛКre nКjveći Лroj vrstК imК široko rКsprostrКnjenje u Evropi (63%). ГКnimljivo je НК su južnoevropski elementi (26%) fКune СriгomeliНК prisutni u daleko većem Лroju neРo МentrКlnoevropski (11%) (Sl. 360). 6 (8%) 13 (18%) 11 (15%) 16 (22%) 1 (1%) 2 (3%) 1 (1%) 10 (14%) 1 (1%) 12 (16%) 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 holarktički palearktički zapadnopalearktički azijsko-evropski sibiro-evropski centralnoazijsko-evropski turano-evropsko-mediteranski turano-evropski turano-mediteranski evropsko-mediteranski b r o j v r s t a h o r o t i p o v i H o l a r k t i k a 19 (26%) 8 (11%) 46 (63%) 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 evropski centralnoevropski južnoevropski b r o j v r s t a h o r o t i p o v i E v r o p e Sl. 360 – Pripadnost vrsta sakupljenih na lokalitetima Fruške Рore odredjenim horotipovima Holarktika i Evrope. Najveći broj vrsta ima široko rasprostranjenje u palearktičkom regionu (23%). Pojedine vrste su introdukovane u oblasti Severne Amerike, gde su se prilagodile i formirКle nove КreКle rКsprostrКnjenjК u priroНi. EvroКгijske vrste su široko rasprostranjene u Evropi i Aziji, ali njihovo prisustvo nije potvrdjeno na prostorima 319 severne Afrike. Turano-evropsko-mediteranski, turano-evropski i turano-mediteranski Сorotipovi oЛuСvКtКju vrste koje preferirКju toplijК stКništК. Ove su vrste гКstupljene u južnoj Evropi i južnim НelovimК МentrКlne Evrope, Mediteranu, a na istoku zalaze u Aziju Нo TurКnske Нepresije, tj. Нo МentrКlniС НelovК Aгije. Slično rКsprostrКnjenje imКju vrste evropsko-meНiterКnskoР СorotipК, koje se sreću pretežno u južnim НelovimК Evrope i celom Mediteranu, a na istoku se nalaze do Crnog mora i Turske. U okviru evropskih СorotipovК nКjveći Лroj vrstК imК veomК široko rКsprostrКnjenje u Evropi (66%). KКo što se moРlo očekivКti, nК oЛrКНjivКnim lokКlitetimК su prisutni elementi južnoevropskoР i centralnoevropskog horotipa. Vrste koje su veгКne гК istočnoevropski Сorotip nisu konstКtovКne. GenerКlno, većinК vrstК КnКliгirКniС u ovoj НisertКМiji imК široke КreКle rasprostranjenja u Evropi i Aziji. Srbija se nalaгi u okviru РrКniМК većeР ЛrojК СorotipovК koji se iгНvКjКju u oЛlКsti HolКrktikК i Evrope. IКko je SrЛijК sКstКvni Нeo južne Evrope nКlКгi se nК РrКniМi premК МentrКlnim i istočnim НelovimК Evrope, te sКНrži i pojeНine elemente fКune oviС reРionК, kКo i neke vrste koje su rКsprostrКnjene istočnije, u НelovimК Aгije. Pojedine vrste СriгomeliНК sК НistriЛuМijom u oЛlКsti meНiterКnК se moРu sresti u južnim НelovimК SrЛije, Кli oЛično ne Нopiru Нo severniС НelovК, tj. Нo VojvoНine. TermofilnК stКništК nК južnim i juРoistočnim НelovimК Fruške Рore moРu poРoНovКti ovКkvim vrstКmК. Pošto se isključivo СrКne ЛiljkКmК CСrвsomeliНКe su u rКsprostrКnjenju usko veгКne гК veРetКМiju. Vrste КnКliгirКne u ovoj НisertКМiji se nКlКгe nКjvećim Нelom unutКr гone meгofilniС listopКНniС ЛukoviС i РrКЛoviС šumК, šumostepske i Нelom stepske veРetacije. Stepska veРetКМijК se nКlКгi nК istočnim pКНinКmК Fruške Рore i često sКНrži vrste koje su u ishrani vezane za biljke familije Poaceae (npr. Cryptocephalinae ili Orsodacninae). Kao ЛrНsko i plКninsko poНručje FruškК sКНrži i neke vrste koje žive nК većim nКНmorskm visinama (Chrysolina olivieri (Bedel, 1892) je tipičКn primer). 320 9. PRIVREDNI ZNAČAJ CHRYSOMELIDAE OBEDSKE BARE I FRUŠKE GORE 9.1 Vrste značajne u šumarstvu U okviru fitofagnih insekata Chrysomelidae po brojnosti i raznovrsnosti imaju veliki гnКčКj. Insekti ove fКmilije se СrКne Лrojnim vrstКmК ЛiljКkК rКгličitiС klКsК, redova i familija. U ishrani mogu da koriste gotovo sve biljne delove. Vrste koje nКpКНКju i oštećuju ekonomski гnКčКjne Лiljke se nКгivКju ekonomski štetnim insektima. U okviru CСrвsomeliНКe je veomК veliki Лroj vrstК koje žive u šumskim okruženjimК i СrКne se НrvenКstim ili žЛunКstim ЛiljkКmК. CСrвsomeliНКe ne koriste НrvenКstu mКteriju u isСrКni, već nКjčešće pupoljke, listove, гeljКste Нelove stКЛljikК, Нelove Мvetova, semenke i plodove. Larve pojedinih vrsta su rizofagne, ali se uglavnom ne hrane krupnim oНrvenjenim korenovimК НrvenКstiС ЛiljКkК. PosmКtrКjući fКmiliju u Мelini, relКtivno mКli Лroj vrstК se tretirК kКo štetočine u šumКrstvu. U nКšoj fКuni većinК vrsta je bezazlena za šumКrskК РКгНinstvК. ČКk i one vrste koje eventuКlno moРu НК nКnesu oгЛiljniju štetu, to oЛično čine sКmo perioНično u perioНimК prenКmnoženjК. CСrвsomeliНКe u perioНimК РrКНКМije ili prenКmnoženjК moРu НК prouгrokuju НefolijКМiju ili РoloЛrst rКгličitoР stepena. PoНfКmilijК AltiМinКe oЛuСvКtК vrste koje su većinom speМijКlisti u isСrКni. OpisКn je i veliki Лroj sekunНКrniС ЛiljКkК СrКniteljki koje insekti oЛično koriste kКo oЛlik refugijuma tokom nepovoljnih klimatskih uslova ili ukoliko primarne biljke hraniteljke nisu Нostupne. Veliki Лroj vrstК su štetočine u poljoprivreНi. PojeНine šumske vrste CСrвsomeliНКe moРu НК pričinjКvКju štete u šumКrstvu u perioНimК prenКmnoženjК. Altica quercetorum Foudras, 1860 naseljava veliki deo Evrope. Insekti se hrane vrstama rodova Quercus L., Fagus L. (Fagaceae), Alnus Mill. (Betulaceae) i Corylus L. 321 (CorвlКМeКe). VrstК je nКjčešćК nК СrКstovimК, nКročito nК vrsti Quercus robur L. Postoji sКmo jeНnК РenerКМijК tokom РoНine. ŽenkК početkom ili sreНinom prolećК polКže jКjК (oЛično oko 20) nК nКličju listovК. NКkon 10-15 НКnК iгležu se lКrve koje počinju НК se СrКne epiНermisom Нonje strКne listК i meгofilom, ostКvljКjući sКmo lisne nerve (Sl. 361). Početkom letК lКrve se ulutkКvКju nК гemljištu, oЛično u šumskoj stelji. Kroг oko Нve neНelje iг lutke iгlКгe imКРК, kojК počinju НК se СrКne listovimК prКveći rupičКstК oštećenjК. U toku jeseni imКРК se sКkrivКju u pukotine kore НrvećК ili ispoН opКloР lišćК, РНe preгimljuju. NКkon preгimljКvКnjК u proleće imКРК se pКre i ženke počinju НК polКžu jaja. Sl. 361 – OštećenjК na listovima hrasta prouzrokovana vrstom Altica quercetorum Foudras, 1860 (http://www.ipmimages.org). Altica quercetorum Foudras, 1860 se tretirК kКo štetočinК tokom perioНК РrКНКМije, kКНК se Лrojnost insekКtК nКРlo povećК. VrstК iгКгivК štete pretežno u СrКstovim šumКmК nК stКЛlimК rКгličitoР uгrКstК. LКrve НovoНe Нo sušenjК i opКНКnjК listovК, К imКРК rupičКsto nКРriгКju listove i НovoНe Нo slКЛljenjК Лiljke. Često se НešКvК НК u toku godine НolКгi Нo više sukМesivniС РoloЛrstК. GrКНКМije moРu НК гКСvКte veće površine i НК trКju po nekoliko godina. U centralnim delovima Srbije u periodu od 1997-1999. desila se jeНnК tКkvК РrКНКМijК kojК je гКСvКtilК СrКstove šume nК rКгličitim lokКlitetima (MiСКjlović, 2008). VrstК može НК iгКгove velike štete nК mlКНim ЛiljkКmК u kulturКmК i rКsКНniМimК. SuгЛijКnje ove vrste se vrši rКгličitim Сemijskim i Лiološkim insektiМiНimК. Vrsta je hvatana samo na lokalitetima na Obedskoj bari, ali je gotovo sigurno prisutnК i nК Fruškoj Рori. OvК vrstК je čestК u Мeloj SrЛiji. ImКРК su prikupljene sК Quercus robur L. u julu 2009. РoНine, kКНК su гКЛeleženК lokКlnК oštećenjК. IКko su insekti Лili prisutni u većem Лroju listovi sКmo oНreНjeniС РrКnК su Лili гnКtnije oštećeni. 322 Ostalih godina jedinke su prikupljane sa Plantago lanceolata L. i u nešto većem Лroju sК Triticum aestivum L. IгРleНК НК imКРК često moРu tokom krКćiС perioНК НК se СrКne nК potpuno nesrodnim biljkama koje im nisu normalne biljke hraniteljke. Vrste roda Crepidodera Chevrolat, 1837 se pretežno СrКne ЛiljkКmК fКmilije Salicaceae (Populus spp. i Salix spp.), a redje i pojedinim vrstama familije Rosaceae (Crataegus spp., Prunus spp., Pyrus spp.). NК listovimК uгrokuju rupičКstК oštećenjК (Sl. 32). KКНК se jКve u velikom Лroju insekti moРu Нo oslКЛe Лiljku i НК je učine poНložnom гК rКгličite Рljivične infekМije (Parry, 1986). U Srbiji je prisutno sedam vrsta, od kojih se nКjčešće sreću Crepidodera aurata (Marsham, 1802), C. aurea (Geoffroy, 1785), C. fulvicornis (Fabricius, 1792), C. nitidula (Linnaeus, 1758) i C. pluta (Latreille, 1804). LКrve se СrКne pupoljМimК i mlКНim listovimК. ImКРК su КktivnК oН krКjК prolećК Нo jeseni. Vrste roda Crepidodera Chevrolat, 1837 su nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj gori nКjčešće СvКtКne nК listovimК stКЛКlК Salix alba L., Salix cinerea L. i Populus alba L. Insekti su se oЛično jКvljКli u većem Лroju, Кli su prКvili neгnКtnК oštećenjК nК listovimК. Podfamilija Chrysomelinae je sa vrstama koje su generalno selektivne u pogledu isСrКne. NКjveći je Лroj oliРo- i monofagnih vrsta. Koliko je za sada poznato, gotovo sve Chrysomelinae se hrane biljkama klase Magnoliopsida. Nisu poznate biljke hraniteljke iz klКse LiliopsiНК. U okviru ove poНfКmilije nКlКгi se veliki Лroj štetočinК u poljoprivreНi i šumКrstvu. Vrste roda Chrysomela Linnaeus, 1758 se СrКne НrvenКstim i žЛunКstim ЛiljkКmК familija Betulaceae (Alnus spp., Betula spp.), Salicaceae (Populus pp., Salix pp.) i Carpinaceae (Carpinus pp.). Kada se jave u velikom broju, imaga i larve mogu da гnКčКjnije oštete listove i НК НoveНu Нo РoloЛrstК. PojeНine vrste su oгЛiljne štetočine u šumКrstvu. Chrysomela populi Linnaeus, 1758 imК trКnspКleКrktičko rКsprostrКnjenje i prisutna je u velikom delu Evrope. Hrani se biljkama familije SКliМКМeКe, i to nКjčešće vrstama rodova Populus L. (Populus alba L., P. tremula L.) i Salix L. U predelima sa umerenim tipom klime vrstК imК oЛično tri РenerКМije РoНišnje. Početkom prolećК imКРК se pКre i uЛrгo nКkon toРК ženkК polКže jКjК. JeНnК ženkК može НК položi po više stotinК 323 jКjК, kojК rКsporeНjuje u РomiliМe nК nКličju listК. Posle jeНne Нo Нve neНelje iг jКjК se iгležu lКrve. LКrve koje se СrКne listovimК moРu НК iгКгovu oгЛiljnu štetu nК ЛiljkКmК. Nakon oko tri nedelje larve se ulutkavaju. StКНijum lutke trКje oko Нve neНelje. Početkom leta pojavljuje se prva generacija imaga. Imaga se hrane listovima, a potom pare, tako da se krajem leta formira druga generacija adulata. Imaga druge generacije se ponovo pare i osnivКju treću РenerКМiju imКРК. ImКРК treće РenerКМije nКstКvljКju НК se, гКvisno oН uslovК, СrКne ЛiljkКmК tokom jeseni. NКkon toРК se гКvlКče u pukotine kore НrvećК ili ispoН opКloР lišćК i tu preгimljuju. TrećК РenerКМijК imКРК Нostiže polnu гrelost sleНeće РoНine (Živojinović, 1958). Sl. 362 – OštećenjК listovК Populus sp. koje prouzrokuju imaga (levo) i larve (desno) vrste Chrysomela populi Linnaeus, 1758. Tokom povoljnih godina Chrysomela populi Linnaeus, 1758 može НК НostiРne veliku Лrojnost, pК postКje oгЛiljnК štetočinК topolК i vrЛК. LКrve moРu potpuno НК iгРriгu listove ostКvljКjući sКmo РlКvne nerve, Нok imКРК prКve rupičКstК oštećenjК (Sl. 362). Tokom veРetКМionoР perioНК ЛiljКkК НolКгi Нo više uгКstopniС РoloЛrstК jer vrstК ima tri generacije tokom godine, tКko НК se insekti prКktično kontinuКlno СrКne. NКpКНnute Лiljke su fiгiološki slКЛe i poНložne nКpКНu НruРiС štetočinК. ГЛoР preusmeravanja i kompenzacije resursa u druge vitalne funkcije, biljke ne uspevaju da formiraju tokom zime dovoljno debeo sloj kore, te mogu lako da promrznu. Insekti su poseЛno česti u rКsКНniМimК i nК plКntКžКmК topole i vrЛe. SuгЛijКnje se vrši meСКničkim merКmК, Сemijskim i Лiološkim prepКrКtimК (PlКvšić, 1958). Morfološki i u poРleНu životnoР МiklusК i štetnosti vrsta Chrysomela tremula Fabricius, 1787 je sličnК vrsti C. populi Linnaeus, 1758. Često se nК jeНnom lokКlitetu sreću populКМije oЛe vrste. 324 Chrysomela populi Linnaeus, 1758 je НostК čestК vrstК nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj gori. Javlja se na topolama i vrbama oko Bare i u Лliгini reke DunКv koН Fruške Рore. Jedinke su hvatane od 2003-2010. РoНine, Кli nijeНnom nije Лilo uočeno НК su se insekti jКvljКli u velikom Лoju ili НК su pričinjКvКli nekК гnКtnijК oštećenjК. NКjveći Лroj jeНinki (oko desetak primeraka) je sakupljen u mКju 2004. РoНine koН KrčeНinК, Лliгu DunКvК sК Populus alba L. JeНino tКНК su uočene i lКrve nК listovimК, Кli oštećenjК listovК su ЛilК lokКliгovКnК nК oНreНjenim НelovimК krošnje jeНnoР НrvetК. NК OЛeНskoj ЛКri je vrstК СvКtКnК sporКНično. Chrysomela vigintipunctata Scopoli, 1763 je distribuirana u oblasti Palearktika. Zastupljena je u velikom delu Evrope. Imaga i larve se hrane vrstama roda Salix L. U oЛlКstimК sК umerenom klimom postoje Нve РenerКМije РoНišnje. AНulti koji su preгimili pare se tokom prolećК. ŽenkК polКže jКjК nК nКličju listovК. NКkon Нve neНelje iг jКjК se iгležu lКrve, koje počinju НК se СrКne listovimК Лiljke. Kroг Нve Нo tri neНelje lКrve se ulutkКvКju, К potom je potreЛno još oko neНelju-Нve НК se kompletirК rКгviće. Početkom letК iгlКгi prvК РenerКМijК imКРК. ImКРК se СrКne i ponКvljКju Мiklus rКгvićК, tКko НК se НruРК РenerКМijК imКРК formirК početkom jeseni. DruРК РenerКМijК imКРК preгimljКvК i Нostiže polnu гrelost sleНeće РoНine nК proleće. Sl. 363 – OštećenjК kojК prave imaga (levo) i larve vrste Chrysomela vigintipunctata Scopoli, 1763 na biljci Salix sp. (desno) (http://www.ipmimages.org). LКrve se СrКne epiНermisom nКličjК listovК i meгofilom, Нok imКРК nКРriгКju listove počev oН oЛoНnoР НelК (Sl. 363). KКНК se pojave u velikom broju insekti mogu da НoveНu Нo РoloЛrstК Лiljke. GrКНКМijК ove vrste je гКЛeleženК oН 1998-2000. godine u 325 МentrКlnim НelovimК SrЛije (MiСКjlović, 2008). SuгЛijКnje se vrši meСКničkim, Сemijskim i Лiološkim sreНstvimК. VećinК prikupljeniС primerКkК je sК OЛeНske ЛКre. Nekoliko insekКtК je uСvКćeno blizu Dunava sa Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (Rosaceae), koja ne spada u biljke СrКniteljke. Insekti su Лili loМirКni nК МvКsti i možНК su se СrКnili polenom. NК OЛeНskoj bari ova vrsta nije naročito često pronКlКženК. JeНino je tokom КprilК 2009. РoНine uočenК većК Лrojnost insekКtК nК jeНnom iгolovКnom stКЛlu Salix alba L. Imaga i larve su iгКгvКli гnКčКjnije oštećenje listovК, nКročito u Рornjem Нelu krošnje. Vrste roda Phratora Chevrolat, 1837 su speМijКliгovКne гК isСrКnu pretežno biljkama familije Salicaceae (Populus spp. i Salix spp.), a redje se hrane vrstama familije Fagaceae (Alnus spp.). Vrste ovoР roНК se smКtrКju гК jeНne oН nКjoгЛiljnijiС štetočinК SКliМКМeКe u šumКrstvu unutКr familije Chrysomelidae. Pod povoljnim uslovima brojnost može НК im se nКРlo povećК i tКНК moРu НК iгКгovu velikК oštećenjК nК stКЛlimК poРotovo mlКНiС ЛiljКkК. Nekoliko štetniС vrstК ovoР roНК se sreće u SrЛiji: Phratora tibialis (Suffrian, 1851), P. vitellinae (Linnaeus, 1758) i P. vulgatissima (Linnaeus, 1758). ImКju nКjčešće Нve РenerКМije tokom РoНine. Phratora vitellinae (Linnaeus, 1758) naseljava oblast Holarktika. Rasprostranjena je u velikom delu Evrope. Jedinke se hrane vrstama rodova Populus L. i Salix L. Postoje Нve Нo tri РenerКМije РoНišnje. NКkon preгimljКvКnjК imКРК se pojКvljuju početkom prolećК. U velikom Лroju se СrКne listovimК ЛiljКkК, К potom se pКre. ŽenkК polКže Нo 300 jКjК nК nКličju listК. JКjК su prКvilno rКsporeНjenК u reНove, К oko 20 jaja se nalazi u РomiliМi. LКrve se nКkon iгleРКnjК гКНržКvКju u Рrupi i intenгivno se СrКne listovimК. UlutkКvКnje se vrši u гemljištu, К stКНijum lutke trКje oko Нve neНelje. ImКРК se pojКvljuju početkom letК. HrКne se ivičnim i sreНišnjim Нelom listova i izdancima. Nakon Нve neНelje imКРК postКju polno гrelК. Opet se pКre tКko НК se trećК РenerКМijК formirК krКjem letК ili u jesen. Ako su klimКtski uslovi poРoНni formirК se i trećК РenerКМijК. ImКРК posleНnje РenerКМije preгimljuju u šumskoj stelji, К nК proleće se СrКne i pКre (MiСКjlović, 2008). 326 Sl. 364 – Imaga (levo) i larve vrste Phratora vitellinae (Linnaeus 1758) (Нesno) oštećuju listove i izdanke na biljci Salix sp. (http://www.ni.is). KКrКkteristično je НК se ovК vrstК oЛično jКvljК u velikoj brojnosti. Umereno hladne i suve гime, kКo i toplК prolećК poРoНuju nКРlom povećКnju populКМijК. Veliku štetu pričinjКvК u rКsКНniМimК i kulturКmК topole i vrЛe. ГК krКtko vreme imКРК i lКrve moРu da dovedu do defoliacije stabala (Sl. 364). Mlade Лiljke, koje su češće nКpКНnute, moРu potpuno НК se sКsuše. PojeНine СiЛriНne vrste topolК i vrЛК su mКnje poНložne nКpКНu insekКtК. ГК suгЛijКnje ove vrste se koriste meСКničkК, СemijskК i ЛiološkК sreНstvК (Urban, 2006). Plagiosterna aenea (Linnaeus, 1758) je pКleКrktičkК vrstК kojК je rКsprostrКnjenК u većem Нelu Evrope. Insekti se СrКne vrstКmК roНovК Alnus Mill., Betula L. (Betulaceae), Corylus L. (Corylaceae), Crataegus L. (Rosaceae) i Vitis L. (Vitaceae). Postoje dve РenerКМije РoНišnje u preНelima sa umerenim tipom klime. Imaga koja su prezimela se pojКvljuju u proleće. NКkon pКrenjК ženkК polКže jКjК. LКrve se СrКne nekoliko neНeljК, К potom se ulutkavaju. Imaga prve generacije se razvijaju sredinom leta. Imaga druge generacije se pojavljuju krajem leta, hrane se oko mesec dana, a potom prezimljuju. U proleće imКРК НruРe РenerКМije postКju polno гrelК, pКre se i time гКvršКvКju svoj životni Мiklus. ImКРК i lКrve oštećuju listove ЛiljКkК. LКrve prКve rupičКstК oštećenjК (Sl. 365). U velikoj brojnosti ovК vrstК može Лiti štetnК. ГК suгЛijКnje se koriste meСКničke, Сemijske i Лiološke mere. 327 Sl. 365 – Plagiosterna aenea (Linnaeus, 1758) imago (levo) i larva (desno) na listovima Alnus sp. (http://www.biolib.cz). Podfamilija Galerucinae obuhvatК vrste koje su pretežno speМijКliгovКne u isСrКni. Oko 60% vrsta su oligo- i monofКРi, К oko 40% čine polifКРne vrste. VećinК se СrКni ЛiljkКmК klКse MКРnoliopsiНК, К nešto mКnji Лroj vrstКmК LiliopsiНК. HrКne se гeljКstim, žЛunКstim ili НrvenКstim ЛiljkКmК, uključujući tu i krošnje НrvećК. AНulti se СrКne гelenim НelovimК ЛiljКkК i polenom, Нok su lКrve riгofКРne, mineri listovК ili žive sloЛoНno. Brojne vrste su štetočine u poljoprivreНi i šumКrstvu. Agelastica alni (Linnaeus, 1758) je rasprostranjena u oblasti Palearktika. Ovo je jeНinК vrstК roНК kojК je гКstupljenК u većem Нelu Evrope. U Aгiji se sreće poНvrstК Agelastica alni orientalis BКlв, 1878. VrstК je oliРofКРnК. NКjčešće se СrКni ЛiljkКmК roda Alnus L., Betula L. (Betulaceae), Corylus L. (Corylaceae), Tilia L. (Malvaceae), Populus L. i Salix L. (Salicaceae). Postoji jedna generacija tokom godine. Imaga se pojКvljuju početkom prolećК. HrКne se listovimК, НelovimК МvКsti i polenom. NКkon pКrenjК ženkК polКže po nekoliko stotinК jКjК nК nКličju listovК. JКjК su РrupisКnК po više oН 50 u РomiliМe. LКrve koje se iгleРu rupičКsto nКРriгКju listove (Sl. 366). SreНinom letК lКrve se povlКče u гemljište, РНe se ulutkКvКju. StКНijum lutke trКje oko 10 НКnК. PreН kraj leta se pojavljuju imaga. Ova nova imКРК se neko vreme СrКne u krošnjКmК НrvećК, К potom se povlКče u šumsku stelju ili nК neko НruРo skrovito mesto РНe preгimljuju. ImКРК u proleće Нostižu polnu гrelost i pКre se (Kolk & Starzyk, 1996). 328 Sl. 366 – OštećenjК listovК Alnus sp. koja prouzrokuju imaga (levo) i larve vrste Agelastica alni (Linnaeus, 1758) (desno) (http://www.ipmimages.org; http://www.zin.ru). Agelastica alni (Linnaeus, 1758) je pretežno štetočinК nК vrstКmК roНК Alnus L., РНe može НК НostiРne veliku Лrojnost. ImКРК i lКrve rupičКsto oštećuju listove. MoРu НК НoveНu Нo РoloЛrstК mlКНiС stКЛКlК ili Нo fiгiološkoР slКЛljenjК i smКnjenoР prirКstК stКrijiС. U SrЛiji se povremeno НešКvКju povećКnjК Лrojnosti ove vrste (MiСКjlović, 2008). MeСКničke, Сemijske i Лiološke mere se koriste za suzbijanje ove vrste. Galerucella lineola (Fabricius, 1781) je trКnspКleКrktičkК vrstК sК širokim rКsprostrКnjenjem u Evropi. ImКРК i lКrve se pretežno СrКne listovimК vrstК roНovК Salix L. i Populus L. (Salicaceae), ali i Alnus Mill. (Betulaceae), Corylus L. (Corylaceae) i pojeНiniС, pretežno гeljКstiС vrstК RosКМeКe. VrstК nКseljКvК vlКžnК stКništК. Postoje tri РenerКМije u toku РoНine. NКkon preгimljКvКnjК imКРК se pojКvljuju početkom prolećК. PКre se i ženkК polКže jКjК. LКrve koje se iгleРu hrane se listovima. Nakon ulutkavanja imКРК prve РenerКМije se pojКvljuju početkom letК. Ciklus se još НvК putК ponКvljК. ImКРК treće РenerКМije se pojКvljuju početkom jeseni, preгimljuju i polnu гrelost Нostižu sleНeće РoНine nК proleće. ImКРК i lКrve rupičКsto nКРriгКju listove (Sl. 367). Insekti oЛično nisu proЛlemКtični, Кli u retkim slučКjevimК moРu НК se pojКve u većoj Лrojnosti i tКНК u гnКtnoj meri moРu НК oštete Лiljke. VrstК se suгЛijК meСКničkim, Сemijskim i Лiološkim sreНstvimК. 329 Sl. 367 – Galerucella lineola (Fabricius, 1781) imago (levo) i larva (desno) na listovima Salix sp. rupičКsto oštećenim oН ove vrste (http://www.biopix.com). Vrsta je konstatovana samo na Obedskoj bari, mada je verovatno prisutna i uz DunКv poreН Fruške Рore. Jedinke su sakupljane sa Salix alba L., S. cinerea L. i Populus nigra L. U većem Лroju se jКvljКju u perioНu mКjК i junК. Nije uočeno НК insekti prКve гnКčКjniju štetu nК listovimК. Xanthogaleruca luteola (Müller, 1766) je rКsprostrКnjenК u pКleКrktičkoj oblasti. Naseljava veliki deo Evrope. Hrani se vrstama roda Ulmus L. (Ulmaceae). U predelima sК umerenom klimom postoje tri Нo četiri РenerКМije tokom РoНine. NКkon preгimljКvКnjК imКРК se СrКne i pКre. ŽenkК polКže po više stotinК jКju nК nКličju listovК. JКjК su rКsporeНjenК u РomiliМe, po oko 25 u jeНnoj РomiliМi. Posle neНelju НКnК iгležu se lКrve koje se СrКne tkivom listК iгmeНju nerКvК (Sl. 368). UlutkКvКnje se vrši u pukotinКmК kore НrvetК ili u гemljištu. ImКРК prve РenerКМije se pojКvljuju početkom letК. Ciklus rКгvićК se ponКvljК još НvК Нo tri putК. ImКРК posleНnje РenerКМije preгimljuju nК skrovitim mestimК, К pojКvljuju se ponovo u proleće sleНeće РoНine. Sl. 368 – Xanthogaleruca luteola (Müller, 1766) – imago (levo) i larve (desno) izazivaju oštećenjК nК ЛiljkКmК roНК Ulmus L. (http://imfc.cfl.scf.rncan.gc.ca/accueil-home- eng.html; http://www.ipmimages.org). 330 VrstК se jКvljК kКo štetočinК rКгličitiС vrstК ЛrestovК u šumКmК. LКrve nКРriгКju listove, Нok imКРК prКve prКvilnК rupičКstК oštećenjК. Oštećeni listovi se suše, К pri jКčem nКpКНu НolКгi Нo РoloЛrstК čitКvoР stКЛlК. Tokom povoljniС klimКtskiС perioНК populКМije ove vrste se Лrгo i nКРlo povećКvКju. NКpКНnute Лiljke imКju smКnjeni prirКst i postКju poНložne nКpКНu НruРiС štetočinК. SuгЛijКnje se vrši prskКnjem, orošКvКnjem i гКmКРljivКnjem Сemijskim i Лiološkim insektiМiНimК (MiСКjlović, 2008). 9.2 Vrste značajne u poljoprivredi CСrвsomeliНКe, kКo jeНnК oН nКjvećiС fitofКРniС fКmilijК insekКtК, imКju veliki гnКčКj u poljoprivredi. Pripadnici ove familije se hrane gotovo svim delovima biljaka. NКjveći Лroj vrstК se СrКni listovimК, гelenim НelovimК stКЛljikК i НelovimК МvetovК, Нok mКnji Лroj u isСrКni koristi semenК i ploНove ЛiljКkК. LКrve pojeНiniС vrstК žive poН гemljom i moРu НК oštećuju korenov sistem. CСrвsomeliНКe se jКvljКju kКo štetočine rКгličitiС voćКrskiС i povrtКrskiС kulturК, žitКriМК, inНustrijskoР, lekovitoР i ukrКsnoР ЛiljК. UРlКvnom ne oštećuju suve i mrtve Нelove ЛiljКkК (iгuгimКjući BruМСiНКe kКo posebnu familiju), tako da medju njima nema vrsta koje se hrane odrvenjenim tkivima, suvim listovimК, Лiljnim vlКknimК ili sklКНištenim proiгvoНimК (semenimК, ЛrКšnom, suvim voćem i povrćem i sl.). Veliki Лroj se СrКni ЛiljkКmК koje se u poljoprivreНi tretirКju kКo korovi. PojeНine vrste su vektori гК rКгličite Рljivične, ЛКkterijske i virusne Лolesti ЛiljniС kulturК. Neke vrste se normКlno ne jКvljКju kКo štetočine, Кli poН oНreНjenim povoljnim sreНinskim uslovimК moРu НК se Лrгo nКmnože i НК pričine гnКčКjnijК oštećenjК nК РКjenim ЛiljkКmК. U ovom poРlКvlju je НКt preРleН nКjгnКčКjnijiС vrstК koje se jКvljКju kКo štetočine u poljoprivreНi u SrЛiji. Neke oН njiС su konstКtovКne i nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. Vrste Aphthona euphorbiae (Schrank, 1781) i A. flaviceps Allard, 1859 imaju sličnu ЛioloРiju, rКsprostrКnjenje i oЛe se vrste jКvljКju kКo štetočine lКnК, te se ovНe 331 гКjeНno oЛrКНjuju (Sl. 369). NКseljКvКju pКleКrktičku oЛlКst, К nК istoku se nКlКгe Нo centralnih delova Azije. Aphthona euphorbiae (Schrank, 1781) je prisutnК u čitКvoj Evropi, dok se A. flaviceps Allard, 1859 jКvljК u južnim, istočnim i juРoistočnim delovima Evrope. A. flaviceps Allard, 1859 preferirК toplijК stКništК. OЛe vrste su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК (Chenopodiaceae, Linaceae, Poaceae, Rosaceae, BrКssiМКМeКe). MoРu НК prКve neгnКtnu štetu nК nekim vrstКmК voćК, povrćК i žitКriМКmК. MeНjutim, u prenКmnoženju se jКvljКju kКo štetočine Linum usitatissimum L. (lana) (Luca et al., 1990). Nakon prezimljavanja imКРК se početkom prolećК СrКne rКгličitim Нivljim ili РКjenim ЛiljkКmК. KКНК kulturК lКnК počnr НК se rКгvijК insekti prelКгe nК nju. NКkon pКrenjК ženkК polКže 1-3 jКjetК nК površini гemljištК Лliгu ЛiljКkК СrКniteljki. Tokom životК ženkК može НК položi oko 300 jaja. Posle 11-25 НКnК iг jКjК se iгležu lКrve. LКrve se СrКne korenjem lКnК. RКгviće lКrve trКje 26-29 dana. Pupacija se takodje odvija u zemlji. Stadijum lutke traje 15-20 dana. Nova generacija imaga se pojavljuje krajem juna ili u julu. Ova imaga nКstКvljКju НК se СrКne lКnom, К preН krКj letК ili početkom jeseni trКže poРoНno mesto гК preгimljКvКnje. HiЛernКМijК se nКjčešće oНvijК u lisnoj stelji nК oЛoНu lišćКrskiС šumК (Palii, 1961). Sl. 369 – Imago vrsta Aphthona euphorbiae (Schrank, 1781) (levo) i A. flaviceps Allard, 1859 (desno) (http://www.koleopterologie.de). Imaga se hrane listovima i stabljikama biljaka, dok su larve rizofagne. Imaga prave nКjveću štetu. PrКve rupičКstК oštećenjК nК kotileНonimК kliМe, listovimК, uništКvКju veРetКtivne vrСove lКnК, К nКkon sušenjК listovК prelКгe nК isСrКnu НelovimК stКЛljike. ImКРК se u većem Лroju pojКvljuju tokom topliС i suviС prolećК, kКНК moРu гК nekoliko НКnК НК unište čitКve površine poН lКnom. U vreme pojКve lКrvi Лiljke su Нovoljno rКгvijene НК iС štetК koju lКrve prКve nК korenovimК ne uРrožКvК. ImКРК su vektori 332 pojeНiniС РljivičniС, ЛКkterijskiС i virusniС Лolesti, sК simptomimК antraknoze i fuгКrioгe. ImКРК НoЛro lete i često moРu НК prelКгe sК jeНne nК НruРu pКrМelu (Kryzhanovskii, 1974). ReРulisКnje Лrojnosti oviС insekКtК se vrši rКгličitim КРroteСničkim i Сemijskim merКmК. Često se гКprКšivКnje vrši komЛinКМijom funРiМiНК i insekticida. S obzirom na to da se lan slabije gaji u Srbiji, ove vrste insekata su kod nas od manjeg ekonomskoР гnКčКjК (Nonveiller, 1960c). Chaetocnema aridula (Gyllenhal, 1827) je trКnspКleКrktičkК vrstК. RКsprostrКnjenК je u čitКvoj Evropi, meНiterКnskoj reРiji, MКloj Aгiji, oЛlКsti oko Kavkaza, na istoku ide do centralnih delova Azije i ima je u Рotovo čitКvom SiЛiru. ImКРК i lКrve se СrКne rКгličitim vrstКmК ЛiljКkК fКmilije PoКМeКe (Agropyron spp., Bromus spp., Dactylis spp., Elytrigia spp., Festuca spp., Panicum spp., Phalaris spp., Poa spp., itd.) . Izmedju ostalog, koriste u ishrani različite vrste žitКriМК (Hordeum vulgare L., Avena sativa L., Secale cereale L., Triticum aestivum L., Zea mays L.). Postoji jeНnК РenerКМijК РoНišnje. PreгimljКvКnje se vrši u stКНijumu imКРК. Početkom prolećК preгimelК imКРК iгlКгe iг perioНК СiЛernКМije i počinju НК se СrКne. Ženke oЛično polno sКгrevКju sК početkom prolećК, Кli гКvisno oН temperКturniС uslovК tokom letК pretСoНne РoНine, moРu НК НostiРnu polnu гrelost i početkom septemЛrК. KrКjem prolećК ženkК polКže jКjК pri osnovi stКЛljike, reНje u pКгuhu listova ili u zemlji pored biljke СrКniteljke. LКrve se pojКvljuju u priroНi krКjem prolećК ili početkom letК. UЛušuju se u stКЛljike ЛiljКkК. SreНinom letК lКrvК se metКmorfoгirК u lutku. UlutkКvКnje se НešКvК u komoriМКmК u гemljištu. StКНijum lutke traje oko 20 dana. Do kraja leta u prirodi se pojКvljuje novК РenerКМijК imКРК. OvК imКРК preгimljuju u гemljištu i ponovo se pojКvljuju nК proleće sleНeće РoНine (GrupК КutorК, 1962). Sl. 370 – ŠtetК nК listovimК Triticum aestivum L. koju izaziva vrsta Chaetocnema aridula (Gyllenhal, 1827) (http://www.komora.hr). 333 ImКРК se СrКne pКrenСimskim tkivom listovК, Нok se lКrve nКkon iгleРКnjК uЛušuju u stКЛljike ЛiljКkК, oЛično u preНelu ispoН prve internoНije. LКrve uništКvКju veРetКtivne vrСove i гКčetke klasova. Napadnute biljke imaju usporen rast i slabiji prinos (Sl. 370). AНulti i lКrve često miРrirКju sК jeНne nК НruРu oЛrКНivu površinu, К moРu НК se СrКne i Лrojnim vrstКmК livКНskiС PoКМeКe. VrstК se tretirК kКo oгЛiljnК štetočinК u severnim, srednjim i juРoistočnim НelovimК Evrope i НelovimК SiЛirК u Rusiji. SuгЛijКnje insekКtК se nКjčešće vrši Лiološkim insektiМiНimК. Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) je rasprostranjena u oblasti Palearktika. Zastupljena je u velikom delu Evrope. Vrsta se hrani pretežno ЛiljkКmК fКmilije Chenopodiaceae. JКvljК se kКo jeНnК oН nКjгnКčКjnijiС štetočinК Beta vulgaris L. (šećerne repe), Кli nКpКНК i НruРe РКjene Лiljke ove fКmilije, kКo što je nК primer vrstК Spinacia oleracea L. (spКnКć). HrКni se i korovskim vrstama rodova Atriplex L., Chenopodium L. i Salicornia L. (Nonveiller, 1960c). Postoji jedna generacija tokom godine. Imaga se nКkon preгimljКvКnjК pojКvljuju početkom prolećК. HrКne se i pКre u ovom perioНu. ŽenkК polКže jКjК u гemljište. LКrve žive poН гemljom i hrane se korenovima biljaka СrКniteljki, Кli ne pričinjКvКju гnКtnije štete koje Лi se oНrКžКvКle nК prinose ЛiljniС kulturК. UlutkКvКnje se tКkoНje oНvijК u гemljištu. NovК РenerКМijК imКРК se formirК sredinom ili krajem leta (Ghadiri, 1990). PrezimljКvКnje se vrši nК trКvnim i гКkorovljenim terenimК u Лliгini oЛrКНiviС površinК. Sl. 371 – RupičКstК oštećenjК nК listovimК Beta vulgaris L. koja prave imaga Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) (foto: B. D. GКvrilović). 334 NКjveće štete pričinjКvaju imaga, koja se hrane listovima gajenih biljaka, dok je riгofКРni tip isСrКne lКrvi oН mКnjeР гnКčКjК (Sl. 371). VrstК je nКjopКsnijК početkom prolećК, kКНК imКРК moРu НК oštete kotileНone kliМe i listove mlКНiС ЛiljКkК i НК НoveНu Нo njiСovoР sušenjК. Topli i suvi periodi pogoduju razvoju ovog insekta. Nova generacija imaga koja se formira pred kraj leta se takodje intenzivno hrani listovima biljnih kultura, Кli ЛКr u slučКju šećerne repe ne može НК pričini гnКtniju štetu. UРlКvnom nije potreЛno vršiti poseЛno tretirКnje ЛiljКkК insektiМiНimК protiv ove vrste insektК. SuгЛijКnje se može vršiti гКprКšivКnjem Сemijskim insektiМiНimК (Sekulić et al., 2002). VrstК je prikupljenК nК OЛeНskoj ЛКri, Кli je imК i nК Fruškoj Рori. Široko je rasprostranjena u celoj Srbiji. Sakupljana je sa vrsta rodova Persicaria (L.) Mill., Rumex L. (Polygonaceae), Chenopodium L. (Chenopodiaceae) i Amaranthus L. (Amaranthaceae). Hvatana je i sa gajenih biljaka Beta vulgaris L. i Spinacia oleracea L. Insekti su se oЛično jКvljКli u velikom Лroju nК jeНnoj ЛiljМi. Listovi ЛiljКkК su često Лili sitasto izgrickani. Longitarsus parvulus (Paykull, 1799) je distribuiran u oblasti Palearktika. Na istoku se pružК Нo МentrКlniС НelovК Aгije. PrisutКn je u čitКvoj Evropi. Insekti su polifКРi i СrКne se ЛiljkКmК rКгličitiС fКmilijК. ГКjeНno sК vrstКmК Aphthona euphorbiae (Schrank, 1781) i A. flaviceps Allard, 1859 jКvljК se kКo štetočinК Linum usitatissimum L. (lКnК). Životni Мiklus i štetnost su slični kКo koН Нve spomenute vrste roНК Aphthona Chevrolat, 1842. Psylliodes attenuatus (Koch, 1803) imК trКnspКleКrktičko rКsprostrКnjenje. VrstК je гКstupljenК u Рotovo čitКvoj Evropi. Insekti se СrКne ЛiljkКmК fКmilijК Cannabidaceae i UrtiМКМeКe. JКvljКju se kКo štetočine konoplje (Cannabis sativa L.) i hmelja (Humulus lupulus L.). Postoji jedna generacija tokom godine. Nakon prezimljavanja imaga se pojКvljuju početkom prolećК. HrКne se rКгličitim vrstКmК roНК Urtica L., a posle mogu da predju na gajene vrste, tj. na konoplju ili hmelj (Cizej & Milevoj, 2007). Posle parenja ženkК u Нužem perioНu počinje НК polКže jКjК. Tokom svoР životК jeНnК ženkК može НК položi preko 300 jКjК. JКjК se polКžu u гemljištu nК oko 8 Мm НuЛine. Posle 6-20 dana, oЛično preН krКj prolećК ili početkom letК, iг jКjК se iгležu lКrve. LКrve se СrКne korenjem biljaka hraniteljki. Postoje tri larvena stupnja. Nakon 21-42 dana dolazi do ulutkavanja. Stadijum lutke traje 6-34 dana. Nova generacija imaga se pojavljuje 335 sredinom ili krajem leta. Ova nova imaga se hrane listovima i semenom biljaka. Imaga preгimljКvКju nК skrovitim mestimК, ispoН lišćК ili u pukotinКmК kore НrvetК (Dmitriev, 1935). Sl. 372 – Imaga vrste Psylliodes attenuatus (Koch, 1803) i rupičКstК oštećenjК kojК onК naprave na listovima Humulus lupulus L. (http://www.chizatec.cz/ochrana_drepcik.htm). ImКРК se СrКne listovimК, stКЛljikКmК i semenom, К lКrve pretežno korenjem ЛiljКkК СrКniteljki. ImКРК rupičКsto iгРriгКju listove, kotileНone kliМe i Нelove stКЛljike (Sl. 372). NКjveću štetu moРu НК nКprКve nК početku veРetКМione seгone Лiljne kulture, kКНК moРu potpuno НК je unište, tКko НК je potreЛno iгvršiti ponovno sejКnje. U slučКju konoplje, oštećujući Лiljku moРu НК smКnje rКгvoj vlКkКnК i prinos semenК. ImКРК kojК se rКгvijКju krajem leta nagrizaju nezrelo seme biljaka. Larve se hrane adventivnim i centralnim korenom, Кli moРu НК oštete i stКЛljiku. OštećenjК kojК prКvi lКrveni stКНijum su oН mКnjeР ekonomskoР гnКčКjК. ГК rКгvoj ovoР insektК nКjvКžniji fКktori su temperКturК i vlКžnost vКгНuСК i гemljišta. Kontrolne mere podrazumevaju upotrebu djubriva, koje uЛrгКvК rКгvoj kliМe i korišćenje insektiМiНК, ukoliko je Лrojnost insekКtК veomК visokК. Postoje i sorte konoplje i СmeljК koje su reгistentne nК nКpКН ove vrste štetočine (Bychko & Kurilenko, 1982). Psylliodes chrysocephalus (Linnaeus, 1758) je rasprostranjen u zapadnom delu Palearktika, a na istoku se nalazi do centralnih delova Azije. Insekti se hrane biljkama fКmilije BrКssiМКМeКe. MoРu НК se jКve kКo štetočine rКгličitiС povrtКrskiС kulturК, pri čemu je nКjгnКčКjnijК štetК koju prКve nК Brassica napus L. (uljanoj repici). Postoje 336 jeНnК Нo Нve РenerКМije tokom РoНine. Posle preгimljКvКnjК, u rКno proleće, imКРК počinju intenгivno НК se СrКne. PКrenje i polКРКnje jКjК se oНvijКju otprilike sreНinom prolećК. ŽenkК jКjК polКže u гemljište u Лliгini ЛiljКkК СrКniteljki ili u pКгuСu lisniС гКlistКkК. Tokom životК ženkК je u stКnju НК položi oko 100 jКjК. LКrve su mineri listovК i stКЛljikК. PupКМijК se oНvijК u komoriМКmК u гemljištu. NovК РenerКМijК imaga se pojКvljuje početkom letК, К ukoliko postoje Нve РenerКМije РoНišnje onНК se НruРК РenerКМijК formirК početkom jeseni. PreгimljКvКnje se vrši u stКНijumu imКРК (AlforН, 1979). Sl. 373 – OštećenjК koje prКve imКРК (levo) i larve (desno) vrste Psylliodes chrysocephalus (Linnaeus, 1758) na biljci Brassica napus L. (http://www.inra.fr/hyppz). ImКРК prКve kКrКkterističnК ovКlnК rupičКstК oštećenjК nК listovimК (Sl. 373). LКrve prave galerije tunela u listovima, peteljkКmК i stКЛljikКmК. Insekti se oЛično nК početku sezone hrane divljim i korovskim biljkama Brassicaceae, a kasnije, kada se razviju biljne kulture, moРu НК preНju i nК njiС. NКjštetniji je lКrveni stКНijum, jer nКpКНК mlКНe Лiljke, dovodi do njihovog slabljenja i izaziva otkidanje peteljki (Williams & Carden, 1961). VrstК ne preНstКvljК гnКčКjniju štetočinu u SrЛiji, jer ne prКvi veću štetu i sporКНično se jКvljК. SuгЛijКnje se vrši КРroteСničkim merКmК, К insektiМiНi se upotreЛljКvКju sКmo kada je brojnost insekata veoma velika (Grupa autora, 1962). Cassida nobilis Linnaeus, 1758 nКseljКvК oЛlКst PКleКrktikК. PrisutnК je u većem delu Evrope. Insekti se hrane biljkama familija Asteraceae, Chenopodiaceae i Caryophyllaceae. MoРu НК se u većem Лroju jКve nК pojedinim biljnim kulturama, u SrЛiji pre sveРК nК šećernoj repi (Beta vulgaris L.). Tokom godine postoje dve РenerКМije. ГК Мiklus rКгvićК oН jКjetК Нo imКРК potreЛno je 30-50 dana. Imaga se nakon 337 preгimljКvКnjК pojКvljuju u priroНi početkom ili sreНinom prolećК. HrКne se rКгličitim divljim vrstama biljaka, a mogu da predju i na biljne kulture (Fedorenko, 2006). Nakon pКrenjК ženkК polКže 2-16 jКjК i oЛlКže iС ЛeličКstim mukusom koji se Лrгo stvrНne, tКko НК se formirК poluproгirni film preko jКjК. ŽenkК nКstКvljК НК polКže jКjК Нo krКjК prolećК. Tokom svoР životК jeНnК ženkК je u stКnju НК položi oko 200 jКjК. NКkon oko neНelju НКnК iг jКjК se iгležu lКrve. LКrve se СrКne listovimК ЛiljКkК i prožНrljivije su oН imaga. Nakon 15-25 dana larve se ulutkavaju. Stadijum lutke traje 5-8 dana. Prva РenerКМijК imКРК se formirК početkom ili sreНinom letК. OvК novК imКРК polnu гrelost Нostižu гК oko 10-15 dana. Druga generacija imaga se pojavljuje krajem leta. PreгimljКvКnje se vrši ispoН opКloР lišćК i НruРoР ЛiljnoР mКterijКlК, oЛično nК oЛoНimК šumК ili u žЛunКstoj veРetКМiji (Matis, 1970, 1971). Sl. 374 – RupičКstК oštećenjК listovК Beta vulgaris L. koja formiraju imaga vrsta Cassida nobilis Linnaeus, 1758 i C. nebulosa Linnaeus, 1758 (http://www.kwschina.com/aw/KWS/china/~nsc/Sugar_beet). ImКРК i lКrve oštećuju listove pojeНiniС РКjeniС ЛiljКkК. ImКРК prКve rupičКstК oštećenjК, Нok se lКrve СrКne meгofilom sК Нonje strКne listovК sve Нo epiНermisК КНКksijКlne strКne (Sl. 374). Listovi НoЛijКju ЛeličКst proгirКn iгРleН. NКjvećК oštećenjК insekti prКve tokom letК. UsleН nКpКНК prinosi i prirКst korenК šećerne repe moРu НК budu znatno smanjeni. Najbolja metoda za regulisanje brojnosti populacija ove vrste preНstКvljК uništКvКnje korovskiС ЛiljКkК koje su РlКvnК СrКnК ovoj vrsti nК početku seгone. TeСnike koje pružКju optimКlne uslove гК rКst moРu НК povećКju tolerКnМiju РКjeniС ЛiljКkК nК nКpКН insekКtК. U retkim slučКjevimК neopСoНno je гКprКšivКnje 338 hemijskim insekticidima. U Srbiji se brojnost populacija ove vrste uРlКvnom oНržКvК nК niskom nivou, tКko НК se retko kКН jКvljК kКo гnКčКjnijК štetočinК. Cassida nebulosa Linnaeus, 1758 imК sličКn životni Мiklus i СrКni se istim Лiljnim vrstКmК kКo i C. nobilis Linnaeus, 1758. I ovК vrstК može НК pričinjКvК mКnje štete nК šećernoj repi u SrЛiji. ГКštitК ЛiljКkК i suгЛijКnje se vrši isto kКo i koН pretСoНne vrste (Kokovikhin, 1972). Cassida nobilis Linnaeus, 1758 je konstКtovКnК nК OЛeНskoj ЛКri. UСvКćeno je svega nekoliko primeraka sa listova Silene latifolia Poiret. Vrsta je dosta retka ili se preko НКnК vešto krije u veРetКМiji jer je гК sКНК sКmo jeНnom ulovljenК. Entomoscelis adonidis (Pallas, 1771) je trКnspКleКrktičkК vrstК. IntroНukovКnК je u Severnu Ameriku. RКsprostrКnjenК je u čitКvoj Evropi. Vrsta je umereno kserofilna i preferirК suvК i lКkК гemljištК, u kojК ženkК može lКko НК položi jКjК. ČestК je u oЛlКsti stepК i šumostepК, Кli se jКvljК i nК većim nКНmorskim visinКmК Нo Кlpijske гone. VrstК se hrani biljkama familije Brassicaceae. U prirodi osnovne biljke hraniteljke su vrste rodova Sisymbrium L. i Adonis L. (uglavnom Adonis vernalis L.). Može НК se jКvi kКo štetočinК rКгličitoР povrćК i uljКne repiМe (Brassica napus L.). Postoji jedna generacija РoНišnje. PreгimljКvКnje se vrši u stКНijumu jajeta ili larve. Posle prezimljavanja, početkom prolećК, lКrve počinju НК se СrКne listovimК ЛiljКkК СrКniteljki. NКkon 10-30 НКnК oНlКгe u гemljište, РНe se ulutkКvКju. StКНijum lutke trКje oko 8-15 dana. Imaga počinju НК se СrКne oНmКС nКkon pojКvljivКnjК krКjem prolećК. ГК vreme veomК topliС perioНК tokom letК moРu НК гКpočnu НijКpКuгu. NКkon estivКМije, krКjem letК, oНnosno početkom jeseni, imКРК se pКre i ženkК polКže jКjК u гemljište. Tokom životК, jeНnК ženkК može НК položi 180-250 jaja. PrezimljКvКnje se vrši u Лiljnom mКterijКlu ili ispoН njega (Shvetsova, 1958). 339 Sl. 375 – Imaga vrste Entomoscelis adonidis (Pallas, 1771) se hrane listovima i delovima cvetova Brassica napus L. (http://www.zin.ru). Larve i imaga se hrane listovima i delovima cvetova biljaka (Sl. 375). NКjveću štetu pričinjКvКju imКРК. HrКne se НelovimК listК iгmeНju РlКvniС nerКvК. KrКjem letК se imКРК СrКne i semenimК i ploНovimК. Štete koje ovК vrstК pričinjКvК u SrЛiji su sporКНične i nisu oН većeР гnКčКjК (GrupК КutorК, 1962). SuгЛijКnje se vrši rКгličitim КРroteСničkim merКmК. UpotreЛК insektiМiНК гКprКšivКnjem je retko kКН potreЛnК (Brovdii, 1974). Gonioctena fornicata (Bruggemann, 1873) je rasprostranjena u delovima МentrКlne i istočne Evrope, u južnoj Evropi, Turskoj i oЛlКsti oko KКvkКгК. Moguće je НК je гКstupljenК i u severnim НelovimК Afrike. VrstК nКseljКvК pretežno stepskК i šumostepskК poНručjК. U SrЛiji se nКjviše jКvljК u VojvoНini. Insekti se СrКne vrstКmК rodova Medicago L. i Trifolium L., ali i nekim vrstama drugih rodova familije Fabaceae. Osnovne biljke hraniteljke su vrste Medicago sativa L. (lucerka) i M. lupulina L., ali se vrlo često sreće i nК Trifolium pratense L. koja se kod nas dosta gaji. Postoji jedna РenerКМijК РoНišnje. Tokom rКnoР prolećК, kКНК temperКturК preНje 10°C, imaga izlaze iz СiЛernКМije i uЛrгo počinju НК se СrКne listovimК ЛiljКkК. PКrenje se oНvijК sreНinom prolećК. ŽenkК polКže jКjК u РrupiМКmК oН 6-15 komada sa donje strane listova. Jedna ženkК je u stКnju НК položi Нo oko 1000 jКjК tokom svoР životК. Kroг oko nedelju dana iz jКjК se iгležu lКrve. LКrve se СrКne listovimК i stКЛljikКmК ЛiljКkК СrКniteljki. LКrveni stadijum traje 14-22 НКnК, nКkon čeРК se lКrve povlКče u гemljište, РНe se ulutkКvКju. Početkom letК pojКvljuje se novК РenerКМijК imКРК. OvК novК imaga se hrane tokom 340 МeloР letК, К početkom jeseni trКže poРoНno mesto гК preгimljКvКnje. PreгimljКvКnje se vrši u гemljištu nК НuЛini oН 5-25 cm. Sl. 376 – Imago vrste Gonioctena fornicata (Bruggemann, 1873) se hrani listovima Medicago sativa L. (http://www.linnea.it). Imaga i larve se hrane listovima, pupoljcima i stabljikama biljaka (Sl 376). U slučКju luМerke, jeНКn imКРo može НК u toku svoР životК ošteti 100-200 listova. Imaga su nКjštetnijК u prolećnom perioНu nКkon preгimljКvКnjК, Нok je novК generacija koja se formirК u leto mКnje opКsnК. IpКk, lКrve pričinjКvКju nКjveću štetu jer moРu НК se jКve u velikom Лroju. Osim što oštećuju Нelove Лiljke, tokom isСrКne kontКminirКju Лiljku fekalijama koje su tamne boje. Ovako kontaminirana lucerka je manje vrednosti kao stočnК СrКne. JКči nКpКНi ove vrste insektК moРu НК smКnje prinos гelene mКse prvoР otkosa lucerke za 30-50%. Napadnuta lucerka je manje hranljive vrednosti. Masovna pojava insekata se javlja tokom odredjenih godina, kada su vremenski uslovi pogodni, a temeperКturК se postepeno povećКvК tokom prolećК. SuгЛijКnje se vrši гКprКšivКnjem hemijskim insekticidima (Grupa autora, 1962). VrstК je čestК nК ЛiljkКmК roНovК Medicago L. i Trifolium L. i javlja se u celoj SrЛiji. NКlКženК je nК Лrojim loklitetimК nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. Insekti su sakupljani sa vrsta Lathyrus niger (L.) Bernh., Medicago sativa L., M. × varia Martyn, Trifolium hybridum L., T. pratense L. i T. repens L. U pojeНinim slučКjevimК listovi su Лili гnКtno oštećeni. Insekti se u nКjvećem Лroju pojКvljuju krКjem prolećК i početkom leta. 341 Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) vodi poreklo iz jugozapadnih delova Severne Amerike, ali danas ima kosmopolitsko rasprostranjenje. Vrsta je prisutna u Рotovo čitКvoj Evropi (Hsiao, 1982). Insekti se hrane vrstama roda Solanum L. (SolКnКМeКe), često nКpКНКjući ekonomski veomК гnКčКjne РКjene vrste, kКo što Solanum tuberosum L. (krompir), S. lycopersicum L. (paradajz) i S. melongena L. (plavi pКtliНžКn). U nКšim klimКtskim uslovimК postoje dve do tri generacije tokom godine. RКгvoj jeНne РenerКМije trКje oН 30 Нo 60 НКnК. TemperКturК je nКjvКžniji fКktor, koji utiče nК Лrгinu rКгvojК pojeНiniС stКНijumК u životnom Мiklusu ovoР insektК. ImКРК se pojКvljuju u priroНi početkom ili sreНinom prolećК. Polnu гrelost Нostižu nКkon perioНК isСrКne ili su je već НostiРli tokom jeseni prošle РoНine, pre preгimljКvКnjК. NКkon kopulКМije ženke oЛično polКžu 10-30 jКjК nК Нonjoj strКni listovК. JeНnК ženkК tokom svoР životК može НК položi i preko 800 jaja. Nakon oko nedelju-dve iz jaja izlaze larve. LКrve se СrКne listovimК i stКЛljikКmК ЛiljКkК. Postoje četiri lКrvenК stupnjК. ГК oko 20 НКnК lКrve prelКгe u гemljište, РНe se vrši ulutkКvКnje. StКНijum lutke trКje 10-20 dana. Imaga prve generacije se pojКvljuju početkom letК. DruРК РenerКМijК imКРК se formirК sreНinom ili preН krКj letК, К eventuКlno trećК tokom jeseni (Le Berre & Louveaux, 1980). U SrЛiji se trećК РenerКМijК oviС insekКtК retko jКvljК, iгuгetno tokom temperКturno povoljnih godina. Insekti dobro lete i lako se prebacuju sa jedne na drugu obradivu površinu. Sl. 377 – DefolijКМijК (levo) i pКrМijКlnК oštećenjК listovК krompirК kojК iгКгivК vrstК Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) (desno) (http://www.ipmimages.org). Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) se nКjčešće СrКni nКНгemnim НelovimК krompirК, Кli može НК se jКvi i kКo štetočinК plКvoР pКtliНžКnК, pКrКНКjгК i nekiС НruРiС 342 sroНniС ЛiljКkК. ImКРК i lКrve uništКvКju listove i stКЛljike (Sl. 377). MКsovnК pojКvК insekatК nК početku veРetКМionoР perioНК Лiljke može utiМКti nК РuЛitКk čitКvoР prinosК. Biološki i Сemijski oЛliМi гКštite ЛiljКkК su nКjčešće u upotreЛi. RКгličiti Лiološki КРensi se НКnКs koriste, počev oН preНКtorskiС insekКtК Нo entomopКtoРeniС РljivičniС i mikroЛiološkiС КРenКsК. Hemijski insektiМiНi se oЛično nКnose rКspršivКnjem ili zamagljivanjem. Razvijene su brojne hibridne vrste krompira koje pokazuju odredjeni stepen otpornosti na napade Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824). Tokom niza godina proučКvanja razvijen je veoma veliki broj postupaka i tehnika namenjenih za regulisanje brojnosti ovog insekta. Vrsta se danas rutinski prati kao sastavni deo kultivacije krompira i НruРiС sroНniС ЛiljКkК, te se ne smКtrК oгЛiljnom štetočinom (Sokolov, 1981). VrstК je nКlКženК nК velikom Лroju lokКlitetК nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. VrstК je čestК u Мeloj SrЛiji. LКrve i imКРК prКve гnКtnijК oštećenjК nКjviše nК Solanum tuberosum L. i u nКjvećem se Лroju moРu nКći nК poljimК krompirК ili u njiСovoj Лliгini. Utvrdjeno je da se hrane i divljom vrstom Solanum dulcamara L. Crioceris asparagi (Linnaeus, 1758) je originalno zastupljen u oblasti Palearktika. MeНjutim, vrstК je nКknКНno slučКjno introНukovКnК u rКгličite Нelove svetК, tКko НК danas ima kosmopolitsko rasprostranjenje. Imaga i larve se hrane biljkama roda Asparagus L. (Asparagaceae). Postoje Нve (u nКšim klimКtskim uslovimК) ili tri РenerКМije РoНišnje. NКkon preгimljКvКnjК imКРК se pojКvljuju početkom prolećК i гКpočinju НК se СrКne. Posle pКrenjК ženkК polКže jКjК nК vrСovimК listovК Лiljke. JeНnК ženkК tokom svoР životК može НК položi Нo oko 100 jКjК. LКrve se iгležu nКkon oko neНelju НКnК i oНmКС počinju НК se СrКne nКНгemnim НelovimК Лiljke СrКniteljke. LКrve prolКгe kroг četiri stupnjК u rКгviću koje traje oko 15-20 НКnК. UlutkКvКnje se vrši u komoriМКmК u гemljištu. StКНijum lutke trКje oko neНelju НКnК. Početkom letК pojКvljuje se prva generacija imaga. Druga generacija imaga se javlja krajem leta i ovi insekti prezimljuju. Prezimljavanje se odvijК ispoН suviС listovК, ispoН rКгličitoР НruРoР ЛiljnoР mКterijКlК ili u pukotinКmК kore stКЛКlК. NК proleće, kКНК nКstupe povoljni temperКturni uslovi imКРК prekiНКju perioН НijКpКuгe i nКstКvljКju životni Мiklus. Insekti imКju sposobnost letenja (Hodgson & Drost, 2007). 343 Sl. 378 – Imago Crioceris asparagi (Linnaeus, 1758) (levo) i oštećenjК kojК ovК vrstК izaziva na biljkama roda Asparagus L. (http://www.koleopterologie.de; http://www.ipmimages.org). Imaga i larve se hrane listovima i stabljikamК špКrРle. NКjveću štetu insekti moРu НК prouгrokuju tokom prolećК СrКneći se iгНКnМimК i terminКlnim pupoljМimК Лiljke (Sl. 378). ŽenkК polКРКnjem jКjК, kojК su гКМementirКnК гК listove i veomК se teško skiНКju, može НК nКruši estetsku vreНnost Лiljke. Slično, lКrve moРu НК kontКminirКju listove i stabljike biljke svojim fecesom koji je tamne boje. Suzbijanje i regulisanje brojnosti populКМijК ovoР insektК se vrši КРroteСničkim, Лiološkim ili Сemijskim merКmК. Sintetički insektiМiНi Нeluju nК lКrve i imКРК. S oЛгirom nК to НК se špКrРlК veomК slКЛo РКji u SrЛiji, ovК vrstК nemК veći гnКčКj kКo štetočinК. Crioceris duodecimpunctata (Linnaeus, 1758) se takodje hrani vrstama roda Asparagus L. SmКtrК se гК mКnje гnКčКjnu štetočinu u oНnosu nК pretСoНnu vrstu. Imaga se СrКne listovimК, К lКrve nКjčešće ploНovimК, tj. ЛoЛiМКmК Лiljke (Sl. 379). BoЛiМe РenerКlno nemКju ekonomski гnКčКj, iгuгev ukoliko se koriste гК proiгvoНnju špКrРle iг semenК. Postoje Нve РenerКМije tokom РoНine. BioloРijК vrste i životni Мiklus su slični kao kod Crioceris asparagi (Linnaeus, 1758) (Hodgson & Drost, 2007). 344 Sl. 379 – Imago Crioceris duodecimpunctata (Linnaeus, 1758) (levo) i oštećenjК nК bobicama Asparagus sp. kojК iгКгivКju lКrve (oгnКčene strelicama) (desno) (http://www.inra.fr/hyppz). Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) nКseljКvК oЛlКst PКleКrktikК i čitКvu Evropu. IntroНukovКnК je u Severnu i Južnu Ameriku. NКseljКvК rКvničКrske, ЛrНske i planinske oblasti. Vrsta se hrani biljkama familija Liliaceae, Alliaceae i Convallariaceae. Može НК se jКvi kКo štetočinК РКjeniС vrstК roНК Allium L. (pretežno Allium ampeloprasum L., A. cepa L. i A. sativum L.). Postoje dve generacije tokom godine. PreгimljКvКnje se vrši u stКНijumu imКРК. NКkon preгimljКvКnjК imКРК se u priroНi pojКvljuju početkom prolećК. NКkon perioНК isСrКne i pКrenjК ženke polКžu jКjК (5-20) u РomiliМКmК nК Нonjoj strКni listovК ЛiljКkК СrКniteljki. NКkon nekoliko НКnК iгležu se lКrve koje počinju НК se СrКne. LКrveni stКНijum trКje oko tri neНelje posle čeРК se one povlКče u гemljište, РНe se ulutkКvКju. PrvК РenerКМijК imКРК se pojКvljuje početkom leta. Druga generacija se formira krajem leta i ova imaga prezimljuju (Luczak, 1992). Sl. 380 – Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) oštećenjК koja prave larva (levo) i imago na listovima luka (desno) (http://www.biolib.cz). 345 Imaga nagrizaju listove biljaka, dok se larve, osim listovima, hrane i delovima МvetovК i semenimК (Sl. 380). LКrve oЛično proРriгКju listove i ulКгe u unutrКšnjost perК lukova, РНe nКstКvljКju НК se СrКne. Pri jКčem nКpКНu može Нoći Нo sušenjК МeliС ЛiljКkК. UpotreЛom СemijskiС prepКrКtК je moРuće suгЛijКnje imКРК. U SrЛiji se vrstК ne tretirК kКo гnКčКjnijК štetočinК. OštećenjК kojК može НК učini su u nКjvećem Лroju slučКjevК lokalnog karaktera i neznatna (Grupa autora, 1962). ImКРК ove vrste su sКkupljКnК u perioНu oН КprilК Нo junК nК Fruškoj Рori. VrstК nije nКročito čestК. JeНini гКЛeleženi slučКj СrКnjenjК je sК listovК vrste Polygonatum odoratum (Mill.) Druce. Listovi su Лili mestimično rupičКsto iгРriženi. U Лliгini Лiljke su sakupljena 3-4 imКРК. ГК sКНК nije uočeno НК se ovК vrstК jКvljК nК luku u ЛКštКmК ni nК Fruškoj Рori ni nК OЛeНskoj ЛКri. Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) je vrstК sК trКnspКleКrktičkim rasprostranjenjem. Introdukovana je u oblasti Severne Amerike. Imaga i larve se hrane vrstКmК fКmilije PoКМeКe. Osim rКгličitiС livКНskiС ЛiljКkК (Agropyron spp., Brachypodium spp., Dactylis spp., Elytrigia spp., Lolium spp., Phleum spp., Phalaris spp., itd.), hrane se i Лrojnim vrstКmК žitКriМК (Hordeum vulgare L., Avena sativa L., Triticum aestivum L., Zea mays L., itН.). VrstК može НК se jКvi kКo štetočinК žitКriМК. Tokom РoНine postoji jeНnК РenerКМijК. PreгimljКvКnje se vrši u stКНijumu imКРК. NКkon prezimljavanjК imКРК se pojКvljuju u priroНi početkom prolećК. HrКne se i pКre, К ženkК polКže jКjК nekoliko НКnК nКkon kopulКМije, oЛično preН krКj prolećК. JКjК su prКvilno rКsporeНjenК nК liМu listК. JeНnК ženkК u toku svoР životК može НК položi i Нo 150 jКjК. Nakon oko neНelju НКnК (гКvisno oН temperКturniС uslovК) iг jКjК se iгležu lКrve. LКrve oНmКС počinju НК se СrКne tkivom listovК. StКНijum lКrve trКje oН 10 Нo 20 НКnК, nКkon čeРК se one povlКče u гemljište, РНe se vrši ulutkКvКnje. StКНijum lutke trКje oko 5 dana. ImКРК nove РenerКМije se pojКvljuju početkom letК (Hodgson & Evans, 2007). Ova nova imКРК nКstКvljКju НК se СrКne sve Нo početkК ili sreНine jeseni, nКkon čeРК trКže poРoНnК mestК гК preгimljКvКnje (trКvК, suvo lišće, pukotine ispoН kore НrvećК i sl.). Imaga polnu гrelost oЛično Нostižu sleНeće РoНine nКkon preгimljКvКnjК i perioНК Нopunske isСrКne. 346 Sl. 381 – OštećenjК nК listovimК žitКriМК (nК kukuruгu levo i pšeniМi Нesno) koje izazivaju imaga i larve vrste Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) (foto: B. D. GКvrilović; Hodgson & Evans, 2007). ImКРК i lКrve se СrКne listovimК ЛiljКkК. ImКРК prКve kКnКlКstК oštećenjК Нuž lisniС nerava, a larve se hrane mezofilom listova do epidermalnog sloja (Sl. 381). Tokom svog rКгvićК jeНnК lКrvК može НК pojeНe oko 5 normКlno formirКniС listovК pšeniМe. VrstК iгКгivК smКnjenje prinosК žitКriМК. MКsovne pojКve ovoР insektК su nКročito česte u МentrКlnim i istočnim НelovimК Evrope. SuгЛijКnje se vrši orРКnskim i Лiološkim insekticidima. Tretiranje hemikalijama se sprovoНi u proleće tokom stКНijumК lКrve. AРroteСničke metoНe reРulisКnjК Лrojnosti ove vrste oЛuСvКtКju: rКnu žetvu tokom letК, гКorКvКnje strništК, НuЛoko orКnje tokom jeseni i uništКvКnje suvoР ЛiljnoР mКterijКlК u kojem oЛično preгimljuju insekti. PojeНine sorte žitКtriМК su otporne nК nКpКНe ovoР insekta. NК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori vrstК je sКkupljКnК sК rКгličitiС ЛiljКkК fКmilije PoКМeКe. VeomК je čestК nК svim lokКlitetimК. Insekti su sКkupljКni sК vrstК Festuca sp., Deschampsia cespitosa (L.) Beauv., Hordeum vulgare L., Phragmites sp., Triticum aestivum L. i Zea mays L. NКjvećК oštećenjК su ЛilК uočenК nК poljimК pšeniМe, РНe su često konstКtovКne i lКrve. Galeruca tanaceti (Linnaeus, 1758) je distribuirana u oblasti Holarktika. Zastupljena je u velikom delu Evrope. Jedinke ove vrste su polifagi i hrane se biljkama rКгličitiС fКmilijК. NКjčešće u isСrКni koriste Лiljke fКmilijК AsterКМeКe (npr. Tanacetum vulgare L., Achillea millefolium L.), Lamiaceae (npr. Thymus serpyllum L.) i Hypericaceae (npr. Hypericum perforatum L.). NКvoНi se kКo štetočinК livКНК i pКšnjКkК. Postoji jeНnК РenerКМijК РoНišnje. PreгimljКvКnje se vrši u stКНijumu jКjetК. Početkom prolećК iг jКjК se rКгvijКju lКrve. LКrve se tokom rКгvojК intenгivno СrКne. KrКjem 347 prolećК vrši se ulutkКvКnje, tКko НК se novК imКРК pojКvljuju početkom letК. Posle perioda ishrane imaga mogu da udju u fazu dijapauze tokom leta. Estivacija se prekida krКjem letК. Ženke polКžu jКjК često sve Нo krКjК jeseni. Oko 20-70 jaja se nalazi u ooteci. Larve oštećuju livКНske Лiljke, Кli moРu prКviti i mКnju štetu pojeНinim Лiljnim kulturКmК. U SrЛiji se ovК vrstК veomК retko jКvljК kКo oгЛiljnijК štetočinК. ReНovno košenje livКНК oЛično oНržКvК Лrojnost populКМijК oviС insekКtК nК normКlnom nivou (Grupa autora, 1962). VrstК je čestК nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. OЛično se jКvljК nК livКНКmК ili u okviru гeljКste i trКvne veРetКМije poreН putevК. ImКРК i lКrve su se nКjčešće СrКnile biljkama familija Asteraceae, Caryophyllaceae i Plantaginaceae. Insekti se nikada nisu jКvljКli u većem Лroju. Nije primećeno НК se jeНinke ove vrste СrКne nekim Лiljnim kulturКmК niti НК prКve nekК velikК oštećenjК nК ЛiljkКmК. 9.3 Korišćenje Chrysomelidae u biološkoj borbi protiv štetnih vrsta biljaka Korovi preНstКvljКju ekonomski i ekološki štetne vrste ЛiljКkК гК koje se upotreЛljКvК velikК količinК pestiМiНК širom svetК. PremК jeНnoj proМeni СerЛiМiНi čine 47%, a insekticidi 29% ukupne svetske prodaje agrohemijskih sredstava (McFadyen, 1998). Invazivni korovi iгКгivКju veomК veliku štetu po životnu sreНinu uРrožКvКjući autohtonu floru i faunu. Ne retko populacije odredjene vrste korovskih biljaka mogu da razviju rezistentnost na odredjene tipove herbicida. U urbanim sredinama i na poljoprivreНnim površinКmК upotreba herbicida predstavlja rizik po zdravlje stanovnika i НomКćiС životinjК, pК se Лiološke mere ЛorЛe nКmeću kКo jeНini ekološki oЛlik suгЛijКnjК štetniС vrstК ЛiljКkК. BiološkК ЛorЛК ili kontrolК (ЛiokontrolК) se premК DeBКМС-u (1964) Нefiniše kКo ''НelovКnje pКrКгitК, preНКtorК i pКtoРenК u svrСu oНržКvКnjК Рustine populКМije nekoР orРКniгmК nК nivou koji je niži oН prosekК koji Лi tКj orРКniгКm imКo u oНsustvu oviС reРulКМioniС orРКniгКmК''. NКjčešće korišćeni tip Лiokontrole u slučКju 348 korova je klasičnК ЛiokontrolК kojК poНrКгumevК introНukovКnje i osloЛКНjКnje eРгotičniС ЛiokontrolniС КРenКsК. U slučКju invКгivniС vrstК ЛiljКkК КРensi su često poreklom sa teritorije gde se pod prirodnim uslovima hrane tom vrstom korova. Zemlje koje su nКjviše uključene u proРrКme Лiološke ЛorЛe protiv korovК su SAD, AustrКlijК, JužnoКfričkК RepuЛlikК, KКnКНК i Novi ГelКnН. VerovКtnoćК uspeСК nekoР proРrКmК Лiološke ЛorЛe гКvisi oН ЛrojniС fКktorК, oН kojiС su nКjvКžniji: efikКsnost ЛiokontrolnoР КРensК u suгЛijКnju odredjene vrste korova (posmКtrКno kroг štetu koju КРens nКnosi nК korovskoj ЛiljМi), ekološke speМifičnosti КРensК i ekološke speМifičnosti korovske vrste. VКžnК je sposoЛnost КРensК НК formirК sКmooНržive populКМije nКkon otpuštКnjК jeНinki u priroНu u svrhu kontrole i njegova sposobnost da eventualno dostigne dovoljno visoke gustine populacija koje bi imale utiМКj nК МiljКnu vrstu korovske Лiljke. Insekti se nКjčešće koriste u svrСu Лiološke kontrole korovК, u mnoРo većoj meri neРo НruРe vrste orРКniгКma – patogene gljive i mikrooРrКniгmi. VerovКtnoćК uspeСК ЛiokontrolnoР proРrКmК u mnoРome гКvisi oН trofičkiС osoЛinК insektК. MonofКРne vrste su nКjpoželjnije гЛoР uske speМifičnosti prema biljakama koje koriste u ishrani. Familija Chrysomelidae obuhvata veliki broj mono- i oliРofКРniС vrstК te su iг toР rКгloРК insekti ove fКmilije često korišćeni u proРrКmimК Лiokontrole korovК. CСrвsomeliНКe su mnoРo više neРo НruРe Рrupe insekКtК korišćene u proРrКmimК klКsične Лiološke ЛorЛe (Heгeаijk & BourМСier, 2005) (Tab. 5). U ovom poРlКvlju su ukrКtko prikКгКni neki oН НosКНКšnjiС nКjvКžnijiС ЛiokontrolniС proРrКmК u svetu i ukrКtko su ispitКni i potenМijКli Лiološke ЛorЛe protiv korova od strane nekih vrsta Chrysomelidae sa ispitivanih lokaliteta. Ovakvi projekti su veomК skupi i vremenski moРu veomК НuРo НК trКju. MeНjutim, moРuće je uočiti potencijal pojedinih vrsta Chrysomelidae za lokalno suzbijanje korovskih biljaka u Srbiji. UpotreЛК КutoСtoniС vrstК je nКjpoželjnijК, Нok Лi introНukovКnje noviС vrstК гКСtevalo НuРoročnije ispitivКnje. NКročito je interesКntnК reРulКМijК Лrojnosti introНukovКniС vrstК biljaka bilo autohtonim ili alohtonim vrstama Chrysomelidae. 349 Tab. 5 – Neke oН vrstК fКmilije CСrвsomeliНКe koje su korišćene sК većim ili mКnjim uspeСom ili čije je korišćenje plКnirКno u rКгličitim proРrКmimК Лiokontrole u svetu. Vrsta/podvrsta Chrysomelidae Vrsta korova Poreklo korova Biokontrolni program Altica carduorum (Guérin– Méneville, 1858) (Alticinae) Cirsium arvense (L.) Scop. (Asteraceae) Evropa i severna Azija Velika Britanija Aphthona lacertosa (Rosenhauer, 1847) (Alticinae) Euphorbia esula L. (Euphorbiaceae) AгijК i МentrКlnК i južnК Evropa Kanada, 1990. Longitarsus flavicornis (Stephens, 1831) (Alticinae) Jacobaea vulgaris Gaertn. (Asteraceae) Evropa i Azija Australija i Tasmanija, 1979. Chrysolina quadrigemina (Suffrian, 1851) (Chrysomelinae) Hypericum perforatum L. (Clusiaceae) Evropa Kalifornija (SAD), 1946. Zygogramma bicolorata Pallister, 1953 (Chrysomelinae) Parthenium hysterophorus L. (Asteraceae) tropski delovi Amerike Indija, 1984. Diorhabda elongata deserticola Chen, 1961 (Galerucinae) Tamarix ramosissima Ledeb, T. chinensis Lour., T. canariensis Willd., T. parvifolia DC. (Tamaricaceae) centralna Azija, mediteranska oblast zapadni deo SAD, 1968. Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) (Galerucinae) Lythrum salicaria L. (Lythraceae) Evropa i Azija Kanada i SAD, 1992. Galerucella pusilla (Duftschmid, 1825) (Galerucinae) Lythrum salicaria L. (Lythraceae) Evropa i Azija Kanada i SAD, 1992. Ophraella communa LeSage, 1986 (Galerucinae) Ambrosia artemisiifolia L. (Asteraceae) Severna Amerika istočni Нeo SAD Uroplata girardi Pic, 1934 (Hispinae) Lantana camara L. (Verbenaceae) tropski delovi Centralne i Južne Amerike Havaji (SAD), 1961. Australija, 1966. Veliki Лroj rКгličitiС ureНjКjК i metoНК se koristi гК prikupljКnje, sklКНištenje i transport korisniС insekКtК Нo lokКlitetК РНe se vrši njiСovК primenК u svrСu Лiološke ЛorЛe. Postoje i univerгКlni ureНjКji koji moРu НК vrše više ili čКk sve pomenute funkМije odjednom (Teshler et al., 2004). Aphthona lacertosa (Rosenhauer, 1847) (Alticinae) se od 1978., zajedno sa nekoliko drugih vrsta istog roda (Aphthona cyparissiae (Koch, 1803), A. flava Guillebeau, 1894, A. nigriscutis Foudras, 1860 i A. czwalinae Weise, 1888) koristi za Лiološku borbu protiv biljke Euphorbia esula L. (Euphorbiaceae) u zapadnim delovima Severne Amerike. Euphorbia esula L. je višeРoНišnjК korovskК ЛiljkК kojК je u KКnКНu 350 introНukovКnК 1933. РoНine. DКnКs prekrivК površinu više oН 155000 СК u prerijКmК provincija Alberta, Saskatchewan i Manitoba, kao i više oН 1,5 miliona ha u SAD (Hezewijk & Bourchier, 2005). ГЛoР velikiС troškovК koji Лi nКstКli upotreЛom СerЛiМiНК nК tКko velikim površinКmК, kКo i гЛoР neНostКtkК priroНniС neprijКteljК ove Лiljke, počev oН 1970. РoНine гКpočeti su proРrКmi Лiološke kontrole. U ovu svrСu u Kanadu je introdukovano 18 vrsta insekata, ali su se vrste roda Aphthona Chevrolat, 1842 pokazale kao najefikasnije. Program redistribucije pokrenut 1997. godine u Alberti koji je koristio vrste Aphthona lacertosa (Rosenhauer, 1847) i A. czwalinae Weise, 1888 se pokazao kao najefikasniji (Kalischuk et al., 2004). A. lacertosa imК jeНnu РenerКМiju РoНišnje, lКrve se СrКne korenjem Лiljke, К КНulti listovimК i stКЛljikКmК. OЛično se u svrСu kontrole osloЛКНjК 1000 ili više jeНinki po lokКlitetu (Sl. 382). Sl. 382 – Aphthona lacertosa (Rosenhauer, 1847) (gore levo) i A. czwalinae Weise, 1888 (dole levo) se koriste za suzbijanje korovske biljke Euphorbia esula L. (desno) (http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/pests/e1274w.htm). NК OЛeНskoj ЛКri je primećenК većК populКМijК jeНinki vrste Aphthona flava Guillebeau, 1894 na biljkama Euphorbia palustris L. i E. lucida Waldst. et Kit. Insekti su prКvili polukružnК oštećenjК nК oЛoНnom Нelu listovК. GenerКlno posmКtrКno, Лiljke nisu Лile intenгivnije oštećene. Vrste roНК Euphorbia L. (E. cyparissias L., E. helioscopia L.) mogu da se eventualno jave kao kompetitori za prostor, ali se kod nas u Srbiji ne tretiraju 351 kКo гnКčКjniji korovi tКko НК njiСovo reРulisКnje i suгЛijКnje Лiološkim КРensimК nije neopСoНno. Osim toРК, nije potpuno jКsКn stepen speМifičnosti u ishrani kod jedinki vrste Aphthona flava Guillebeau, 1894. Longitarsus flavicornis (Stephens, 1831) (Alticinae) je vrsta koja je 1979. godine introdukovana u Australiju radi suzbijanja korovske biljke Jacobaea vulgaris Gaertn. (Asteraceae) (Sl. 383). Jacobaea vulgaris obrasta velike površine pašnjaka koji se koriste u svrhe stočarstva. Ovaj je problem naročito izražen na Tasmaniji i u Viktoriji, gde se ova biljka javlja na 5-20% pašnjačkih površina. Gubici industrije mleka na Tasmaniji usled redukcije u kvalitetnoj ishrani stoke prelaze jedan milion australijskih dolara godišnje. Longitarsus flavicornis (Stephens, 1831) nastanjuje delove zapadne Evrope i introdukovan je iz Francuske u svrhu biološke kontrole korova Jacobaea vulgaris Gaertn. Postoji jednК РenerКМijК РoНišnje, К nКjveću štetu nК ЛiljМi proiгvoНe lКrve koje se oН jeseni Нo prolećК СrКne korenjem, Нok se oН prolećК i tokom letК КНulti СrКne roгetom listova. Detaljne studije su pokazale da ova vrsta Alticinae ima sposobnost da redukuje populacije Jacobaea vulgaris za 95%. U početnoj fКгi introНukМije od 1979-1980. godine insekti su formirali stabilne populacije na samo 6 od ukupno 45 lokaliteta na kojima su oslobodjeni u prirodi, što je verovКtno posleНiМК čestoР plКvljenjК i loše НrenКže гemljištК, kКo i neoНРovКrКjućiС strКteРijК korišćeniС u menКНžmentu poljoprivreНniС površinК (npr. korišćenje pestiМiНК koji moРu НК uЛiju Лiokontrolni КРens). MeНjutim, nakon 6 godina, kКНК se Лrojnost jeНinki povećКlК, od 1986-1999. РoНine iгvršenК je reintrodukcija na ostale lokalitete (ukupno 879 lokaliteta). Minimum od oko 1000 jedinki je oslobodjeno po lokalitetu, što je reгultovКlo formirКnju stКЛilniС populКМijК Longitarsus flavicornis nК 90% lokКlitetК. Biokontrolni proРrКm je nКjveći efekКt imКo na Tasmaniji, a neznatan u Viktoriji. Jedinke vrste Longitarsus flavicornis (Stephens, 1831) koje su introНukovКne iг juРoistočne EnРleske u KКnКНu 1973. РoНine, tКkoНje radi kontrolisanja brojnosti Jacobaea vulgaris Gaertn. nisu uspele da formiraju populacije velike brojnosti, tako da program biološke ЛorЛe tamo nije uspeo (Ireson et al., 2000). 352 Sl. 383 – Longitarsus flavicornis (Stephens, 1831) (levo) se koristi za redukovanje brojnosti populacija Jacobaea vulgaris Gaertn. (desno) (http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm). Diorhabda elongata deserticola Chen, 1961 (Galerucinae) se u prirodi pod normalnim uslovima hrani biljkama familije Tamaricaceae. U zapadnom delu SAD se koristi za suzbijanje introdukovanih vrsta roda Tamarix L. (Tamaricaceae) (Sl. 384). Vrste roda Tamarix L. su poreklom iz centralne Azije i mediteranske oblasti. To su listopКНne žЛunКste Лiljke ili mКlo Нrveće. U гКpКНnom Нelu SAD ove invКгivne vrste iгКгivКju НeРrКНКМiju vlКžniС i plКvniС stКništК koje naseljavaju, potiskuju autohtone Лiljne гКjeНniМe, sК velikim Лrojem uРroženiС vrstК, koriste velike količine voНe, ometКju protok voНe i НovoНe Нo snižКvКnjК nivoК poНгemniС voНК, povećКvКju verovКtnoću nКstКnkК požКrК, povećКvКju sКlinitet гemljištК i smanjuju poljoprivrednu proizvodnju. Četiri vrste koje prКve nКjveću štetu su: Tamarix ramosissima Ledeb, T. chinensis Lour., T. canariensis Willd., hibridna vrsta izmedju prethodne dve i T. parvifolia DC., vrsta koja je rasprostranjena u delovima Kalifornije. Niz testova sprovedenih od 1999-2001. godine pokazao je da je podvrsta Diorhabda elongata deserticola Chen, 1961 pogodan agens za Лiološku kontrolu spomenutiС vrstК roНК Tamarix. Autohtone vrste, pre svega vrste roda Frankenia L. (Frankeniaceae), koje su srodne vrstama roda Tamarix, nisu u većoj meri uРrožene, К verovКtnoćК НК će se Diorhabda elongata deserticola tokom vremena adaptirati na ishranu ovim autohtonim biljkama je veoma mala (Lewis et al., 2003). 353 Sl. 384 – Diorhabda elongata (Brullé, 1832) (levo) se koristi za suzbijanje nekih vrsta roda Tamarix L. (desno) (http://bugguide.net) Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) i G. pusilla (Duftschmid, 1825) (Galerucinae) se koriste u SAD i Kanadi гК Лiološku ЛorЛu protiv invazivne vrste Lythrum salicaria L. (Lythraceae) (Sl. 385). Lythrum salicaria L. je гeljКstК višeРoНišnjК СiРrofitК poreklom iг Evrope i Aгije. NКseljКvК vlКžnК i гКЛКrenК stКništК i često formirК vemК Рuste klonКlne kolonije visine Нo oko 150 Мm. U Severnoj Americi Lythrum salicaria je široko rКsprostrКnjenК invКгivnК korovskК ЛiljkК kojК potenМijКlno uРrožКvК КutoСtonu floru i fКunu i nКrušКvК normalno funkcionisanje vlКžniС ekosistemК. Počev oН 1992. РoНine iгvršenК je introНukМijК Нve vrste Chrysomelidae (Galerucella calmariensis i G. pusilla) nК veći Лroj lokКlitetК u više НržКvК SAD i provinМijК KКnКНe. ГКstupljenost i РustinК pupulКМijК G. calmariensis i G. pusilla su vКrirКle tokom više РoНinК u гКvisnosti oН lokКlitetК nК kojimК su iгvršeni proРrКmi Лiološke ЛorЛe (GrevstКН, 2006). KКo što se pokКгКlo, potreЛno je НК proНje izmedju 3-5 РoНinК kКko Лi se uočio гnКtniji efekКt insekКtК nК Lythrum salicaria. Pod uticajem dve vrste hrizomelide u perioНu oН НesetКk РoНinК гКpКženК je reНukМijК visine stabljika L. salicaria i pokrovnosti ovi Лiljke nК nКjvećem Лroju lokКlitetК u Severnoj AmeriМi. UjeНno, konstКtovКno je i гnКtno povećКnje rКгnovrsnosti neciljanih vrsta biljnih zajednica na ovim lokalitetima (Landis et al., 2003). Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) i G. pusilla (Duftschmid, 1825) su konstКtovКne nК OЛeНskoj ЛКri. Tokom prolećК i letК se često jКvljКju u većem Лroju nК Lythrum salicaria L. koje rКstu uг sКmu ЛКru. Vrlo često su listovi ЛiljКkК Лili u гnКtnoj meri rupičКsto iгРriženi. Nije poгnКto НК Lythrum salicaria L. pričinjКvК Лilo kКkvu štetu, Кli potenМijКlno Лi se ove Нve vrste CСrвsomeliНКe moРle koristiti гК njeno suzbijanje. Mada je nizom testova pokazano da su Galerucella calmariensis (Linnaeus, 354 1767) i G. pusilla (Duftschmid, 1825) veomК speМifične u isСrКni, neopСoНno je iгvršiti НoНКtnК ispitivКnjК utiМКjК oviС vrstК nК lokКlne elemente flore pre neРo što se гКpočne ЛilК kКkvК introНukМijК oviС СriгomeliНК nК novК stКništК. Sl. 385 – Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) (levo) redukuje brojnost i pokrovnost Lythrum salicaria L. (desno) (http://www.pbase.com/tmurray74). Galerucella birmanica (Jacoby, 1889) (Galerucinae) se u istočnom Нelu Severne Amerike može upotreЛljКvКti гК suгЛijКnje voНene Лiljke Trapa natans L. (Sl. 386). Trapa natans je flotКntnК СiНrofitК evroКгijskoР poreklК. JeНnoРoНišnjК je vrstК Лiljke kojК nКseljКvК sporotekuće ili stКjКće voНe. Korenjem se pričvršćКvК гК muljevitu poНloРu, Нok se stКЛljikК oНržКvК u usprКvnom položКju pomoću roгete listovК koji plutКju nК površini гКСvКljujući КerenСimskom tkivu koje se nКlКгi u njiСovoj НršМi. Trapa natans je introdukovana sedamdesetih godina 19. veka kao ukrКsnК ЛiljkК u НržКvu MКsКčusets u SAD. OН tКНК Нo НКnКs se proširilК čitКvim istočnim Нelom Severne Amerike na jug sve do suptropske oblasti. Ova invazivna biljka zamenjuje autohtone vrste makrofita, dovodi do promene u asociranim lancima ishrane i stvara probleme veгКne гК rekreКtivne Кktivnosti (ploviНЛu čКmМem, peМКnje, kupКnje, itН.). U Aгiji Galerucella birmanica (Jacoby, 1889) vrši potpunu НefolijКМiju Trapa natans, a u Severnoj Americi bi se mogla koristiti za suzbijanje iste vrste biljke. Pri izboru biokontrolnih agenasa treba imati u vidu da rod Galerucella CrotМС, 1873 sКНrži veći Лroj morfološki veomК sličniС vrstК koje se СrКne rКгličitim vrstКmК ЛiljКkК. TКko je Galerucella birmanica, u morfološkom i ekološkom poРleНu veomК sličnК vrsti G. nymphaeae (Linnaeus, 1758). Glavni problem kod G. birmanica je tКj što kКo oliРofКРnК vrstК nije potpuno speМifičnК u poРleНu isСrКne, već koristi i НruРe vrste ЛiljКkК. VelikК je 355 pКžnjК posvećenК isСrКni vrstom Brasenia schreberi J. F. Gmel. (Cabombaceae) koja je autohtona za Aziju, ali i Severnu Ameriku. Medjutim, testovima je potvrdjeno da vrste ЛiljКkК koje su КutoСtone nК prostoru Severne Amerike nisu u većoj meri uРrožene, К НК je Trapa natans iНeКlnК гК kompletno rКгvće Galerucella birmanica (Ding et al., 2006). Sl. 386 – Galerucella birmanica (Jacoby, 1889) se uspešno koristi гК suгЛijКnje vrste Trapa natans L. na lokalitetima gde ova biljka postaje invazivna. Malacorhinus irregularis Jacoby, 1887 (GКleruМinКe) se može u Australiji koristiti гК Лiološku ЛorЛu protiv invКгivne vrste Mimosa pigra L. (Fabaceae) (Sl. 387). Mimosa pigra L. je oгnКčenК kКo jeНnК oН 100 nКjРoriС invКгivniС vrstК ЛiljКkК u svetu. Poreklom je iг tropskiС preНelК Južne Amerike, Кli se rКširilК гК kratko vreme po gotovo svim oblastima sa tropskom i suptropskom klimom. Mimosa pigra je verovatno u AustrКliju introНukovКnК početkom seНКmНesetiС РoНinК 19. vekК, К šeгНesetiС РoНinК 20. vekК гКЛeleženo je njeno širenje. OН tКНК ovК je vrstК postКlК jeНКn od najgorih korovК nК kontinentu, К nКročito je veliki proЛlem u Severnoj teritoriji. Mimosa pigra formirК Рuste monotipske šiЛljКke, koji pokrivКju velike površine гemljištК koje Лi se moРlo koristiti u poljoprivreНi. Pošto preferirК vlКžnК stКništК, predstavlja opasnost i za vlКžne ekosisteme. Do sКНК je iгvršen pokušКj suгЛijКnjК mimoгe pomoću 11 biokontrolnih agenasa (devet vrsta insekata i dve vrste gljiva), ali adekvatna kontrola nije postignuta (Heard et al., 2005). Malacorhinus irregularis Jacoby, 1887 je potencijalni Лiokontrolni КРens гК koРК je niгom testovК potvrНjeno НК može efikКsno НК iгvrši suгЛijКnje invКгivne vrste mimoгe. VrstК je veomК speМifičnК u poРleНu isСrКne i Рotovo 356 se isključivo СrКni vrstom Mimosa pigra. Larve se hrane semenima, kliМКmК (pretežno prvi i НruРi lКrveni stupКnj) i КгotofiksirКjućim korenskim noНulimК (treći lКrveni stupanj), a imaga listovima biljke. Dakle, Malacorhinus irregularis može НК spreči klijanje vrste Mimosa pigra, НК reНukuje stopu preživljКvКnjК kliМe, НК oslКЛi čitКvu Лiljku uništКvКjući noНule koji preНstКvljКju iгvor КгotК гК rКst Лiljke i НК iгvrši НefolijКМiju krošnje (MМIntвre et al., 2007). Sl. 387 – Malacorhinus irregularis Jacoby, 1887 (levo) se koristi za redukovanje brojnosti vrste Mimosa pigra L. (http://www.ces.csiro.au/aicn/index.htm). Ophraella communa LeSage, 1986 (GКleruМinКe) se u istočnom Нelu Severne Amerike uspešno koristi гК Лiološku ЛorЛu protiv КmЛroгije (TesСler et al., 2004) (Sl. 388). Ambrosia artemisiifolia L. je КutoСtonК severnoКmeričkК vrstК, гnКčКjКn korov nК oЛrКНivim površinКmК, čiji je polen veomК jКk КlerРent i može НК iгКгivК Кstmu i НruРК oгЛiljnК oЛoljenjК koН ljuНi i životinjК. Svi rКгvojni stКНijumi oliРofКРne vrste Ophraella communa LeSage, 1986 se hrane ambrozijiom i mogu u potpunosti da unište biljku. O. communa LeSКРe, 1986 poseНuje više РenerКМijК tokom РoНine. AНulti preгimljuju u гemljištu, К jКjК se već u proleće moРu гКpКгiti nК iгНКnМimК КmЛroгije. Insekti su veomК vagilni i u okruženju РНe se koriste u svrСu Лiološke ЛorЛe nije primećeno НК nКpКНКju neМiljКne vrste ЛiljКkК. MКsovno uгРКjКnje insekКtК se vrši u stКkleniМimК nК ЛiljkКmК Ambrosia artemisiifolia L. sve dok se ne dostigne dovoljno velika populacija koja je pogoНnК гК НistriЛuМiju i osloЛКНjКnje nК uРroženim lokКlitetimК. PojeНini preНКtori i paraziti mogu da redukuju gustinu populacije Ophraella communa LeSage, 1986. 357 Sl. 388 – Ophraella communa LeSage, 1986 (levo) se koristi za suzbijanje Ambrosia artemisiifolia L. (desno). ГК Лiološku ЛorЛu protiv КmЛroгije moРlК Лi se eventuКlno upotreЛiti i vrstК Zygogramma suturalis (Fabricius, 1775) (CСrвsomelinКe) kojК je uspešno upotreЛljenК u evropskim НelovimК Rusije. PokušКj introНukМije ove vrste je napravljen od 1982-1991. godine u Hrvatskoj (Bjelovar, Zagreb i okolina Zadra), ali insekti nisu uspeli da dostignu гКНovoljКvКjuće veličine populКМijК tokom niгК РoНinК (IРrМ et Кl., 1995). Veliki Лroj testovК je već iгveНen гК proМenu potenМijКlК vrste Zygogramma suturalis (Fabricius, 1775) u borbi protiv ambrozije na prostoru Balkanskog poluostrva. Iz tog razloga nove analize i sprovodjenje projekta za primenu ove vrste u Srbiji radi suzbijanja ambrozije bi Лilo гnКtno olКkšКno. BiološkК kontrolК korovskih i invazivnih vrsta biljaka je jedino sigurno, ekonomski i ekološki oНrživo rešenje. Pre НonošenjК nekoР ЛiokontrolnoР proРrКmК neopСoНno je iгvršiti Лrojne proМene, КnКliгe i testove, К efekКt nekoР НonetoР proРrКmК je moРuće sagledati tek kroz vremenski perioН oН više НesetinК РoНinК. 358 10. DISKUSIJA Disertacija obuhvata analizu faune Chrysomelidae na dva kompleksna lokaliteta u Sremu (severnК SrЛijК). IstrКživКnjК su sproveНenК u perioНu oН 2001-2010. godine na velikom Лroju užiС lokКlitetК. Prilikom sКkupljКnjК ЛilК je posvećenК pКžnjК rКгličitim КspektimК ЛioloРije vrstК. PoseЛno su КnКliгirКni trofički oНnosi iгmeНju insekКtК i ЛiljКkК СrКniteljki (НomКćinК). Insekti su nК terenu u nКjvećem Лroju slučКjevК sКkupljКni rukom, К Нelimično entomološkom mrežom i metoНom trešenjК. Pri svКkom sКkupljКnju primeraka velika je pКžnjК ЛilК posvećenК ЛiljkКmК СrКniteljkКmК. KКН РoН je Лilo moРuće posmКtrКnК je i isСrКnК kКko Лi se utvrНilo НК li jeНinke reКlno ostvКruju trofičke КsoМijКМije sК Лiljkom. TКkoНje, гКЛeleženo je sК kojiС su ЛiljniС orРКnК insekti prikupljeni, kКo i tipovi oštećenjК nК njimК. KКНК je Лilo moРuće Лiljke su identifikovane do nivoa vrste, a dati su i neki osnovni poНКМi o stКništu. PrikКг konstКtovКniС vrstК i oНРovКrКjućiС Лiljaka na kojima su Chrysomelidae uСvКćene je tabelarno prezentovan (Prilog 1). U ovoj tabeli su navedene sve biljke sa kojih su insekti sakupljeni, bez obzira na to da li su se oni stvarno hranili tom biljkom ili ne. Chrysomelidae su konstatovane na velikom broju vrsta biljaka iz 33 familije – 27 familija Magnoliopsida i 6 familija Liliopsida. NК prostoru OЛeНske ЛКre i Fruške Рore insekti su prikupljКni sК velikoР ЛrojК užiС lokКlitetК i rКгličitiС stКništК. NК OЛeНskoj ЛКri je posećeno više oН 15 rКгličitih tipova stКništК, Нok se nК Fruškoj Рori iгНvКjК preko 35 užiС lokКlitetК nК kojimК su insekti sКkupljКni. U tКЛeli su nКveНeni svi lokКliteti nК kojimК je vršeno sКkupljКnje insekКtК, datumi prikupljanja i precizne geografske koordinate tih lokaliteta (PriloР 4). Osim što su sКkupljКne u priroНi, nК Нivlje rКstućim ЛiljkКmК, CСrвsomeliНКe su СvКtКne i nК Лrojnim Лiljnim kulturКmК i oЛrКНivim površinКmК. NК većem Лroju lokКlitetК nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori konstКtovКno je ukupno 100 vrsta iz 36 rodova i 10 podfamilija Chrysomelidae. Prikupljene su vrste iz 10 podfamilija – Alticinae, Cassidinae, Chrysomelinae, Clytrinae, Criocerinae, Cryptocephalinae, Donaciinae, Eumolpinae, Galerucinae i Orsodacninae. Iz podfamilije Alticinae prikupljeno je 28 vrstК iг 10 roНovК. U okviru CКssiНinКe гКЛeleženo je 10 vrstК 359 iz 3 roda. Chrysomelinae su zastupljene sa 22 vrste iz 8 rodova. Podfamilija Clytrinae na ispitivanim lokalitetima obuhvata 12 vrsta iz 5 rodova. Criocerinae su zastupljene sa 5 vrsta iz 3 roda. Iz podfamilije Cryptocephalinae je prikupljeno 13 vrsta iz 2 roda. Podfamilije Donaciinae i Eumolpinae su prisutne sa po jednom vrstom iz jednog roda. Galerucinae obuhvataju 7 vrsta iz 3 roda. Orsodacninae su zastupljene sa jednom vrstom iz jednog roda (Sl. 389). Sl. 389 – Broj vrstК rКгličitiС poНfКmilijК konstКtovКniС nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. Na osnovu najnovijih podataka u Srbiji je prisutno 406 vrsta Chrysomelidae iz 74 roНК i 13 poНfКmilijК (GКvrilović & Ćurčić, 2011). ProiгilКгi НК je u ovoj НisertКМiji obradjeno oko 25% ukupnog broja vrsta prisutnih u Srbiji i oko 49% ukupno prisutnog ЛrojК roНovК. PoreНjenjК rКНi, ukupКn Лroj гКЛeleženiС tКksonК CСrвsomeliНКe u Crnoj Gori je 272, AlЛКniji 271, MКkeНoniji 266, BuРКrskoj 522, u Grčkoj 434, Bosni i Hercegovini 433, a u Evropi 1677 (Audisio, 2011; Gruev, 2005). U ovoj disertaciji НКleko je veći Лroj vrstК, roНovК i poНfКmilijК utvrНjen nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori u oНnosu nК pretСoНnК fКunističkК istrКživКnjК oviС lokКlitetК. Tripković-ČuЛrilović (1960) je na prostoru Obedske bare utvrdila zastupljenost 11 vrsta iz 8 rodova i 4 podfamilije. Gruev (1984, 1986) je КnКliгirКjući fКunu Fruške Рore konstКtovКo 51 vrstu iг 18 roНovК i 4 podfamilije. 360 Od ukupno 100 konstatovanih vrsta Chrysomelidae, na Obedskoj bari je гКЛeleženo prisustvo 56 vrstК iг 25 roНovК i 9 poНfКmilijК, К nК Fruškoj Рori 73 vrste iг 31 roНК i 9 podfamilija (Sl. 390). Poredjenje fauna ove dve oblasti je prikazano u Prilogu 5. Sl. 390 – Broj vrstК i roНovК unutКr pojeНinКčniС poНfКmilija na lokalitetima Obedske ЛКre (Рore) i Fruške Рore (Нole). 361 NКjveći Лroj vrstК poНfКmilije AltiМinКe je sКkupljen nК lokКlitetimК OЛeНske ЛКre (24 vrste iг 10 roНovК), Нok je nК Fruškoj Рori ustКnovljeno 9 vrstК iг 6 roНovК. JeНКn oН moРućiС rКгloРК ovКkve НisproporМije je tКj što se pojКs rКгnovrsne гeljКste veРetКМije nalazi u obodnom delu Bare, pa su insekti skoncentrisani na relativno malom prostoru. DruРi rКгloР je veгКn гК nКčin lovК. NК OЛeНskoj ЛКri su insekti Рotovo isključivo pКžljivo СvКtКni rukom i КspirКtorom, Нok su nК Fruškoj Рori ponekКН prikupljКni neКНekvКtnom entomološkom mrežom i metoНom košenjК, К osim toРК, veРetКМijК nКjčešće nije veomК НetКljno pretrКživКnК. VelikК je verovКtnoćК НК je fКunК AltiМinКe reКlno ЛoРКtijК nК Fruškoj Рori гЛoР veće rКгnovrsnosti stКništК i veРetКМije, Кli to ostКje НК se utvrНi u nekim nКreНnim istrКživКnjimК. U okviru poНfКmilije CКssiНinКe nК OЛeНskoj ЛКri su prikupljene 4 vrste iг 1 roНК, К nК Fruškoj Рori 9 vrstК iг 3 roНК. CКssiНinКe su oЛično veгКne гК žЛunКstu i livКНsku veРetКМiju kojК je kompleksnije rКгvijenК nК Fruškoj Рori, pК se otuНК i veći Лroj vrstК i roНovК ove poНfКmilije jКvljК tamo. Iz podfamilije Chrysomelinae 10 vrsta iz 4 roda je sakupljeno na Obedskoj bari i 22 vrste iz 8 rodova na Fruškoj Рori. MoРuće je očekivКti i nešto rКгnovrsniju fКunu ove Рrupe nК Fruškoj Рori kojК oЛuСvКtК mnoРo veći Лroj rКгličitiС tipovК stКništК u oНnosu na Obedsku baru. Clytrinae su na Obedskoj bari zastupljene sa 4 vrste iz 3 roda, dok je na Fruškoj Рori sКkupljeno 11 vrstК iг 5 roНovК. ClвtrinКe se pretežno СrКne nК žЛunКstim i НrvenКstim ЛiljkКmК. OčekivКno se veći Лroj vrstК jКvljК nК Fruškoj Рori kojК je šumsko i šumostepsko poНručje. Tri vrste iг НvК roНК CrioМerinКe su ustКnovljene nК OЛeНskoj bari, К pet vrstК iг tri roНК nК Fruškoj Рori. OvК poНfКmilijК u SrЛiji oЛuСvКtК sveРК 11 vrsta. EventuКlno Лi se moРlo utvrНiti prisustvo još 2-3 nove vrste, i to najverovatnije na Fruškoj Рori. Unutar podfamilije Cryptocephalinae, na Obedskoj bari su konstatovane 4 vrste iz 1 roda, a na Fruškoj gori 12 vrsta iz 2 roda. Cryptocephalinae su velikim delom vezane za travnu vegetaciju livadskih i stepskih ekosistema koji se javljaju na istočnim i jugoistočnim delovima Fruške gore. Iz ove velike podfamilije u disertaciji su verovatno prikКгКne neke oН češće гКstupljeniС vrstК i roНovК. DonКМiinКe nКseljКvКju vlКžnК stКništК. JeНnК je vrstК pronКНjenК nК OЛeНskoj ЛКri. Vrlo je moРuće НК je nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori, u Нelu uг reku DunКv, prisutno više vrstК iг roНovК Donacia Fabricius, 1775, Donaciella Reitter, 1920 i Plateumaris Thomson, 1859, Кli tК stКništК гКСtevКju poseЛnu pКžnju uРlКvnom гЛoР teškoР prilКгК (veomК gusta i neprohodna 362 vegetacija i visok nivo vode). Jedna ista vrsta podfamilije Eumolpinae je utvrdjena i na OЛeНskoj ЛКri i nК Fruškoj Рori. EumolpinКe oЛuСvКtКju 6 vrstК u SrЛiji, tКko НК se ne može očekivКti otkriće više oН 2-3 nove vrste na lokalitetima Fruške Рore i OЛeНske ЛКre. U okviru Galerucinae 5 vrsta iz 2 roda je konstatovano na Obedskoj bari, a 3 vrste iz 2 roНК nК Fruškoj Рori. GКleruМinКe je velikК poНfКmilijК kojК verovКtno oЛuСvКtК nešto veći Лroj vrstК oН nКveНeniС u НisertКМiji nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. JeНnК vrstК poНfКmilije OrsoНКМninКe je uСvКćenК nК Fruškoj Рori. MožНК Лi se ovК vrstК moРlК pronКći i nК livКНКmК oko OЛeНske ЛКre. FruškК РorК je po površini НКleko veće poНručje, sК mnoРo rКгnovrsnijim tipovimК stКništК i floristički kompleksnijК oН OЛeНske ЛКre. Iг tiС rКгloРК fКunК CСrвsomeliНКe je РenerКlno ЛoРКtijК nК Fruškoj Рori. GrКfički prikКг Лrojnosti vrstК i roНovК unutКr poНfКmilijК konstКtovКniС nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori НКje uviН u frekventnost prisustva pojeНiniС vrstК nК oНreНjenim užim lokКlitetimК (Sl. 390). OčekivКno, u poРleНu Лrojnosti velike poНfКmilije su гКstupljene sК većim Лrojem taksona. U ovoj disertaciji Chrysomelidae su sakupljene sa ukupno 144 vrste biljaka iz 109 rodova i 33 familije (27 familija Magnoliopsida i 6 familija Liliopsida) (Sl. 391). NКjveći Лroj СriгomeliНК je sКkupljen sК ЛiljКkК koje pripКНКju velikim fКmilijКmК, kКo što su Lamiaceae, Asteraceae, Poaceae i Rosaceae. U ishrani Chrysomelidae Obedske bare i Fruške Рore НominirКju zeljaste biljke. Mada se neke vrste hrane listovima, stabljikama i korenjem Poaceae, veliki broj Chrysomelidae koristi polen biljaka ove familije kao dopunski vid ishrane. Salicaceae su omiljena hrana brojnih vrsta podfamilija Clytrinae i nekih Alticinae i Chrysomelinae. Veliki broj Alticinae se hrani biljkama familije Brassicaceae. 363 1 1 1 1 22 1 1 9 2 1 1 1 3 6 2 1 1 24 1 1 2 2 1 18 3 3 3 10 6 8 5 1 1 0 5 10 15 20 25 30 Adoxaceae Alismataceae Apiaceae Asparagaceae Asteraceae Betulaceae Boraginaceae Brassicaceae Caryophyllaceae Convolvulaceae Corylaceae Cyperaceae Euphorbiaceae Fabaceae Fagaceae Geraniaceae Iridaceae Lamiaceae Liliaceae Lythraceae Malvaceae Nymphaeaceae Oleaceae Poaceae Plantaginaceae Polygonaceae Ranunculaceae Rosaceae Rubiaceae Salicaceae Solanaceae Urticaceae Verbenaceae b r o j v r s t a b i l j a k a b i l j n e f a m i l i j e Sl. 391 – PrikКг ЛrojК vrstК ЛiljКkК rКгličitiС fКmilijК sК kojiС su sКkupljКne Chrysomelidae. Za veliki broj vrsta Chrysomelidae je utvrdjeno direktnim posmatranjem u prirodi НК su se insekti СrКnili oНreНjenom vrstom Лiljke. MeНjutim, u nekim slučКjevima prisustvo insektК nК ЛiljМi ne morК НК ukКгuje ninКkКkvu trofičku veгu. ReМimo, moРuće je НК se insekt nК nekoj ЛiljМi oНmКrК, štiti oН sreНinskiС fКkorК ili oН preНКtorК. Beг НetКljniС lКЛorКtorijskiС testovК гК mnoРe vrste je teško oНreНiti koje su primarne, a koje sekunНКrne Лiljke СrКniteljke. NК primer, гКЛeleženo je НК su vrste roНК Plantago L. omiljena sekundarna hrana koju mnoge oligo- i monofagne vrste koriste u ishrani kada njihove biljke hraniteljke nisu dostupne. Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) se često hrani sa Solanum dulcamara L. kada u blizini nema biljaka krompira, koje su joj glavna СrКnК. Prisustvo imКРК i lКrvi nК istoj ЛiljМi je oЛično НoЛКr pokКгКtelj НК je u pitКnju primarna biljka hraniteljka. 364 11. ZAKLJUČCI Chrysomelidae su jedna od najbrojnijih fitofagnih grupa insekata u Srbiji, od velikoР гnКčКjК гК priroНu i čovekК. ImКjući u viНu НК je u SrЛiji poгnКto preko 400 vrstК ove fКmilije, u НisertКМiji je oЛuСvКćenК oko četvrtinК poгnКte fКune nКše гemlje. UгimКjući u oЛгir НК su КnКliгirКne vrste sКkupljКne sК НvК širК lokКlitetК (OЛeНske ЛКre i Fruške Рore), konstКtovКni Лroj vrstК НКje očekivКne reгultКte. IКko ovК НvК konkretnК lokКlitetК nisu rКnije ЛilК НetКljno proučКvКnК, pretpostКvkК je НК je nК njimК nešto preko 70% reКlno prisutnoР ЛrojК vrstК. OvК НisertКМijК preНstКvljК početКk ЛoljeР poгnКvКnjК fКune fКmilije CСrвsomeliНКe kКko u nКšoj гemlji, tКko i nК prostoru juРoistočne Evrope. U okviru svКke vrste su iгnete informКМije veгКne гК opšte rКsprostrКnjenje kКko u Evropi, tКko i u svetu. Osnovni morfološki НijКРnostički kКrКkteri omoРućКvКju НК se ovК НisertКМijК, poreН ključevК može koristiti kКo pomoćno sreНstvo гК iНentifikКМiju vrstК koje su oЛuСvКćene ovom stuНijom. Opšte informКМije o isСrКni moРu u velikoj meri da pomoРnu u pronКlКženju vrstК u priroНi. Koristeći GPS metoНoloРiju, nКveНeni su precizni lokaliteti sa kojih su jedinke neke vrste prikupljene. UTM karte vizuelno prikazuju sve lokacije na kojima je neka vrsta registrovana, a date su i UTM koordinate sviС tКksonК. ГКpКžКnjК sК terenК moРu НК pruže НoНКtne poНКtke o tipu stКništК, isСrКni i nekim opštim ekološkim oНlikКmК vrstК. PoseЛno je nКРlКšeno koji tip oštećenjК insekti prave na biljkama hraniteljkama. Zoogeografskom analizom vrste su rasporedjene u oНРovКrКjuće Сorotipove i НКtК je ЛoljК preНstКvК o КreКlimК rКsprostrКnjenjК vrstК u okviru poНfКmilijК. PoРlКvljК o ekonomski гnКčКjnim vrstКmК omoРućКvКju lКkše rКгumevКnje poгitivnoР i neРКtivnoР efektК pojeНiniС vrstК, К ujeНno poveгuju гКpКžКnjК na terenu sa literaturnim podacima. Za sve vrste u radu su prikazane i njihove biljke hraniteljke. Takodje, navedene su Лiljke sК kojiС su insekti sКkupljКni nК terenu. PoseЛnК pКžnjК je posvećenК isСrКni i tipu oštećenjК kojК insekti prКve nК ЛiljkКmК. Ukoliko je utvrdjeno da se neka vrsta hrani oНreНjenom Лiljkom, to ne morК НК гnКči НК je to primКrnК ЛiljkК СrКniteljkК гК tu vrstu. Dati su novi podaci o ishrani hrizomelida, bilo da su u pitanju primarne ili sekundarne, tj. alternativne biljke hraniteljke. 365 U okviru fКunističke oЛrКНe mКterijКlК гК svКku vrstu je НКto njeno РeoРrКfsko rКsprostrКnjenje u Evropi i u svetu. PreМiгni poНКМi o lokКlitetimК omoРućКvКju poveгivКnje nКveНeniС vrstК insekКtК sК rКгličitim tipovimК stКništК i veРetКМije. NК osnovu opšte РeoРrКfske НistriЛuМije one su rКsporeНjene u oНРovКrКjuće Сorotipove HolКrktikК i Evrope. IгНvojeno je 8 СorotipovК. VećinК vrstК oЛrКНjeniС u ovoj stuНiji imК široko rКsprostrКnjenje. NК nivou vrstК nisu konstКtovКni enНemiti, Кli Лrojne podvrste imaju oРrКničene КreКle u oЛlКsti BКlkКnskoР poluostrvК, Нok su neke veгКne isključivo гК SrЛiju. Neke vrste CСrвsomeliНКe imКju oНreНjeni ekonomski гnКčКj. TКj гnКčКj se uРlКvnom oРleНК kroг štete koje pričinjКvКju Лiljnim kulturКmК. MnoРe oН njiС su utvrdjene nК OЛeНskoj ЛКri i Fruškoj Рori. Korišćenje CСrвsomeliНКe u svrСu Лiološke ЛorЛe protiv štetniС vrstК ЛiljКkК (korovК) je trenutno КktuelnК temК u svetu. IspitКn je potenМijКl НomКćiС vrstК i moРućnosti reКliгКМije istrКživКnjК u nКšoj гemlji u ЛuНućnosti. OН velikoР Лi interesК Лilo uvesti Лiološku ЛorЛu protiv introНukovКniС korovskiС biljaka. Na osnovu istrКživКnjК sproveНeniС u ovoj НisertКМiji moРu se iгvući neki РlКvni гКključМi: 1. AnКliгirКjući veliki Лroj НomКćiС i strКniС literКturniС iгvorК može se гКključiti НК je relКtivno mКlo rКНovК posvećeno fКmiliji CСrвsomeliНКe, oНnosno НК je ovК РrupК tvrНokrilКМК slКЛo proučenК u SrЛiji. Ovo Лi ЛilК prvК НetКljnК stuНijК kojК oЛuСvКtК sve podfamilije Chrysomelidae na odredjenom prostoru Srbije. Podaci vezani za biologiju i trofičke oНnose ЛrojniС vrstК koje su НoskorК Лile slКЛo ispitКne su nКveНeni i nК osnovu ličniС ispitivКnjК nК terenu prošireni. 2. IКko su entomofКune ispitivКniС lokКlitetК (OЛeНske ЛКre i Fruške Рore) rКnije istrКživКne, НolКгi se Нo гКključkК НК su istrКživКnjК sКmo površno oЛuСvКtilК ЛuЛe listКre. NК oЛК lokКlitetК je u okviru ove НisertКМije utvrНjen НКleko veći Лroj vrstК. Na oba lokaliteta kao najbrojnije izdvajaju se podfamilije Alticinae, Chrysomelinae, Cryptocephalinae i ClytrinКe. PremК sКkupljenom mКterijКlu nК OЛeНskoj ЛКri nКjveću Лrojnost pokКгuju vrste poНfКmilije AltiМinКe, К nК Fruškoj Рori vrste poНfКmilije Chrysomelinae. 366 3. ГЛoР kompleksnosti veРetКМije i tipovК stКništК OЛeНskК ЛКrК i FruškК РorК predstavljaju dobar model teritorije severne Srbije koji je pogodan za analiziranje faune tКko velike fitofКРne Рrupe insekКtК kКkve su CСrвsomeliНКe. OЛК ovК širК lokКlitetК su veoma bogata vrstama ove familije. Utvrdjeno je 100 vrsta iz 36 rodova i 10 podfamilija. Od toga, medju vrstama koje su nove za faunu Srbije nalazi se 17 vrsta iz 12 rodova i 7 podfamilija. Prisustvo 9 vrsta iz 7 rodova i 4 podfamilije koje su po prvi put utvrdjene u pretСoНnim istrКživКnjimК НruРiС КutorК nК lokКlitetimК OЛeНske ЛКre i Fruške Рore je potvrdjeno. 4. Najbolji uslovi za hvatanje CСrвsomeliНКe poНrКгumevКju struktuirКnК stКništК sК što Лujnijom veРetКМijom. Tokom РoНine perioН oН КprilК Нo krКjК septemЛrК je nКjpoРoНniji u poРleНu klimКtskiС fКktorК. VećinК vrstК je КktivnК tokom sunčКniС НКnК. U ovoj disertaciji su navedene osnovne biljke hraniteljke, tako da one mogu da okvirno posluže гК pronКlКženje oНreНjeniС vrstК u priroНi. MnoРe vrste se СrКne КlternКtivnim ili sekundarnim biljkama tokom nepovoljnih perioda. U disertaciji su ove sekundarne biljke hraniteljke nabrojane za mnoРe vrste. DoЛijene informКМije su oН velikoР гnКčКjК jer ukКгuju nК trenНove u isСrКni pojeНiniС vrstК i roНovК. NК primer, uočeno je НК pojeНine vrste mogu da se hrane nekim kulturnim biljkama kada njihove normalne divlje biljke hraniteljke nisu dostupne (npr. гЛoР suše). 5. ZooРeoРrКfskК КnКliгК je pokКгКlК НК je većinК vrstК široko rКsprostrКnjenК u oЛlКsti PКleКrktikК (pКleКrktički Сorotip). NКjveći je Лroj vrstК koje pripКНКju evropskom Сorotipu, К гnКčКjКn Лroj je oniС koje su sКstКvni Нeo južnoevropskog horotipa. MeНiterКnski elementi fКune CСrвsomeliНКe su u većoj meri гКstupljeni nК Fruškoj Рori nego na Obedskoj bari. Interesantantno je navesti da relativno malo vrsta pripada МentrКlnoevropskom Сorotipu, Нok u nКšoj fКuni iгРleНК НК nemК elemenКtК istočno-, severno- i гКpКНnoevropske fКune. VećinК vrstК koje se sreću istočnije i гКlКгe u MКlu Aziju pripadaju turano-evropskom horotipu. Nije utvrdjeno prisustvo reliktnih, kao ni enНemičniС vrstК nК nivou SrЛije. 6. Prilikom sakupljanja insekta zabeležen je veliki Лroj primКrniС i sekunНКrniС biljaka hraniteljki (144 vrste biljaka iz 109 rodova i 33 familije). U literaturi se za mnoge hrizomelide navode neke osnovne vrste biljaka kojima se hrane. Ovi podaci se ponekad razlikuju od onih koji su sakupljeni nК terenu u priroНi. Teško je reći Лeг nekiС НuЛljiС 367 КnКliгК koje su oН ЛiljКkК гКЛeleženiС u ovoj НisertКМiji nove Лiljke СrКniteljke. DК Лi se гК neku vrstu ustКnovio opseР ЛiljКkК koje koristi u isСrКni neopСoНno je iгvršiti oЛimne laboratorijske testove koji u ovoj НisertКМiji nisu rКНjeni. PoНКtke o trofičkim oНnosimК je mnoРo teže гКЛeležiti u priroНi, Кli su oni НКleko vreНniji oН Лilo kКkviС eksperimentalnih postavki u laboratoriji. 7. NКjveći Лroj vrstК se СrКni ЛiljkКmК koje pripКНКju velikim fКmilijКmК, kКo što su Lamiaceae, Asteraceae, Poaceae, Brassicaceae, itd. Introdukovane (namerno ili slučКjno) vrste ЛiljКkК РenerКlno ne privlКče КutoСtone vrste CСrвsomeliНКe. HriгomeliНe iz svih podfamilija se na stadijumu imaga dopunski hrane polenom ЛiljКkК, nКjviše polenom Poaceae. 8. Medju insektima obradjenim u ovoj disertaciji nalaze se i neke ekonomski гnКčКjne vrste. GenerКlno posmКtrКno, relКtivno mКli Лroj vrstК CСrвsomeliНКe se u SrЛiji jКvljКju kКo oгЛiljne štetočine. PoгnКte štetočine u šumarstvu i poljoprivredi su Altica quercetorum Foudras, 1860, Chrysomela populi Linnaeus, 1758, Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807), Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) i Oulema melanopus (Linnaeus, 1758). Tokom 9 godina sakupljanja hrizomelida na Obedskoj ЛКri i Fruškoj Рori Нo sКНК još nisu гКЛeleženi slučКjevi oгЛiljnijeР nКpКНК, РoloЛrstК ili гnКčКjnije НefolijКМije ЛiljКkК. UРlКvnom su oštećenjК ЛilК lokКlnoР kКrКkterК, lokКliгovКnК nК odredjenim granama stabala, pojedinim delovima zeljastih biljaka ili, u slučКju poljoprivreНniС kulturК, nК НelovimК poljК. NКjveću Лrojnost su pokКгivКle vrste poНfКmilije AltiМinКe, čije jeНinke moРu НК se u velikom Лroju jКve nК jeНnoj ЛiljМi. JeНinК eРгotičnК štetočinК meНju КnКliгirКnim vrstКmК je Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) koja je poreklom iz Amerike. 9. ГЛoР svoje speМifičnosti u isСrКni neke mono- i oligofagne vrste Chrysomelidae imКju potenМijКl гК primenu u proРrКmimК Лiološke ЛorЛe protiv štetniС, korovskiС vrstК biljaka. Za realizovanje programa biološke kontrole velikiС rКгmerК je potreЛno puno vremenК (više РoНinК) i novМК. U SrЛiji Лi se eventuКlno ЛiološkК kontrolК moРlК primeniti nК mКnjim teritorijКmК i pojeНinКčnim lokКlitetimК, po moРućstvu koristeći autohtone vrste. Za aktuelan problem egzotične korovske vrste Ambrosia artemisiifolia L. Лi treЛКlo iгvršiti testirКnje oproЛКniС КРenКsК, kКo što je Zygogramma suturalis (Fabricius, 1775). 368 LITERATURA Alford, D. V. (1979). Observations on the cabbage stem flea beetle, Psylliodes chrysocephala, on winter oil-seed rape in Cambridgeshire. Ann. Appl. Biol., 93 (2): 117-123. Arnett, R. H. Jr., Thomas, M. C., Skelley, P. E. & Frank, J. H. (2002). American Beetles, Volume II: Polyphaga: Scarabaeoidea Through Curculionoidea. CRC Press LLC, Boca Raton, FL. pp. 861. Aslan, I., Gruev, B. A. & Özbek, H. (1996). Eumolpinae (Coleoptera, Chrysomelidae) of Turkey along with two new records. Türk. entomol. derg., 20 (1): 19-26. Audisio, P. (2011). Fauna Europaea: Coleoptera 2 – Chrysomelidae. Fauna Europaea, http://www.faunaeur.org/, Version 2.4, 27 January 2011. Baradin, O. D & Timraleev, Z. A. (2007). A contribution to the fauna and ecology of leaf beetles (Coleoptera, Chrysomelidae) in the Republic of Mordovia. Entomological Review, 87 (6): 670-676. Baselaga, A. (2007). Description of the mature larva of Gastrophysa janthina (Suffrian, 1851) [= G. unicolor auct.] (Coleoptera: Chrysomelidae: Chrysomelinae) and key to the larvae of the European Gastrophysa. Zootaxa, 1594: 61-68. Baselaga, A. & Ruiz-García, J. (2007). Revision of the Lachnaia tristigma (Lacordaire, 1848) species-group (Coleoptera: Chrysomelidae) and description of a new species. Zootaxa, 1630: 39-46. Ȼɟɥɨɜɚ, Ю. ɇ., Ⱦɨɥɝɚɧɨɜɚ, Ɇ. ɇ., Ʉɨɥɟɫɨɜɚ, ɇ. ɋ., Шɚɛɭɧɨɜ, Ⱥ. Ⱥ., Фɢɥɨɧɟɧɤɨ, И. ȼ. (2008). Ɋɚɡɧɨɨɛɪɚɡɢɟ ɧɚɫɟɤɨɦых ȼɨɥɨɝɨɞɫɤɨɣ ɨɛɥɚɫɬɢ. Цɟɧɬɪ ɨɩɟɪɚɬɢɜɧɨɣ ɩɨɥɢɝɪɚɮɢɢ ''Ʉɨɩɟɪɧɢɤ'', ȼɨɥɨɝɞɚ, 368. Berti, N. & Rapilly, M. (1976). FКune Н’IrКn - Liste Н’espèМes et révision Нu Рenre Lilioceris Reitter (Col. Chrysomelidae). Ann. Soc. Entomol. Fr., 12: 31-73. Bieńkoаski, A. O. (1992). New data on morphology and systematics of the larvae of Donaciinae (Coleoptera Chrysomelidae) from Palaearctic. Russian Entomol. J., 1 (2): 3-15. BoЛić, M. (1891). Koleoptere u KruševМu i okolini. Nastavnik, 2: 29-35. 369 Bogdanović, Ž. (1999). BКre i močvКre, U: ReРionalno РeoРraПska proučavanja Vojvodine, Srem – Vode Srema, 104-107. Institut za geografiju PMF, Novi Sad. Bordy, B. (2000). Faune de France, Volume 85, Coléoptères Chrysomelidae, 3. Hispinae et Cassidinae. Fédération Français des Sociétés de Science Naturelles, Paris, pp. 290. Borghuis, A., Groenendael, J., Madsen, O. & Ouborg, J. (2009). Phylogenetic analyses of the leaf beetle genus Galerucella: Evidence for host switching at speciation? Molecular Phylogenetics and Evolution, 53: 361-367. Borowiec, L. (1999). World Catalogue of the Cassidinae (Coleoptera: Chrysomelidae). Biologica Silesiae, Wroclaw, pp. 476. Borror D. J. & Delong D. M. (1964): An Introduction to the Study of Insects, revised edition. Holt, Rinehart & Winston, New York, pp. 819. BrКjković, M. & Ćurčić, S. (2008). Opšta entomoloРija. Biološki fКkultet, Univerzitet u Beogradu, 1-311. Brovdii, V. M. (1974). Family Chrysomelidae, 49-88. In: Pests of Agricultural Crops and Forest Plantations, V, 2. Arthropods (Ed. Vasilev, V. P.). Urozhai, Kiev, 466. Bukejs, A. (2010). Leaf-beetles Oulema septentrionis (Weise, 1880) and O. erichsonii (Suffrian, 1841) (Coleoptera: Chrysomelidae) in Latvian fauna. Baltic J. Coleopterol., 10 (1): 65-69. Bukejs, A. & Alekseev, V. I. (2009). Eight new and little-known leaf-beetles species (Coleoptera: Megalopodidae & Chrysomelidae) for the Kaliningrad region. Baltic J. Coleopterol., 9 (1): 45-50. Buzzi, Z. J. & Winder, J. A. (1981). A new species of Uroplata (Coleoptera: Chrysomelidae: Hispinae) mining leaves of Lantana tiliaefolia in Parana State, Brazil. Rev. Bras. Entomol., 25 (1): 49-52. Bychko, A. S. & Kurilenko, N. I. (1982). Time constraints of the chemical treatment against Psylliodes attenuata Koch., 57-62. In: Biological peculiarities, technology of growing and preprocessing of hemp (Ed. Senchenko G. I.). Collection of proceedings, Glukhov, Izd. VNII of Fiber crops. 370 Chaboo, C. S. (2007). Biology and phylogeny of the Cassidinae Gyllenhal sensu lato (tortoise and leaf-mining beetles) (Coleoptera: Chrysomelidae). Bull. Am. Mus. Nat. Hist., 305: 1-250. Chen, S. (1962). Revision of Chinese Sagrinae. Acta Entomol. Sin., (Suppl.), 11: 103- 113. Chinery, M. (1993). Collins Field Guide – Insects of Britain & Northern Europe, 3rd Edition. Harper Collins Publishers, London, pp. 320. Ciгej, M. R. & Milevoj, L. (2007). PreСrКnske nКvКНe Сroščev СmeljeveРК ЛolСКčК (Psylliodes attenuatus Koch). Zbornik predavanj in referatov 8. slovenskega posvetovanja o varstvu rastlin (Radenci), 173-178. Cox, M. L. (1981). Notes on the biology of Orsodacne Latreille with a subfamily key to the larvae of the British Chrysomelidae (Coleoptera). Entomologist's Gazette, 32: 123-135. Cox, M. L. (1996). The pupae of Chrysomelidae, 119-265. In: Chrysomelidae Biology, Vol. I: The Classification, Phylogeny and Genetics (Eds. Jolivet, P. H. & Cox, M. L.). SPB Academic Publishing bv, Amsterdam, pp. 443. Crowson, R. A. (1946). A revision of the genera of the chrysomelid group Sagrinae (Coleoptera). Trans. R. Entomol. Soc. Lond., 97: 75-115. Crowson, R. A. (1981). The Biology of Coleoptera. Academic Press, London, pp. 802. Csiki, E. (1904). Adatok Szerbia bogárfaunájához. Rovartani lapok, 11 (7): 147-161. Ćurčić, S. (2007). GeoРrКfski položКj, 11-17. U: Fruška Рora (JovКnović, N.). ГКvoН гК uНžЛenike, BeoРrКН, pp. 612. Daccordi, M. (1994). Notes for phylogenetic study of Chrysomelinae, with descriptions of new taxa and a list of all the known genera (Coleoptera: Chrysomelidae, Chrysomelinae), 60-84. In: Proceedings of the Third International Symposium on the Chrysomelidae (Ed. Furth, D. G.), Beijing, 1992, Backhuys, Leiden, pp. 150. Daccordi, M. (1996). Notes on the distribution of the Chrysomelinae and their possible origin, 399-412. In: Chrysomelidae Biology Vol. I (Eds. Jolivet, P. H. A. & Cox M. L.). SPB Academic Publishing, Amsterdam, The Netherlands, pp. 443. 371 Deroe, C. & Pasteels, J. M. (1982). Distribution of adult defense glands in chrysomelids (Coleoptera: Chrysomelidae) and its significance in the evolution of defense mechanisms within the family. J. Chem. Ecol., 8 (1): 67-82. Dmitriev, G. V. (1935). Psylliodes attenuata Koch in the right-bank territory of the Kuibyshev Region, 91-107. In: Zashchita rastenii (5) (Ed. Gabchenko, G. D.). Proceeding of the VIZR, Moscow-Leningrad. Ding, J., Blossey, B., Du, Y. & Zheng, F. (2006). Galerucella birmanica (Coleoptera: Chrysomelidae), a promising potential biocontrol agent of water chestnut, Trapa natans. Biol. Control, 36: 80-90. Döberl, M. (2000): Beitrag zur Kenntnis der Gattung Epitrix Foudras, 1860 in der Paläarktis (Coleoptera: Chrysomelidae: Alticinae). Mitt. Internat. Entomol. Ver., 25 (1-2): 1-23. Erber, D. (1988). Biology of Camptosomata Clytrinae - Cryptocephalinae - Chlamisinae - Lamprosomatinae, 513-552. In: Biology of the Chrysomelidae (Eds. Jolivet, P., Petitpierre, E. & Hsiao, T. H.),. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, pp. 640. Farrell, B. D., Mitter, C. & Futuyma, D. J. (1992). Diversification at the insect-plant interface. BioScience, 42: 34-42. Fedorenko, V. P. (2006). The most important sugar beet pests in Ukraine and integral measures for their control. Zbornik matice srpske za prirodne nauke, Novi Sad, 110: 21-38. Ghadiri, V. (1990). Investigation of some biological features of sugarbeet flea beetle (Chaetocnema tibialis Ill.) in Karadj region. J. Ent. Soc. Iran., 10: 1-14. GКjić, M. & KКrКНžić, D. (1991). Flora ravnog Srema sa posebnim osvrtom na Obedsku baru. ŠumКrski fКkultet UniverгitetК u BeoРrКНu i Šumsko РКгНinstvo SremskК Mitrovica, Sremska Mitrovica, pp. 437. GКvrilović, B. D. & Ćurčić, S. B (2011). Diversity of species of the family Chrysomelidae (Insecta, Coleoptera) in Serbia, with an overview of previous researches. Acta zoologica bulgarica, 63 (3), 231-244. Gök, A. & Gürbüz, M. F. (2002). Longitarsus stragulatus (Foudras, 1860) (Coleoptera: Chrysomelidae, Alticinae), a new record of flea beetles for the fauna of Turkey. Turk. J. Zool., 26: 293-294. 372 Gómez-Zurita, J. (2004). Molecular systematics and time-scale for the evolution of Timarcha, a leaf-beetle genus with a disjunct Holarctic distribution. Mol. Phylogenet. Evol., 32: 647-665. Gómez-Zurita, J., Juan, C. & Petitpierre, E. (2000). The evolutionary history of the genus Timarcha (Coleoptera, Chrysomelidae) inferred from mitochondrial COII gene and partial 16S rDNA sequences. Mol. Phylogenet. Evol., 14 (2): 304-317. Gómez-Zurita, J., Hunt, T., Kopliku, F. & Vogler, A. P. (2007). Recalibrated tree of leaf beetles (Chrysomelidae) indicates independent diversification of Angiosperms and their insect herbivores. PLoS One, 2 (4): e360. Grevstad, F. (2006). Ten-year impact of the biological control agent Galerucella pusilla and G. calmariensis (Coleoptera: Chrysomelidae) on purple loosestrife (Lythrum salicaria) in Central New York State. Biol. Control, 39: 1-8. Grimaldi, D. & Engel, M. S. (2005). Evolution of the Insects. Cambridge University Press, pp. 755. Ƚɪɭɟɜ, Ȼ. A. (1984). Ʌɢɫɬɨяɞɢ (Coleoptera, Chrysomelidae) ɨɬ Фɪɭшɤɚ ɝɨɪɚ (ȼɨɣɜɨɞɢɧɚ, ɋФɊ Юɝɨɫɥɚɜɢя). Нɚɭчɧɢ ɬɪɭɞɨɜɟ, ɉɥɨɜɞɢɜɫɤɢ Уɧɢɜɟɪɫɢɬɟɬ ''ɉɚɫɢɣ Хɢɥɟɧɞɚɪɫɤɢ'' - Ȼɢɨɥɨɝɢя, 22 (2): 103-108. Ƚɪɭɟɜ, Ȼ. A. (1986). Ʌɢɫɬɨяɞɢ (Coleoptera, Chrysomelidae) ɨɬ Фɪɭшɤɚ ɝɨɪɚ (ȼɨɣɜɨɞɢɧɚ, ɋФɊ Юɝɨɫɥɚɜɢя) (2). Нɚɭчɧɢ ɬɪɭɞɨɜɟ, ɉɥɨɜɞɢɜɫɤɢ Уɧɢɜɟɪɫɢɬɟɬ ''ɉɚɫɢɣ Хɢɥɟɧɞɚɪɫɤɢ'' - Ȼɢɨɥɨɝɢя, 24 (1): 67-70. Gruev, B. A. (2005). A comparative list of the leaf beetles of the Balkan countries (Coleoptera: Chrysomelidae). Animalia, 41: 23-46. Gruev, B. & Döberl, M. (1997). General distribution of the flea beetles in the Palaearctic subregion (Coleoptera, Chrysomelidae: Alticinae). Scopolia, 37: 1-496. Grupa autora (1962). Štetočine u biljnoj proizvodnji II. ГКvoН гК iгНКvКnje uНžЛenikК, Beograd, pp. 599. Grupa autora (2007a). Zaštićena prirodna dobra Srbije. MinistКrstvo гКštite životne sreНine i ГКvoН гК гКštitu priroНe SrЛije, BeoРrКН, pp. 260. Grupa autora (2007b). Fruška Рora. ГКvoН гК uНžЛenike, BeoРrКН, pp. 600. 373 Hawkeswood, T. J. (2009). Review of the biology and host plants of the Australian Sagrinae, Zeugophorinae, Donaciinae and Criocerinae (Coleoptera: Chrysomelidae). G. Ital. Entomol., 12 (55): 233-247. Hawkeswood, T. J. and Takizawa, H. (1997). Taxonomy, ecology and descriptions of the larva, pupa and adult of the Australian hispine beetle, Eurispa vittata Baly. Spixiana, 20 (3): 235-245. Hayea, T. & Kenis, M. (2004). Biology of Lilioceris spp. (Coleoptera: Chrysomelidae) and their parasitoids in Europe. Biol. Control, 29: 399-408. Heard, T., Paynter, Q., Chan, R. & Mira, A. (2005). Malacorhinus irregularis for biological control of Mimosa pigra: host-specificity, life cycle, and establishment in Australia. Biol. Control 32: 252-262. Hezewijk, B. H. & Bourchier, R. S. (2005). Is two company or a crowd: How does conspecific density affect the small-scale dispersal of a weed biocontrol agent? Biocontrol Sci. Techn., 15 (2): 191-205. Hiller, E. (1975). Zur Kenntnis des Schwarzbraunen Kiefernblattkäfers, Luperus pinicola (Dftsch.) (Col., Chrysomelidae). J. Appl. Entomol., 79 (1-4): 398-421. Hinton, H. E. (1946). A new classification of insect pupae. Proc. Zool. Soc. Lond., 116: 282-328. Hodgson, E. W. & Drost, D. (2007). Asparagus beetle and spotted asparagus beetle. Utah Pests, Utah State University Extension and Utah Plant Pest Diagnostic Laboratory, 1-3. Hodgson, E. W. & Evans, E. W. (2007). Cereal leaf beetle. Utah Pests, Utah State University Extension and Utah Plant Pest Diagnostic Laboratory, 1-4. Hsiao, T. H. (1982). Geographic variation and host plant adaptation of the Colorado potato beetle. Proceedings, 5th International Symposium of Insect-Plant Relationships, 315-324 (Eds. Visser, J. H. & Minks, A. K.), Wageningen, pp. 464. Hsiao, T. H. & Fraenkel, G. (1968). Selection and specificity of the Colorado potato beetle for solanaceous and nonsolanaceous plants. Ann. Entomol. Soc. Am., 61: 493- 503. 374 Igrc, J., DeLoach, C. J. & Zlof, V. (1995). Release and establishment of Zygogramma suturalis F. (Coleoptera: Chrysomelidae) in Croatia for control of Common Ragweed (Ambrosia artemisiifolia L.). Biol. Control, 5: 203-208. Ireson, J. E., Leighton, S. M., Holloway, R. J. & Chatterton, W. S. (2000). Establishment and redistribution of Longitarsus flavicornis (Stephens) (Coleoptera: Chrysomelidae) for the biological control of ragwort (Senecio jacobaea L.) in Tasmania. Aust. J. Entomol., 39: 42-46. JКnković, Lj. (1972). Visokoplaninska fauna Coleoptera na Kopaoniku. Posebna izdanja SANU CDXLIX, Odeljenje prirodno-mКtemКtičkiС nКukК, 38, Beograd, pp 80. JКnković, M. (1974). VoНenК i močvКrnК veРetКМijК OЛeНske ЛКre. Zbornik radova RepubličkoР гavoda гa гaštitu prirode SR Srbije, 1 (4): 1-80. JКnković, M. & Mišić, V. (1980). Šumska veРetacija i Пitocenoгe Fruške Рore. Matica srpska, Novi Sad, pp. 191. Jolivet, P. (1959). Recherches sur l'aile des Chrysomeloidea. Deuxième partie. Mémoires de l'Institut Royale des Sciences Naturelles de Belgique, Brussels 2 (58): 1-180. Jolivet, P. (1977). Sélection trophique chez les Clytrinae, Cryptocephalinae et Chlamisinae (Camptosoma) et les Lamprosomatinae (Cyclica) (Coleoptera: Chrysomelidae). Acta Zool. Pathol. Antverp., 70: 167-200. Jolivet, P. (1987a). Apercu de la sélection trophique chez les Galerucinae. Etude par genre (Coleoptera: Chrysomelidae). Bull. Annals Soc. r. belge Ent., 123: 283-307. Jolivet, P. (1987b). Sélection trophique chez les Megascelinae et les Eumolpinae (Cyclica) (Coleoptera: Chrysomelidae). Bull. Soc. Linn. Lyon, 56 (7): 217-240. Jolivet, P. (1988). Sélection trophique chez les Cassidinae (Coleoptera, Chrysomelidae). Bull. Soc. Linn. Lyon, 57 (9): 301-320. Jolivet, P. (1989). Sélection trophique chez les Hispinae (Coleoptera, Chrysomelidae, Cryptostoma). Bull. Soc. Linn. Lyon, 58 (9): 297-317. Jolivet, P. (1991). Sélection trophique chez les Alticinae (Coleoptera Chrysomelidae). Bull. Soc. Linn. Lyon 60 (1): 26-40. Jolivet, P. (1994). Physiological colour changes in tortoise beetles, In: Novel aspects of the biology of Chrysomelidae, 331-335. (Eds. Jolivet, P. H., Cox, M. L. & Petitpierre, E.). Kluwer Academic Publishers, Netherlands, pp. 600. 375 Jolivet, P. (2008). Brachelytry, 555-560. In: Encyclopedia of entomology, Volume 4 (Ed. Capinera, J. L.). Springer Science+Business Media, pp. 4346. Jolivet, P. & Hawkeswood, T. J. (1995). Host-Plants of Chrysomelidae of the World. Backhuys Publishers, Leiden, pp. 281. Jolivet, P. & Petitpierre, E. (1973). Plantes-hôtes connues des Timarcha Latreille (Col. Chrysomelidae). Quelques considérations sur les raisons possibles du trophisme sélectif. Bull. Soc. Entomol. Fr., 78: 9-25. Jolivet, P. & Verma K. K. (2002). Fascinating Insects – Some Aspects of Insect Life. Pensoft Publishers, Sofia-Moscow, pp. 310. Jolivet, P. & Verma, K. K. (2008). Eumolpinae – a widely distributed and much diversified subfamily of leaf beetles (Coleoptera, Chrysomelidae). Terrestrial Arthropod Reviews, 1: 3-37. Jolivet, P., Vasconcellos-Neto, J. & Weinstein, P. (1990). Cycloalexy: A new concept in the larval defense of insects. Insecta Mundi, 4 (1-4): 133-142. JovКnić, M. (1962). PriloР poгnКvКnju štetne entomofКune nК strnim žitimК u VojvoНini. Agronomski glasnik, Novi Sad, 5-6-7: 458-466. JovКnović, B., Jović, N. & Tomić, Г. (1983). Šumski ekosistemi u širem području Obedske bare. RКНni sКstКnКk "ГКštitК, uredjivanje i unapredjivanje Obedske bare", PokrКjinski гКvoН гК гКštitu priroНe, Novi SКН, 15-19. JovКnović-Dunjić, R. (1983). Livadske fitocenoze u rezervatu Obedska bara kao indikatori vodnoР režima гemljišta. RКНni sКstКnКk "ГКštitК, uredjivanje i unapredjivanje Obedske bare", PokrКjinski гКvoН гК гКštitu priroНe, Novi SКН, 25- 30. Kalischuk, A. R., Bourchier, R. S. & McClay, A. S. (2004). Post hoc assessment of an operational biocontrol program: efficacy of the flea beetle Aphthona lacertosa Rosenhauer (Chrysomelidae: Coleoptera), an introduced biocontrol agent for leafy spurge. Biol. Control, 29: 418-426. Kasap, H. & Crowson, R. A. (1976). On systematic relations of Oomorphus concolor (Sturm) (Col., Chrysomelidae), with descriptions of its larva and of an aberrant cryptocephaline larva from Australia. J. Nat. Hist., 10 (1): 99-112. Koch, K. (1992). Ökologie – Die Käfer Mitteleuropas, Band E3. Krefeld, pp. 389. 376 Kokovikhin, A. I. (1972). Tortoise beetle Cassida nebulosa L. (Coleoptera, Chrysomelidae, Cassidinae) in Western Siberia, 427-429. In: Main conclusions of research studies of the Sugar Beet in 1968 (Ed. Zubenko, V. F.). All-Union Scientific Research Institute of Sugar Beet, Kiev. Kolk, A. & Starzyk, J. R. (1996). The Atlas of Forest Insect Pests. The Polish Forest Research Institute, Warszawa, pp. 705. Kölsch, G. & Pedersen, B. V. (2008). Molecular phylogeny of reed beetles (Col., Chrysomelidae, Donaciinae): The signature of ecological specialization and geographical isolation. Mol. Phylogenet. Evol., 48 (3): 936-952. Konstantinov, A. S. & Vandenberg, N. J. (1996). Handbook of Palaearctic flea beetles (Coleoptera: Chrysomelidae: Alticinae). Contributions on Entomology, International, Vol. 1, Part 3. Associated Publishers, Gainesville, pp. 439. KošКnin, N. (1904). Spisak koleoptera u Muzeju srpske zemlje. Muzej srpske zemlje, Beograd, pp. 26. Kryzhanovskii, O. L. (1974). Pest Insects and Mites of Agricultural Plants. Nauka, V (2), Leningrad, pp. 335. Kuschel, G. & May, B. M. (1990). Palophaginae, a new subfamily for leaf-beetles, feeding as adults and larva on araucarian pollen in Australia (Coleoptera, Megalopodidae). Invertebrates Taxonomy, 3: 697-719. Kuschel, G. & May, B. M. (1996). Discovery of Palophaginae (Coleoptera: Megalopodidae) on Araucaria araucana in Chile and Argentina. N. Z. Entomol., 19: 1-13. Landis, D. A., Sebolt, D. C., Haas, M. J. & Klepinger, M. (2003). Establishment and impact of Galerucella calmariensis L. (Coleoptera: Chrysomelidae) on Lythrum salicaria L. and associated plant communities in Michigan. Biological Control, 28: 78-91. Lee, J. E. (1998). Leaf beetle larvae of Zeugophorinae from North America and Europe (Coleoptera: Chyrsomelidae). Coleopts. Bull., 52 (2): 118-125. Le Berre, J. R. & Louveaux, A. (1980). Biologie du doryphore. Bulletin OEPP/EPPO, 10: 413-440. 377 Leonardi, C. & Nonveiller, G. (1982). Considerazioni sulle Crepidodera del gruppo obirensis con particolare riguardo alla Crepidodera springeri Heikertinger. Atti. Soc. Ital. Sci. nat. Museo civ. Stor. nat. Milano, 123 (2-3): 237-249. Lewis, P. A., DeLoach, J. C., Herr, J. C., Dudley, T. L. & Carruthers, R. I. (2003). Assessment of risk to native Frankenia shrubs from an Asian leaf beetle, Diorhabda elongata deserticola (Coleoptera: Chrysomelidae), introduced for biological control of saltcedars (Tamarix spp.) in the Western United States. Biol. Control 27: 148-166. Löbl, I. and Smetana, A. (2010). Catalogue of Palearctic Coleoptera, Vol. 6 – Chrysomeloidea. Apollo Books, Stenstrup, pp. 924. Lopatin, I. K. (1977). Leaf-beetles (Chrysomelidae) of Middle Asia and Kazakhistan. Nauka, Leningrad, pp. 268. Lopatin, I. K. (1984). Leaf-beetles (Chrysomelidae) of Middle Asia and Kazakhstan. Oxanion Press, New Delhi, pp. 413. Lopatin, I. K. & Dovgailo, K. E. (2002). The Genus Cryptocephalus (Chrysomelidae) of Palearctic Region. CD Key and Database on the Basis of Software ''Lysandra''. Minsk. Lopatin, I. K. & Kulenova, K. Z. (1986). Leaf Feeders (Coleptera: Chrysomelidae). Akad. Nauk Kazachskoy SSR, “NКukК”, pp. 200. LuМК, E., Beni , E., Gheorghe, M. & Brudea, V. (1990). Aphthona euphorbiae Schrank and Longitarsus parvulus Payk., important pests of flax. robleme de rote tia Plantelor, 18 (2): 169-179. Luczak, I. (1992). Noxiousness of onion beetle (Lilioceris merdigera L.) to onion (Allium cepa L.). Folia Horticulturae, 4 (1): 83-93. Mamontov, B. (1937). Tvrdokrilci Avale sa naročitim obгirom na štetne vrste. Diplomski rКН, ŠumКrski fКkultet, Univerгitet u BeoРrКНu, Beograd, pp. 126. Mardulyn, P., Milinkovitch, M. C. & Pasteels, J. M. (1997). Phylogenetic analyses of DNA and allozyme data suggest that Gonioctena leaf beetles (Coleoptera: Chrysomelidae) experienced convergent evolution in their history of host-plant family shifts. Syst. Biol., 46: 722-747. MКrković, S. (2007). FiгičkoРeoРrКfskК svojstvК, 21-55. U: Fruška Рora (Ur. JovКnović, N.). ГКvoН гК uНžЛenike, BeoРrКН, pp. 612. 378 Matis, E. G. (1970). On harmfulness of Tortoise Beetle, 94-98. In: Vestnik sel'skokhozyaistvennoi nauki 7 (Ed. Kurmanov, G. Sh.). Kainar, Alma-Ata. Matis, E. G. (1971). Ecology and biology features of Tortoise Beetle and its economic significance, 76-87. In: Organization and economics of plants protection in RSFSR (Ed. Kolychev, N. G.). Centralno-Cernozemnoe kniznoe izdatelstvo, Voronezh. Maulik, S. (1941). Biology and morphology of the Sagrinae. Ann. Mag. nat. Hist., 2: 235- 254. McFadyen, R. E. C. (1998). Biological control of weeds. Annu. Rev. Entonol., 43: 369- 393. McIntyre, V., Grace, B. & Schmidt, S. (2007). Impact of the biocontrol agent Malacorhinus irregularis (Coleoptera: Chrysomelidae) on Mimosa pigra seedlings and the importance of root nodules. Biocontrol Science and Technology, 17 (4): 365- 374. Meskensa, C., Windsora, D. & Hancea, T. (2007). A comparison of hispine beetles (Coleoptera: Chrysomelidae) associated with three orders of monocot host plants in lowland Panama. Int. J. Trop. Insect Sci., 27: 159-171. MiСКjlović, Lj. (2008). Šumarska entomoloРija. ŠumКrski fКkultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, pp. 877. Milić, Č. (1973). FruškК РorК – РeomorfološkК proučКvКnjК. U: Fruška gora I, Posebno izdanje Matice srpske, Novi Sad, pp. 74. Miljković, Lj. i dr. (1998). Klima Srema. Institut za geografiju PMF Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, pp. 61. Monros, F. (1949). Descripción de la metamorfosis de Lamprosoma chorisiae Monrós y consideraciones taxonomicas sobre Lamprosominae (Col. Chrysomelidae). Acta Zool. Lillo, 7: 449-466. Nonveiller, G. (1959). O jeНnom slučКju pojКve ЛuvКčК Haltica oleracea L. na jagodama. Zaštita bilja, 55: 87-95. Nonveiller, G. (1960К). PovoНom nekiС interesКntniС nКlКгК štetočinК krstКšiМК nК kaparu. Zaštita bilja, 59: 11-15. Nonveiller, G. (1960b). O speМijКliгКМiji ЛuvКčК roНК Podagrica prema biljkama hraniteljkama. Zaštita bilja, 61: 11-16. 379 Nonveiller, G. (1960c). Štetni buvači kulturnoР i druРoР korisnoР bilja Srbije. Posebna iгНКnjК InstitutК гК гКštitu ЛiljК, BeoРrКН, 10, pp. 56. Nonveiller, G. (1978). Halticinae SR Srbije i njihove biljke hraniteljke (Chrysomelidae, Coleoptera) – I Rod Chaetocnema Steph. Zbornik radova o entomofauni SR Srbije Srpske akademije nauka i umetnosti, 2: 91-111. Nonveiller, G. (1984). Alticinae (Insecta, Coleoptera, Chrysomelidae), 283-334. U: Fauna Durmitora. Posebna izdanja Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, odeljenje prirodnih nauka, Titograd, knjiga XVIII (11), sveska 1, pp. 400. Palii, V. F. (1961). Fauna of Pest Flea Beetles of the USSR. AN Kirgiz. SSR, Frunze, pp. 101. Parry, R. H. (1986). The systematics and biology of the flea beetle genus Crepidodera Chevrolat (Coleoptera: Chrysomelidae) in America North of Mexico. Insecta Mundi, 1 (3): 156-196. Petrik, A. (1958). EntomofКunК DeliЛlКtske peščКre. Rad vojvodjanskih muzeja, 7: 87- 113. Petrović, J., BuРКrski, D., Ćurčić, S. & BoРНКnović, Ž. (1973). VoНe Fruške Рore, 7-67. U: Fruška Рora II, Posebno izdanje Matice srpske, Novi Sad, pp. 68. Pielou, E. C. (1979). Biogeography. John Wiley & Sons, New York, Chichester, Brisbane, Toronto, pp. 351. PlКvšić, V. (1958). PriloР poгnКvКnju životК i rКгvićК velike topoline ЛuЛК listКre (Melasoma populi L.). Topola, 2 (6): 463-468. Reid, C. A. M. (1995). A cladistic analysis of subfamilial relationships in the Chrysomelidae sensu lato (Chrysomeloidea), 559-631. In: Biology, Phylogeny, and Classification of Coleoptera: Papers Celebrating the 80th Birthday of Roy A. Crowson (EНs. PКkКluk, J. & Ślipiński, S. A.). Museum i Instвtut ГoloРii PAN, Warshaw, Poland, pp. 1092 [2 volumes]. Riley, E. G., Clark, S. M. and Seeno, T. N. (2003). Catalog of Leaf Beetles of America North of Mexico. Coleopterists Society, Special Publications, pp. 290. Rizza, A. & Pecora, P. (1984). Chrysolina gypsophilae (Coleoptera: Chrysomelidae), a potential biocontrol agent of Dalmatian Toadflax, Linaria dalmatica (Scrophulariaceae). Ann. Entomol. Soc. Am., 77, (2): 182-187. 380 Santiago-Blay, J. A. (1994). Paleontology of leaf beetles, 1-68. In: Novel Aspects of the Biology of Chrysomelidae (Eds. Jolivet, P., Cox, M. L. & Petitpierre, E.),. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, pp. 600. Scherer, G. (1982). Origins of the Alticinae (Coleoptera, Chrysomelidae). Spixiana, 7: 7- 9. Schöller, M. (1998). Zoosaprophagy and phytosaprophagy in chrysomelid beetle larvae, Macrolenes dentipes and Pachybrachis anoguttatus (Coleoptera; Chrysomelidae: Clytrinae and Cryptocephalinae), 181-285. In: Fourth International Symposium on the Chrysomelidae (I. C. E. XX-1996) (Eds. Biondi, M., Daccordi, M. & Furth, D. G.). Museo Regionale di Scienze Naturali., Torino, pp. 327. Schöller, M. (1999). Field studies of Cryptocephalinae biology, 421-436. In: Advances in Chrysomelidae Biology 1, (Ed. Cox M. L.). Backhuys Publishers, Leiden, The Netherlands, pp. 671. Schoonhoven, L. M., Van Loon, J. J. A. & Dicke, M. (2005). Insect-Plant Biology. Oxford University Press, pp. 421. Seeno, T. N. & Wilcox J. A. (1982). Leaf Beetle Genera (Coleoptera: Chrysomelidae). Entomography Pub., Sacramento, California, pp. 221. Sekulić, R. G., ČКčić, A. N., Kereši, T. & StojКković, Ž. (2002). MoРućnost suгЛijКnjК repinoР ЛuvКčК (Chaetocnema tibialis Illig.) tretiranjem semena insekticidima. Zbornik radova Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, 36: 25-32. Scherer, G. (1978). Chrysomelidae: Donaciinae, 319-322. In: Limnofauna Europaea (Ed. Illies, J.),. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart, pp. 532. Schmitt, M. (1988). The Criocerinae: Biology, phylogeny and evolution. Chapter 28, 475-495. In: Biology of Chrysomelidae (Eds. Jolivet, P., Petitpierre, E. & Hsiao, T. H.),. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, pp. 615. Schmitt, M. (1996). The phylogenetic system of the Chrysomelidae – History of ideas and present state of knowledge, 57-96. In: Chrysomelidae Biology, Vol. I: The Classification, Phylogeny and Genetics (Eds. Jolivet, P. H. & Cox, M. L.). SPB Academic Publishing bv, Amsterdam, pp. 443. 381 Shvetsova, A. N. (1958). Entomoscelis adonidis – the pest of cruciferous cultures in Omsk Region, 69-77. In: Proceeding of Omsk SKHI, 22 (2) (Ed. Gradoboev N. D.). Omskoe oblastnoe knizhnoe izdat., Omsk. Siddappaji, C. & Gowda, T. K. S. (1980). Rhizobial nodules eating insect – Rivellia sp. – a new pest of pulse crops in India. Curr. Res., 9: 122-123. Sokolov, V. E. (1981). The Colorado Beetle, Leptinotarsa decemlineata Say. Phylogeny, Morphology, Physiology, Ecology, Adaptation, Natural Enemies. Nauka, Moscou, pp. 375. Steinhausen, W. R. (1998). Comparative morphology of pupae of the leaf beetle subfamilies Chrysomelinae and Galerucinae, 311-318. In: Fourth International Symposium on the Chrysomelidae (I. C. E. XX-1996) (Eds. Biondi, M., Daccordi, M. & Furth, D. G.),. Museo Regionale di Scienze Naturali, Torino, pp. 327. StojКnović, D. V., Ćurčić, S. B. КnН BrКjković, M. M. (2010). The Geometrid moths (Lepidoptera, Geometridae) oП Mt. Fruška Gora (Northern Serbia). Institut za гooloРiju, Biološki fКkultet, Univerгitet u BeoРrКНu; JP NКМionКlni pКrk ''FruškК gora''; Odsjek za biologiju, Prirodno-mКtemКtički fКkultet, Univerгitet Crne Gore. pp. 325. Suzuki, K. (1996). Higher classification of the family Chrysomelidae (Coleoptera), 3-54. In: Chrysomelidae Biology, Vol. I: The Classification, Phylogeny and Genetics (Eds. Jolivet, P. H. & Cox, M. L.). SPB Academic Publishing bv, Amsterdam, pp. 443. Teleki, P. & Csiki, E. (1922-1940). Balkán-kutatásainak tudományos eredményei. I kötet – Csiki Ernö állattani kutatásai Albániában. Magyar Tudományos Akadémia Kiadása, Budapest, pp. 334. Teshler, M., Dernovici, S., Di Tommaso, Coderre, D. & Watson, A. (2004). A novel device for the collection, transport, and delivery of benificial insects, and its application to Ophraella communa (Coleoptera: Chrysomelidae). Biocontrol Sci. Technol., 14: 347-357. TótС, P. & CКРпň, L. (2005). OrРКnisms КssoМiКteН аitС tСe fКmilв ConvolvulКМeКe КnН their potential for biological control of Convolvulus arvensis. Biocontrol News and Information, 26 (1): 17-40. 382 Tripković-ČuЛrilović, D. (1960). Insekti sakupljeni na terenu Obedske bare. Glasnik rirodnjačkoР muгeja u BeoРradu, B (15): 49-66. Udvardy, M. D. F. (1975). A Classification of the Biogeographical Provinces of the World. IUCN Occasional Paper, 18, pp. 48. Urban, J. (2006). Occurrence, development and economic importance of Phratora (= Phyllodecta) vitellinae (L.) (Coleoptera, Chrysomelidae). Journal of Forest Science, 52 (8): 357-385. Urban, J. (2007). Occurrence, biology and harmfulness of Galerucella lineola (F.) (Coleoptera, Chrysomelidae) – Part 1. LКst вeКr’s (pКrent) Лeetles. Journal of Forest science, 53 (8): 364-380. Verma, K. K. (1996). Cycloalexy in leaf beetles (Coleoptera: Chrysomelidae). Ins. Environ., 2 (3): 382-384. Vig, K. (1997). Leaf beetle collection of the Mátra Museum, Gyöngyös, Hungary (Coleoptera, Chrysomelidae sensu lato). Folia Historico Naturalia Musei Matraensis, 22: 175-201. Vigna Taglianti, A., Audisio, P. A., Biondi, M., Bologna, M. A., Carpaneto, G. M., De Biase, A., Fattorini, S., Piattella, E., Sindaco, R., Venchi, A., and M. Zapparoli (1999). A proposal for a chorotype classification of the Near East fauna, in the framework of the Western Palaearctic region. Biogeographia 20, 31-59. Vujić, A. КnН GlumКМ, S. (1994). Fauna oП HoverПlies (Diptera: Sвrphidae) oП Mt. Fruška Gora. MonoРrКpС on FruškК GorК, MКtiМК SrpskК, Novi SКН, pp. 81. Wagner, T. (2007). Monolepta Chevrolat, 1837, the most speciose galerucine taxon: redescription of the type species Monolepta bioculata (Fabricius, 1781) and key to related genera (Chrysomelidae, Coleoptera). J. Nat. Hist., 41 (1-4): 81-100. Warchalowski, A. (1985). Revision der Gattung Labidostomis Germar, 1824 (Coleoptera, Chrysomelidae, Clytrinae). Polskie Pismo entomol., 55: 621-765. Warchalowski, A. (1998). Die westpaläarktischen Arten der Gattung Phyllobrotica Chevrolat, 1837 (Coleoptera, Chrysomelidae, Galerucinae). Annales Zoologici, 48: 91-98. Warchalowski, A. (2003). Chrysomelidae – The Leaf-beetles of Europe and the Mediterranean Area. Natura Optima Dux Foundation, Warszawa, pp. 599. 383 Warchalowski, A. (2008). A review of the subgenus Pachybrachis Chevrolat, 1837 s. str. of Palaearctic region (Coleoptera: Chrysomelidae: Cryptocephalinae). Genus, Wroclaw, 19 (2): 213-283. White, R. E., (1993). Revision of the subfamily Criocerinae (Chrysomelidae) of North America North of Mexico. USDA-ARS Tech. Bull., 1805: 1-158. Wilcox, J. A. (1979). Leaf beetle host plants in the northeastern North America. World Nat. Hist. Publ., 1-30. Wilf, P., Labandeira, C. C., Kress, W. J., Staines, C. L. and Windsor, D. M. (2000). Timing the radiations of leaf beetles: Hispines on gingers from Latest Cretaceous to Recent. Science, 289: 291-294. Williams, J. J. & Carden, P. W. (1961). Cabbage stem flea beetle in East Anglia. Plant Pathology, 10 (3): 85-95. Wohlberedt-Triebes, O. (1909). Zur Fauna des Sandschak Novipazar (Mollusken und Käfer). Annalen des k. k. naturhistorischen Hofmuseums, Wien, 23 (3), 237-262. Yu, P. (1988). A preliminary study on Syneta adamsi Baly. Scientia Silvae Sinicae, 24 (2): 235-238. Živojinović, D. (1963). PriloР poгnКvКnju štetne šumske entomofКune DeliЛlКtskoР peska. Zaštita bilja, 74 (14): 437-462. Živojinović, S. (1950). Fauna insekata šumske domene Majdanpek. Posebna izdanja SAN CLX, Institut za ekologiju i biogeografiju, 2, Beograd, pp. 262. Živojinović, S. (1958). Zaštita šuma. NКučnК knjiРК, BeoРrКН. Živojinović, S. & Tomić, D. (1956). Štetni insekti mekiС lišćКrК. Zaštita bilja, 34: 1-22. 384 INTERNET SAJTOVI http://agspsrv34.agric.wa.gov.au/Ento/icdb/speciescompout.IDC?Entergenusorspecies=le af/ http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/pests/e1274w.htm/ http://www.biol.uni.wroc.pl/cassidae/European%20Chrysomelidae/index.htm/ http://www.biolib.cz/ http://www.biopix.com/ http://bugguide.net/ http://www.ces.csiro.au/aicn/index.htm/ http://www.chizatec.cz/ochrana_drepcik.htm/ http://www.colpolon.biol.uni.wroc.pl/ http://en.wikipedia.org/wiki/Colorado_potato_beetle/ http://en.wikipedia.org/wiki/Terrestrial_ecozone/ http://www.extension.umn.edu/ http://www.faunaeur.org/ http://www.galerie-insecte.org/accueil.php/ http://imfc.cfl.scf.rncan.gc.ca/accueil-home-eng.html/ http://www.inra.fr/hyppz/ http://www.insects.at/ http://www.ipmimages.org/ http://www.kerbtier.de/ http://www.koleopterologie.de/ http://www.komora.hr/ http://www.kwschina.com/aw/KWS/china/~nsc/Sugar_beet/ http://www.linnea.it/ http://www.meloidae.com/ http://www.naturamediterraneo.com/ http://www.ni.is/ http://www.pbase.com/tmurray74/ 385 http://www.travelpod.com/ http://www.wikipedia.org/ http://www.zin.ru/animalia/coleoptera/ http://zoology.fns.uniba.sk/poznavacka/ P R I L O Z I 387 Prilog 1 – Prikaz konstatovanih vrsta Chrysomelidae i odgovarajućih biljaka na kojima su pronadjene (biljke su abecedno rasporedjene po biljnim familijama). Oznaka ''?'' znači da nije poznato sa koje su biljke sakupljeni insekti. VRSTA BILJKE ALTICINAE Altica quercetorum Foudras, 1860 Quercus robur L. (Fagaceae); Plantago lanceolata L. (Plantaginaceae); Triticum aestivum L. (Poaceae) Aphthona flava Guillebeau, 1894 Euphorbia palustris L., Euphorbia lucida Waldst. et Kit. (Euphorbiaceae); Ficaria verna Huds. (Ranunculaceae) Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) Carex sp. (Cyperaceae); Lythrum salicaria L. (Lythraceae) Aphthona nonstriata Goeze, 1777 Crepis paludosa (L.) Moench (Asteraceae); Iris pseudacorus L. (Iridaceae) Aphthona pallida (Bach, 1856) Geranium sp. (Geraniaceae); Lycopus europaeus L. (Lamiaceae) Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) ? Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) Persicaria mitis (Schrank) Assenov (Polygonaceae) Crepidodera aurata (Marsham, 1802) Salix alba L., S. cinerea L., Populus alba (Salicaceae) Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) Ballota nigra L. (Lamiaceae); Galium verum L. (Rubiaceae); Populus alba L., Salix cinerea L. (Salicaceae) Epitrix atropae Foudras, 1860 Datura stramonium L. (Solanaceae) Epitrix pubescens (Koch, 1803) Brassica napus L. (Brassicaceae); Anemone nemorosa L. (Ranunculaceae); Solanum dulcamara L. (Solanaceae) Longitarsus bertii Leonardi, 1973 Lamium sp., Mentha sp. (Lamiaceae); Anemone nemorosa L. (Ranunculaceae); Cydonia oblonga Mill., Malus domestica Borkh. (Rosaceae) Longitarsus minimus Kutschera, 1863 Mentha aquatica L. (Lamiaceae); Plantago major L. (Plantaginaceae) Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) Plantago major L. (Plantaginaceae) Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 Galeopsis tetrahit L., Mentha aquatica L., Mentha sp. (Lamiaceae) Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) Rorippa amphibia (L.) Besser (Brassicaceae) Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 Calepina irregularis (Asso) Thellung (Brassicaceae) Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) Brassica napus L., B. oleracea L. (Brassicaceae); Ficaria verna Huds. (Ranunculaceae) Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 Alliaria petiolata (M. Bieb.) Cavara et Grande (Brassicaceae); Galium mollugo L. (Rubiaceae) Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) ? Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 Rorippa amphibia (L.) Besser (Brassicaceae) Podagrica malvae (Illiger, 1807) Alcea biennis Winterl, Malva sylvestris L. (Malvaceae) Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) Malva sylvestris L. (Malvaceae) Psylliodes affinis (Paykull, 1799) Solanum dulcamara L. (Solanaceae) Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) Plantago lanceolata L. (Plantaginaceae); Poa sp. (Poaceae) Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) Solanum dulcamara L. (Solanaceae) Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) Solanum dulcamara L. (Solanaceae) Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) Bidens sp., Carduus acanthoides L. (Asteraceae) CASSIDINAE Cassida canaliculata Laicharting, 1781 Galeopsis pubescens Besser, Lamium sp. (Lamiaceae) Cassida hemisphaerica Herbst, 1799 Silene latifolia Poiret (Caryophyllaceae) Cassida nobilis Linnaeus, 1758 Silene latifolia Poiret (Caryophyllaceae) Cassida pannonica Suffrian, 1844 ? Cassida panzeri Weise, 1907 ? Cassida rubiginosa Müller, 1776 Centaurea jacea L., Serratula tinctoria L. (Asteraceae) Cassida sanguinolenta Müller, 1776 ? Cassida viridis Linnaeus, 1758 Ajuga reptans L., Galeopsis tetrahit L., Lamium sp., Mentha aquatica L., Mentha sp., Stachys palustris L. (Lamiaceae); Urtica dioica L. (Urticaceae) Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) Convolvulus arvensis L. (Convolvulaceae); Physalis alkekengi L. (Solanaceae) Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) Crepis sp. (Asteraceae) CHRYSOMELINAE Chrysolina chalcites (Germar, 1824) Senecio sp. (Asteraceae); Glechoma hirsuta Waldst. et Kit., Lamium sp. (Lamiaceae); Urtica dioica L. (Urticaceae) Chrysolina coerulans (Scriba, 1791) Leucanthemum vulgare Lam. (Asteraceae); Mentha sp. (Lamiaceae); Urtica dioica L. (Urticaceae) 388 Chrysolina fastuosa (Scopoli, 1763) Calamintha nepeta (L.) Savi, Galeopsis speciosa Mill., Glechoma hirsuta Waldst. et Kit., Mentha sp., Lamium album L., L. maculatum L., Lamium sp. (Lamiaceae); Verbena officinalis L. (Verbenaceae) Chrysolina graminis (Linnaeus, 1758) Lactuca serriola L., Senecio L. (Asteraceae); Glechoma hirsuta Waldstein & Kitaibel (Lamiaceae); Salix caprea L. (Salicaceae) Chrysolina gypsophilae (Küster, 1845) Symphytum officinale L. (Boraginaceae); Melittis melissophyllum L. (Lamiaceae); Plantago major L. (Plantaginaceae) Chrysolina haemoptera (Linnaeus, 1758) Plantago lanceolata L., P. media L. (Plantaginaceae); Sorghum halepense (L.) Pers. (Poaceae) Chrysolina herbacea (Duftschmid, 1825) Lamium purpureum L., Melissa officinalis L., Mentha aquatica L., M. longifolia (L.) L., Mentha sp. (Lamiaceae) Chrysolina olivieri (Bedel, 1892) Glechoma hirsuta Waldst. et Kit., Lamium sp., Mentha sp., Nepeta cataria L. (Lamiaceae); Urtica dioica L. (Urticaceae) Chrysolina polita (Linnaeus, 1758) Taraxacum officinale F. H. Wigg (Asteraceae); Symphytum officinale L. (Boraginaceae); Calamintha nepeta (L.) Savi, Galeobdolon luteum Huds., Lamium album L., Marrubium vulgare L., Mentha aquatica L., M. arvensis L., Mentha sp. (Lamiaceae); Poa sp. (Poaceae) Chrysolina sturmi (Westhoff, 1882) Lactuca serriola L. (Asteraceae); Glechoma hederacea L., Lamium maculatum L.; Stachys sp. (Lamiaceae); Galium palustre L. (Rubiaceae) Chrysolina vernalis (Brullé, 1832) Salvia pratensis L. (Lamiaceae) Chrysomela cuprea Fabricius, 1775 Salix alba L., S. fragilis L. (Salicaceae) Chrysomela populi Linnaeus, 1758 Populus alba L., P. nigra L., P. tremula L., Salix fragilis L., Salix sp. (Salicaceae) Chrysomela vigintipunctata Scopoli, 1763 Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (Rosaceae); Salix alba L., S. cinerea L., Salix sp. (Salicaceae) Colaphus sophiae (Schaller, 1783) Sinapis sp., Sisymbrium officinale (L.) Scop. (Brassicaceae) Gastrophysa polygoni (Linnaeus, 1758) Rumex acetosa L., R. crispus L. (Polygonaceae) Gonioctena fornicata (Brüggemann, 1873) Medicago sativa L., Medicago × varia Martyn, Medicago sp., Lathyrus niger (L.) Bernh., Trifolium hybridum L., T. pratense L., T. repens L., Trifolium sp. (Fabaceae) Gonioctena viminalis (Linnaeus, 1758) Salix caprea L. (Salicaceae) Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) Adenostyles alliariae (Gouan) Kern. (Asteraceae); Lythrum salicaria L. (Lythraceae); Poa sp. (Poaceae); Rumex sp. (Polygonaceae); Solanum dulcamara L., S. lycopersicum L., S. tuberosum L. (Solanaceae); Urtica dioica L. (Urticaceae) Phaedon cochleariae (Fabricius, 1792) Brassica napus L., B. nigra (L.) W. D. J. Koch (Brassicaceae) Timarcha goettingensis (Linnaeus, 1758) Galium aparine L., G. sylvaticum L. (Rubiaceae) Timarcha tenebricosa (Fabricius, 1775) Galium album Mill., G. sylvaticum L. (Rubiaceae) CLYTRINAE Clytra laeviuscula Ratzeburg, 1837 Potentilla reptans L. (Rosaceae); Populus alba L., P. tremula L., Salix alba L., S. cinerea L. (Salicaceae) Labidostomis cyanicornis (Germar, 1822) Salix alba L., S. cinerea L., S. fragilis L. (Salicaceae) Labidostomis longimana (Linnaeus, 1760) Trifolium sp. (Fabaceae); Dactylis glomerata L., Festuca sp., Poa sp. (Poaceae) Labidostomis lucida (Germar, 1824) Agrostis sp., Elymus sp., Poa sp., Setaria sp. (Poaceae); Salix alba L. (Salicaceae) Labidostomis pallidipennis (Gebler, 1830) Crepis sp. (Asteraceae); Bromus sp. (Poaceae) Labidostomis tridentata (Linnaeus, 1758) Quercus robur L. (Fagaceae) Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) Centaurea scabiosa L. (Asteraceae); Alcea biennis Winterl (Malvaceae); Prunus avium L., P. domestica L. (Rosaceae) Smaragdina affinis (Illiger, 1794) Rosa canina L. (Rosaceae); Poaceae Smaragdina aurita (Linnaeus, 1767) Carpinus betulus L. (Betulaceae); Poaceae Smaragdina salicina (Scopoli, 1763) Achillea millefolium L. (Asteraceae); Prunus spinosa L. (Rosaceae) Smaragdina xanthaspis (Germar, 1824) Crepis capillaris (L.) Wallr., Senecio sp. (Asteraceae); Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (Fagaceae); Salix cinerea L. (Salicaceae) Tituboea macropus (Illiger, 1800) Sambucus nigra L. (Adoxaceae) CRIOCERINAE Lema cyanella (Linnaeus, 1758) Carduus acanthoides L. (Asteraceae); Poaceae Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) Alisma plantago-aquatica L. (Alismataceae); Arctium minus (Hill.) Bernh. (Asteraceae); Carex acutiformis Ehrh. (Cyperaceae); Iris pseudacorus L. (Iridaceae); Lilium sp. (Liliaceae); Syringa × 389 chinensis Willd. (Oleaceae); Phragmites australis (Cav.) Steud., Typha latifolia L. (Poaceae); Salix alba L., S. cinerea L. (Salicaceae) Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) Prunus sp. (Rosaceae); Polygonatum odoratum (Mill.) Druce (Asparagaceae) Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) Deschampsia cespitosa (L.) Beauv., Festuca sp., Hordeum vulgare L., Phragmites sp., Triticum aestivum L. (Poaceae) Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) Festuca sp., Hordeum vulgare L., Lolium perenne L., Phragmites sp., Poa trivialis L., Poa sp., Triticum aestivum L., Zea mays L. (Poaceae); Rumex crispus L. (Polygonaceae); Urtica dioica L. (Urticaceae) CRYPTOCEPHALINAE Cryptocephalus aureolus Suffrian, 1847 Daucus carota L. (Apiaceae); Hieracium sp., Lapsana communis L., Picris echioides L. (Asteraceae); Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (Rosaceae) Cryptocephalus bipunctatus (Linnaeus, 1758) Rosa canina L. (Rosaceae) Cryptocephalus cordiger (Linnaeus, 1758) Carpinus betulus L. (Betulaceae) Cryptocephalus flavipes Fabricius, 1781 Solidago virgaurea L. (Asteraceae); Salix alba L., S. cinerea L. (Salicaceae) Cryptocephalus hypochaeridis (Linnaeus, 1758) Ranunculus sp. (Ranunculaceae) Cryptocephalus janthinus Germar, 1824 Conyza canadensis (L.) Cronquist (Asteraceae); Cardaria draba (L.) Desv. (Brassicaceae); Lythrum salicaria L. (Lythraceae) Cryptocephalus moraei (Linnaeus, 1758) Lathyrus niger (L.) Bernh. (Fabaceae); Galium album Mill. (Rubiaceae) Cryptocephalus octacosmus Bedel, 1891 Agropyron sp., Alopecurus sp., Calamagrostis arundinacea (L.) Roth, Poa sp. (Poaceae) Cryptocephalus octomaculatus Rossi, 1790 Calamintha grandiflora (L.) Moench (Lamiaceae) Cryptocephalus schaefferi Schrank, 1789 Corylus avellana L. (Corylaceae); Crataegus monogyna Jacq. (Rosaceae) Cryptocephalus sericeus (Linnaeus, 1758) Achillea millefolium L., Leontodon autumnalis L., Serratula tinctoria L., Taraxacum officinale G. H. Weber ex Wiggers (Asteraceae); Ranunculus repens L. (Ranunculaceae) Cryptocephalus sexpunctatus (Linnaeus, 1758) Quercus petraea (Mattuschka) Liebl (Fagaceae); Malus domestica Borkh. (Rosaceae); Salix alba L. (Salicaceae) Pachybrachis tessellatus (Olivier, 1791) Salix pentandra L. (Salicaceae) DONACIINAE Donacia crassipes Fabricius, 1775 Nymphaea alba L. (Nymphaeaceae) EUMOLPINAE Pales ulema (Germar, 1813) Euphorbia cyparissias L. (Euphorbiaceae); Potentilla reptans L., Pyrus communis L. (Rosaceae) GALERUCINAE Euluperus major Weise, 1886 Pyrethrum corymbosum (L.) Scop. (Asteraceae); Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (Rosaceae) Galeruca rufa Germar, 1824 Convolvulus arvensis L. (Convolvulaceae) Galeruca tanaceti (Linnaeus, 1758) Artemisia vulgaris L., Taraxacum officinale F. H. Wigg (Asteraceae); Stellaria media (L.) Vill. (Caryophyllaceae); Thymus serpyllum L. (Lamiaceae); Plantago major L. (Plantaginaceae) Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) Lythrum salicaria L. (Lythraceae) Galerucella lineola (Fabricius, 1781) Populus nigra L., Salix alba L., S. cinerea L. (Salicaceae) Galerucella nymphaeae (Linnaeus, 1758) Nuphar lutea (L.) Sm., Nymphaea alba L. (Nymphaeaceae) Galerucella pusilla (Duftschmid, 1825) Lythrum salicaria L. (Lythraceae); Persicaria mitis (Schrank) Assenov (Polygonaceae) ORSODACNINAE Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) Taraxacum officinale G. H. Weber ex Wiggers (Asteraceae) 390 Prilog 2 – Dosadašnja istraživanja Chrysomelidae u Srbiji (kod vrste gde se kao lokalitet navodi Srbija tačan lokalitet nije poznat ili je vrsta rasprostranjena u čitavoj Srbiji) Rod, vrsta, podvrsta Lokalitet i biljke hraniteljke Autori Subfamilia: ALTICINAE Altica Müller, 1764 Altica ampelophaga Guérin-Méneville, 1858 [syn. = hispana Allard, 1869; convexipennis Ogloblin, 1921] Djakovica (10. XI 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Altica brevicollis Foudras, 1860 [syn. = coryli Allard, 1860] Srbija Gruev (2005) Veliko Gradište (1955.; Corylus avellana L. (Corylaceae)) Nonveiller (1960c) Altica impressicollis (Reiche, 1862) [syn. = lacunosa Weise, 1900] Srbija (1956-1958.; Lythrum salicaria L. (Lythraceae)) Nonveiller (1960c) Altica lythri Aubé, 1843 [syn. = epilobii Allard, 1859] pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Peć (15. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Altica oleracea oleracea (Linnaeus, 1758) [syn. = sicula Allard, 1859; splendens Mulsant et Ray, 1874] Ruplje, Srbija Csiki (1904) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Crvena reka, Gobelja, Ječmište, Srebrnac, Treska) (IV-VIII 1954.; Epilobium angustifolium L. (Onagraceae)) Janković (1972) Aleksinac, Beograd, Vranje (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Grocka (1952.; Fragaria sp. (Rosaceae)) Nonveiller (1959) pl. Kopaonik, Kragujevac, Prokuplje, pl. Zlatibor, Srbija (1956-1958.; Lythrum salicaria L. (Lythraceae), Polygonum sp. (Polygonaceae), Sanguisorba sp. (Rosaceae)) Nonveiller (1960c) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI 1874., 27. VII 1874.) Petrik (1958) Djakovica (26. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (IV-VII 1935.; Polygonum sp. (Polygonaceae), Epilobium sp. (Onagraceae)) Živojinović (1950) 391 Altica oleracea breddini (Mohr, 1958) Srbija Gruev (2005) Altica quercetorum Foudras, 1860 Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac, Šanac) (V-VII 1954.) Janković (1972) Beograd, Sremska Mitrovica (1957-1958.; Quercus sp. (Fagaceae), Cornus mas L. (Cornaceae)) Nonveiller (1960c) Dolina, Dragićev hat, Vrelo (Deliblatska peščara) (1956-1958.; Quercus robur L. (Fagaceae)) Živojinović (1963) Altica tamaricis Schrank, 1785 [syn. = erucae Fabricius, 1792; articulata Beck, 1817; consobrina Duftschmid, 1825; azurea Knoch, 1843] Niš Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Aleksinac (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Salix alba L. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) Ada Huja, Boljevac, Crvenka, Karapandža (Podunavlje i Potisje) (IV-VIII 1955.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Aphthona Chevrolat, 1837 [syn. = Cerataltica Crotch, 1873; Ectonia Weise, 1922; Heyrovskya Madar & Madar, 1968] Aphthona aeneomicans Allard, 1875 [syn. = metallica Weise, 1893] Majdanpek (6. VI 1935., 5. V 1937.; Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Živojinović (1950) Aphthona atrocaerulea (Stephens, 1831) [syn. = cyanella Redtenbacher, 1849] Srbija Gruev (2005) Peć (28. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Aphthona cyparissiae (Koch, 1803) Niš, Pirot, Topolnica, Srbija Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Nonveiller (1960c) Aphthona delicatula Foudras, 1860 Majdanpek (2. V 1937.; Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Živojinović (1950) Aphthona euphorbiae (Schrank, 1781) [syn. = hilaris Stephens, 1831; punctigera Mulsant et Rey, 1874; subaptera Mulsant et Rey, 1874; atratula Allard, 1859] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Srebrnac, Treska) (V-X 1962.) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Linum sp. (Linaceae)) Nonveiller (1960c) Peć (28. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Aphthona flava Guillebeau, 1894 Srbija Gruev (2005) Aphthona herbigrada (Curtis, 1837) [syn. = campanulae Redtenbacher, 1842; fossulata Allard, 1859] pl. Kopaonik (Bećirovac, Ječmište, Ledenice, Šanac, Treska) (V-X 1962.) Janković (1972) 392 Aphthona lacertosa (Rosenhauer, 1847) [syn. = divaricata Redtenbacher, 1849] Srbija Gruev (2005) Aphthona lutescens (Gyllenhal, 1813) [syn. = sternalis Mulsant et Rey, 1874] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Lythrum salicaria L. (Lythraceae)) Nonveiller (1960c) Beograd (11. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (6. VI 1935.; Lythrum salicaria L. (Lythraceae)) Živojinović (1950) Aphthona nigriscutis Foudras, 1860 [syn. = nigroscutellata Reitter, 1904] Srbija Gruev (2005) Aphthona nonstriata (Goeze, 1777) [syn. = coerulea Geoffroy, 1785; pseudoacori Marsham, 1802; plenifrons Wollaston, 1864; thorasica Ogloblin, 1917] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (10. VI 1935.; Iris sp. (Iridaceae)) Živojinović (1950) Aphthona ovata Foudras, 1860 pl. Fruška gora (Irig, Zmajevac) (Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Gruev (1984) pl. Fruška gora (Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Majdanpek (V, VIII 1935.; Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Živojinović (1950) Aphthona pallida (Bach, 1856) Srbija Gruev (2005) Peć (21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Aphthona placida (Kutschera, 1864) Srbija Gruev (2005) pl. Žljeb (14. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Aphthona pygmaea (Kutschera, 1861) Srbija Gruev (2005) Majdanpek (1. V 1935.; Euphorbia sp. (Euphorbiaceae)) Živojinović (1950) Aphthona semicyanea Allard, 1859 [syn. = picipes Weise, 1892; phrygia Weise, 1901; melanopeza Jacobson, 1901] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Iris germanica L. (Iridaceae)) Nonveiller (1960c) Aphthona venustula (Kutschera, 1861) [syn. = attica Weise, 1890] Srbija Gruev (2005) Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (3-22. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Argopus Fischer von Waldheim, 1824 Argopus ahrensii (Germar, 1817) [syn. = hemisphaericus Duftschmid, 1825] Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Clematis recta L. (Ranunculaceae)) Nonveiller (1960c) Argopus bicolor Fischer von Waldheim, 1824 [syn. = discolor Bielz, 1852; punctatus Schaufuss, 1874] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) 393 Batophila Foudras, 1859 [syn. Glyptina Horn, 1881] Batophila rubi (Paykull, 1799) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Crvena reka, Gobelja, Pančićev vrh, Srebrnac) (VIII-X 1954.) Janković (1972) Majdanpek (5. V 1937.; Rubus sp. (Rosaceae)) Živojinović (1950) Chaetocnema Stephens, 1831 Chaetocnema arida Foudras, 1860 Srbija Gruev (2005) Chaetocnema (Chaetocnema) aridula (Gyllenhal, 1827) Srbija Gruev (2005) Novi Sad, Sombor (VI 1949-1961.; Triticum aestivum L., Hordeum vulgare L. (Poaceae)) Jovanić (1962) Srbija (1956-1958.; žitarice (Poaceae)) Nonveiller (1960c) pl. Kopaonik, Srbija (1954-1959.; žitarice (Poaceae)) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Chaetocnema) arenacea (Allard, 1860) Srbija Gruev (2005) Deliblatska peščara (1956-1958.; Poa pratensis L. (Poaceae)) Nonveiller (1960c) Deliblatska peščara (1954-1959.; Bromus tectorum L., Poa pratensis L. (Poaceae)), Krepoljin (1955.; Bromus hordeaceus L. (Poaceae)) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Tlanoma) chlorophana (Duftschmid, 1825) [syn. = syriaca Demaison, 1896] Niš, Pirot Csiki (1904) pl. Fruška gora Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Fruška gora, Vršački breg (1956-1958.; Dactylis glomerata L. (Poaceae)) Nonveiller (1960c) pl. Fruška gora (16. VI 1959.), Kladovo (26. V 1954.; Alopecurus pratensis L., Festuca pratensis Huds. (Poaceae)), Vršac (18. VI 1959.) Nonveiller (1978) Chaetocnema compressa (Letzner, 1864) [syn. = tarda Bach, 1859] Srbija Gruev (2005) Beograd (1956-1958.; Poa pratensis L. (Poaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd, Pančevački rit, Veliko Gradište (1954-1959.) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Tlanoma) concinna (Marsham, 1802) [syn. = dentipes Koch, 1803] Vranje, Srbija Csiki (1904) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Rheum sp., Rumex sp. (Polygonaceae)) Nonveiller (1960c) pl. Golija, pl. Kopaonik, Stara planina, Srbija (1954-1959.; Persicaria sp., Polygonum sp., Rumex sp. (Polygonaceae)) Nonveiller (1978) Beograd, Kosovska Mitrovica, Peć (V-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (1., 5. V 1937.; Polygonum sp. (Polygonaceae)) Živojinović (1950) 394 Chaetocnema (Tlanoma) conducta (Motschulsky, 1838) [syn. = ahngeri Jacobbson, 1901] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gobelja) (24. VI 1953.) Janković (1972) Srbija (1954-1959.; Carex vulpina L., Eleocharis palustris (L.) Roem. & Schult., Bolboschoenus maritimus (L.) Palla (Cyperaceae)) Nonveiller (1978) Beograd (11. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Chaetocnema (Chaetocnema) confusa (Boheman, 1851) Srbija Gruev (2005) Srbija (1954-1959.; Poaceae) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Tlanoma) coyei (Allard, 1863) Srbija Gruev (2005) Kladovo (26. V 1954.), Negotin (27. V 1954.; Carex vulpina L. (Cyperaceae)) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Chaetocnema) hortensis (Geoffroy, 1785) [syn. = aridella Paykull, 1799; scabricollis Allard, 1860] Pirot Csiki (1904) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gobelja, Kukavica, Pančićev vrh, Treska) (V-VI 1962.) Janković (1972) Novi Sad, Sombor (VI 1949-1961.; Triticum aestivum L. (Poaceae)) Jovanić (1962) Srbija (1956-1958.; žitarice(Poaceae)) Nonveiller (1960c) Srbija (1954-1959.; Poaceae) Nonveiller (1978) Peć (15-23. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Chaetocnema (Tlanoma) major (Jaquelin du Val, 1852) Srbija Gruev (2005) Beograd (31. V 1955.), Pančevački rit (12 IX 1954., 30. V 1955.), Ramska peščara (13. V 1954.) (Bolboschoenus maritimus (L.) Palla (Cyperaceae)) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Chaetocnema) mannerheimii (Gyllenhal, 1827) Srbija Gruev (2005) Negotin, Pančevački rit, Rečica (Ramska peščara) (1954-1959.; Poaceae) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Chaetocnema) montenegrina Heikertinger, 1912 Srbija Gruev (2005) Veliko Gradište (1954-1959.; Chrysopogon gryllus (L.) Trin. (Poaceae)), Srbija (1954-1959.; Poaceae) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Chaetocnema) obesa (Boieldieu, 1859) [syn. = meridionalis Foudras, 1860; jurassica Pic, 1915] Srbija Gruev (2005) Stara planina, Vojvodina, Srbija (1954-1959.; Carex vulpina L., Eleocharis palustris (L.) Roem. & Schult., Bolboschoenus maritimus (L.) Palla (Cyperaceae)) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Chaetocnema) sahlbergii (Gyllenhal, 1827) Srbija Gruev (2005) Peć (27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) 395 Chaetocnema (Tlanoma) scheffleri (Kutschera, 1864) [syn. = longula Weise, 1890; tunisea Pic, 1909] Srbija Gruev (2005) Beograd (15. V 1935.), Čoka (21. V 1950.), Gornji Matvejevac (Niš, 23. VI 1953.), Pirot (1 IX 1955.), Zaječar (29. V 1954., 28. IV 1959.) Nonveiller (1978) Chaetocnema (Tlanoma) semicoerulea (Koch, 1803) [syn. = meridionalis Allard, 1859] Vranje Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Srbija (1954-1959.; Salix alba L., Salix purpurea L. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) pored reke Dunav, Kruševac (1954-1959.; Salix sp. (Salicaceae)) Nonveiller (1978) Majdanpek (30. IV 1937.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Karapandža (Podunavlje i Potisje) (14. VIII 1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Chaetocnema (Tlanoma) tibialis (Illiger, 1807) [syn. = pumila Allard, 1859; caesaraugustana Fuente, 1909; obscuripes Pic, 1909] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Srebrnac) (25. VIII 1962.) Janković (1972) Crvenka, Čukarica, pl. Rudnik, Vrbas, Zrenjanin (1956-1958.; Beta vulgaris L., Chenopodium album L., Spinacia oleracea L. (Chenopodiaceae)) Nonveiller (1960c) Srbija (1954-1959.; Amaranthus retroflexus L. (Amaranthaceae), Beta vulgaris L., Chenopodium sp., Spinacia oleracea L. (Chenopodiaceae)) Nonveiller (1978) Crepidodera Chevrolat, 1837 [syn. Chalcoides Foudras, 1859] Crepidodera aurata (Marsham, 1802) [syn. aureola Foudras, 1860; versicolor Kutschera, 1860] pl. Fruška gora (Irig, Sremska Kamenica, Zmajevac – Salix sp. (Salicaceae)) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac) (15. V 1963.; Salix sp. (Salicaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (Beograd) (1934-1937.) Mamontov (1937) Srbija (1956-1958.; Populus sp., Salix sp. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) Dečani, Peć (VI-XI 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (IV-IX 1935.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Duboki jendek, Molska šuma (Podunavlje i Potisje) (VI, VII 1955.; Populus canadensis Moench (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Crepidodera aurea (Geoffroy, 1785) [syn. = cyanea Marsham, 1802; metallica Duftschmid, 1825; gaudens Stephens, 1831] pl. Fruška gora (Irig) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Populus sp., Salix sp. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) Peć (21-22. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) 396 Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) [syn. = smaragdina Foudras, 1860] Srbija (1956-1958.; Populus sp., Salix sp. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) Peć (22. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Crepidodera lamina (Bedel, 1901) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Populus sp., Salix sp. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) Crepidodera nigricoxis Allard, 1878 [syn. = aurata subsp. peloponnesiaca Heikertinger, 1910] Srbija Gruev (2005) Crepidodera plutus (Latreille, 1804) [syn. = chloris Foudras, 1860] Niš, Pirot Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Populus sp., Salix sp. (Salicaceae)) Nonveiller (1960c) Peć (VI-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Ada Huja, Breška ada, Crvenka, Krsturinska šuma (IV-VI 1953-1955.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae) Živojinović & Tomić (1956) Derocrepis Weise, 1886 Derocrepis (Derocrepis) rufipes (Linnaeus, 1758) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Derocrepis (Aeschrocnemis) serbica (Kutschera, 1860) [syn. = strangulata Allard, 1860] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Šanac) (IV-VI 1954.) Janković (1972) Derocrepis (Aeschrocnemis) serbica slavicus Gruev, 1979 Srbija Gruev (2005) Dibolia Latreille, 1829 Dibolia cryptocephala (Koch, 1803) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gobelja, Ječmište, Pančićev vrh, Srebrnac,Treska) (VI-X 1956.) Janković (1972) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Dibolia cynoglossi (Koch, 1803) [syn. = marrubii Hering, 1924] Srbija Gruev (2005) Dibolia depressiuscula Letzner, 1847 [syn. = laevicollis Foudras, 1860] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Treska) (3. X 1956.; Ballota nigra L. (Lamiaceae)) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Ballota nigra L., Marrubium vulgare L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (1. V 1937.; Ballota nigra L. (Lamiaceae)) Živojinović (1950) 397 Dibolia femoralis Redtenbacher, 1849 [syn. = aurichalcea Foerster, 1849; theresae Pic, 1909] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija (1956-1958.; Salvia pratensis L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Dibolia foersteri Bach, 1859 [syn. = buglossi Foudras, 1860; foudrasi Mulsant et Rey, 1874] Srbija Gruev (2005) pl. Zlatibor (1956-1958.; Betonica officinalis L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (10. VI 1935.; Stachys sp. (Lamiaceae)) Živojinović (1950) Dibolia occultans (Koch, 1803) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Mentha spp. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Vršac (1950-1951.) Stančić (1962) Majdanpek (30. IV 1937., 2. V 1937.; Mentha aquatica Linnaeus (Lamiaceae)) Živojinović (1950) Dibolia rugulosa Redtenbacher, 1849 Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.) Nonveiller (1960c) Rudnik (Kosovo i Metohija) (4-5. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Dibolia schillingii (Letzner, 1847) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Salvia pratensis L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Dibolia timida (Illiger, 1807) [syn. = eryngii Bach, 1859] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Eryngium campestre L. (Apiaceae)) Nonveiller (1960c) Epitrix Foudras, 1859 Epitrix atropae Foudras, 1860 Ruplje Csiki (1904) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Bajina bašta, pl. Bukulja, pl. Golija, pl. Fruška gora, Srbija (1956-1958.; Atropa bella-donna L., Hyoscyamus niger L. (Solanaceae)) Nonveiller (1960c) Epitrix intermedia Foudras, 1860 Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Solanum dulcamara L., S. nigrum L. (Solanaceae)) Nonveiller (1960c) Epitrix pubescens (Koch, 1803) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Datura stramonium L., Hyoscyamus niger L., Solanum dulcamara L., S. nigrum L. (Solanaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd (11. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (7., 10. VI 1935.; Solanum nigrum L. (Solanaceae)) Živojinović (1950) 398 Hermaeophaga Foudras, 1859 Hermaeophaga mercurialis (Fabricius, 1792) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Majdanpek, pl. Rudnik, Stara planina, pl. Tara (1956-1958.; Mercurialis perennis L. (Euphorbiaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (IV-V 1935.; Mercurialis sp. (Euphorbiaceae)) Živojinović (1950) Hippuriphila Foudras, 1860 Hippuriphila modeeri (Linnaeus, 1761) [syn. = chrysopygis Beck, 1817; mancula Leconte, 1861] Pirot Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Equisetum arvense L. (Equisetaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus Berthold, 1827 Longitarsus (Longitarsus) aenicollis (Faldermann, 1837) [syn. = suturalis auctorum; rubenticollis Allard, 1860] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (VII-X 1959.) Janković (1972) Beograd, Peć (VI-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Longitarsus alfierii furthi Gruev, 1982 Srbija Gruev (2005) Longitarsus (Testergus) anchusae (Paykull, 1799) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Šanac) (19. V 1953.; Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Anchusa sp., Borago sp., Cynoglossum officinale L., Pulmonaria sp., Symphytum sp. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Djakovica, Kosovska Mitrovica, Peć (V-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (6. VI 1935.; Anchusa officinalis L. (Boraginaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) apicalis (Beck, 1817) Ruplje Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gobelja, Ječmište, Kaljevac, Ledenice, Srebrnac, Šiljača,Treska) (VI-X 1953.) Janković (1972) Longitarsus (Longitarsus) atricillus (Linnaeus, 1761) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (1953.) Janković (1972) Longitarsus (Longitarsus) ballotae (Marsham, 1802) [syn. = canescens Foudras, 1860] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Ballota nigra L., Marrubium vulgare L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (1., 2. V 1937.; Ballota nigra L. (Lamiaceae)) Živojinović (1950) 399 Longitarsus (Longitarsus) brunneus (Duftschmid, 1825) [syn. = castaneus Duftschmidth, 1825] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (10. VI 1935., 1. V 1937.; vlažna livada) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) celticus Leonardi, 1975 Srbija Gruev (2005) Longitarsus (Longitarsus) curtus (Allard, 1860) [syn. = viduus Allard, 1866; papaveris Allard, 1866; liliputanus Allard, 1866] Niš, Pirot Csiki (1904) pl. Kopaonik (Ječmište, Krčmar, Ledenice, , Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (VI-X 1953.; Echium vulgare L. (Boraginaceae)) Janković (1972) Beograd, Djakovica, Peć, Ponoševac, Rudnik (Kosovo i Metohija) (VI-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (5. V 1937.; Echium vulgare L. (Boraginaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) echii (Koch, 1803) [syn. = excurvatus Wollaston, 1857; flavipes Allard, 1860; kulikovskii Jacobson, 1895] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Anchusa sp. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) exsoletus (Linnaeus, 1758) [syn. = exoletus Linnaeus, 1761; femoralis Marsham, 1802; boppardiensis Bach, 1856; lividus Fauvel, 1888] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh, Šanac, Treska) (VII-IX 1953.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Cynoglossum officinale L. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) foudrasi Weise, 1893 Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Verbascum phlomoides L. (Scrophulariaceae)) Nonveiller (1960c) Peć (28. VI 1918.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (16. VII 1934.; Verbascum sp. (Scrophulariaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) fulgens (Foudras, 1860) Srbija Gruev (2005) Majdanpek (30. IV 1937., 5. V 1937.; livada) Živojinović (1950) Longitarsus (Testergus) fuscoaeneus Redtenbacher, 1849 Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Anchusa sp., Symphytum sp. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) ganglbaueri Heikertinger, 1912 [syn. = senecionis Brisout, 1873, nec Motchoulsky, 1851] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (19. VI 1959.; Senecio sp. (Asteraceae)) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Senecio sp. (Asteraceae)) Nonveiller (1960c) Lijeva reka (Novi Pazar) (25. XI 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (30. IV 1937.; Senecio sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) gracilis Kutschera, 1864 pl. Kopaonik (Treska) (22. X 1952.) Janković (1972) 400 Longitarsus (Longitarsus) holsaticus (Linnaeus, 1758) [syn. = haemorrhoidalis Jacoby, 1885] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Gratiola officinalis L. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) jacobaeae (Waterhouse, 1858) Srbija Gruev (2005) Peć (28. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (VI-VII 1935.; livada) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) languidus Kutschera, 1863 Srbija Gruev (2005) Majdanpek (5. V 1937.; livada) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) lateripunctatus (Rosenhauer, 1856) [syn. = signatus Reiche et Saulcy, 1858; biguttatus Foudras, 1860] Srbija Gruev (2005) Majdanpek, Srbija (1956-1958.; Anchusa sp., Pulmonaria sp., Symphytum sp. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) linnaei linnaei (Duftschmid, 1825) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Symphytum sp. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (5. V 1937.; Symphytum sp. (Boraginaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) longipennis Kutschera, 1863 Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Convolvulus arvensis L. (Convolvulaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) luridus (Scopoli, 1763) [syn. = castaneus Duftschmid, 1825; fuscescens Stephens, 1831; fusculus Kutschera, 1864; syriacus Allard, 1866; amurensis Weise, 1888] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (livade; veoma česta vrsta na svim lokalitetima) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Clematis vitalba L. (Ranunculaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) lycopi (Foudras, 1860) [syn. = limnophilus Abeille, 1907; seriatus Kutschera, 1863] pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Glechoma sp., Melissa officinalis L., Mentha sp., Prunella vulgaris L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd, Kosovska Mitrovica (V-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (5-10. VI 1935.; Mentha aquatica L. (Lamiaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) medvedevi Shapiro, 1956 Srbija Gruev (2005) 401 Longitarsus (Longitarsus) melanocephalus (De Geer, 1775) [syn. = atricapillus Duftschmid, 1825; piciceps Stephens 1831; crassicornis Foudras, 1860] pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Kukavica, Srebrnac) (12. VI 1952., 24. IX 1953.; Plantago sp. (Plantaginaceae)) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Plantago sp. (Plantaginaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd, Dečani, Kosovska Mitrovica, Rudnik (Kosovo i Metohija) (VI-X 1916- 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (1. V 1937., 23. VIII 1934.; Plantago sp. (Plantaginaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus(Longitarsus) nanus (Foudras, 1860) [syn. = vitreus Kutschera, 1863; brevicollis Kutschera, 1863] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Teucrium chamaedrys L. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) nasturtii (Fabricius, 1792) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Anchusa sp., Symphytum sp. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd (11. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (30. IV 1937.; Anchusa sp. (Boraginaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) niger (Koch, 1803) [syn. = elongatus Bach, 1859] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Treska) (29. IX 1956.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Plantago sp. (Plantaginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) nigrofasciatus (Goeze, 1777) [syn. = marginatus Geoffroy, 1785; lateralis Illiger, 1807; saltatrix Wollaston, 1854; longipes Bach, 1859; trilineolatus Foudras, 1860] pl. Fruška gora (Zmajevac) (Verbascum sp. (Scrophulariaceae)) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Scrophularia sp., Verbascum phlomoides L. (Scrophulariaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (30. IV 1937.; Verbascum sp. (Scrophulariaceae)) Živojinović (1950) Longitarsus (Longitarsus) obliteratus (Rosenhauer, 1847) [syn. = consociatus Forster, 1849] Niš, Vranje Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (V-X 1962.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Salvia pratensis L., Thymus sp. (Lamiaceae)) Nonveiller (1960c) Kosovska Mitrovica (31. V 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Longitarsus (Longitarsus) ochroleucus (Marsham, 1802) [syn. = albellus Duméril, 1816; cognatus Wollaston, 1860] Srbija Gruev (2005) Kosovska Mitrovica, Peć (V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) 402 Longitarsus (Longitarsus) parvulus (Paykull, 1799) [syn. = pumilus Illiger, 1807; maderensis Allard, 1863] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (26. IX 1954.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Linum sp. (Linaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) pellucidus (Foudras, 1860) [syn. = testaceus Allard, 1860; paleaceus Mulsant et Rey, 1874; ionius Mohr, 1962] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh, Šanac, Šiljača) (VII 1952.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Convolvulus arvensis L. (Convolvulaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd, Djakovica, Lijeva reka (Novi Pazar), Peć (VI-XI 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Longitarsus (Longitarsus) pinguis Weise, 1888 [syn. = alpigradus Iablokoff-Khnzorian, 1962] Srbija Gruev (2005) Longitarsus (Longitarsus) pratensis (Panzer, 1794) [syn. = pusillus Gyllenhal, 1813; funereus Mulsant et Rey, 1874; medicaginis Allard, 1860; obsoletus Mulsant et Rey, 1874] pl. Fruška gora Gruev (1986) pl. Kopaonik (Ječmište, Kukavica, Pančićev vrh, Srebrnac, Šanac, Treska) (V-IX 1953.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Plantago spp. (Plantaginaceae)) Nonveiller (1960c) Kosovska Mitrovica, Novo selo (Kosovo i Metohija), Peć (V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Longitarsus (Longitarsus) pulmonariae Weise, 1893 Srbija Gruev (2005) Longitarsus (Longitarsus) quadriguttatus Pontoppidan, 1765 [syn. = quadripustulatus Fabricius, 1775; quadripunctatus Geoffroy, 1785; quatuorpustulatus Olivier, 1798; quadrinotatus Gmelin, 1790; cynoglossi Marsham, 1802; quadrimaculatus Koch, 1803; quadripunctulata Stephens, 1839] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Cynoglossum officinale L. (Boraginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus reichei (Allard, 1860) Srbija Gruev (2005) Longitarsus (Longitarsus) salviae (Gruev, 1975) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Longitarsus scutellaris (Rey, 1874) Srbija (1956-1958.; Plantago sp. (Plantaginaceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) succineus (Foudras, 1860) [syn. = amiculus Baly, 1874] Srbija Gruev (2005) Deliblatska peščara, Srbija (1956-1958.; Achillea millefolium L., Artemisia sp. (Asteraceae)) Nonveiller (1960c) Peć (27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (6., 10. VI 1935.; Eupatorium sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) 403 Longitarsus (Longitarsus) suturellus (Duftschmid, 1825) [syn. = fuscicollis Stephens, 1831; thoracicus Allard, 1860; senecionis Motschulsky, 1851] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Krčmar, Srebrnac, Treska) (V-IX 1959.) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Petasites spp., Senecio spp., Tussilago farfara L. (Asteraceae)) Nonveiller (1960c) Longitarsus (Longitarsus) tabidus (Fabricius, 1775) (typical form) [syn. = verbasci Panzer, 1794; jaceae Panzer, 1809] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Srebrnac, Šanac) (VII-IX 1962.; Verbascum sp. (Scrophulariaceae)) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Verbascum phlomoides L. (Scrophulariaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd (11. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (30. IV 1937., 2. V 1937.; Verbascum sp. (Scrophulariaceae)) Živojinović (1950) Lythraria Bedel, 1897 Lythraria salicariae (Paykull, 1800) [syn. = striatella Illiger, 1807; nitidicollis Motschulsky, 1860] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Lysimachia vulgaris L. (Primulaceae)) Nonveiller (1960c) Mantura Stephens, 1831 Mantura (Mantura) chrysanthemi chrysanthemi (Koch, 1803) [syn. = reclairei Everts, 1921] pl. Kopaonik (Pančićev vrh) (26. IX 1956.; Rumex sp. (Polygonaceae)) Janković (1972) Majdanpek (5. V 1937.; Rumex sp. (Polygonaceae)) Živojinović (1950) Mantura (Mantura) obtusata (Gyllenhal, 1813) [syn. = pallidicornis Walt, 1839; concoloripennis Roubal, 1922; subobtusata Jansson, 1943] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (VI 1935.; Rumex sp. (Polygonaceae)) Živojinović (1950) Mantura (Mantura) rustica (Linnaeus, 1766) [syn. = semiaenea Fabricius, 1792] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Rumex L. (Polygonaceae)) Nonveiller (1960c) Minota Kutschera, 1859 Minota impuncticollis (Allard, 1860) [syn. = ovoides Allard, 1859; nivalis Apfelbeck, 1906] Srbija Gruev (2005) Minota (Minota) obesa (Waltl, 1839) pl. Kopaonik (Krčmar, Pančićev vrh, Srebrnac) (VI-X 1956.) Janković (1972) Mniophila Stephens, 1831 Mniophila muscorum (Koch, 1803) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (VI-X 1962.; Sphagnum sp. (Sphagnaceae); Picea sp. šuma) Janković (1972) 404 Neocrepidodera Heikertinger, 1911 [syn. = Asiorestia Jacobson, 1925] Neocrepidodera corpulenta (Kutschera, 1860) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Krčmar, Pančićev vrh) (V-VI 1954.) Janković (1972) planine Srbije (1956-1958.; Vaccinium myrtillus L. (Ericaceae)) Nonveiller (1960c) Neocrepidodera crassicornis (Faldermann, 1837) Srbija Gruev (2005) Neocrepidodera ferruginea (Scopoli, 1763) [syn. = exoleta Linnaeus, 1761; similis Stephens, 1831] Pirot Csiki (1904) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Crepuljnik (Ivanjica) (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; žitarice (Poaceae)) Nonveiller (1960c) Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (VI-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (VI-IX 1935.; Carduus sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) Neocrepidodera impressa (Fabricius, 1801) [syn. = rufa Küster, 1848; punctulata Allard, 1859; laevigata Foudras, 1860] Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Neocrepidodera nigritula (Gyllenhal, 1813) [syn. = ovulum Duftschmid, 1825] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Crvena reka) (26. V 1954.; tresava) Janković (1972) Neocrepidodera springeri (Heikertinger, 1923) Srbija Gruev (2005) Neocrepidodera transversa (Marsham, 1802) Srbija Gruev (2005) Orestia Germar, 1845 Orestia alpina (Germar, 1824) Srbija Gruev (2005) Orestia aubei Allard, 1859 Srbija Gruev (2005) Orestia bulgarica Heikertinger, 1910 Srbija Gruev (2005) Orestia paveli Frivaldszky, 1877 Srbija Gruev (2005) Phyllotreta Chevrolat, 1837 Phyllotreta armoraciae (Koch, 1803) Srbija Gruev (2005) Phyllotreta astrachanica Lopatin, 1977 pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) 405 Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) [syn. = aethiopissa Schrank, 1789; aterrima Schrank, 1798; punctata Marsham, 1802; scheuchi Heikertinger, 1941; bolognai Biondi, 1992] Pirot Csiki (1904) pl. Fruška gora Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala, Beograd, pl. Fruška gora, Indjija, Radmilovac, Zaječar (1935-1937., 1954- 1959; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Beograd, Djakovica (VI-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Phyllotreta balcanica Heikertinger, 1909 [syn. = anatolica Pic, 1910; adanensis Pic 1919] Srbija Gruev (2005) Beograd, Biljanovac, Braničevo, Lapovo (1954-1959.; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 Srbija Gruev (2005) Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) [syn. = obscurella Illiger, 1807; elongata Stephens, 1834; poeciloceras Comolli, 1837; colorea Foudras, 1860] pl. Fruška gora Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Srebrnac) (25. VIII 1962.; Brassicaceae) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala, Beograd, Biljanovac, Braničevo, Djakovica, pl. Fruška gora, Grocka, Indjija, Kruševac, Lapovo, Veliko Gradište, Zaječar (1935-1937., 1954-1959.; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Majdanpek (IV-VI 1935.; kultivisane Brassicaceae) Živojinović (1950) Phyllotreta dacica Heikertinger, 1941 Srbija Gruev (2005) Phyllotreta diademata Foudras, 1860 pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Beograd, Biljanovac, Braničevo, Djakovica, pl. Fruška gora, Indjija, Kruševac, Lapovo, Pančevo, Veliko Gradište, Zaječar (1935-1937., 1954-1959.; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta erysimi Weise, 1900 Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Zaječar (1954-1959.; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta ganglbaueri Heikertinger, 1909 Srbija Gruev (2005) 406 Phyllotreta nemorum (Linnaeus, 1758) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala, Beograd, Indjija, Kragujevac, Zaječar (1954-1959.; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Peć (1950-1951.) Stančić (1962) Majdanpek (10. VI 1935.; Brassicaceae) Živojinović (1950) Phyllotreta nigripes (Fabricius, 1775) [syn. = lens Thunberg, 1784; lepidii Koch, 1803; nigroaenea Roger, 1856; talassicola Heikertinger, 1944] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gobelja, Pančićev vrh, Srebrnac,) (VII-IX 1953.; Brassicaceae) Janković (1972) pl. Avala, Beograd, Djakovica, Indjija, Lapovo, Radmilovac, Zaječar (1937., 1954- 1959.; Brassicaceae, Resedaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta nodicornis (Marsham, 1802) [syn. = antennata Koch, 1803; oncera Maulik, 1926] Srbija Gruev (2005) Beograd (1957.; Brassicaceae, Resedaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta ochripes (Curtis, 1837) [syn. = xcisa Redtenbacher, 1849; caucasica Harold, 1875] Srbija Gruev (2005) Phyllotreta procera (Redtenbacher, 1849) pl. Fruška gora Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Fruška gora, Grocka (1954.; Brassicaceae, Resedaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta punctulata (Marsham, 1802) [syn. = aerea Allard, 1859] Srbija Gruev (2005) Beograd, Veliko Gradište (1937., 1954.; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) [syn. = vittata auctorum.] Srbija Gruev (2005) Phyllotreta undulata (Kutschera, 1860) [syn. = australis Blackburn, 1890; blackburni Bryant, 1925] pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Srebrnac) (25. VII 1962.; Brassicaceae) Janković (1972) Aleksinac (1904.) Košanin (1904) pl. Avala, Beograd, Biljanovac, Djakovica, Indjija, Kragujevac, Kruševac, Pančevo, Radmilovac (1954-1959; Brassicaceae) Nonveiller (1960c) Beograd, Dečani, Peć (VII-XI 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (5. V 1937.; Brassicaceae) Živojinović (1950) 407 Phyllotreta vittula (Redtenbacher, 1849) [syn. = rivularis Motschulsky, 1849] Niš Csiki (1904) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gobelja, Ječmište, Krčmar, Ledenice, Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (VII-IX 1953.) Janković (1972) Vojvodina (III 1949-1961.; Triticum aestivum L., Hordeum vulgare L. (Poaceae)) Jovanić (1962) Beograd, Kruševac, Pančevo, Srbija (1937., 1954-1959; Brassicaceae, žitarice (Poaceae)) Nonveiller (1960c) Beograd, Peć (VII-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Podagrica Chevrolat, 1837 Podagrica fuscicornis (Linnaeus, 1766) [syn. = fulvipes Fabricius, 1801] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Althaea L., Malva L. (Malvaceae)) Nonveiller (1960c) Djakovica (29. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (10. VI 1935.; Malva sp. (Malvaceae)) Živojinović (1950) Podagrica malvae malvae (Illiger, 1807) Srbija Gruev (2005) Beograd, Čečina (pl. Golija) (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Beograd, Biljanovac, Grocka, Pančevo, Raška, (1954-1957.; Asteraceae, Lamiaceae, Urticaceae) Nonveiller (1960b) Pančevo, Srbija (1955-1958.; Arctium lappa L., Carthamus lanatus L. (Asteraceae), Marrubium vulgare L. (Lamiaceae), Althaea L., Malva L. (Malvaceae), Urticaceae) Nonveiller (1960c) Rudnik (Kosovo i Metohija) (4. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) [syn. = punctatostriata Motschulsky, 1845; rudicollis Foudras, 1860; robusta Ballion, 1878; minor Sahlberg, 1913] Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Althaea L., Malva L. (Malvaceae)) Nonveiller (1960c) Psylliodes Berthold, 1827 Psylliodes (Psylliodes) affinis (Paykull, 1799) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Hyoscyamus niger L., Solanum dulcamara L. (Solanaceae)) Nonveiller (1960c) Majdanpek (1., 10. VI 1935.; Solanum sp. (Solanaceae)) Živojinović (1950) 408 Psylliodes (Psylliodes) attenuatus (Koch, 1803) [syn. = vicinus Redtenbacher, 1849; japonicus Jacoby, 1885] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh, 16. X 1952.; Srebrnac, 1. IX 1961.) Janković (1972) Pančevo, Srbija (1954-1958.; Urtica dioica L. (Urticaceae), Cannabaceae) Nonveiller (1960c) Kosovska Mitrovica (2. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (IV-V 1935.; Cannabis sp. (Cannabaceae)) Živojinović (1950) Psylliodes (Psylliodes) chalcomerus (Illiger, 1807) [syn. = brunnipes Duftschmidt, 1825; unimaculata Stephens, 1831; allardi Bach, 1866] Srbija Gruev (2005) Psylliodes (Psylliodes) chrysocephalus (Linnaeus, 1758) [syn. = anglicanus Gmelin, 1790; nigricollis Marsham, 1802; cyanopterus Illiger, 1807; nuceus Illiger, 1807; sophiae Illiger, 1807; atlanticus Fauvel, 1897] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (1. V 1937.; Cochlearia sp. (Brassicaceae)) Živojinović (1950) Psylliodes (Psylliodes) circumdatus (Redtenbacher, 1842) [syn. = sicanus Mulsan et Rey, 1874; integer Weise, 1888] pl. Fruška gora Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Fruška gora (1959.; Capsella bursa-pastoris (L.) Medik. (Brassicaceae)) Nonveiller (1960c) Psylliodes (Psylliodes) cupreatus (Duftschmid, 1825) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Psylliodes (Psylliodes) dulcamarae (Koch, 1803) pl. Fruška gora (Irig) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Srbija (1956-1958.; Solanum dulcamara L. (Solanaceae)) Nonveiller (1960c) Psylliodes (Psylliodes) hyoscyami (Linnaeus, 1758) [syn. = coeruleus Paykull, 1799] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Srbija (1956-1958.; Hyoscyamus niger L. (Solanaceae)) Nonveiller (1960c) Kosovska Mitrovica (15. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (5. V 1937.; livada) Živojinović (1950) Psylliodes (Psylliodes) illyricus Leonardi & Gruev, 1993 Srbija Gruev (2005) Psylliodes (Psylliodes) isatidis Heikertinger, 1912 Srbija Gruev (2005) 409 Psylliodes (Psylliodes) napi (Fabricius, 1792) [syn. = rapae Illiger, 1807; ecalcarata Redtenbacher, 1849; lunariae Jacquet, 1887] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Šanac) (19. IX 1956.; listovi Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Srbija (1956-1958.; Alliaria petiolata (M. Bieb.) Cavara et Grande (Brassicaceae)) Nonveiller (1960c) Kosovska Mitrovica (2. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (1. V 1937.; Barbarea sp. (Brassicaceae)) Živojinović (1950) Psylliodes (Psylliodes) sturanyi Apfelbeck, 1906 Srbija Gruev (2005) Psylliodes (Psylliodes) subaeneus Kutschera, 1867 pl. Kopaonik (Pančićev vrh) (IX-X 1956.) Janković (1972) Psylliodes (Psylliodes) thlaspis Foudras, 1860 Srbija Gruev (2005) Majdanpek (1. V 1937.; livada) Živojinović (1950) Sphaeroderma Stephens, 1831 Sphaeroderma rubidum (Graells, 1858) [syn. = ocularium Allard, 1860; nitidum Portevin, 1934] Srbija Gruev (2005) Subfamilia: CASSIDINAE Cassida Linnaeus, 1758 Cassida (Cassida) atrata Fabricius, 1787 Srbija Gruev (2005) Peć (21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cassida (Lordiconia) canaliculata Laicharting, 1781 [syn. = speciosa Brahm, 1790; austriaca Fabricius, 1792] Srbija Gruev (2005) Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Cassida (Cassida) denticollis Suffrian, 1844 Srbija Gruev (2005) Majdanpek (VI-VII 1935.; Achillea sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) Cassida (Cassida) ferruginea Goeze, 1777 [syn. = thoracica Geoffroy, 1785; tincta Weise, 1891] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (10., 12. VI 1935.; Pulicaria sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) Cassida (Cassida) flaveola Thunberg, 1794 [syn. = obsoleta Illiger, 1798; exsculpta Charpentier, 1825] pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Beograd (1950-1951.) Stančić (1962) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (16. VII 1934.; Stellaria sp. (Caryophyllaceae)) Živojinović (1950) 410 Cassida (Cassida) lineola Creutzer, 1799 [syn. = signata Herbst, 1799; bicostata Fischer, 1842; suturalis Fischer, 1842; nigroguttata Gorham, 1885] Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Cassida (Mionycha) margaritacea Schaller, 1783 [syn. = superba Gmelin, 1787; mutabilis Villiers, 1789; spergulae Marsham, 1802] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Srebrnac, Treska) (VII-IX 1956.) Janković (1972) Deliblatska peščara (Korn) (21. IX 1950.) Petrik (1958) Cassida (Pseudocassida) murraea Linnaeus, 1767 [syn. = variegata Geoffroy, 1785; varia Latreille, 1804; subobliterata Pic, 1902] Beograd (1904.) Košanin (1904) Cassida (Cassida) nebulosa Linnaeus, 1758 [syn. = affinis Fabricius, 1775; tigrina Degeer, 1775] Kruševac (1891.) Bobić (1891) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Cassida (Cassidulella) nobilis Linnaeus, 1758 [syn. = urticae Brahm, 1790; pulchella Panzer, 1797; viridula Paykull, 1798; laevis Herbst, 1799; splendidula Marsham, 1802] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Cassida (Cassida) pannonica Suffrian, 1844 Srbija Gruev (2005) Majdanpek (VI-VII 1935.; Centaurea sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) Cassida (Cassida) prasina Illiger, 1798 [syn. = viridana Herbst, 1799; chloris Suffrian, 1844] pl. Fruška gora (Zmajevac) (Achillea sp. (Asteraceae)) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Koprivnik (Kosovo i Metohija), Peć (9-26. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cassida (Cassida) rubiginosa Müller, 1776 [syn. = melanosceles Schrank, 1798; similis Marsham, 1802; singularis Stephens, 1832; graeca Kraatz, 1874] Kruševac (1891.) Bobić (1891) pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Beograd, Vranje (1904.) Košanin (1904) Cassida (Cassida) sanguinolenta Müller, 1776 [syn. = cruentata Donovan, 1793] Srbija Gruev (2005) Cassida (Cassida) stigmatica Suffrian, 1844 Srbija Gruev (2005) Cassida (Mionycha) subreticulata Suffrian, 1844 Srbija Gruev (2005) 411 Cassida (Cassida) vibex Linnaeus, 1767 [syn. = liriophora Kirby, 1797; dorsalis Herbst, 1799; angusticollis Hagenbach, 1822] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Beograd, Peć (VII-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cassida (Odontionycha) viridis Linnaeus, 1758 [syn. = equestris Fabricius, 1787] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (IV-VIII 1935.; Mentha aquatica L., Lycopus sp., Salvia sp., Stachys sp. (Lamiaceae)) Živojinović (1950) Hypocassida Weise, 1893 Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) [syn. = ferruginea Fabricius, 1781; fusca Laicharting, 1781; costata Boheman, 1856; cornea Marseul, 1869] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Beograd, Peć (24-27. V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (10. VI 1935.; Convolvulus sp. (Convolvulaceae)) Živojinović (1950) Subfamilia: CHRYSOMELINAE Chrysolina Motschulsky, 1860 [syn. Chrysomela auct.; Oreina Monros & Bechyné, 1956] Chrysolina (Chrysomorpha) cerealis (Linnaeus, 1767) Aleksinac, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Crni vrh, 22. IX 1950.; Flamunda, 1. VI 1951.; Grebenac, 26. VI, 27. VII 1874.; Korn, 21. IX 1950.; Stara šušara, 21. IX 1950.; Šušara, 8. V 1951., 16. V 1951.; Clematis sp. (Ranunculaceae)) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Chrysolina (Chrysomorpha) cerealis alternans Panzer, 1799 Srbija Gruev (2005) Chrysolina (Chrysomorpha) cerealis mixta Küster, 1844 Vranje Csiki (1904) pl. Kopaonik (Bećirovac, Glog, Ledenice, Pančićev vrh) (IV-IX 1963.) Janković (1972) Chrysolina (Synerga) coerulans (Scriba, 1791) Pirot Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Čečina (pl. Golija) (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Kajtasovo) (12. VII 1951.) Petrik (1958) Majdanpek (4. VIII 1934.; Mentha sp. (Lamiaceae)) Živojinović (1950) Chrysolina (Hypericia) cuprina cuprina (Duftschmid, 1825) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh) (18. IX 1952.) Janković (1972) 412 Chrysolina (Fastuolina) fastuosa (Scopoli, 1763) Kruševac (1891.) Bobić (1891) Niš, Pirot, Srbija Csiki (1904) Devojački bunar (Deliblatska peščara); pl. Fruška gora (Zmajevac) (Lamiaceae) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac, Varska reka) (VII 1952.; Fagus sp., Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Grebenac, 26. VI, 27. VII 1874.; Korn, 21. IX 1951.; Šušara, 26. VI 1952.; Robinia sp. (Fabaceae)) Petrik (1958) Beograd, Peć (V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (IV-VI 1935.; Lamiaceae) Živojinović (1950) Chrysolina (Fastuolina) fastuosa speciosa (Linnaeus, 1767) pl. Kopaonik (Varska reka) (VII 1952.; Fagus sp., Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Chrysolina (Allochrysolina) fuliginosa (Olivier, 1807) pl. Kopaonik (Pančićev vrh, Šanac) (IV-IX 1963.) Janković (1972) Chrysolina (Hypericia) geminata (Paykull, 1799) [syn. = approximata Zenker, 1815; bifoveolata Brancsik, 1910] pl. Fruška gora (Zmajevac) (Hypericum sp. (Clusiaceae)) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Koprivnik (Kosovo i Metohija) (6. XI 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Chrysolina (Euchrysolina) graminis (Linnaeus, 1758) [syn. = artemisiae Motschulsky, 1860] Srbija Gruev (2005) Obedska bara (VI 1953-1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Chrysolina (Stichoptera) gypsophilae (Küster, 1845) [syn. = rufomarginata Suffrian, 1851] Srbija Gruev (2005) Djakovica (10. XI 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Chrysolina (Colaphodes) haemoptera (Linnaeus, 1758) [syn. = atra Goeze, 1777; hottentotta Fabricius, 1792; acuticollis Fairmaire, 1877] Ruplje, Srbija Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Glog, Pančićev vrh, Rudnica) (IV-IX 1963.) Janković (1972) Aleksinac, Čečina (pl. Golija), Vranje (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Djakovica, Kosovska Mitrovica, Novo selo (Kosovo i Metohija), Peć (VI-XI 1916- 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (12. VI 1935.; ispod kamena) Živojinović (1950) 413 Chrysolina (Colaphoptera) hemisphaerica (Germar, 1817) [syn. = purpurascens Germar, 1822; fallaciosa Müller, 1948] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (1., 4. V 1937.; u mahovini) Živojinović (1950) Chrysolina (Synerga) herbacea (Duftschmid, 1825) [syn. = menthastri Suffrian, 1851; fulminans Suffrian, 1851] Kruševac (1891.) Bobić (1891) pl. Fruška gora (Zmajevac) (Mentha sp. (Lamiaceae)) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Aleksinac, Beograd (1904.) Košanin (1904) Dečani, Peć (11-16. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (IV-VIII 1935.; Mentha aquatica L. (Lamiaceae), Chrysanthemum sp., Inula sp. (Asteraceae)) Živojinović (1950) Chrysolina (Hypericia) hyperici Forster, 1771) [syn. = fucata Fabricius, 1781; gemellata Geoffroy, 1785] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Chrysolina (Stichoptera) kuesteri kuesteri (Helliesen, 1912) pl. Fruška gora Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) Chrysolina (Craspeda) limbata (Fabricius, 1775) [syn = besseri Krynicki, 1832] pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Glog, Kaljevac) (VIII-IX 1963.) Janković (1972) Beograd, Čečina (pl. Golija) (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Djakovica, Novo selo (Kosovo i Metohija), Peć (VI-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (24. VIII 1935.; ispod kamena) Živojinović (1950) Chrysolina (Colaphoptera) marcasitica (Germar, 1824) (ab. cupreopurpurea Gerhardt, 1909) Majdanpek (8. VI 1935., 5. V 1937.; ispod kamenja) Živojinović (1950) Chrysolina (Chalcoidea) marginata (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (18. VII 1952.) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (6. VI 1935.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) 414 Chrysolina (Colaphoptera) menthae (Schrank, 1776) [syn. = rufa Duftschmid, 1825; opulenta Suffrian, 1851; pachysoma Hubethal, 1911] Majdanpek (6. V 1937.; ispod kamena) Živojinović (1950) Chrysolina (Ovostoma) olivieri (Bedel, 1892) [syn. = coerulea Olivier, 1807] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Šanac) (20. VII 1953.) Janković (1972) pl. Avala (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (IV, VII, VIII 1935.; šumski proplanak, ispod kamenja) Živojinović (1950) Chrysolina (Ovostoma) olivieri montanella Bechyné, 1950 pl. Fruška gora (Hopovo manastir) Gruev (1984) Chrysolina (Sulcicollis) oricalcia (Müller, 1776) [syn. = bulgarensis Schrank, 1781] pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Chrysolina (Erythrochrysa) polita (Linnaeus, 1758) [syn. = menthae Schrank, 1776] Pirot Csiki (1904) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Dečani, Peć (VI-X 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Obedska bara (1953-1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Majdanpek (VI 1935.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Apatin (VI, VII 1955.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Chrysolina (Taeniosticha) reitteri reitteri (Weise, 1884) [syn. = lurida Linnaeus, 1767, nec Scopoli, 1763; striata Fourcroy, 1785] Srbija Gruev (2005) Chrysolina (Taeniosticha) reitteri nevesinjensis Bechyne, 1952 Srbija Gruev (2005) Chrysolina (Stichoptera) rossia (Illiger, 1802) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) 415 Chrysolina (Chrysolina) rufa (Duftschmid, 1825) [syn. = lapidaria Bechyne, 1950; macromela Bechyne, 1952; crassicollis auct.] Srbija Gruev (2005) Chrysolina (Stichoptera) sanguinolenta (Linnaeus, 1825) [syn. = marginalis Duftschmid, 1825] Srbija Gruev (2005) Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Chrysolina (Chrysolina) staphylaea (Linnaeus, 1758) [syn. = cuprea Degeer, 1775; rubrocuprea Geoffroy, 1785; subferruginea Suffrian, 1851] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh) (VII-IX 1963.; Poaceae) Janković (1972) Chrysolina (Colaphosoma) sturmi (Westhoff, 1882) [syn. = diversipes Bedel, 1892; violacea Weise, 1916] Kruševac (1891.) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) Aleksinac, Beograd, Čečina (pl. Golija), Golubac (1904.) Košanin (1904) Beograd (10. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Chrysolina (Sphaeromela) varians (Schaller, 1783) (typical form) [syn. = marshami Donovan, 1790; margarita Olivier, 1798; incerta Meissner, 1907; subaenea Suffrian, 1851; ooensis Weise, 1916] pl. Fruška gora (Zmajevac) Gruev (1984) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Krčmar) (25. VI 1954.) Janković (1972) Majdanpek (V-VI 1935.; Hypericum sp. (Clusiaceae) Živojinović (1950) Chrysomela Linnaeus, 1758 [syn. = Melasoma Stephens, 1831] Chrysomela (Pachylina) collaris Linnaeus, 1758 [syn. = escheri Heer, 1836] Srbija Gruev (2005) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Šušara (V 1956.) (Deliblatska peščara), Korn, Sokolovica, Stupin (1959.) Živojinović (1963) Gudurica (24. IV 1955.), Kladovo (6. IV 1955.); Salix sp. (Salicaceae) Živojinović & Tomić (1956) Chrysomela (Strickerus) cuprea Fabricius, 1775 [syn. = ruficaudis De Geer, 1775] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (12. VI 1935.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) 416 Chrysomela (Chrysomela) populi Linnaeus, 1758 Kruševac (1891.) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Rudnica) (26. VI 1963.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Janković (1972) Aleksinac, Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.; Salix alba L., Salix purpurea L. (Salicaceae)) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Flamunda, 1. VI 1951.; Grebenac, 3. V 1950.; Šušara, 9-19. IV 1952.; Salix sp. (Salicaceae)) Petrik (1958) Obedska bara (1953-1954.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Deliblatska peščara (1956-1961.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1963) Bezdan, Kamarište, Karapandža, Komon, Molska šuma, Padinska skela (Podunavlje i Potisje) (IV-IX 1953-1955.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Chrysomela (Chrysomela) saliceti Suffrian, 1851 Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Vojvodina (Podunavlje i Potisje) (IV-IX 1953-1955.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Chrysomela (Chrysomela) tremula Fabricius, 1787 [syn. = tremulae Paykull, 1799; longicollis Suffrian, 1851] Srbija Gruev (2005) pl. Avala (1934-1937.; Salix alba L., Salix purpurea L. (Salicaceae)) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Flamunda, 1. VI 1950.) Petrik (1958) Deliblatska peščara (1956-1961.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1963) Majdanpek (V-VI 1935.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Vojvodina (Podunavlje i Potisje) (IV-IX 1953-1955.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Chrysomela (Strickerus) vigintipunctata (Scopoli, 1763) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Rudnica) (18. V 1963.; Salix sp. (Salicaceae)) Janković (1972) Begaljica, Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.; Salix alba L., Salix fragilis L., Salix purpurea L. (Salicaceae)) Mamontov (1937) Obedska bara (VI-VIII 1953-1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Dubovac, Korn, Sokolovica, Šušara (Deliblatska peščara) (1959.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1963) Majdanpek (13. IV 1934.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Vojvodina (Podunavlje i Potisje) (IV-IX 1955.; Salix sp. i Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Colaphus Dahl, 1823 Colaphus sophiae (Schaller, 1783) [syn. = erythropus Gmelin, 1790] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (5. V 1937.; livada) Živojinović (1950) 417 Entomoscelis Chevrolat, 1837 Entomoscelis adonidis (Pallas, 1771) [syn. = trilineata Fabricius, 1777] Srbija Gruev (2005) Beograd, Niš (1904.) Košanin (1904) Gastrophysa Chevrolat, 1837 [syn. = Gastroidea Hope, 1840] Gastrophysa (Gastrophysa) polygoni (Linnaeus, 1758) [syn. = elongata Jolivet, 1951] pl. Fruška gora (Sremska Kamenica) Gruev (1984) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Bećirovac) (26. IV 1952.) Janković (1972) Aleksinac, Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Šušara) (8. V 1951.) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (IV, VI, VII 1935.; Rumex sp. (Polygonaceae)) Živojinović (1950) Gastrophysa (Gastrophysa) viridula (De Geer, 1775) [syn. = raphani Herbst, 1783] pl. Fruška gora (Zmajevac) (Rumex sp. (Polygonaceae)) Gruev (1984) pl. Fruška gora (Rumex sp. (Polygonaceae)) Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Žljeb (3-14. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (IV-VI 1935.; Rumex sp. (Polygonaceae)) Živojinović (1950) Gonioctena Motschulsky, 1860 [syn. = Phytodecta Kirby, 1837] Gonioctena (Gonioctena) decemnotata (Marsham, 1802) [syn. = sexpunctata Fabricius, 1787 nec Linnaeus, 1758; rufipes Degeer, 1777 nec Linnaeus, 1758] Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Gonioctena (Spartomena) fornicata Brüggemann, 1873 [syn. = akbesiana Fairmaire, 1884; rossolus Marseul, 1888] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac) (23. V 1962.; Trifolium sp. (Fabaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (Beograd) (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Šušara, 20. V 1951., 18. VI 1957.) Petrik (1958) Majdanpek (13. IV 1934.; Trifolium sp. (Fabaceae)) Živojinović (1950) 418 Gonioctena (Gonioctena) linnaeana (Schrank, 1781) [syn. = triandrae Suffrian, 1851] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (5-15. VI 1935.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Gonioctena (Goniomena) quinquepunctata (Fabricius, 1787) Srbija Gruev (2005) Gonioctena (Gonioctena) viminalis (Linnaeus, 1758) [syn. = decempunctata Linnaeus, 1758; haemorrhoidalis Scopoli, 1763; fridrichsdalensius Müller, 1764; baaderi Panzer, 1794; collaris Gradl, 1882] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Rudnica) (18. V 1963.; Salix sp. (Salicaceae)) Janković (1972) Hydrothassa Thomson, 1866 Hydrothassa (Agrostithassa) flavocincta (Brullé, 1832) Srbija Gruev (2005) Leptinotarsa Chevrolat, 1837 Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik ("Paprat") (1963.; Solanum tuberosum L. (Solanaceae)) Janković (1972) Šušara (Deliblatska peščara) (V 1960.; Hyosciamus niger L. (Solanaceae)) Živojinović (1963) Oreina Chevrolat, 1837 [syn. = Chrysochloa Hope, 1840; Orina Weise, 1884] Oreina (Oreina) alpestris balcanica (Weise, 1883) Srbija Gruev (2005) Oreina (Chrysochloa) cacaliae (Schrank, 1785) [syn. = macera Weise, 1884; feldbergensis Bechyne, 1958] Aleksinac (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Oreina (Chrysochloa) cacaliae dinarica (Apfelbeck, 1912) Srbija Gruev (2005) Oreina (Allorina) caerulea (Olivier, 1790) [syn. = luctuosa Olivier, 1807] Srbija Gruev (2005) Oreina (Intricatorina) intricata anderschi Duftschmid, 1825 Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (1904.) Košanin (1904) Oreina (Oreina) speciosa bosnica (Apfelbeck, 1912) Srbija Gruev (2005) 419 Oreina (Chrysochloa) speciosissima drenskii Gruev, 1974 Srbija Gruev (2005) Oreina (Virgulatorina) virgulata ljubetensis (Apfelbeck, 1912) Srbija Gruev (2005) Phaedon Dahl, 1823 Phaedon (Phaedon) armoraciae (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) Phaedon (Phaedon) cochleariae (Fabricius, 1792) [syn. = egenus Gyllenhal, 1827; omissus Sahlberg, 1838; galeopsis Letzner, 1849; grammicus Suffrian, 1851; regnianum Tottenham, 1941] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (IV, VI 1935.; Brassicaceae) Živojinović (1950) Phaedon (Phaedon) laevigatus (Duftschmid, 1825) Srbija Gruev (2005) Phaedon (Neophaedon) pyritosus (Rossi, 1792) [syn. = graminis Panzer, 1799; graminicola Drapiez, 1819] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh) (14. VI 1952.; Ranunculus sp. (Ranunculaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (6. VI 1935.; Ranunculus sp. (Ranunculaceae)) Živojinović (1950) Phratora Chevrolat, 1837 [syn. = Phyllodecta Kirby, 1837] Phratora (Phratora) laticollis Suffrian, 1851 [syn. = cavifrons Thomson, 1866] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (V-VI 1935.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Phratora (Phratora) tibialis (Suffrian, 1851) Srbija Gruev (2005) Phratora (Phratora) vitellinae (Linnaeus, 1758) [syn. = angusticollis Motschulsky, 1860; latipennis Motschulsky, 1860] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Treska) (17. VIII 1952.) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Devojački bunar, Korn) (20. VII 1956.; Populus sp. (Salicaceae)) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Deliblatska peščara (1956-1963.; Populus canadensis Moench (Salicaceae)) Živojinović (1963) Vojvodina (Podunavlje i Potisje) (IV-IX 1953-1955.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Phratora (Chaetoceroides) vulgatissima (Linnaeus, 1758) Obedska bara (2. IV 1953., 13. VII 1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) 420 Plagiodera Chevrolat, 1837 Plagiodera versicolora (Laicharting, 1781) Pirot Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Rudnica) (23. VI 1963.; Salix sp. (Salicaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Peć (1950-1951.; Populus sp. i Salix sp. (Salicaceae)) Stančić (1962) Obedska bara (1953-1954.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Crvenka, Breška ada, Koviljska ada, Molska šuma, Plavo (Vojvodina) (VI-IX 1953- 1955.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Plagiosterna Motschulsky, 1860 [syn. = Linaeidea Motschulsky, 1860] Plagiosterna aenea (Linnaeus, 1758) [syn. = Chrysomela aenea (Linnaeus, 1758); coeruleoviolacea De Geer, 1775] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (6. VI 1935.; Alnus sp. (Betulaceae)) Živojinović (1950) Prasocuris Latreille, 1802 Prasocuris junci (Brahm, 1790) [syn. = beccabungae Illiger, 1794] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (2., 5. V 1937.; Veronica sp. (Plantaginaceae)) Živojinović (1950) Prasocuris phellandrii (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) Timarcha Latreille, 1829 Timarcha (Metallotimarcha) corinthia albanica Apfelbeck, 1912 Lijeva reka (Novi Pazar) (25. XI 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Timarcha (Metallotimarcha) corinthia corinthia Fairmaire, 1873 Srbija Gruev (2005) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Timarcha (Timarchostoma) goettingensis (Linnaeus, 1758) Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Korn) (4. IX 1950.) Petrik (1958) Djakovica, Kosovska Mitrovica, Novo selo (Kosovo i Metohija) (VII-XI 1916-1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (IV-VIII 1935.; različite biljke na vlažnom staništu, ispod kamenja) Živojinović (1950) Timarcha (Timarchostoma) goettingensis aerea Herrich-Schaeffer, 1838 Srbija Gruev (2005) Timarcha (Metallotimarcha) metallica (Laicharting, 1781) Srbija Gruev (2005) Timarcha (Timarchostoma) pratensis Duftschmid, 1825 pl. Avala (Beograd) (1934-1937.) Mamontov (1937) 421 Timarcha (Timarcha) rugulosa Herrich- Schäffer, 1838 Beograd (1904.) Košanin (1904) Timarcha (Timarcha) tenebricosa (Fabricius, 1775) Kruševac (1891.) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) Baltaberilovci, Pirot (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Korn, 4. IX 1950.; Stara šušara, 21. IX 1950.; Šušara, 18. X 1951.) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Subfamilia: CLYTRINAE Cheilotoma Dejean, 1836 [syn. = Chilotoma Agazzis, 1846] Cheilotoma musciformis (Goeze, 1777) [syn. = bucephala Schaller, 1783; muscoides Fourcroy, 1785] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Treska) (VI-VII 1963.; livada) Janković (1972) Clytra Laicharting, 1781 [syn. = Clythra Fabricius, 1798; Hirtoclytra L. Medvedev, 1961] Clytra (Clytra) laeviuscula (Ratzeburg, 1837) [syn. = quadripuncta Laicharting, 1781] Srbija Gruev (2005) Beograd, pl. Kopaonik (1904.) Košanin (1904) Obedska bara (VI-VIII 1953.; Althaea officinalis (Malvaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Majdanpek (12-15. VI 1935.; Populus tremula L., Salix sp. (Salicaceae), Alnus sp. (Betulaceae)) Živojinović (1950) Karapandža, Martonoš (Vojvodina) (VI, VII 1955.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Clytra (Clytraria) novempunctata Olivier, 1808 [syn. = globulosa Lefèvre, 1872; elata Weise, 1881; persica Pic, 1920] Srbija Gruev (2005) Clytra (Clytra) quadripunctata (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Glog) (15. V 1963.; Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (5-21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Clytra (Clytraria) valeriana tetrastigma Schmidt, 1841 Srbija Gruev (2005) 422 Coptocephala Dejean, 1836 Coptocephala (Coptocephala) chalybaea (Germar, 1824) Srbija Gruev (2005) Coptocephala (Coptocephala) rubicunda (Laicharting, 1781) [syn. = tetradyma Küster, 1845] Niš Csiki (1904) Coptocephala (Coptocephala) scopolina kuesteri Kraatz, 1872 Srbija Gruev (2005) Coptocephala (Coptocephala) scopolina scopolina (Linnaeus, 1767) Beograd (1904.) Košanin (1904) Coptocephala (Coptocephala) unifasciata (Scopoli, 1763) [syn. = femoralis Küster, 1845] Niš, Srbija Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Šušara) (11. IX 1953.) Petrik (1958) Djakovica (29. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Labidostomis Germar, 1822 [syn. = Labidostomis Dejean, 1836] Labidostomis (Labidostomis) cyanicornis (Germar, 1822) [syn. = fulvipennis Lacordaire, 1848; dimidiaticornis Lacordaire, 1848; hungarica Lacordaire; salicis Lacordaire, 1848] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Peć (16-21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Molska šuma, Pančevački rit (8-16. VI 1955.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Labidostomis (Labidostomis) humeralis (Schneider, 1792) [syn. = impressihumera Lacordaire, 1848] Kruševac (1891.) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) pl. Avala (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Korn) (31. V 1951.) Petrik (1958) Kosovska Mitrovica, Novo selo, Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Crni vrh (Deliblatska peščara) (VI 1960.; Tilia sp. (Malvaceae)) Živojinović (1963) Labidostomis (Labidostomis) longimana (Linnaeus, 1760) [syn. = pallida Fourcroy, 1785; uralensis Lacordaire, 1848; glycyrrhizae Becker, 1880] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Treska) (VII-VIII 1963.; Salix sp. (Salicaceae)) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937) Mamontov (1937) Novo selo (Kosovo i Metohija), Peć (27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (VI-VIII 1935.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) 423 Labidostomis (Labidostomis) lucida lucida (Germar, 1824) [syn. = fulgida Lacordaire, 1848; albipennis Lacordaire, 1848] pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Labidostomis (Labidostomis) lucida axillaris Lacordaire, 1848 [syn. = laticollis Lacordaire, 1848; sareptana Kraatz, 1872] Srbija Gruev (2005) Labidostomis (Labidostomis) pallidipennis (Gebler, 1830) [syn. = chalybaeicornis Brullé; longipennis Gebler, 1841; distinguenda Rosenhauer, 1847; pilicollis Lacordaire, 1848; elongata Lacordaire, 1848; sicula Kraatz, 1872] Srbija Gruev (2005) Vranje (1904.) Košanin (1904) Lachnaia Dejean, 1836 Lachnaia (Lachnaia) sexpunctata (Scopoli, 1763) [syn. = longipes Fabricius, 1775; brachialis Küster, 1844; glabricollis Suffrian, 1851] Kruševac (1891.) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gračac) (V-VI 1954.; Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Novo selo, Peć, Rudnik, (Kosovo i Metohija) (3-27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Dumača (Deliblatska peščara) (13 V 1959.; Quercus sp. (Fagaceae)) Živojinović (1963) Smaragdina Chevrolat, 1837 [syn. = Calyptorhina Lacordaire, 1848; Exomis Weise, 1889; Gynandrophthalma auct.] Smaragdina (Monrosia) affinis (Illiger, 1794) Srbija Gruev (2005) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Smaragdina (Monrosia) aurita (Linnaeus, 1767) [syn. bicolor Grimmer, 1841] Srbija Gruev (2005) pl. Avala (1904.) Košanin (1904) Gudurica (24. V 1955.; Salix viminalis L. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Smaragdina (Smaragdina) chloris biornata Lefèvre, 1872 Srbija Gruev (2005) Smaragdina (Smaragdina) concolor hypocrita Lacordaire, 1848 Srbija Gruev (2005) Smaragdina (Monrosia) flavicollis Charpentier, 1825 [syn. = graeca Lefèvre, 1872; brucki Pic, 1897] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (VI-VII 1935.; Alnus sp. (Betulaceae)) Živojinović (1950) 424 Smaragdina (Smaragdina) graeca (Kraatz, 1872) [syn. = brucki Pic, 1897] Srbija Gruev (2005) Smaragdina (Smaragdina) limbata (Steven, 1806) [syn. = dorsalis Olivier, 1808] Srbija Gruev (2005) Smaragdina (Monrosia) salicina (Scopoli, 1763) [syn. = cyanea Fabricius, 1775] Kruševac (1891.) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Šušara) (5. VIII 1951.) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Dumača (Deliblatska peščara) (V 1959.; Quercus sp. (Fagaceae)) Živojinović (1963) Majdanpek (10. VI 1935.; Rumex sp. (Polygonaceae)) Živojinović (1950) Smaragdina (Monrosia) xanthaspis (Germar, 1824) Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Beograd (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (23. VII 1934.; zeljaste biljke pored reke) Živojinović (1950) Subfamilia: CRIOCERINAE Crioceris Müller, 1764 Crioceris duodecimpunctata (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) Beograd, Vranje (1904.) Košanin (1904) Crioceris quatuordecimpunctata (Scopoli, 1763) Niš Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Beograd (24. V 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Crioceris quinquepunctata (Scopoli, 1763) Srbija Gruev (2005) Kladovo (1904.) Košanin (1904) Lema Fabricius, 1798 Lema cyanella (Linnaeus, 1758) [syn. puncticollis Curtis, 1830; rugicollis Suffrian, 1841] Srbija Gruev (2005) pl. Fruška gora, Novi Sad, Srbobran (V 1955., 1957.; Triticum aestivum L. (Poaceae)) Jovanić (1962) Vranje (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (6. VI 1935.; livade i polja kukuruza) Živojinović (1950) 425 Lilioceris Reitter, 1912 Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) [syn. = liliorum Thomson, 1866; amurensis Pic, 1916] Srbija Gruev (2005) pl. Avala, Beograd (1904.) Košanin (1904) Rudnik (Kosovo i Metohija) (3. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) [syn. = brunnea Fabricius, 1792] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik ("Paprat") (23. V 1963.; Lilium candidum L. (Liliaceae)) Janković (1972) pl. Avala (1904.) Košanin (1904) Rudnik (Kosovo i Metohija) (3. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Obedska bara (17. VIII 1953-1954.) Tripković-Čubrilović (1960) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Oulema Gozis, 1886 Oulema erichsonii (Suffrian, 1841) [syn. = weisei Seidlitz, 1891] Srbija Gruev (2005) Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) [syn. = lichenis Voet, 1806] Srbija Gruev (2005) Ponoševac (Kosovo i Metohija) (31. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) [syn. = melanopa Linnaeus, 1761] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (19. VII 1957.; livada) Janković (1972) Vojvodina (V-VI 1949-1961.; Avena sativa L., Secale cereale M.Bieb. (Poaceae)) Jovanić (1962) Aleksinac, pl. Avala, Beograd, Kruševac, Vranje (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Šušara, 10-30. V 1950., 10. V 1951) Petrik (1958) Beograd (24. V 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (6. VI 1935.; livada) Živojinović (1950) Oulema rufocyanea (Suffrian, 1847) Srbija Gruev (2005) Oulema septentrionis (Weise, 1880) [syn. = Lema septentrionis Weise, 1880] Majdanpek (13. VI 1935.; livada) Živojinović (1950) Oulema tristis (Herbst, 1786) [syn. = flavipes Suffrian, 1841] Srbija Gruev (2005) Subfamilia: CRYPTOCEPHALINAE Cryptocephalus Müller, 1764 Cryptocephalus (Asionus) apicalis Gebler, 1830 [syn. = flavoguttatus Suffrian, 1847] Srbija Gruev (2005) 426 Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus Suffrian, 1847 Srbija Csiki (1904) pl. Kopaonik (Glog, Ječmište, Treska) (VII-VIII 1963.; Asteraceae) Janković (1972) Beograd, Čečina (pl. Golija), Sokobanja (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Korn) (30. V 1950.) Petrik (1958) Cryptocephalus (Cryptocephalus) aureolus illyricus Franz, 1949 Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Cryptocephalus) biguttatus (Scopoli, 1763) Srbija Gruev (2005) Majdanpek (6-12. VI 1935.; Corylus sp. (Betulaceae), Salix sp. (Salicaceae), cvasti različitih livadskih biljaka) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Burlinius) bilineatus (Linnaeus, 1767) [syn. = armeniacus Faldermann, 1837; spitzyi Suffrian, 1848; partitus Jacoby, 1885] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Cryptocephalus) bipunctatus (Linnaeus, 1758) [syn. = dispar Paykull, 1799] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Dunja glava) (V-VI 1963.; Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) pl. Avala, Beograd, Sokobanja (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Rošijana) (2. VI 1950.) Petrik (1958) Kosovska Mitrovica, Novo selo (Kosovo i Metohija), Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija), Zvečan (2-27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (7. VI 1935.; obod šume, na rascvetalom žbunu) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Asionus) bohemius Drapiez, 1819 [syn. = semenowi Weise, 1889; tentator Weise, 1889] Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Cryptocephalus (Burlinius) chrysopus Gmelin, 1790 [syn. = huebneri Fabricius, 1792] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac) (15. V 1963.) Janković (1972) Kosovska Mitrovica (31. V 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Burlinius) connexus Olivier, 1807 Niš, Vranje, Srbija Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Djakovica, Peć (24-29. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Cryptocephalus) cordiger (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) Rudnik (Kosovo i Metohija) (3. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Dumača (Deliblatska peščara) (V 1959.; Quercus sp. (Fagaceae)) Živojinović (1963) 427 Cryptocephalus (Heterichnus) coryli (Linnaeus, 1758) [syn. = vitis Fabricius, 1775] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Burlinius) elegantulus Gravenhorst, 1807 [syn. = tessulatus Germar, 1813; jucundus Faldermann, 1837] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (25. VI 1955.) Janković (1972) Peć (Kosovo i Metohija) (8. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Cryptocephalus) flavipes Fabricius, 1781 [syn. wydleri Faldermann, 1837] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Pančićev vrh, Treska) (VI-VII 1963.; Asteraceae) Janković (1972) pl. Avala, Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Kosovska Mitrovica, Peć (V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (10. VI 1935.; Corylus sp. (Betulaceae), Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) frenatus Laicharting, 1781 [syn. = trilineatus Fabricius, 1798] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Cryptocephalus) gridellii Burlini, 1950 Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Cryptocephalus) hypochaeridis (Linnaeus, 1758) [syn. = similis Stephens, 1834; cristatus Dufour, 1843; cristula Dufour, 1843] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (VI-IX 1963.; Asteraceae) Janković (1972) Beograd, Čečina (pl. Golija) (1904.) Košanin (1904) Peć, pl. Peklen (Kosovo i Metohija), Dečani (VI-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (4. VIII 1934.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) imperialis Laicharting, 1781 [syn. = bistripunctatus Germar, 1824] Srbija Gruev (2005) Rudnik (Kosovo i Metohija) (3-5. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Burlinius) labiatus (Linnaeus, 1761) Srbija Gruev (2005) Peć (Kosovo i Metohija) (16. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Cryptocephalus) laetus Fabricius, 1792 [syn. = mixtus Schneider, 1792; steveni Adams, 1817] Deliblatska peščara (Flamunda, 1. VI 1950.; Korn, 31. X 1950; Stara Šušara, 21. IX 1950.) Petrik (1958) 428 Cryptocephalus (Cryptocephalus) moraei (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište, Pančićev vrh, Rudnici, Srebrnac, Treska) (VI-VIII 1963.; Asteraceae) Janković (1972) Beograd, Vladičin Han (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Šušara) (30. VI 1950.) Petrik (1958) Dečani, Djakovica, Kosovska Mitrovica, Novo selo (Kosovo i Metohija), Peć (V-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (VI-VII 1935.; Trifolium sp. (Fabaceae), Galium sp. (Rubiaceae)) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) nitidus (Linnaeus, 1758) [syn. = nitens Linnaeus, 1761; flavicornis Fabricius, 1792] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac) (16. V 1963.; žbunaste biljke na obodu šume) Janković (1972) Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (3-21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Burlinius) ocellatus Drapiez, 1819 [syn. = geminus Gyllenhal, 1827; ochropezus Suffrian, 1853; corsicus Pic, 1909; hummleri Pic, 1909] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Peć (15-21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (6-15. VI 1935.; Corylus sp., Alnus sp. (Betulaceae), Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) octacosmus Bedel, 1891 Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Cryptocephalus) octopunctatus (Scopoli, 1763) [syn. = variabilis Schneider, 1791; potaissiae, Csiki, 1953] Srbija Gruev (2005) Peć (21. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Cryptocephalus (Cryptocephalus) parvulus O.F. Müller, 1776 [syn. = nigrocoeruleus Goeze, 1777; flavilabris Fabricius, 1787; livens Gmelin, 1790; coeruleus Olivier, 1791] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Disopus) pini (Linnaeus, 1758) [syn. = porrii Suffrian, 1847] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Burlinius) pygmaeus vittula Suffrian, 1848 Srbija Gruev (2005) Djakovica (29. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) 429 Cryptocephalus (Cryptocephalus) quadriguttatus Richter, 1820 [syn. = nigribuccis Gebler, 1830; kowarzi Gradl, 1881; corinthius Pic, 1914] Srbija Gruev (2005) Dumača (Deliblatska peščara) (1959.; Quercus sp. (Fagaceae)) Živojinović (1963) Cryptocephalus (Cryptocephalus) quadripustulatus Gyllenhal, 1813 (ab. rhaeticus Stierlin, 1863) Srbija Gruev (2005) Rudnik (Kosovo i Metohija) (5. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Asionus) quatuordecimmaculatus Schneider, 1792 [syn. = coloratus Fabricius, 1798; pilleri, Scgrank, 1798] Srbija Gruev (2005) Rudnik (Kosovo i Metohija) (4. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Burlinius) querceti Suffrian, 1848 Srbija Gruev (2005) Peć (Kosovo i Metohija) (22. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Majdanpek (19. VII 1934.; Quercus sp. (Fagaceae)) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) quinquepunctatus (Scopoli, 1763) [syn. = signatus Laicharting, 1781; interruptus Suffrian, 1847] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Protophysus) schaefferi Schrank, 1789 [syn. = haemorrhoidalis Olivier, 1791; unicolor Olivier, 1791; notatus Schneider, 1792; lobatus Fabricius, 1792] Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Cryptocephalus) sericeus (Linnaeus, 1758) (typical form) [syn. = robustus Suffrian, 1853; bidens Thomson, 1868] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Glog, Ječmište, Šanac, Treska) (VI-IX 1963.; Leontodon sp., Taraxacum sp. (Asteraceae), Echium sp. (Boraginaceae)) Janković (1972) pl. Avala, Beograd, pl. Crepuljnik (Ivanjica), Mala Jasikova (Zaječar) (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Grebenac, 26. VI, 27. VII 1874.; Flamunda, 1. VI 1950.; Korn, 31. V 1951.; Šušara, 30. V 1950., 18. VI 1954.) Petrik (1958) Djakovica, Novo selo (KiM), Rudnik (KiM) (VI-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (VI-VII 1935.; Leontodon sp., Taraxacum sp. (Asteraceae), Echium sp. (Boraginaceae)) Živojinović (1950) 430 Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpunctatus (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Šanac) (19. V 1963.) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Cryptocephalus (Cryptocephalus) sexpustulatus (Villers, 1789) [syn. = rossii Suffrian, 1848] Peć (VI-VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Cryptocephalus (Cryptocephalus) signatifrons Suffrian, 1847 Srbija Gruev (2005) Cryptocephalus (Burlinius) strigosus Germar, 1824 Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (19. VII 1957.; Asteraceae) Janković (1972) Majdanpek (23. VII 1934.) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) violaceus Laicharting, 1781 Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Babin grob, Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (VI-IX 1963.; Asteraceae) Janković (1972) Beograd, Sokobanja (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Beograd, Dečani, pl. Koprivnik (Kosovo i Metohija), Kosovska Mitrovica, Peć, pl. Peklen, Rudnik (Kosovo i Metohija) (V-VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (6-15. VI 1935.; Asteraceae, Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Cryptocephalus (Cryptocephalus) virens Suffrian, 1847 Beograd (1904.) Košanin (1904) Cryptocephalus (Cryptocephalus) vittatus Fabricius, 1775 Srbija Gruev (2005) Pachybrachis Chevrolat, 1837 [syn. Pachybrachys auct.] Pachybrachis (Pachybrachis) fimbriolatus Suffrian, 1848 [syn. = mulsanti Perris, 1852] Srbija Gruev (2005) Pachybrachis (Pachybrachis) hieroglyphicus Laicharting, 1781 [syn. = atomarius Geblar, 1830] Srbija Gruev (2005) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Vojvodina (Potisje i Podunavlje) (V 1955.; Populus sp., Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Pachybrachis (Pachybrachis) limbatus (Ménétriés, 1836) (ab. ater Weise, 1882) Peć (27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) 431 Pachybrachis (Pachybrachis) pallidulus suturalis Weise, 1882 [syn. = bimaculatus Rey, 1883] Srbija Gruev (2005) Peć (15. VI 1917., 27. VII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Pachybrachis (Pachybrachis) sinuatus Mulsant, 1859 [syn. = haliciensis Miller, 1868] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (VI-VII 1935.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Pachybrachis (Pachybrachis) tessellatus (Olivier, 1791) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Šanac) (16. V 1963.; Quercus sp. (Fagaceae)) Janković (1972) Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (3-27. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Subfamilia: DONACIINAE Donacia Fabricius, 1775 Donacia (Donaciomima) aquatica (Linnaeus, 1758) [syn. fasciata Herbst, 1784; coccineofasciata Harrer, 1784; vittata Olivier, 1791; dentipes Fabricius, 1792; latonae Gistl, 1857] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (12. VI 1935.; Carex sp. (Cyperaceae)) Živojinović (1950) Donacia (Donaciomima) bicolora Zschach, 1788 [syn. = sagittariae Fabricius, 1792; aurea Hoppe, 1795] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Donacia (Donaciomima) dentata Hoppe, 1795 [syn. = melanocephala Marsham, 1802] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Donacia (Donaciomima) impressa Paykull, 1799 Srbija Gruev (2005) Majdanpek (6. VI 1935.; Carex sp. (Cyperaceae)) Živojinović (1950) Donacia (Donaciomima) marginata Hoppe, 1795 [syn. = limbata Panzer, 1796; vittata Panzer, 1796; lemnae Fabricius, 1801; lateralis Bonelli, 1812; trojana Goecke, 1942] Pirot Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) Beograd (pored reke Dunav) (1904.) Košanin (1904) Donacia (Donaciomima) polita Kunze, 1818 Srbija Gruev (2005) Donacia (Donaciomima) semicuprea Panzer, 1796 [syn. = aenea Gistl, 1857] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) 432 Donacia (Donaciomima) simplex Fabricius, 1775 [syn. = linearis Hoppe, 1795] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Donacia (Donaciomima) thalassina Germar, 1811 Srbija Gruev (2005) Donacia (Donaciomima) versicolorea (Brahm, 1790) Srbija Gruev (2005) Donacia (Donaciomima) vulgaris Zschach, 1788 Srbija Gruev (2005) Donaciella Reitter, 1920 Donaciella cinerea Herbst, 1784 [syn. = hydrocharis Fabricius, 1792; tarsata Panzer, 1796; hydrochoeridis Fabricius, 1801] Beograd (1904.) Košanin (1904) Plateumaris Thomson, 1859 [syn. Plateumaris Thomson, 1866] Plateumaris bracata (Scopoli, 1772) [syn. = violacea Pallas, 1773; palustris Herbst, 1784; nigra Fabricius, 1792; abdominalis Olivier, 1795; braccata Scop. auctorum] Srbija Gruev (2005) Plateumaris consimilis (Schrank, 1781) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Crvena reka) (23. VI 1954.; tresava) Janković (1972) Stara planina (1904.) Košanin (1904) Plateumaris rustica (Kunze, 1818) [syn. = affinis Kunze, 1818; sulcifron Weise, 1900] Srbija Gruev (2005) Plateumaris sericea (Linnaeus, 1761) [syn. = discolor Panzer, 1795; aenea Hoppe, 1795; proteus Kunze, 1818; asiatica Faldermann, 1837; palustris Schilling, 1837; comari Suffrian, 1846; geniculata Thomson, 1866] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (6-11. VI 1935.; Iris sp. (Iridaceae)) Živojinović (1950) 433 Subfamily: EUMOLPINAE Bromius Chevrolat, 1837 [syn. = Adoxus Kirby, 1837] Bromius obscurus (Linnaeus, 1758) (typical form) Srbija Gruev (2005) Bromius obscurus (Linnaeus, 1758) (ab. villosus Schrank, 1781) Beograd (1904.) Košanin (1904) Eumolpus Illiger, 1798 [syn. = Chrysochus Chevrolat, 1837] Eumolpus asclepiadeus (Pallas, 1776) [syn. = praetiosus Schneider, 1791] Srbija Gruev (2005) Deliblatska peščara (Šušara, 18. VI 1952., Rošijana, 2. VI 1950.) Petrik (1958) Morina (Kosovo i Metohija) (6. VIII 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) Pachnephorus Chevrolat, 1837 Pachnephorus (Pachnephorus) pilosus (Rossi, 1790) [syn. = arenarius Panzer 1797; aeneus Schneider, 1792; carbonarius Grimmer, 1841; lepidopterus Küster, 1846] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (6. VI 1935.; travna vegetacija pored reke Pek). Živojinović (1950) Pachnephorus (Pachnephorus) tessellatus (Duftschmid, 1825) [syn. = lefevrei Pic, 1894] Srbija Gruev (2005) Pachnephorus (Pachnephorus) villosus (Duftschmid, 1825) [syn. = schlumbergeri Dufour, 1851; aspericollis Fairmaire, 1861; rugaticollis Miller, 1862; silvanae Daccordi, 1977] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Pales Chevrolat, 1837 Pales ulema (Germar, 1813) pl. Fruška gora Gruev (1986) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Gačac) (15. V 1963.; Quercus sp., šuma) Janković (1972) pl. Avala, Beograd (1904.) Košanin (1904) Peć, Rudnik (Kosovo i Metohija) (4-16. VI 1917.) Teleki & Csiki (1922-1940) 434 Subfamilia: GALERUCINAE Agelastica Dejean, 1836 Agelastica alni (Linnaeus, 1758) [syn. = violacea Laicharting, 1781] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) Crvenka (3. V 1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Calomicrus Stephens, 1831 Calomicrus circumfusus (Marsham, 1802) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Pančićev vrh, Srebrnac) (VI-VII 1953.; Genista tinctoria L. (Fabaceae)) Janković (1972) Euluperus Weise, 1886 Euluperus cyaneus (Joannis, 1865) [syn. = costalis Joannis, 1866] Srbija Gruev (2005) Euluperus xanthopus (Duftschmid, 1825) pl. Avala (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (15. VI 1935.; Ulmus sp. (Ulmaceae)) Živojinović (1950) Galeruca Geoffroy, 1762 [Ademonia Agassiz, 1864; Adimonia Laicharting, 1781] Galeruca (Galeruca) interrupta circumdata Duftschmid, 1825 [syn. = florentina Redtenbacher, 1844; sequensis Reitter, 1903] Srbija Gruev (2005) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Galeruca (Galeruca) littoralis (Fabricius, 1787) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Galeruca (Galeruca) pomonae (Scopoli, 1763) [syn. = dispar Joannis, 1866; rustica Schaller, 1883] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Babin grob, Ječmište, Lisina, Pančićev vrh, Srebrnac, Treska) (VII-X 1953.) Janković (1972) Mala Jasikova (Zaječar) (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (10., 15. VI 1935.; travna vegetacija) Živojinović (1950) Galeruca (Emarhopa) rufa Germar, 1824 Kruševac (1891) Bobić (1891) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Varska reka) (IV-V 1953.) Janković (1972) Beograd, Vladičin Han, Vranje (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (V, VI 1935.; žbunaste biljke) Živojinović (1950) 435 Galeruca (Galeruca) tanaceti (Linnaeus, 1758) [syn. = tristis Scopoli, 1863; bonvouloiri Joannis, 1866; declivis Joannis, 1866, cicatricosa Chevrolat, 1872] Kruševac (1891.) Bobić (1891) Ruplje Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Šanac) (30. VI 1953.) Janković (1972) pl. Fruška gora (1949-1961.; livada, obodni deo polja Triticum aestivum L. (Poaceae)) Jovanić (1962) Beograd, Čečina (pl. Golija), pl. Radočelo (Ivanjica), Vranje (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Flamunda, 1. VI 1951.; Grebenac, 8. VI 1950.; Šušara, 11. IX 1953.) Petrik (1958) Majdanpek (VI, VIII 1935.; niska travna vegetacija na peskovitom zemljištu) Živojinović (1950) Galerucella Crotch, 1873 Galerucella (Neogalerucella) calmariensis (Linnaeus, 1767) Srbija Gruev (2005) Aleksinac (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (6. VI 1935.; Lythrum salicaria L. (Lythraceae)) Živojinović (1950) Galerucella (Neogalerucella) lineola (Fabricius, 1781) [syn. verna Laicharting, 1781] Srbija Gruev (2005) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Obedska bara (1953-1954.; Salix sp. (Salicaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Majdanpek (V-VI 1935.; Alnus sp., Corylus sp. (Betulaceae), Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Vojvodina (Podunavlje i Potisje) (1954-1955.; Salix sp., Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) Galerucella (Galerucella) nymphaeae (Linnaeus, 1758) Srbija Gruev (2005) Obedska bara (7. VI 1953.; Nymphaea alba L. (Nymphaeaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Galerucella (Neogalerucella) pusilla (Duftschmid, 1825) Srbija Gruev (2005) Galerucella (Neogalerucella) tenella (Linnaeus, 1761) [syn. = parva Herbst, 1783; semenovi Rybakov, 1889] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (5. V 1937.; Spiraea sp. (Rosaceae)) Živojinović (1950) Lochmaea Weise, 1883 Lochmaea caprea (Linnaeus, 1758) (typical form) Srbija Gruev (2005) Majdanpek (V-VI 1935.; Salix sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Lochmaea crataegi (Forster, 1771) [syn. = limbata Pic, 1898] Srbija Gruev (2005) 436 Luperus Geoffroy, 1762 Luperus flavipes (Linnaeus, 1767) [syn. = ochropus Gmelin, 1790; carniolicus Kiesenwetter, 1861] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Crvena reka, Krčmar, Pančićev vrh, Srebrnac) (VI-VII 1953.) Janković (1972) Luperus graecus Weise, 1886 [syn. = balcanicus Apfelbeck, 1912] Srbija Gruev (2005) Luperus longicornis (Fabricius, 1781) [syn. = diniensis Bellier, 1870] Srbija Gruev (2005) Majdanpek (7., 12. VI 1935.; Alnus sp. (Betulaceae)) Živojinović (1950) Luperus luperus (Sulzer, 1776) [syn. lyperus Bedel, 1897; niger Goeze, 1777; rufipes Goeze, 1777; erythromelas Gmelin, 1790; dispar Redtenbacher, 1874] Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Luperus xanthopoda (Schrank, 1781) [syn. = saxonicus Gmelin, 1790; armeniacus Kiesenwetter, 1878; rugifrons Weise, 1895; rectangulus Weise, 1898] Srbija Gruev (2005) Phyllobrotica Dejean, 1836 Phyllobrotica adusta (Creutzer, 1799) Srbija Gruev (2005) Deliblatska peščara (Grebenac, 26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Phyllobrotica quadrimaculata (Linnaeus, 1758) [syn. = melanogaster Gmelin, 1790; bimaculata Panzer, 1795] Srbija Gruev (2005) Sermylassa Reitter, 1913 Sermylassa halensis (Linnaeus, 1767) [syn. = nigricornis Fabricius, 1775] Ruplje Csiki, 1904 Srbija Gruev (2005) Pirot (1904.) Košanin (1904) 437 Xanthogaleruca Laboissière, 1934 Xanthogaleruca luteola (Müller, 1766) Niš, Vranje Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Srebrnac) (20. VI 1959.) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) Obedska bara (Debela gora) (13. VII 1954.; Ulmus sp. (Ulmaceae)) Tripković-Čubrilović (1960) Novopazarski sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Dumača, Korn, Rošijana (1956-1959.; Ulmus sp. (Ulmaceae)) Živojinović (1963) Subfamily: HISPINAE Hispa Linnaeus, 1767 [syn. = Hispella Chapuis, 1875] Hispa atra Linnaeus, 1767 Niš, Pirot, Topolnica, Srbija Csiki (1904) Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Ječmište) (VII-VIII 1956.) Janković (1972) Beograd (1904.) Košanin (1904) pl. Avala (1934-1937.) Mamontov (1937) Deliblatska peščara (Grebenac) (26. VI, 27. VII 1874.) Petrik (1958) Kosovska Mitrovica (15. X 1916.) Teleki & Csiki (1922-1940) Subfamily: LAMPROSOMATINAE Oomorphus Curtis, 1831 Oomorphus concolor (Sturm, 1807) [syn. = maritima Stephens, 1829; unicolor Brullé, 1834] Srbija Gruev (2005) Subfamily: ORSODACNINAE Orsodacne Latreille, 1802 Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) [syn. chlorotica Olivier, 1791; fulvicollis Fabricius, 1792; glabrata Fabricius, 1798] Srbija Gruev (2005) Rakovica (1904.) Košanin (1904) Majdanpek (7-10. VI 1935.; Apiaceae, Crategus sp., Sorbus sp. (Rosaceae)) Živojinović (1950) 438 Orsodacne humeralis Latreille, 1804 [syn. = lineola Panzer, 1795 nec Fabricius, 1781; nigriceps Latreille, 1807; nematoides Lacordaire, 1845; violacea Chevrolat, 1844; flava Csiki, 1899; marginella Duftschmid, 1825; picipennis Duftschmid, 1825] Srbija Gruev (2005) pl. Kopaonik (Varska reka) (30. V 1953.) Janković (1972) Novopazarski Sandžak (1898-1906.) Wohlberedt-Triebes (1909) Majdanpek (5. V 1937.; cvasti različitih livadskih biljaka) Živojinović (1950) Orsodacne lineola (Panzer, 1795) pl. Avala (1904.) Košanin (1904) Subfamily: ZEUGOPHORINAE Zeugophora Kunze, 1818 Zeugophora scutellaris Suffrian, 1840 Srbija Gruev (2005) Majdanpek (6. VI 1935.; Populus sp. (Salicaceae)) Živojinović (1950) Molska šuma (Vojvodina) (8. VI 1955.; Populus canadensis Moench (Salicaceae)) Živojinović & Tomić (1956) 439 Prilog 3 – Raspored konstatovanih vrsta Chrysomelidae po horotipovima Holarktika i Evrope. VRSTA HOROTIPOVI HOLARKTIKA HOROTIPOVI EVROPE ALTICINAE Altica quercetorum Foudras, 1860 zapadnopalearktički evropski Aphthona flava Guillebeau, 1894 holarktički južnoevropski Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) turano-evropsko-mediteranski evropski Aphthona nonstriata Goeze, 1777 azijsko-evropski evropski Aphthona pallida (Bach, 1856) zapadnopalearktički evropski Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) turano-evropsko-mediteranski južnoevropski Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) palearktički evropski Crepidodera aurata (Marsham, 1802) palearktički evropski Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) palearktički evropski Epitrix atropae Foudras, 1860 zapadnopalearktički evropski Epitrix pubescens (Koch, 1803) palearktički evropski Longitarsus bertii Leonardi, 1973 centralnoazijsko-evropski južnoevropski Longitarsus minimus Kutschera, 1863 centralnoazijsko-evropski centralnoevropski Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) palearktički evropski Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 evropsko-mediteranski južnoevropski Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) palearktički evropski Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 evropsko-mediteranski centralnoevropski Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) holarktički evropski Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 sibiro-evropski centralnoevropski Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) holarktički evropski Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 holarktički (subkosmopolitski) evropski Podagrica malvae (Illiger, 1807) turano-evropsko-mediteranski južnoevropski Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) centralnoazijsko-evropski južnoevropski Psylliodes affinis (Paykull, 1799) palearktički evropski Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) palearktički evropski Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) centralnoazijsko-evropski južnoevropski Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) palearktički evropski Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) zapadnopalearktički evropski CASSIDINAE Cassida canaliculata Laicharting, 1781 turano-evropski južnoevropski Cassida hemisphaerica Herbst, 1799 zapadnopalearktički evropski Cassida nobilis Linnaeus, 1758 palearktički evropski Cassida pannonica Suffrian, 1844 centralnoazijsko-evropski centralnoevropski Cassida panzeri Weise 1907 palearktički evropski Cassida rubiginosa Müller, 1776 holarktički evropski Cassida sanguinolenta Müller, 1776 palearktički evropski Cassida viridis Linnaeus, 1758 palearktički evropski Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) palearktički evropski Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) azijsko-evropski evropski CHRYSOMELINAE Chrysolina chalcites (Germar, 1824) turano-evropski južnoevropski Chrysolina coerulans (Scriba, 1791) turano-evropski centralnoevropski Chrysolina fastuosa (Scopoli, 1763) zapadnopalearktički evropski Chrysolina graminis (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski Chrysolina gypsophilae (Küster, 1845) palearktički evropski Chrysolina haemoptera (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski Chrysolina herbacea (Duftschmid, 1825) turano-evropski južnoevropski Chrysolina olivieri (Bedel, 1892) evropsko-mediteranski južnoevropski Chrysolina polita (Linnaeus, 1758) palearktički evropski Chrysolina sturmi (Westhoff, 1882) zapadnopalearktički evropski Chrysolina vernalis (Brullé, 1832) evropsko-mediteranski južnoevropski Chrysomela cuprea Fabricius, 1775 azijsko-evropski evropski Chrysomela populi Linnaeus, 1758 azijsko-evropski evropski Chrysomela vigintipunctata Scopoli, 1763 azijsko-evropski evropski Colaphus sophiae (Schaller, 1783) turano-evropski centralnoevropski Gastrophysa polygoni (Linnaeus, 1758) zapadnopalearktički evropski Gonioctena fornicata (Brüggemann, 1873) turano-mediteranski južnoevropski Gonioctena viminalis (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski 440 Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) holarktički (kosmopolitski) evropski Phaedon cochleariae (Fabricius, 1792) zapadnopalearktički evropski Timarcha goettingensis (Linnaeus, 1758) evropsko-mediteranski centralnoevropski Timarcha tenebricosa (Fabricius, 1775) turano-evropski centralnoevropski CLYTRINAE Clytra laeviuscula Ratzeburg, 1837 azijsko-evropski evropski Labidostomis cyanicornis (Germar, 1822) turano-evropski centralnoevropski Labidostomis longimana (Linnaeus, 1760) azijsko-evropski evropski Labidostomis lucida (Germar, 1824) turano-evropski južnoevropski Labidostomis pallidipennis (Gebler, 1830) azijsko-evropski južnoevropski Labidostomis tridentata (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) evropsko-mediteranski južnoevropski Smaragdina affinis (Illiger, 1794) zapadnopalearktički evropski Smaragdina aurita (Linnaeus, 1767) palearktički evropski Smaragdina salicina (Scopoli, 1763) zapadnopalearktički evropski Smaragdina xanthaspis (Germar, 1824) evropsko-mediteranski južnoevropski Tituboea macropus (Illiger, 1800) turano-evropski južnoevropski CRIOCERINAE Lema cyanella (Linnaeus, 1758) palearktički evropski Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) holarktički evropski Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) palearktički evropski Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) palearktički evropski Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) holarktički evropski CRYPTOCEPHALINAE Cryptocephalus aureolus Suffrian, 1847 azijsko-evropski evropski Cryptocephalus bipunctatus (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski Cryptocephalus cordiger (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski Cryptocephalus flavipes Fabricius, 1781 azijsko-evropski evropski Cryptocephalus hypochaeridis (Linnaeus, 1758) azijsko-evropski evropski Cryptocephalus janthinus Germar, 1824 turano-evropski centralnoevropski Cryptocephalus moraei (Linnaeus, 1758) zapadnopalearktički evropski Cryptocephalus octacosmus Bedel, 1891 evropsko-mediteranski evropski Cryptocephalus octomaculatus Rossi, 1790 evropsko-mediteranski južnoevropski Cryptocephalus schaefferi Schrank, 1789 turano-evropski južnoevropski Cryptocephalus sericeus (Linnaeus, 1758) palearktički evropski Cryptocephalus sexpunctatus (Linnaeus, 1758) zapadnopalearktički evropski Pachybrachis tessellatus (Olivier, 1791) turano-evropski južnoevropski DONACIINAE Donacia crassipes Fabricius, 1775 azijsko-evropski evropski EUMOLPINAE Pales ulema (Germar, 1813) evropsko-mediteranski južnoevropski GALERUCINAE Euluperus major Weise, 1886 evropsko-mediteranski južnoevropski Galeruca rufa Germar, 1824 evropsko-mediteranski južnoevropski Galeruca tanaceti (Linnaeus, 1758) holarktički evropski Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) palearktički evropski Galerucella lineola (Fabricius, 1781) palearktički evropski Galerucella nymphaeae (Linnaeus, 1758) zapadnopalearktički evropski Galerucella pusilla (Duftschmid, 1825) zapadnopalearktički evropski ORSODACNINAE Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) zapadnopalearktički evropski 441 Prilog 5 - Lokaliteti na kojima je vršeno sakupljanje insekata, datumi prikupljanja i precizne geografske koordinate tih lokaliteta. OBEDSKA BARA Datum Lokalitet Koordinate 21. IV 2001. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 28. IV 2001. hrastova šuma N 44° 45.064' E 19° 59.891'; n. v. 94 m; ER 8 m 8. VI 2001. vlažna livada N 44° 43.518' E 19° 57.067'; n. v. 86 m; ER 2 m 9. VII 2001. njiva pšenice N 44° 43.607' E 20° 03.130'; n. v. 92 m; ER 3 m 18. IX 2001. livada N 44° 44.902' E 20° 02.850'; n. v. 86 m; ER 2 m 13. V 2002. livada N 44° 44.464' E 20° 02.711'; n. v. 92 m; ER 3 m 12. VII 2002. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m 13. VIII 2002. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m livada N 44° 45.313' E 20° 01.508'; n. v. 85 m; ER 3 m 12. IX 2003. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 4. V 2004. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 25. V 2004. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 9. VII 2004. plavljena šuma topole N 44° 41.752' E 20° 00.715'; n. v. 86 m; ER 5 m 8. V 2005. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m žbunasta vegetacija N 44° 44.314' E 20° 02.510'; n. v. 88 m; ER 3 m 25. V 2005. Obrež N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m livada u Obrežu N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m povrtnjak u Obrežu N 44° 44.447' E 19° 58.639'; n. v. 93 m; ER 3 m 20. IX 2005. hrastova šuma N 44° 45.285' E 19° 59.968'; n. v. 94 m; ER 7 m livada N 44° 45.726' E 19° 59.805'; n. v. 95 m; ER 2 m 12. V 2006. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m vlažna livada N 44° 43.489' E 19° 58.631'; n. v. 81 m; ER 2 m 24. VIII 2006. šuma topole i vrbe N 44° 41.833' E 20° 01.957'; n. v. 88 m; ER 5 m 27. IX 2006. šuma topole N 44° 44.576' E 20° 00.391'; n. v. 81 m; ER 6 m 22. IV 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 18. VI 2007. livada N 44° 43.856' E 20° 04.267'; n. v. 96 m; ER 4 m njiva Brassica napus L. N 44° 44.622' E 20° 02.609'; n. v. 89 m; ER 2 m obod hrastove šume N 44° 44.989' E 20° 00.872'; n. v. 91 m; ER 3 m 26. VI 2007. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m povrtnjak u Kupinovu N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m voćnjak u Kupinovu N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m 30. VIII 2007. šuma topole N 44° 40.750' E 20° 00.250'; n. v. 85 m; ER 6 m N 44° 42.068' E 20° 00.804'; n. v. 86 m; ER 6 m 26. V 2008. hrastova šuma N 44° 44.409' E 19° 59.338'; n. v. 86 m; ER 5 m 12. VI 2008. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 17. IV 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m obod hrastove šume N 44° 44.363' E 19° 59.271'; n. v. 83 m; ER 3 m šuma topole i vrbe N 44° 41.603' E 20° 01.103'; n. v. 79 m; ER 2 m 7. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m šuma topole i vrbe N 44° 41.627' E 20° 01.192'; n. v. 95 m; ER 5 m 14. VI 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 7. VII 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m hrastova šuma N 44° 44.409' E 19° 59.338'; n. v. 86 m; ER 5 m 6. IX 2009. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 4. IV 2010. polje pšenice N 44° 44.668' E 20° 01.084'; n. v. 79 m; ER 4 m hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 18. IV 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 442 zabareno zemljište N 44° 41.761' E 20° 02.166', n. v. 81 m, ER 3 m 28. V 2010. šuma topole i vrbe pored bare N 44° 43.700' E 20° 02.731'; n. v. 84 m; ER 4 m 28. VI 2010. livada N 44° 44.836' E 20° 01.682'; n. v. 91 m; ER 3 m 3. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 10. VII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m hrastova šuma N 44° 45.003' E 20° 00.742'; n. v. 95 m; ER 6 m 28. VIII 2010. hotel ''Obedska bara'' N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m FRUŠKA GORA Datum Lokalitet Koordinate 21. V 2001. Stražilovo N 45° 09.928' E 19° 54.947'; n. v. 216 m; ER 6 m 4. VII 2001. Erdevik N 45° 07.495' E 19° 25.394'; n. v. 132 m; ER 3 m 26. IV 2002. Beočin N 45° 12.380' E 19° 43.176', n. v. 98 m, ER 4 m 23. V 2002. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m Velika Remeta N 45° 08.503' E 19° 55.105' n. v. 287 m; ER 5 m N 45° 08.769' E 19° 55.178'; n. v. 235 m; ER 4 m 16. VI 2002. Crveni čot N 45° 08.503' E 19° 55.105'; n. v. 287 m; ER 5 m 18. VI 2002. Glavica N 45° 11.128' E 19° 50.958'; n. v. 245 m; ER 4 m Iriški venac N 45° 09.286' E 19° 50.346'; n. v. 492 m; ER 3 m 20. VIII 2002. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m 6. IX 2002. Čortanovci N 45° 09.777' E 20° 00.693'; n. v. 196 m; ER 3 m Krčedin N 45° 08.962' E 20° 08.633'; n. v. 285 m; ER 3 m 27. IV 2003. Krčedin N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m N 45° 09.513' E 20° 08.176'; n. v. 97 m; ER 3 m N 45° 09.798' E 20° 07.376'; n. v. 94 m; ER 3 m 28. IV 2003. Ravne N 45° 08.585' E 19° 36.637'; n. v. 358 m; ER 7 m 27. V 2003. Vrdnik N 45° 07.193' E 19° 47.411'; n. v. 192 m; ER 7 m N 45° 07.431' E 19° 47.923'; n. v. 222 m; ER 4 m 21. VI 2003. Crveni čot N 45° 09.187' E 19° 42.744'; n. v. 517 m; ER 8 m 10. VII 2003. manastir Jazak N 45° 07.210' E1 9° 45.799'; n. v. 234 m; ER 6 m 29. VII 2003. Krčedin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m 19. IX 2003. Brankovac N 45° 09.516' E 19° 44.561'; n. v. 465 m; ER 5 m Grgeteg N 45° 08.316' E 19° 54.106'; n. v. 282 m; ER 3 m Letenka N 45° 08.311' E 19° 40.690'; n. v. 409 m; ER 6 m 19. IV 2004. Erdevik N 45° 07.495' E 19° 25.394'; n. v. 132 m; ER 3 m 8. V 2004. Iriški venac N 45° 09.225' E 19° 50.288'; n. v. 412 m; ER 6 m Zmajevac N 45° 09.562' E 19° 46.869'; n. v. 457 m; ER 6 m 23. V 2004. Krčedin N 45° 09.892' E 20° 07.634'; n. v. 103 m; ER 3 m 17. VI 2004. Rakovac N 45° 12.326' E 19° 45.964'; n. v. 129 m; ER 3 m Rakovački rit N 45° 12.712' E 19° 45.480'; n. v. 98 m; ER 3 m 24. VIII 2004. Stražilovo N 45° 10.171' E 19° 54.876', n. v. 230 m; ER 2 m 31. III 2005. Ležimir N 45° 07.469' E 19° 34.200'; n. v. 206 m; ER 3 m 25. IV 2005. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 4. V 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m 9. V 2005. Iriški venac N 44° 43.001' E 20° 03.794'; n. v. 92 m; ER 3 m Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m 13. V 2005. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m 18. V 2005. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m 3. VI 2005. Popovičko jezero N 45° 11.031' E 19° 49.186'; n. v. 298 m; ER 2 m 8. VI 2005. Letenka N 45° 08.188' E 19° 40.700'; n. v. 431 m; ER 4 m 443 13. VI 2005. Stražilovo N 45° 10.356' E 19° 54.773'; n. v. 275 m; ER 5 m 16. VI 2005. Velika Remeta N 45° 08.603' E 19° 55.138'; n. v. 258 m; ER 4 m Vrdnik N 45° 07.416' E 19° 47.186'; n. v. 206 m; ER 5 m 28. VI 2005. Letenka N 45° 08.188' E 19° 40.700'; n. v. 431 m; ER 4 m 6. VII 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m 14. VII 2005. Stražilovo N 45° 10.053' E 19° 55.051'; n. v. 315 m; ER 3 m N 45° 10.188' E 19° 54.773'; n. v. 176 m; ER 2 m N 45° 10.250' E 19° 55.281'; n. v. 180 m; ER 3 m N 45° 10.356' E 19° 54.773'; n. v. 275 m; ER 5 m N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m 17. VII 2005. Rakovački rit N 45° 12.636' E 19° 46.719'; n. v. 94 m; ER 3 m Stražilovo N 45° 10.345' E 19° 54.768'; n. v. 286 m, ER 2 m N 45° 10.363' E 19° 54.784'; n. v. 277 m; ER 4 m 26. VII 2005. Rakovac N 45° 12.483' E 19° 46.043'; n. v. 107 m; ER 3 m 27. VII 2005. Osovlje N 45° 09.788' E 19° 42.554'; n. v. 421 m; ER 6 m 2. XI 2005. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m 7. IV 2006. Ravne N 45° 08.365' E 19° 35.876'; n. v. 384 m; ER 5 m 26. IV 2006. Popovičko jezero N 45° 11.008' E 19° 49.132'; n. v. 324 m; ER 4 m 27. IV 2006. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m 14. V 2006. Ledinci N 45° 12.772' E 19° 48.522'; n. v. 182 m; ER 3 m 18. V 2006. Paragovo N 45° 10.792' E 19° 50.690' n. v. 258 m; ER 5 m 28. V 2006. Stražilovo N 45° 10.356' E 19° 54.773'; n. v. 275 m; ER 5 m 18. VI 2006. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 26. VI 2006. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m 5. VII 2006. manastir Ravanica N 45° 07.689' E 19° 47.113'; n. v. 205 m; ER 3 m Vrdnik N 45° 07.421' E 19° 47.773'; n. v. 196 m; ER 4 m 20. IX 2006. Letenka N 45° 07.988' E 19° 40.745'; n. v. 413 m; ER 6 m 15. V 2007. Letenka N 45° 08.251' E 19° 40.659'; n. v. 423 m; ER 5 m 1. VI 2007. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m 2. VII 2007. Osovlje N 45° 09.829' E 19° 42.629'; n. v. 391 m; ER 4 m 14. VII 2007. Stražilovo N 45° 09.346' E 19° 54.154'; n. v. 374 m; ER 5 m N 45° 10.179' E 19° 54.830'; n. v. 193 m; ER 3 m 18. VIII 2007. Vrdnik N 45° 07.354' E 19° 47.832'; n. v. 214 m; ER 5 m N 45° 07.423' E 19° 47.386'; n. v. 177 m; ER 3 m 4. X 2007. Stražilovo N 45° 10.179' E 19° 55.010'; n. v. 208 m; ER 4 m 7. IV 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m 17. IV 2008. Moharač N 45° 08.966' E 19° 27.475'; n. v. 175 m, ER 3 m 21. IV 2008. Rakovački rit N 45° 12.823' E 19° 46.130'; n. v. 85 m; ER 3 m 24. IV 2008. Iriški venac N 45° 09.183' E 19° 50.376'; n. v. 506 m; ER 3 m 3-8. V 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 6. V 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m 9. V 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m 10. V 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 12. V 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 19. V 2008. Popovica N 45° 11.160' E 19° 49.418'; n. v. 294 m; ER 5 m 23. V 2008. Iriški venac N 45° 09.155' E 19° 50.375'; n. v. 512 m; ER 3 m 7. VI 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m 9. VI 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 12. VI 2008. Direk N 45° 10.564' E 19° 53.459'; n. v. 303 m; ER 5 m 18. VI 2008. Vorovo N 45° 08.901' E 19° 22.419'; n. v. 208 m; ER 6 m 23. VI 2008. Iriški venac N 45° 09.155' E 19° 50.375'; n. v. 512 m; ER 3 m 30. VI 2008. Ležimir N 45° 07.469' E 19° 34.200'; n. v. 206 m; ER 3 m 444 N 45° 07.834' E 19° 34.741'; n. v. 246 m; ER 4 m Paragovo N 45° 10.792' E 19° 50.690'; n. v. 258 m; ER 5 m 1. VII 2008. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m 2. VII 2008. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m 3. VII 2008. Beočin N 45° 12.380' E 19° 43.176', n. v. 98 m, ER 4 m 4. VII 2008. Grgeteg N 45° 08.295' E 19° 54.026'; n. v. 288 m; ER 4 m 14. VII 2008. Paragovo N 45° 10.792' E 19° 50.690' n. v. 258 m; ER 5 m 29. VII 2008. Vorovo N 44° 44.122' E 19° 59.220'; n. v. 83 m; ER 3 m 8. X 2008. Sremska Kamenica N 45° 13.369' E 19° 50.736'; n. v. 83 m; ER 4 m 18. X 2008. Krčedin N 45° 09.806' E 20° 07.734'; n. v. 96 m; ER 3 m 28. IV 2009. manastir Beočin N 45° 10.502' E 19° 43.362'; n. v. 203 m; ER 5 m 5. V 2009. Stražilovo N 45° 10.361' E 19° 54.773'; n. v. 262 m; ER 6 m 6. V 2009. Glavica N 45° 11.134' E 19° 51.035'; n. v. 296 m; ER 5 m 12. V 2009. Čortanovci N 45° 09.566' E 20° 00.537'; n. v. 189 m; ER 3 m Krčedin N 45° 08.384' E 20° 08.142'; n. v. 112 m; ER 3 m 15. VI 2009. Krušedol N 45° 07.247' E 19° 56.528'; n. v. 182 m; ER 4 m 3. VII 2009. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m 6. VII 2009. Zmajevac N 45° 09.658' E 19° 46.918'; n. v. 421 m; ER 5 m 30. VII 2009. Paragovo N 45° 10.993' E 19° 50.649'; n. v. 244 m; ER 6 m 4. IX 2009. Ležimir N 45° 07.467' E 19° 34.205'; n. v. 204 m; ER 5 m 17. IX 2009. Beočin N 45° 12.883' E 19° 43.471'; n. v. 85 m; ER 3 m 9. X 2009. Ravne N 45° 08.718' E 19° 34.969'; n. v. 312 m; ER 5 m 30. IV 2010. Iriški venac N 45° 09.574' E 19° 51.695'; n. v. 507 m; ER 4 m Stražilovo N 45° 10.005' E 19° 55.006'; n. v. 190 m; ER 9 m N 45° 10.044' E 19° 54.959', n. v. 252 m, ER 7 m 3. VI 2010. Ledinačko jezero N 45° 09.970' E 19° 48.178'; n. v. 283 m, ER 3 m 11. VI 2010. Vrdnik N 45° 07.382' E 19° 47.746'; n. v. 212 m; ER 5 m Zmajevac N 45° 09.534' E 19° 46.844'; n. v. 452 m; ER 4 m 24. VI 2010. Čerević N 45° 13.194' E 19° 39.798'; n. v. 81 m; ER 3 m 13. VII 2010. Erdevik – jezero Moharač N 45° 08.449' E 19° 26.038'; n. v. 156 m; ER 3 m 6. XI 2010. Andrevlje N 45° 10.560' E 19° 38.477'; n. v. 193 m; ER 4 m 445 Prilog 6 – Poredjenje zastupljenosti vrsta Chrysomelidae na Obedskoj bari i Fruškoj gori. VRSTA OBEDSKA BARA FRUŠKA GORA ALTICINAE Altica quercetorum Foudras, 1860 + Aphthona flava Guillebeau, 1894 + Aphthona nigriceps (Redtenbacher, 1842) + Aphthona nonstriata Goeze, 1777 + Aphthona pallida (Bach, 1856) + Chaetocnema chlorophana (Duftschmid, 1825) + Chaetocnema tibialis (Illiger, 1807) + Crepidodera aurata (Marsham, 1802) + + Crepidodera fulvicornis (Fabricius, 1792) + + Epitrix atropae Foudras, 1860 + Epitrix pubescens (Koch, 1803) + Longitarsus bertii Leonardi, 1973 + Longitarsus minimus Kutschera, 1863 + Longitarsus pratensis (Panzer, 1794) + Longitarsus substriatus Kutschera, 1863 + + Phyllotreta atra (Fabricius, 1775) + Phyllotreta christinae Heikertinger, 1941 + Phyllotreta cruciferae (Goeze, 1777) + Phyllotreta dilatata Thomson, 1866 + + Phyllotreta striolata (Fabricius, 1803) + Phyllotreta undulata Kutschera, 1860 + Podagrica malvae (Illiger, 1807) + Podagrica menetriesi (Faldermann, 1837) + + Psylliodes affinis (Paykull, 1799) + Psylliodes chalcomerus (Illiger, 1807) + Psylliodes cupreatus (Duftschmid, 1825) + Psylliodes dulcamarae (Koch, 1803) + Sphaeroderma testaceum (Fabricius, 1775) + CASSIDINAE Cassida canaliculata Laicharting, 1781 + Cassida hemisphaerica Herbst, 1799 + + Cassida nobilis Linnaeus, 1758 + Cassida pannonica Suffrian, 1844 + Cassida panzeri Weise 1907 + Cassida rubiginosa Müller, 1776 + + Cassida sanguinolenta Müller, 1776 + Cassida viridis Linnaeus, 1758 + + Hypocassida subferruginea (Schrank, 1776) + Pilemostoma fastuosa (Schaller, 1783) + CHRYSOMELINAE Chrysolina chalcites (Germar, 1824) + + Chrysolina coerulans (Scriba, 1791) + Chrysolina fastuosa (Scopoli, 1763) + + Chrysolina graminis (Linnaeus, 1758) + + Chrysolina gypsophilae (Küster, 1845) + Chrysolina haemoptera (Linnaeus, 1758) + Chrysolina herbacea (Duftschmid, 1825) + + Chrysolina olivieri (Bedel, 1892) + Chrysolina polita (Linnaeus, 1758) + + Chrysolina sturmi (Westhoff, 1882) + + Chrysolina vernalis (Brullé, 1832) + Chrysomela cuprea Fabricius, 1775 + Chrysomela populi Linnaeus, 1758 + + Chrysomela vigintipunctata Scopoli, 1763 + + Colaphus sophiae (Schaller, 1783) + Gastrophysa polygoni (Linnaeus, 1758) + Gonioctena fornicata (Brüggemann, 1873) + + Gonioctena viminalis (Linnaeus, 1758) + Leptinotarsa decemlineata (Say, 1824) + + 446 Phaedon cochleariae (Fabricius, 1792) + Timarcha goettingensis (Linnaeus, 1758) + Timarcha tenebricosa (Fabricius, 1775) + CLYTRINAE Clytra laeviuscula Ratzeburg, 1837 + + Labidostomis cyanicornis (Germar, 1822) + + Labidostomis longimana (Linnaeus, 1760) + Labidostomis lucida (Germar, 1824) + Labidostomis pallidipennis (Gebler, 1830) + Labidostomis tridentata (Linnaeus, 1758) + Lachnaia sexpunctata (Scopoli, 1763) + Smaragdina affinis (Illiger, 1794) + Smaragdina aurita (Linnaeus, 1767) + Smaragdina salicina (Scopoli, 1763) + + Smaragdina xanthaspis (Germar, 1824) + Tituboea macropus (Illiger, 1800) + CRIOCERINAE Lema cyanella (Linnaeus, 1758) + Lilioceris lilii (Scopoli, 1763) + + Lilioceris merdigera (Linnaeus, 1758) + Oulema gallaeciana (Heyden, 1879) + + Oulema melanopus (Linnaeus, 1758) + + CRYPTOCEPHALINAE Cryptocephalus aureolus Suffrian, 1847 + + Cryptocephalus bipunctatus (Linnaeus, 1758) + Cryptocephalus cordiger (Linnaeus, 1758) + Cryptocephalus flavipes Fabricius, 1781 + Cryptocephalus hypochaeridis (Linnaeus, 1758) + Cryptocephalus janthinus Germar, 1824 + Cryptocephalus moraei (Linnaeus, 1758) + Cryptocephalus octacosmus Bedel, 1891 + Cryptocephalus octomaculatus Rossi, 1790 + Cryptocephalus schaefferi Schrank, 1789 + Cryptocephalus sericeus (Linnaeus, 1758) + + Cryptocephalus sexpunctatus (Linnaeus, 1758) + + Pachybrachis tessellatus (Olivier, 1791) + DONACIINAE Donacia crassipes Fabricius, 1775 + EUMOLPINAE Pales ulema (Germar, 1813) + + GALERUCINAE Euluperus major Weise, 1886 + Galeruca rufa Germar, 1824 + Galeruca tanaceti (Linnaeus, 1758) + + Galerucella calmariensis (Linnaeus, 1767) + Galerucella lineola (Fabricius, 1781) + Galerucella nymphaeae (Linnaeus, 1758) + Galerucella pusilla (Duftschmid, 1825) + ORSODACNINAE Orsodacne cerasi (Linnaeus, 1758) + 447 REZIME Familija Chrysomelidae u svetu obuhvata preko 35000 vrsta, a od toga preko 400 vrsta živi u Srbiji. Ovo je jedna od najbrojnijih grupa insekata u našoj zemlji. Gotovo se sve vrste u stadijumu larve i imaga hrane biljkama. Veliki je broj ekonomski značajnih vrsta. Medjutim, i pored velikog značaja u prirodi i za čoveka i velike brojnosti ova grupa je u Srbiji veoma slabo istražena. Zbog toga pravo stanje faune Chrysomelidae u našoj zemlji još uvek nije dovoljno poznato. Analizirana je fauna ove grupe na prostoru Vojvodine, u oblasti Srema na dve različite fizičko-geografske celine – Obedskoj bari i Fruškoj gori. Obedska bara je vlažno stanište, napušteni meandar reke Save koji se nalazi u jugoistočnom delu Srema. Fruška gora je planinski venac koji dominira u reljefu Vojvodine i nalazi se u severnom delu Srema. Ova dva šira lokaliteta su izabrana zbog raznovrsnosti staništa i kompleksnih biocenoloških odlika. Različiti elementi flore koji se javljaju na ova dva lokaliteta omogućavaju formiranje različitih zajednica herbivornih insekata, a izmedju ostalog utiču i na kompoziciju vrsta Chrysomelidae. Istraživanja su sprovedena u periodu od 2001-2010. godine na velikom broju užih lokaliteta – 15 različitih tipova staništa na Obedskoj bari i preko 35 užih lokaliteta na Fruškoj gori. Konstatovano je ukupno 100 vrsta iz 36 rodova i 10 podfamilija Chrysomelidae. Prikupljene su vrste iz 10 podfamilija – Alticinae, Cassidinae, Chrysomelinae, Clytrinae, Criocerinae, Cryptocephalinae, Donaciinae, Eumolpinae, Galerucinae i Orsodacninae. Iz podfamilije Alticinae prikupljeno je 28 vrsta iz 10 rodova. U okviru Cassidinae zabeleženo je 10 vrsta iz 3 roda. Chrysomelinae su zastupljene sa 22 vrste iz 8 rodova. Podfamilija Clytrinae na ispitivanim lokalitetima obuhvata 12 vrsta iz 5 rodova. Criocerinae su zastupljene sa 5 vrsta iz 3 roda. Iz podfamilije Cryptocephalinae je prikupljeno 13 vrsta iz 2 roda. Podfamilije Donaciinae i Eumolpinae su prisutne sa po jednom vrstom iz jednog roda. Galerucinae obuhvataju 7 vrsta iz 3 roda. Orsodacninae su zastupljene sa jednom vrstom iz jednog roda. Na Obedskoj bari je zabeleženo prisustvo 56 vrsta iz 25 rodova i 9 podfamilija, a na Fruškoj gori 73 vrste iz 31 roda i 9 podfamilija. 448 Chrysomelidae su sakupljene sa ukupno 144 vrste biljaka iz 109 rodova i 33 familije (27 familija Magnoliopsida i 6 familija Liliopsida). Za sve vrste u radu su prikazane i njihove biljke hraniteljke. Najveći broj hrizomelida je sakupljen sa biljaka koje pripadaju velikim familijama, kao što su Lamiaceae, Asteraceae, Poaceae i Rosaceae. U ishrani Chrysomelidae Obedske bare i Fruške gore dominiraju zeljaste biljke. Mada se neke vrste hrane listovima, stabljikama i korenjem Poaceae, veliki broj Chrysomelidae koristi polen biljaka ove familije kao dopunski vid ishrane. Salicaceae su omiljena hrana brojnih vrsta podfamilija Clytrinae i nekih Alticinae i Chrysomelinae. Veliki broj Alticinae se hrani biljkama familije Brassicaceae. U okviru faunističke obrade materijala za svaku vrstu je dato njeno geografsko rasprostranjenje u Evropi i u svetu. Na osnovu opšte geografske distribucije, vrste su rasporedjene u odgovarajuće horotipove Holarktika i Evrope. Većina vrsta obradjenih u ovoj studiji ima široko rasprostranjenje. Palearktičkom horotipu pripada 23% prikupljenih vrsta, a evropskom horotipu 66% vrsta. Na nivou vrsta nisu konstatovani endemiti, ali brojne podvrste imaju ograničene areale u oblasti Balkanskog poluostrva, dok su neke vezane isključivo za Srbiju. Neke vrste Chrysomelidae imaju odredjeni ekonomski značaj. Taj značaj se uglavnom ogleda kroz štete koje pričinjavaju biljnim kulturama. Mnoge od njih su utvrdjene na Obedskoj bari i Fruškoj gori. U disertaciji izdvojene su vrste koje se tretiraju kao štetočine u šumarstvu i poljoprivredi. Korišćenje Chrysomelidae u svrhu biološke borbe protiv štetnih vrsta biljaka (korova) je trenutno aktuelna tema u svetu. Ispitan je potencijal domaćih vrsta i mogućnosti realizacije istraživanja u našoj zemlji u budućnosti. 449 SUMMARY Family Chrysomelidae includes over 35 000 species in the world, of which over 400 species live in Serbia. This is one of the most numerous groups of insects in our country. Almost all species in the larval and imago stage eat plants. There is a large number of economically important species. However, despite the great importance to nature and man and the great abundance, this group in Serbia is very poorly examined. Therefore, the true state of Chrysomelidae fauna in our country is still not well known. The fauna of this group was analyzed in Vojvodina, in the area of Srem in the two different physical-geographical units - Obedska bara and Fruška gora. Obedska bara is moist habitat, an abandoned meander of the river Sava, which is located in the southeastern part of Srem. Fruška gora is a mountain range which dominates the landscape of Vojvodina and is located in the northern part of Srem. The two larger sites were chosen because of the diversity of habitats and complex biocenosis features. Different elements of the flora that occur at these two sites allow the formation of different communities of herbivorous insects, and among other things, affect the composition of species of Chrysomelidae. The surveys were conducted in the period 2001-2010 on the large number of narrower sites - 15 different types of habitats in Obedska bara and over 35 more specific sites on Fruška gora. A total of 100 species from 36 genera and 10 subfamilies of Chrysomelidae were ascertained. Species were collected from 10 subfamilies - Alticinae, Cassidinae, Chrysomelinae, Clytrinae, Criocerinae, Cryptocephalinae, Donaciinae, Eumolpinae, Galerucinae and Orsodacninae. From the subfamily Alticinae 28 species from 10 genera were collected. Within Cassidinae 10 species from three genera were recorded. Chrysomelinae are represented with 22 species in eight genera. Subfamily Clytrinae includes 12 species from 5 genera on the tested sites. Criocerinae are represented by five species from three genera. From Cryptocephalinae subfamily 13 species were collected from two genera. Subfamilies Donaciinae and Eumolpinae are present with one species from one genus each. Galerucinae include seven species from three genera. Orsodacninae are represented with one species of a genus. The presence of 450 56 species from 25 genera and 9 subfamilies was recorded in Obedska bara, and 73 species from 31 genera and 9 subfamilies on Fruška gora. Chrysomelidae are collected from a total of 144 plant species from 109 genera and 33 families (27 families of Magnoliopsida and 6 families of Liliopsida). Feeding plants for all species are presented in the dissertation. The largest number of chrysomelidae was collected from plants that belong to large families such as Lamiaceae, Asteraceae, Poaceae, and Rosaceae. Herbaceous plants dominate the nutrition of Chrysomelidae of Obedska bara and Fruška gora. Although some species feed on leaves, stems and roots of Poaceae, a large number of Chrysomelidae use pollen of the family as a supplemental form of nutrition. Salicaceae are the favourite food of many species of the Clytrinae subfamilies and some Alticinae and Chrysomelinae. A large number of Alticinae feed on the plants of the family Brassicaceae. Within the faunistic material processing for each species is given its geographical distribution in Europe and worldwide. Based on the general geographical distribution, the species are distributed in the appropriate chorotypes of Holarctic and Europe. Most species processed in this study have broad distribution. Palaearctic chorotype belongs to 23% of collected species, and 66% of the species belong to the European chorotype. Endemic species are not ascertained, but a number of subspecies have limited ranges in the area of the Balkan Peninsula, and some are related solely to Serbia. Some species of Chrysomelidae have certain economic importance. This importance is mainly reflected in damages they make to crops. Many of them are ascertained in Obedska bara and Fruška gora. In the dissertation, species that are treated as pests in forestry and agriculture are singled out. The use of Chrysomelidae for biological pest control (weeds) is currently topical in the world. The potential of the local species is examined, as well as the possibilities of the realization of researches in our country in the future. Прилог 1. Изјава о ауторству Потписани-a Гавриловић, Бојан Д. Изјављујем да је докторска дисертација под насловом Фауна Chrysomelidae (Coleoptera) Обедске баре и Фрушке горе • резултат сопственог истраживачког рада, • да предложена дисертација у целини ни у деловима није била предложена за добијање било које дипломе према студијским програмима других високошколских установа, • да су резултати коректно наведени и • да нисам кршио/ла ауторска права и користио интелектуалну својину других лица. У Београду, 18.02.2014. Потпис Прилог 2. Изјава о коришћењу Овлашћујем Универзитетску библиотеку „Светозар Марковић“ да у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду унесе моју докторску дисертацију под насловом: Фауна Chrysomelidae (Coleoptera) Обедске баре и Фрушке горе која је моје ауторско дело. Дисертацију са свим прилозима предао/ла сам у електронском формату погодном за трајно архивирање. Моју докторску дисертацију похрањену у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду могу да користе сви који поштују одредбе садржане у одабраном типу лиценце Креативне заједнице (Creative Commons) за коју сам се одлучио/ла. 1. Ауторство 2. Ауторство - некомерцијално 3. Ауторство – некомерцијално – без прераде 4. Ауторство – некомерцијално – делити под истим условима 5. Ауторство – без прераде 6. Ауторство – делити под истим условима (Молимо да заокружите само једну од шест понуђених лиценци, кратак опис лиценци дат је на полеђини листа). У Београду, 18.02.2014. Потпис