UNIVERZITET U NOVOM SADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Filip M. Franeta Uticaj insekticida na mortalitet i fiziološki stres gusenica kukuruznog plamenca (Ostrinia nubilalis Hbn.) i pojavu sekundarnih gljivičnih infekcija na kukuruzu DOKTORSKA DISERTACIJA Novi Sad, 2018. UNIVERZITET U NOVOM SADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Filip M. Franeta Uticaj insekticida na mortalitet i fiziološki stres gusenica kukuruznog plamenca (Ostrinia nubilalis Hbn.) i pojavu sekundarnih gljivičnih infekcija na kukuruzu DOKTORSKA DISERTACIJA Mentori: Prof. dr Dušan Petrić i Prof. dr Slavica Vuković Novi Sad, 2018. УНИВЕРЗИТЕТ У НОВОМ САДУ ПОЉОПРИВРЕДНИ ФАКУЛТЕТ KLJUČNA DOKUMENTACIJSKA INFORMACIJA Redni broj: RBR Identifikacioni broj: IBR Tip dokumentacije: TD Monografska dokumentacija Tip zapisa: TZ Tekstualni štampani materijal Vrsta rada (dipl., mag., dokt.): VR Doktorska disertacija Ime i prezime autora: AU Filip Franeta Mentor (titula, ime, prezime, zvanje): MN dr Dušan Petrić, redovni professor, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, dr Slavica Vuković, vanredni profesor, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, Naslov rada: NR Uticaj insekticida na mortalitet i fiziološki stres gusenica kukuruznog plamenca (Ostrinia nubilalis Hbn.) i pojavu sekundarnih gljivičnih infekcija na kukuruzu Jezik publikacije: JP Srpski Jezik izvoda: Srpski/engleski JI Zemlja publikovanja: ZP Republika Srbija Uže geografsko područje: UGP AP Vojvodina Godina: GO 2018 Izdavač: IZ autorski reprint Mesto i adresa: MA Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Trg Dositeja Obradovića 8., 21000 Novi Sad Fizički opis rada: FO (broj poglavlja 9/ stranica 159/ slika 11/ grafikona 43/ referenci 202/ priloga) Naučna oblast: NO Biotehničke nauke Naučna disciplina: ND Entomologija Predmetna odrednica, ključne reči: PO Ostrinia nubilalis, rokovi tretiranja, hlorantraniliprol, hlorantraniliprol + lambda- cihalotrin, indoksakarb, Fusarium, oksidativni stres UDK 633.15 :632.9 (043.3) Čuva se: ČU Biblioteka, Poljoprivredni fakultet, Trg Dositeja Obradovića 8., 21000 Novi Sad Važna napomena: VN - Izvod: IZ Kukuruzni plamenac (Ostrinia nubilalis Hbn.) predstavlja jednu od najznačajnijih štetočina kukuruza, kako u Srbiji, tako i u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Za suzbijanje kukuruznog plamenca u usevu kukuruza mogu se koristiti različite metode, ali za sada najrasprostranjenije je hemijsko suzbijanje. U tu svrhu postoje registrovani preparati, ali njihova efikasnost ne zavisi samo od aktivne supstance, već i od klimatskih faktora, ali i vremena i načina primene. U radu je ispitivana efikasnost insekticida na bazi: hlorantraniliprola, hlorantraniliprola + lambda-cihalotrina i indoksakarba, registrovanih za suzbijanje kukuruznog plamenca, kao i efikasnost različitih rokova primene hlorantraniliprola + lambda-cihalotrina. Takođe, ispitivan je uticaj larvi kukuruznog plamenca i intenziteta napada ove vrste na pojavu i intenzitet zaraze gljiva iz roda Fusarium, kao i uticaj različitih aktivnih supstanci na komponente antioksidativnog sistema zaštite gusenica kukuruznog plamenca. Nakon četiri godine ispitivanja efikasnosti insekticida i dve godine ispitivanja uticaja rokova hemijskog tretmana u suzbijanju kukuruznog plamenca, sprovedenih mikoloških i biohemijskih istraživanja, zaključeno je da su najveću efikasnost u suzbijanju gusenica i smanjenju oštećenja prouzrokovanih larvama kukuruznog plamenca, kako u stabljici kukuruza tako i u klipu, imali tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom. Tretman indoksakarbom je pokazao najmanju ali i dalje zadovoljavajuću efikasnost. Hemijski tretman imao je pozitivan efekat na prinos u svim godinama ispitivanja. Tretman hlorantraniliprolom je najviše uticao na prinos u 2013. i 2016. godini (35,3 % i 21 % viši u odnosu na kontrolnu grupu). U 2014. i 2015. godini, kada je brojnost gusenica kukuruznog plamenca bila značajno niža, najveći uticaj na prinos imao je tretman hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (11,3 % i 15,1 %). Tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom najviše su uticali na prinos u svim ispitivanim godinama. Ogledom ispitivanja rokova hemijskog tretmana, u obe godine istraživanja, utvrđeno je da je najveći uticaj na prinos ostvaren pri tretmanu kukuruza u periodu početka leta kukuruznog plamenca (19 i 40,6%). Ustanovljeno je da je u godini sa najvećom frekvencijom gusenica i oštećenja kukuruznog plamenca, tretman hlorantraniliprolom značajno uticao na smanjenje učestalosti oštećenih klipova i ujedno je u istom tretmanu zabeležena statistički značajno niža učestalost fuzarioznih klipova, ali pozitivna korelacija smanjenja oštećenosti klipova i fuzarioza nije potvrđena u svim oglednim godinama. Takođe je pokazano da je uticaj insekticida na smanjenje oštećenja klipa prouzrokovanih ishranom insekata i plesnivosti klipa evidentan u godinama sa visokom frekvencijom gusenica, iako se plesnivost klipa može javiti i nezavisno od oštećenja klipa u godinama sa povoljnim klimatskim uslovima za razvoj gljiva. Najzad, rezultati su pokazali da su sva tri tretmana insekticidom uticala na izmenu fizioloških pokazatelja larvi kukuruznog plamenca kao odgovor na oksidativni stres, različit potencijal za indukciju oksidativnog stresa, kao i da reakcija larvi kukuruznog plamenca na delovanje insekticida zavisi od tipa aktivne materije. Reakcija larvi kukuruznog plamenca na delovanje insekticida zavisi od tipa aktivne materije. Složeno delovanje korišćenih insekticida indukuje mehanizme antioksidativne odbrane i detoksifikacije u telu larvi i kod sva tri insekticida ogleda se u visokoj aktivnosti GST u odnosu na kontrolnu grupu. S druge strane, uočena je razlika u odgovoru na delovanje insekticida kod enzima SOD, CAT i GR. Ovim istraživanjem je dokazano da se druga generacija kukuruznog plamenca može uspešno suzbijati u usevu merkantilnog kukuruza sa samo jednim tretmanom, da efikasnost tretmana zavisi i od vremena primene, kao i da je najefikasnija aktivna supstanca za tu svrhu hlorantraniliprol. Potvrđen je uticaj tretmana insekticidom na smanjenje plesnivosti klipa posrednim putem kroz smanjenje broja oštećenih klipova, ali ne u svim godinama istraživanja. Larve koje su preživele hemijski tretman pokazale su izmenjene fiziološke pokazatelje oksidativnog stresa, ali za potpunije razumevanje mehanizama enzimske detoksifikacije potrebna su dalja istraživanja. Datum prihvatanja teme od strane Senata: DP 14.09.2017. Datum odbrane: DO Članovi komisije: (ime i prezime / titula / zvanje / naziv organizacije / status) KO Dušan Petrić, dr, redovni professor, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, mentor _________________________________ Slavica Vuković, dr, vanredni profesor, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, mentor _________________________________ Petar Kljajić, dr, naučni savetnik, Institut za pesticide i zaštitu životne sredine, predsednik komisije _________________________________ Sonja Tančić Živanov, dr, viši naučni saradnik, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, član _________________________________ Dejan Mirčić, dr, docent, Državni univerzitet u Novom Pazaru, Departman za biomedicinske nauke, član _________________________________ UNIVERSITY OF NOVI SAD FACULTY OF AGRICULTURE KEY WORD DOCUMENTATION Accession number: ANO Identification number: INO Document type: DT Monograph documentation Type of record: TR Textual printed material Contents code: CC PhD thesis Author: AU Filip Franeta Mentor: MN Dr. Dušan Petrić, professor, Faculty of Agriculture, Novi Sad Dr. Slavica Vuković, professor, Faculty of Agriculture, Novi Sad Title: TI Effects of insecticides on the mortality and physiological stress of European Corn Borer larvae (Ostrinia nubilalis Hbn.) and the occurrence of secondary fungal infections in maize Language of text: LT Serbian Language of abstract: LA Serbian/English Country of publication: CP Republic of Serbia Locality of publication: LP Vojvodina Publication year: PY 2018 Publisher: PU Author’s reprint Publication place: PP University of Novi Sad, Faculty of Agriculture, Dositeja Obradovića sq. 8., 21000 Novi Sad Physical description: PD 9 chapters, 159 pages, 43 graphs, 11 photos, 202 references Scientific field SF Biotechnical sciences Scientific discipline SD Entomology Subject, Key words SKW Ostrinia nubilalis, insecticide application timing, Chlorantraniliprole, Chlorantraniliprole + lambda- cyhalothrin, Indoxacarb, Fusarium, Oxidative Stress UC 633.15 :632.9 (043.3) Holding data: HD Library of the Faculty of Agriculture, Dositeja Obradovića sq. 8., 21000 Novi Sad Note: N - Abstract: AB The European Corn Borer (Ostrinia nubilalis Hbn.) is one of the most destructive pests of corn in Serbia and in other parts of its areal. In order to control its populations in maize crops a number of methods can be used, however, chemical control is the most commonly used. Several insecticides are registered for this purpose, yet their efficacy depends on a variety of factors, e.g. climatic conditions, time and mode of application. In this work the efficacy of several Insecticides (chlorantraniliprole, chlorantraniliprole + lambda-cyhalothrin and Indoxacarb) registered against the ECB was evaluated in a four year trial. In a second trial the timing of application of chlorantraniliprole + lambda-cyhalothrin was evaluated during a two year period. The possible effects of ECB larvae on the occurence and intensity of Fusarium Ear Rot in maize was also subject to evaluation in this paper. Finally, the effects of the aforementioned insecticides on the antioxidative defence system of ECB larvae was also part of this work. The results showed that the highest efficacy in reducing the number of ECB larvae and the damage they cause in maize stalks and ears were achieved in the chlorantraniliprole and chlorantraniliprole + lambda-cyhalothrin treatments, while the least efficacy values were obtained in the Indoxacarb treatment, which could still be defined as satisfactory. The chemical tretments showed positive effects on yield in all the trial years. Treatments with chlorantraniliprole had the most significant positive effects on the yields in years 2013. and 2016. with a 35.3% and 21% yield increase compared to the control. In years with the lowest pest pressure, 2014 and 2015, the highest positive impact on yield was achieved with the chlorantraniliprole + lambda-cyhalothrin treatments (11.3% and 15.1%). Treatments using chlorantraniliprole and chlorantraniliprole + lambda-cyhalothrin had the highest positive impact on yield in all trial years.Regarding the timing of application, the highest positive impact on yields were achieved when trials were undertaken at the beginning of the flight periodof the second ECB generation (19 and 40.6%). Treatments with chlorantraniliprole in trial years with the highest pest pressure considerably reduced the number of larvae and their damage to maize ears, and at the same time considerably reduced the incidence of Fusarium Ear Rot. However, this positive correlation was not confirmed in all trial years. It has been shown that the effects of insecticide treatments on the reduction of ear damage caused by insect feeding and Fusarium Ear Rot is evident in years with an increasedlarval frequency, even though FER can occur independently from ear damage in years with favourable climatic conditions for the development of the fungus. All three insecticide treatments affected the physiological parameters of ECB larvae, inducing a responce to oxidative stress. The different insecticides had a different potential for oxidative stress induction, which depends on the application of the active substance. All three insecticide treatments induced a higher activity of glutathione S-transferase compared to the control group, while different reaction towards superoxide dismutase, catalase and glutathione reductase were observed depending on the applied treatment. The results of the trials in this work showed that the second ECB generation can be managed with only one insecticide application, and that the efficacy of the treatment depends on the timing of the application. The highest results were obtained using chlorantraniliprole. The positive effects of insectide treatments on decreasing Fusarium Ear Rot incidence through the decrease of ear damage caused by ECB larvae was confirmed, however, this was not the case in all trial years. ECB larvae which survived the insecticide treatment showed clearly altered parameters of oxidative stress, however, a better understanding of the mechanisms of enzymatic detoxification should be looked for in further trials. Accepted on Senate on: AS Defended: DE Thesis Defend Board: DB Mentors: Dušan Petrić, PhD, professor, Faculty of Agriculture, Novi Sad _________________________________ Slavica Vuković, PhD, professor, Faculty of Agriculture, Novi Sad _________________________________ President: Petar Kljajić, PhD, Principal ResearchFellow, Institute of Pesticides and Environmental Protection _________________________________ Members: Sonja Tančić Živanov, PhD, Senior Research Associate, Institute of Field and Vegetable Crops, Novi Sad _________________________________ Dejan Mirčić, PhD,., assistant professor , State University of Novi Pazar, Department of biomedical sciences _________________________________ SADRŽAJ 1 UVOD .................................................................................................................................. 1 2 PREGLED LITERATURE ................................................................................................ 3 2.1 Kukuruzni plamenac (Ostrinia nubilalis Hbn.) .................................................................... 3 2.1.1 Vrste roda Ostrinia .............................................................................................. 3 2.1.2 Kukuruz i kukuruzni plamenac ............................................................................. 5 2.1.3 Biologija i taksonomija kukuruznog plamenca ..................................................... 7 2.1.4 Biljke domaćini ................................................................................................. 14 2.1.5 Štetnost kukuruznog plamenca .......................................................................... .18 2.2 Odbrambeni odgovor biljke kukuruza prema napadu kukuruznog plamenca ...................... 22 2.2.1 Antiksenoza. ...................................................................................................... 23 2.2.2 Antibioza ... ................................................................................................... ....24 2.2.3 Tolerantnost ........... ........................................................................................... 27 2.3 Suzbijanje kukuruznog plamenca ...................................................................................... 28 2.3.1 Agrotehničke mere.... ....... .....................................................................................28 2.3.2 Hemijsko suzbijanje............................................................................................... 28 2.3.2.1 Registrovane aktivne supstance ............................................................29 2.3.2.2 Pregled korišćenih insekticida...............................................................29 2.3.2.3 Efikasnost insekticida ...........................................................................32 2.4 Plesnivost klipa i zrna kukuruza ........................................................................................ 35 2.4.1 Pregled fitopatogene mikoflore klipa kukuruza.....................................................38 2.4.2 Uticaj oštećenja izazvanih gusenicama kukuruznog plamenca na pojavu fuzarioza......................................................................................................................................41 2.5 Oksidativni stres ............................................................................................................... 43 2.5.1 Reaktivne vrste kiseonika.......................................................................................43 2.5.2 Antioksidativna zaštita...........................................................................................44 3 CILJEVI ISTRAŽIVANJA ............................................................................................. ..45 4 RADNA HIPOTEZA ....................................................................................................... ..46 SADRŽAJ _____________________________________________________________________________ 5 MATERIJAL I METODE ................................................................................................. 47 5.1 Utvrđivanje meteoroloških uslova na ispitivanom lokalitetu .............................................. 47 5.2 Dizajn i opis ogleda........................................................................................................... 47 5.2.1 Ispitivanje efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca ... ......... ....47 5.2.2 Uticaj različitih rokova tretiranja na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca.48 5.3 Ocene ogleda .................................................................................................................... 49 5.4 Praćenje brojnosti kukuruznog plamenca ........................................................................... 49 5.5 Diverzitet mikoflore vrsta roda Fusarium na zrnima kukuruza ........................................... 50 5.6 Ocena intenziteta fuzariozne truleži klipa .......................................................................... 51 5.7 Analiza biohemijskih pokazatelja ...................................................................................... 52 5.7.1 Priprema homogenata ........................................................................................ 52 5.7.2 Određivanje aktivnosti superoksid dismutaze. .................................................... 53 5.7.3 Određivanje aktivnosti katalaze. ......................................................................... 53 5.7.4 Određivanje aktivnosti glutation peroksidaze ..................................................... 53 5.7.5 Aktivnosti glutation S transferaze. ...................................................................... 53 5.7.6 Aktivnost ukupnog glutationa. .......................................................................... 53 5.7.7 Aktivnost slobodnih SH grupa........................................................................... 54 5.8 Statistička analiza............................................................................................................. 54 6 REZULTATI ...................................................................................................................... 55 6.1 Vremenski uslovi u eksperimentalnim godinama ............................................................... 55 6.1.1 Meteorološki uslovi tokom 2013. godine. ........................................................... 55 6.1.2 Meteorološki uslovi tokom 2014. godine. ........................................................... 56 6.1.3 Meteorološki uslovi tokom 2015. godine. ........................................................... 57 6.1.4 Meteorološki uslovi tokom 2016. godine. ........................................................... 58 6.1.5 Meteorološki uslovi tokom 2017. godine. ........................................................... 59 6.2 Praćenje brojnosti na svetlosnoj klopci .............................................................................. 60 6.3 Brojnost gusenica i oštećenja............................................................................................. 64 6.3.1 Brojnost gusenica i oštećenja u ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca. ............................................................................................................ 64 6.3.2 Brojnost gusenica i oštećenja u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca. ....................................................................... 73 6.4 Efikasnost hemijskog tretmana .......................................................................................... 78 6.4.1 Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca. ................................. 78 6.4.2 Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca u zavisnosti od rokova tretiranja. ................................................................................................................................ 81 SADRŽAJ _____________________________________________________________________________ 6.4.3 Uticaj insekticida na različite parametre infestacije biljaka kukuruza. ................. 83 6.5 Ocena prelamanja stabljika kukuruza usled oštećenja larvama kukuruznog plamenca ........ 99 6.5.1 Lomljenje stabljika kukuruza u ogledu ispitivanja insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca. ............................................................................................................................... 99 6.5.2 Lomljenje stabljika kukuruza u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na suzbijanje kukuruznog plamenca. .......................................................................................................... 100 6.6 Prinos u ogledima ........................................................................................................... 101 6.6.1 Ostvareni prinos u ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca. ............................................................................................................................. 101 6.6.2 Ostvareni prinos u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca. .......................................................................................................... 103 6.7 Rezultati mikoloških istraživanja ..................................................................................... 105 6.7.1 Diverzitet mikoflore vrsta roda Fusarium na zrnima kukuruza. ......................... 105 6.7.2 Diverzitet mikoflore na zrnima kukuruza.......................................................... 108 6.7.3 Učestalosti oštećenja i fuzarioza klipa i McKinney-ev indeks. .......................... 111 6.8 Analiza biohemijskih pokazatelja oksidativnog stresa ...................................................... 112 7 DISKUSIJA ...................................................................................................................... 118 7.1 Vremenski uslovi i brojnost kukuruznog plamenca .......................................................... 118 7.2 Brojnost gusenica ............................................................................................................ 120 7.2.1 Brojnost gusenica u ogledu ispitivanja insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca ............................................................................................................................................. 120 7.2.2 Brojnost gusenica u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na suzbijanje kukuruznog plamenca. ............................................................................................................................. 121 7.3 Efikasnost ispitivanih aktivnih supstanci ......................................................................... 121 7.3.1 Brojnost gusenica i oštećenja, efikasnost po Abbott-u i prosečna zastupljenost gusenica po biljci. ............................................................................................................................... 122 7.3.2 Uticaj insekticida na različite parametre infestacije biljaka kukuruza. ............... 125 7.4 Udeo slomljenih stabljika kukuruza ................................................................................. 127 7.5 Prinos u ogledima ........................................................................................................... 128 7.6 Mikološka ispitivanja ...................................................................................................... 130 7.7 Biohemijski parametri oksidativnog stresa ....................................................................... 133 8 ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 136 9 LITERATURA ................................................................................................................. 139 UVOD __________________________________________________________________________________ 1 1 UVOD Kukuruz (Zea mays L.) je najzastuplenija ratarska biljna vrsta u Srbiji. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (2014, 2015), kod nas se seje na oko 1.200.000 ha, sa godišnjom proizvodnjom od preko 6.500.000 t. Centar porekla kukuruza je Centralna i Severna Amerika, a u Evropu je introdukovan krajem XV veka. Kao ratarska biljka dobija na značaju tek tokom XVII veka (Revilla at al., 1998). Sa introdukcijom kukuruza u Evropu, Ostrinia nubilalis je postala jedna od prvih vrsta koja se adaptirala na ishranu ovom, tada novom, biljnom vrstom (Calcagno i sar., 2010). Kukuruzni plamenac, zajedno sa pamukovom sovicom (Helicoverpa armigera Hbn.), predstavlja jednu od najznačajnijih štetočina kukuruza, kako u našoj zemlji, tako i u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (Bača i sar., 2007; Saladini i sar., 2008; Mencarelli i sar., 2013). Ova široko rasprostanjena vrsta živi u većem delu Evrope, Severne Afrike i Male Azije, te zalazi i na teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza sve do krajnjeg istoka Rusije, a introdukovana je i na američki kontinent, gde se uspešno aklimatizovala (CABI). Kukuruzni plamenac je polifagni insekt iz familije Crambidae, koji pripada redu leptira (Lepidoptera). Ova vrsta za svoju ishranu koristi preko 200 vrsta samoniklih i gajenih zeljastih biljaka, ali najradije bira kukuruz (Bourguet i sar., 2000). Gusenice kukuruznog plamenca se hrane listovima i unutrašnjošću stabla kukuruza čime pričinjavaju indirektne štete, smanjuju fiziološku aktivnost biljke i time je slabe. Gusenice mogu prouzrokovati i direktne štete, hraneći se metlicom i klipom, oštećujući zrna, a često uzrokuju i otpadanje čitavog klipa. Oštećenjem klipa stvaraju se pogodni uslovi za razvoj sekundarnih infekcija uzrokovanih patogenim gljivama, koje mogu da produkuju sekundarne metabolite - mikotoksine, veoma toksične za životinje i ljude. Suzbijanje kukuruznog plamenca može pozitivno uticati ne samo na prinos, već i na smanjenje učestalosti fuzarioznih infekcija. Za suzbijanje kukuruznog plamenca u usevu kukuruza mogu se koristiti različite metode, ali za sada najrasprostranjenije je hemijsko suzbijanje. U tu svrhu postoje registrovani preparati, ali njihova efikasnost umnogome zavisi ne samo od aktivne supstance, već i od klimatskih faktora, ali i vremena i načina primene (Bažok i sar., 2009; Blandino i sar., 2008). UVOD __________________________________________________________________________________ 2 Efikasnost hemijskog suzbijanja se može ogledati ne samo kroz broj jedinki koje nisu preživele tretman, odnosno mortalitet, već i kroz negativne efekte koje je hemijski tretman ostavio na preživele jedinke. Ispitivanje ovih posledica je mnogo zahtevnije od standardnih metoda ocene efikasnosti i podrazumeva biohemijska ispitivanja, a jedna od mogućih metoda je merenje oksidativnog stresa preživelih jedinki. Oksidativni stres se može definisati kao ozbiljno narušeni balans između produkcije reaktivnih vrsta kiseonika i azota sa jedne strane, i antioksidativne zaštite sa druge strane (Halliwell i Gutteridge, 1999). Antioksidativna zaštita obuhvata enzime kao što su superoksid dismutaza (SOD), katalaza (CAT), askorbat peroksidaza (APx), glutation peroksidaza (GSH-Px), glutation-S-transferaza (GST), i glutation reduktaza (GR). Ulogu u antioksidativnoj zaštiti imaju i mali molekuli kao što su vitamini C, A, E, glutation (GSH), koenzim Q10, cistein, glukoza, bilirubin, albumin, transferin i ceruloplazmin (Franco i Cidlowski, 2009). Jedan od osnovnih ciljeva ove disertacije bilo je ispitivanje efikasnosti nekoliko aktivnih supstanci i rokova tretiranja za suzbijanje kukuruznog plamenca u usevu kukuruza, što bi dovelo do isplativijeg i kvalitetnijeg kontrolisanja brojnosti ove ekonomski značajne vrste. Takođe je ispitivan uticaj larvi kukuruznog plamenca na pojavu i intenzitet zaraze gljiva iz roda Fusarium, koje su odgovorne za oboljenja poznata pod opštim nazivom trulež klipa. I na kraju, ispitivan je efekat korišćenih aktivnih supstanci na komponente antioksidativnog sistema zaštite gusenica kukuruznog plamenca. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 3 2. PREGLED LITERATURE 2.1 Kukuruzni plamenac (Ostrinia nubilalis Hbn.) 2.1.1 Vrste roda Ostrinia Rod Ostrinia Hübner [1825], (sinonimi: Eupolemarcha Meyrick, 1937; Micractis Warren, 1892; Zeaphagus Agenjo, 1952), spada u pleme Pyraustini, porodicu Crambidae unutar reda Lepidoptera. Rod se razlikuje po strukturi genitalne armature mužjaka, tačnije kratkog i u osnovi proširenog uncus-a, valva-e sa kratkim i širokim završecima na kojima se nalaze guste i kratke setae. Sacculus obično nosi trnolike izraštaje, dok je juxta dvoslojna i u obliku slova „V“. Rod Ostrinia se sastoji od oko 20 vrsta (tabela 1), od kojih je nekoliko veoma srodnih ili sa diskutabilnim statusom (Mutuura i Munroe, 1970; Ohno, 2003; Frolov i sar., 2007). U Evropi je registrovano šest vrsta (Karsholt i Nieukerken 2013): Ostrinia kasmirica (Moore, 1888), O. nubilalis (Hübner, 1796), O. palustralis (Hübner, 1796), O. peregrinalis (Eversmann, 1852), O. quadripunctalis (Denis & Schiffermüller, 1775) i O. scapulalis(Walker, 1859). U Severnoj Americi su registrovane četiri vrste: O. penitalis (Grote, 1876), O. obumbratalis (Lederer, 1863), O. marginalis (Walker, [1866]) i introdukovana vrsta O. nubilalis (Mutuura & Munroe, 1970). Ostale vrste (tabela 1) rasprostranjene su uglavnom na području Palearktika, osim O. erythrialis koja naseljava Zapadnu Afriku (Nigerija). Dve nedavno opisane vrste: O. narynensis (Mutuura & Munroe, 1970) i O. orientalis (Mutuura & Munroe, 1970) su sinonimizirane od strane Frolova i sar. (2007) sa vrstom O. scapulalis, te i u ovom radu nisu uključene u tabelu 1. Zbog morfološke sličnosti sa O. nubilalis, status vrste O. scapulalis je donedavno takođe bio predmet spora, međutim istraživanja na molekularnom nivou su pokazala razlike u genetičkoj strukturi, kao i određeni stepen reproduktivne izolacije između ova dva taksona (Martel i sar., 2003; Bourguet i sar., 2014), iako je međusobno ukrštanje moguće i dokazano u laboratorijskim uslovima (Pélozuelo i sar., 2007), kao i u prirodnom okruženju (Malausa i sar., 2005, 2007). Iako su obe vrste polifagne, pokazano je da se larve O. scapulalis hrane gotovo isključivo dikotiledonim biljkama i to najčešće crnim pelenom (Artemisia vulgaris L.), hmeljom (Humulus lupulus L.) i konopljom (Cannabis sativa L.), dok larve O. nubilalis koriste uglavnom biljke iz porodice Poaceae, ali najčešće kukuruz (Frolov i sar., 2007; Calcagno i PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 4 sar., 2017). Ipak, zabeleženo je i da O. scapulalis polaže jaja na kukuruzu, ali Ishikawa i sar. (1999) navode da su ovakvi događaji retki i naizgled slučajni. U pokušaju najnovijih taksonomskih izmena, Leraut (2012) navodi da dijagnostički karakteri na osnovu kojih Frolov i sar. (2007) definišu O. scapulalis se zapravo podudaraju sa originalnim opisom O. nubilalis datom od strane Hibnera (Hübner), te da bi vrsta koja se hrani pretežno crnim pelenom trebalo biti definisana kao O. nubilalis stat. rev. Koristeći istu argumentaciju, Leraut (2012) opisuje novu vrstu O. maysalis umesto O. scapulalis koju tretira kao nevažeću. Status ovog najskorije opisanog taksona iz roda Ostrinia predmet je kritike vezane za njenu validnost i mnogi autori ne priznaju njen taksonomski status kao dobre vrste (Karsholt i Nieukerken, 2013; Slamka, 2013). Iz ovih razloga, kao i zbog oskudne argumentacije koju Leraut (2012) koristi za opisivanje nove vrste, ona nije uključena u spisak vrsta iz roda Ostrinia u tabeli x. Najčešće biljke domaćini vrstama iz roda Ostrinia pripadaju porodicama Polygonacae, Compositae, Poaceae, Moraceae, Leguminosae, Solanaceae i dr. (Ishikawa i sar., 1999). Zanimljivo je napomenuti da se O. penitalis iz Sjedinjenih Američkih Država hrani isključivo submerznim biljakama, što je jedinstven slučaj za ovaj rod. Za skoro polovinu opisanih vrsta biljka domaćin još nije poznata, a najčešće su to vrste koje naseljevaju centralni Palearktik. Takođe i životni ciklus O. quadripunctalis, koja naseljava Zapadnu i Istočnu Evropu, gotovo je u potpunosti nepoznat (Mutuura i Munroe, 1970). Za najmanje tri vrste iz roda Ostrinia poznato je da se hrane kukuruzom: O. nubilalis, O. furnacalis i O. obumbratalis. Detaljniji opis štetnosti O. nubilalis i ishrani ove vrste na kukuruzu dat je u narednom poglavlju. Vrsta O. furnacalis ili Azijski kukuruzni plamenac je veoma značajna štetočina kukuruza u tropskom pojasu u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji i Australiji. Procenjuje se da samo u Kini, gubici u prinosu kukuruza zbog šteta koje pričinjava ova vrsta dostižu 6-9 miliona tona od 125 miliona tona koliko iznosi ukupna proizvodnja kukuruza u ovoj zemlji, što čini 5-7 % smanjenja prinosa (Wang i sar., 2005). Druge procene dosežu i do šteta koje se kreću od 20% do 80 % na kukuruzu (Calumpang i Navasero, 2013) što bi značilo da je potencijal štetnosti ove vrste gotovo jednak sa O. nubilalis. Treća vrsta, O. obumbratalis, pominje se kao povremena štetočina kukuruza i praktični ekonomski značaj koji ima je minimalan (Mutuura i Munroe, 1970). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 5 Tabela 1. Vrste roda Ostrinia sa imenom autora i tipskim lokalitetom, kao i sa poznatim biljkama domaćinima dobijeno iz više izvora (Mutuura & Munroe, 1970; Ishikawa, 1999; Ohno, 2003; Frolov i sar., 2007; Calcagno, 2017). Vrsta Autor Tipski lokalitet Biljka domaćin avarialis Amsel, 1970 Avganistan, Shah-tu Nepoznata dorsivittata Moore, 1888 Indija, Darjeeling Nepoznata erythrialis Hampson, 1913 Nigerija, Dogo Nepoznata furnacalis Guenée, 1854 Australija Polygonum sp., Rumex spp., Setaria italica, Panicum miliaceum, Zingiber officinale, Zea mays kasmirica Moore, 1888 Indija, Kašmir Cirsium wallichii kurentzovi Mutuura & Munroe, 1970 Rusija, Usuri Nepoznata latipennis Warren, 1892 Japan Polygonum cuspidatum, Reynoutria sachalinensis marginalis Walker, 1866 Kanada, Ontario Nepoznata nubilalis Hübner, 1796 Nemačka, Mađarska Videti tabelu x obumbratalis Lederer, 1863 Severna Amerika Polygonum sp., Ambrosia sp., Zea mays ovalipennis Ohno, 2003 Japan Reynoutria sachalinensis palustralis Hübner, 1796 Evropa, Banat Rumex spp. penitalis Grote, 1876 SAD, Kanzas Nelumbo sp., Nuphar sp. peregrinalis Eversmann, 1852 Rusija, Irkutsk Nepoznata putzufangensis Mutuura & Munroe, 1970 Kina, Pu-tzu-Fang Nepoznata quadripunctalis Denis & Schiffermüller, 1775 Austrija Nepoznata sanguinealis Warren, 1892 Japan Nepoznata scapulalis Walker, 1859 Kina Artemisia vulgaris, Cannabis sativa, Petasites japonicus, Xanthium strumarium, Vigna sp., Humulus lupulus, Rumex spp. zaguliaevi Mutuura & Munroe, 1970 Rusija, Amur Petasites japonicus zealis Guenée, 1854 Centralna Indija Arctium lappa, Cirsium spp., Dahlia spp. 2.1.2 Kukuruz i kukuruzni plamenac Iako najnoviji podaci govore da je kukuruz domestifikovan i gajen još pre oko 8700 godina u Meksiku i da vodi poreklo od podvrste Zea mays ssp. parviglumis (Iltis i Doebley, 1980), njegova introdukcija u Evropu se dogodila tek krajem XV veka, nakon Kolumbovih putovanja na novootkriveni američki kontinent (Tenaillon i Charcosset, 2011). Prvi kukuruz donet je iz Karipskog pojasa i gajen je na Apeninskom poluostrvu, ali usled loše adaptacije na klimatske uslove Evrope gajenje nije bilo uspešno. Tokom nekoliko narednih talasa introdukcije kukuruza iz Severne Amerike, došlo je do bolje adaptacije i već sredinom XVI veka ova biljna vrsta je bila široko zastupljena u Centralnoj Evropi (Rebourg i sar., 2003; Tenaillon i PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 6 Charcosset, 2011). Smatra se da je introdukcija populacija Severnoameričkih ranih tvrdunaca i njihova hibridizacija sa karipskim kasnim populacijama sa juga Španije odigrala ključnu ulogu u brzoj adaptaciji kukuruza na evropsku klimu. Kukuruz je tako postao široko rasprostranjen usev u severozapadnoj Španiji i juguzapadnoj Francuskoj već krajem XVI i početkom XVII veka (Rebourg i sar., 2003). Gajenje kukuruza se brzo proširilo i na druge kontinente, te je već početkom XVI veka odomaćen i u Kini (Wang, 2012). Danas je ova biljna vrsta jedna od najrasprostranjenijih i najviše gajenih žitarica u svetu i seje se na 187,959.116 ha sa godišnjom proizvodnjom od preko milijardu tona (FAOSTAT, 2016). U Srbiji kukuruz takođe predstavlja najznačajniju i najzastupljeniju ratarsku biljnu vrstu, koja se seje na preko 1.000.000 ha, sa godišnjom proizvodnjom od preko 6.000.000 t (Republički zavod za statistiku, 2016). Kukuruzni plamenac predstavlja jednu od najznačajnijih štetočina kukuruza, kako u našoj zemlji, tako i u svetu (Bača i sar., 2007; Mencarelli i sar., 2013). Ova štetočina živi u većem delu Evrope, Severne Afrike i Male Azije, te zalazi i na teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza sve do krajnjeg istoka Rusije. Početkom prošlog veka došlo je do slučajne introdukcije ove vrste u SAD, u državi Masačusets, gde je prvi put 1917. godine utvrđeno njeno prisustvo na biljkama kukuruza (Vinal, 1917). Način introdukcije ostao je nerazjašnjen, ali se smatra da je leptir dospeo na američki kontinent u stabljikama konoplje uvezenih iz Južne Evrope (Vinal, 1917) ili sa pošiljkama sirka metlaša iz Italije i Mađarske negde između 1909. i 1914. godine (Smith, 1920). Caffrey i Worthley (1927) smatraju da je najverovatniji način introdukcije bio upravo sirak metlaš koji se u to vreme uvozio u velikim količinama, a do 1913. godine materijal nije bio proveravan od strane fitosanitarne inspekcije. Takođe, pretpostavlja se da je došlo do nekoliko sukcesivnih introdukcija, te se ova vrsta veoma brzo adaptirala i proširila. Danas kukurzni plamenac je rasprostranjen od Kanade, zapadno do Stenovitih planina, pa sve do Floride i Novog Meksika na jugu, a prisutan je u svim američkim državama osim sedam najzapadnijih. Nije poznato kada je počela adaptacija kukuruznog plamenca na ishranu kukuruzom, ali je taj proces najverovatnije započeo ubrzo nakon popularizacije ovog useva u Evropi. Kukuruzni plamenac se prvi put pominje kao štetna vrsta u Francuskoj 1831. godine na hmelju i ubrzo zatim i na kukuruzu, međutim u ovim prvim beleženjima nisu date procene šteta koje je ovaj insekt tada prouzrokovao (Caffrey i Worthley, 1927). Na Balkanu se prvi put pominje 1835. godine kao štetočina prosa, a na prostoru bivše Jugoslavije u Sloveniji (Caffrey i Worthley, PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 7 1927). Prvi podaci o masovnim oštećenjima kukuruza od strane ovog insekta datiraju iz 1879. iz Centralne Evrope (Babcock i Vance, 1929). Adaptacija O. nubilalis na ishranu kukuruzom predstavlja veoma interesantnu, ali i izuzetno brzu evolutivnu promenu. Moguće implikacije koje je ova promena imala na specijaciju unutar roda Ostrinia biće detaljnije diskutovane u narednom poglavlju. 2.1.3 Biologija i taksonomija kukuruznog plamenca Kukuruzni plamenac, Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796), spada u porodicu Crambidae unutar reda Lepidoptera (Leptira). Carstvo: Animalia Potcarstvo: Bilateria Tip: Arthropoda Podtip: Hexapoda Klasa: Insecta Potklasa: Pterygota Infraklasa: Neoptera Nadred: Holometabola Red: Lepidoptera Natfamilija: Pyraloidea Familija: Crambidae Podfamilija: Pyraustinae Pleme: Pyraustini Rod: Ostrinia Vrsta: Ostrinia nubilalis Dosadašnji sinonimi ove vrste su Syn. Pyralis nubilalis Hübner, 1796; Pyralis silacealis Hübner, 1796; Pyrausta nubilalis Meyrick, 1890; Micractis nubilalis Warren, 1892; Anania (Zeaphagus) nubilalis, Agenjo, 1952. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 8 Kukuruzni plamenac je tipičan predstavnik reda leptira sa holometabolnim razvojnim ciklusom, te prolazi kroz sva četiri razvojna stadijuma: jaje, larva (gusenica), lutka i imago. Odrasli leptir je srednje veličine, raspona krila od 22-30 mm, sa izraženim polnim dimorfizmom. Labialni palpi su dobro razvijeni kod oba pola, normalno postavljeni u odnosu na glavu, što je i odlika familije Crambidae. Oči su krupne i tamne, ocele sitne i slabo razvijene. Toraks je sa dorzalne strane tamnožute boje kod ženki, a svetlo braon kod mužjaka, dok je sa ventralne strane bele boje kod ženki, a mlečnobele boje kod mužjaka. Abdomen je sa dorzalne strane braon boje sa poprečnim tamnožutim prugama kod mužjaka, dok je kod ženki uniformno sivobele boje, a sa ventralne strane beličast kod oba pola. Prednji par krila mužjaka je tamno braon boje sa svetlijim bazalnim i postbazalnim regionom i sa izrazito nazubljenom tamnožutom linijom koja postdiskalno „preseca“ krilo. Zadnji par krila mužjaka je uniformno tamnosive boje sa postmedijalnom svetlom trakom prljavo bele boje (slika 1). Prednji par krila ženke je tamnožute, ponekad sivobele boje, sa nazubljenom linijom braon boje u postbazalnom i postdiskalnom regionu. Marginalni deo prednjih krila ženke se takođe odlikuje izrazito nazubljenom braon linijom. Zadnji par krila је svetlije boje, takođe sa postdiskalno položenom svetlom trakom (slika 1). Slika 1. Imago Ostrinia nubilalis sa referentnom skalom od 1cm: ženka (levo) i mužjak (desno) (Fotografija: Filip Franeta). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 9 Kukuruzni plamenac u agroekološkim uslovima Srbije obrazuje dve generacije godišnje (Čamprag 1994, Almaši i sar., 2002), a ponekad, u uslovima tople i vlažne jeseni, i parcijalnu treću generaciju. Let prve generacije beleži se od maja do kraja juna, i to najčešće od polovine maja do druge polovine juna, dok let druge generacije može početi već u prvoj polovini jula i trajati sve do septembra, ali najčešće od druge polovine jula. Najveća brojnost prve generacije se očekuje od kraja maja do sredine juna, odnosno od kraja jula do sredine avgusta za drugu generaciju. Početak leta leptira zavisi od mnogo faktora, ali pre svega od temperaturnih uslova. Vrsta prezimljava u stadijumu gusenice poslednjeg uzrasta u kukuruzovini, komušini ili žetvenim ostacima. U ovom stadijumu gusenica је veoma osetljiva, naročito na hladne i vlažne zime, te veliki broj gusenica ne uspe da preživi zimu ako ne nađe ogovarajuće uslove za prezimljavanje. Rotacija useva je neophodan činilac u proizvodnji kukuruza koji takođe smanjuje brojnost prve generacije kukuruznog plamenca. Larve koje uspešno prežive zimu i ulutkaju se na proleće, naći će se u polju na kojem je posejan drugi usev. Nakon izlaska iz lutkine košuljice, leptiri provode prvih 24h na mestu gde su se izlegli i tu se i pare, jednom ili više puta i tek nakon toga migriraju na polja kukuruza (Cordillot, 1989). Prema podacima dobijenim laboratorijskim gajenjem, dokazano je da se ženke najčešće pare jednom, iako se mogu pariti i do četiri puta, ali samo jednom dnevno (Ratigan, 1973). Leptiri su aktivni noću, najčešće tokom prvih nekoliko sati nakon sumraka, dok dan provode skriveni na zakorovljenim obodima parcela ili ređe unutar samog polja kukuruza, gde traže vlažnije uslove koje su im neophodni za preživljavanje (Franeta, pers.obs.). Na let i parenje leptira negativno utiču niske temperature, i pogotovo jaka kiša praćena sa jakim vetrom (Hudon i sar., 1989; Sappington i Showers, 1983). Polaganje jaja se odvija tokom noći i traje od 1-28 dana (Poos, 1927). U laboratoriijskim eksperimentima Leahy i Andow (1994) su pokazali da kvalitet ishrane imaga direktno utiče na plodnost, povećanje dužine života imaga i vremena polaganja jaja. Ova zapažanja se poklapaju sa pojavom koju su uočili Caffrey i Worthley (1927) da se životni vek imaga produžava nakon kiša i pri većoj vlažnosti vazduha. Različiti faktori utiču na odabir biljaka za polaganje jaja, a uticaj raznih alelohemikalija diskutovan je u poglavlju 2.2.2. Ženke polažu jaja pojedinačno, lepe ih na površinu lista pomoću sekreta iz abdominalnih žlezda, slažući ih jedno preko drugog tako da ona naležu kao crepovi i svako sledeće jaje pokriva prethodno za oko otprilike jednu trećinu površine, formirajući jajna legla od nekoliko desetina komada. Jajna legla sadrže obično od 1 do 69 jaja, PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 10 u proseku 15, dok jedna ženka može položiti ukupno i do 350 jaja (Poos, 1927; Caffrey i Worthley, 1927). Mnoga istraživanja su pokazala da ženke najčešće polažu jaja na listovima kukuruza, dok samo manji deo, od 0-6 %, polažu na stablu. Visinska distribucija jajnih legala u odnosu na biljku značajno varira i zavisi kako od sezonskih tako i od vremenskih prilika, ali se može zaključiti da za polaganje jaja ženke najčešće koriste listove u centralnom delu biljke (Suverkropp i sar., 2008). Jaja u najvećem broju slučajeva polažu na naličje listova, ali to nije slučaj u laboratorijskim uslovima gde ženke veoma često polažu jaja i na lice listova ali i na stablu (Franeta, pers.obs.). Raspored polaganja jaja na listu takođe varira, ali u svojim istraživanjima Suverkropp i sar. (2008) su uočili da je 42 % jajnih legala položeno u neposrednoj blizini centralnog nerva, dok Poos (1927) navodi da osim duž centralnog nerva, jajna legla su često nalažena na delu lista bližem stablu. Embrionalno razviće traje od 5 do 10 dana, u zavisnosti od temperature, a u proseku oko 7 dana (Poos, 1927). Matteson i Decker (1965) navode da stadijum jajeta traje 6 dana na temperaturi od 21 °C, ali svega 3,5 dana na temperaturi od 26 °C. Jaje je prečnika od 1 do 1,5 mm, sjajno bele boje kada je sveže položeno, kasnije postaje sivkasto bele boje (slika 2). Neposredno pre izleganja gusenica, jaja dobijaju karakterističnu crnu obojenost, usled formiranja mladih gusenica unutar jajeta koje imaju tamno obojenu glavenu kapsulu koja se još naziva i stadijum „crnih glava“ (slika 2). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 11 Slika 2. Sveže položeno jajno leglo - a, jajno leglo pred izgleganje gusenica u stadijumu “crnih glava” – b, tek izlegle gusenice u L1 stupnju – c, gusenica u L2 stupnju – d, gusenica u L3 stupnju – e, gusenica u L4 stupnju – f, gusenica u poslednjem stupnju – g, lutka u stabljici kukuruza – h, imago ženke (levo) i mužjaka (desno) na listu kukuruza – i (Fotografije: Filip Franeta) Larveni stadijum prolazi kroz pet stupnjeva i ciklus se završava u rasponu od 3 do 5 nedelja. Brzina razvića larve u direktnoj je vezi sa temperaturom, pa je tako trajanje razvića L1 larve na 21 °C iznosi 4,5 dana, dok na 26 °C iznosi 3 dana. Stupanj L2 larve traje 4 dana na 21 °C i svega 2 dana na 26 °C, a L3 larva prelazi u sledeći stupanj za 4 dana na 21 °C, dok na 26 °C za 2 dana. Stupanj L4 traje 4 dana na 21 °C i 2,5 dana na 26 °C, dok poslednji L5 stupanj gusenica koje ne prezimljuju završava razviće za 10 dana na 21 °C i 6,5 dana na 26 °C (Matteson i Decker, 1965). Larve poslednjeg stupnja mogu biti duge od 19 mm do 30 mm, u proseku oko 27 mm (Franeta, pers.obs). Mlade gusenice su veoma sitne, svetle boje sa tamnom glavom. Gusenice u ovom stupnju su veoma osetljive na klimatske ekstreme poput visokih temperatura, niske vlažnosti vazduha, intenzivnih padavina, te je smrtnost najveća u ranim fazama razvića. Način ishrane gusenica je veoma specifičan i postoje razlike između prve i druge generacije. Larve prvog i drugog stupnja se hrane mezofilom lista, ostavljajući očuvan epidermis, što daje karakterističan izgled oštećenjima u vidu prozorčića na listovima (slika 3). Larve drugog i trećeg stupnja mogu da se ubuše u centralni nerv lista gde nastavljaju da se hrane, ali najčešće ishranu nastavljaju u lisnoj spirali mladih listova u formiranju, kroz PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 12 koje se ubušuju i koji kada se kasnije u potpunosti razviju dobijaju karakteristične tragove ishrane u vidu koncentričnih perforacija raspoređenih u nizu na listovima (slika 3). Slika 3. Oštećenje lista u vidu „prozorčića“ sa intaktom kutikulom lista izazvano mladim gusenicama – a, tipična oštećenja od gusenica načinjena pre odmotavanja lista – b, Različita oštećenja od gusenica na biljci – c, trag gusenice ubušene u glavni nerv lista – d, trag ubušenja gusenice u stabljiku – e (Fotografije: Filip Franeta) PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 13 Slika 4. Polomljena metlica kukuruza usled ishrane gusenica – a i b, oštećenje metlice kukuruza od gusenice kukuruznog plamenca – c, gusenica u stabljici kukuruza – d, gusenice kukuruznog plamenca na stabljici kukuruza skrivene ispod pazuha lista – e (Fotografije: Filip Franeta) Larva nastavlja da se hrani metlicom u formiranju i ubušuje se u dršku metlice, koja veoma često i otpadne usled oštećenja od gusenica. Kada se metlica u potpunosti formira gusenice, koje su već u četvrtom ili petom stupnju, mogu da nastave ishranu u dršci ili se ubušuju u stablo preko internodija. Mlade gusenice druge generacije, takođe se hrane mezofilom lista ili polenom u pazuhu lista ili pak na listovima komušine klipa, dok se u četvrtom stupnju ubušuju u stablo, klip ili dršku od klipa i tamo nastavljaju razviće. Prisustvo gusenica unutar stabla je lako uočljivo usled ostataka ishrane i izmeta koja nalikuje piljevini koja se nagomilava na mestu ubušenja u stablo. Gusenice za svoju ishranu najčešće koriste sunđerasto parenhimsko tkivo unutar stabla ili drške klipa, ili se hrane mladim zrnom kukuruza. Odrasle gusenice su karakterističnog izgleda - glavena kapsula zadržava tamnu obojenost, dok su grudni region i abdomen sive boje sa koncentričnim, tamnije obojenim tuberkulama na segmentima i jednom tamnijom sivom linijom duž dorzalne strane tela. Gusenice se ulutkavaju kako u kanalima unutar stabla tako i van stabla, na delovima i unutar delova biljaka. Lutka je po tipu pupa obtecta, uniformne svetlo braon boje, izdužena, duga od 12 do 17 mm i prečnika od 2 do 4 mm (Franeta, pers. obs.). Stadijum lutke mužjaka traje u proseku PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 14 13,43 dana, a ženki nešto kraće 13,01, odnosno u proseku za oba pola 13,21 dan sa najkraćim razvićem od 9 dana, a najdužim 20 dana (Poos, 1927). Matteson i Decker (1965) navode da stadijum lutke na temperaturi od 21 °C traje 12 dana, dok na 26 °C razviće je znatno ubrzano i traje samo 7 dana. Ulutkavanje se obično odvija u kanalima unutar stabla u kojima se hranila larva ili unutar pazuha listova za prvu generaciju, odnosno unutar osušenih stabljika kukuruza za drugu generaciju. Lutka nije sakrivena u pravi kokon, ali je zaštićena tankim slojem svile koji gusenica ispreda pre ulutkavanja. 2.1.4 Biljke domaćini Gusenice kukuruznog plamenca1 su prilagođene polifagnom načinu ishrane, te je broj biljaka domaćina koji se pripisuje ovoj vrsti u literaturi izuzetno velik. Broj od preko 220 različitih biljnih vrsta, koje mogu služiti kao domaćin gusenicama kukuruznog plamenca se često navodi u novijoj literaturi (Bourguet i sar., 2000; Ponsard i sar., 2004). Detaljnijim uvidom u poreklo ovih podataka, može se zaključiti da većina pomenutih navoda potiče od nekoliko iscrpnih studija iz prve polovine prošlog veka rađenih na teritoriji Severne Amerike. Naime, nekoliko godina nakon otkrivanja kukuruznog plamenca u SAD, pokrenut je veliki broj istraživanja kako bi se prikupilo što više podataka o tada novoj pretnji za poljoprivredu ove zemlje. Istraživanje mogućih biljnih domaćina gusenica, je bio predmet nekoliko radova (Crawford i Spencer, 1922; Caffrey i Worthley,1927; Hodgson, 1928), pa tako Hodgson (1928) navodi 238 biljnih vrsta samo u SAD, odnosno 251 vrstu uključujući i Evropu (Caffrey i Worthley, 1927; Hodgson, 1928). Međutim, u ovaj spisak su uključene ne samo biljne vrste na kojima je kukuruzni plamenac u stanju u potpunosti da završi životni ciklus, već i sve vrste na kojima su nalaženi larveni stadijumi ove vrste leptira, pa čak i neke biljne vrste na kojima su po navodu autora gusenice primećene tokom migracija sa useva kukuruza. Crawford i Spencer (1922) su zapazili da u slučajevima prenamnoženja, gusenice napuštaju osušene i polomljene biljke kukuruza u potrazi za drugim domaćinom i tom prilikom se mogu naći na različitim korovskim biljkama. Isti autori su dokazali u ogledima da mlade gusenice nisu u stanju da se razvijaju na mnogim korovskim vrstama, iako su nadjene na njima kao odrasle gusenice. S druge strane Losey i sar. (2001) smatraju da su kukuruznom plamencu 1 Na osnovu najnovijih molekularnih istraživanja (Frolov i sar., 2007; Midamegbe i sar., 2011; Alexandre i sar., 2013;, Bourguet i sar., 2014) od vrste Ostrinia nubilalis, za koju se smatra da se hrani prvenstveno kukuruzom i drugim biljkama iz porodice trava, izdvojena je vrsta O. scapulalis koja se hrani uglavnom korovskim biljkama, a najčešće crnim pelenom (Artemisia vulgaris). Iz razloga što još uvek nije razjašnjena distribucija ove dve vrste u Evropi kao i pitanje njihovih biljaka domaćina, svi podaci pripisivani vrsti O. nubilalis biće tako i tretirani u ovom poglavlju. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 15 potrebne biljne vrste sa određenim prečnikom stabla i da gusenice teže da napuste biljnu vrstu koja ne ispunjava uslove neophodne za održavanje unutar stabla. Beck (1987) navodi da su mladim larvama (do trećeg presvlačenja) kukuruznog plamenca potrebna zaštićena mesta na površini lista na kojima bi se hranile, stablo u koje se mogu ubušiti nakon trećeg presvlačenja, kao i stablo dovoljnog prečnika unutar kojeg bi se mogle sakriti larve poslednjeg stupnja. Broj zabeleženih vrsta biljaka domaćina kukuruznog plamenca na evropskom kontinentu je značajno manji u odnosu na severnoamerički kontinent. Ova pojava se može objasniti manjim brojem istraživanja posvećenih biologiji ove vrste, ali i činjenici da se radi o autohtonoj vrsti koja je dobro adaptirana na određeni broj biljnih vrsta i čija je brojnost populacije regulisana prirodnim neprijateljima. Na teritoriji bivše Jugoslavije, konstatovano je da su, pored kukuruza, najčešće biljke domaćini sirak, proso, hmelj i konoplja, dok se ređe beleži na biljkama iz rodova: Phaseolus, Amaranthus, Echinochloa, Xanthium, Dahlia i Rumex (Vouk, 1932). Zanimljivo je napomenuti da u svojim četvorogodišnjim istraživanjima na području Istočne Evrope, Babcock i Vance (1929) nisu pronašli larve kukuruznog plamenca u biljkama iz roda Polygonum i Rumex, dok su vrste iz ovih rodova dokumentovane kao čest domaćin u SAD (Hodgson, 1928). Na osnovu podataka sabranih u Tabeli X može se zaključiti da kukuruzni plamenac koristi oko 65 biljnih vrsta u SAD i tek oko petnaestak vrsta u Evropi, od kojih svega 27 predstavljaju čestog domaćina, 24 u SAD i svega 10 u Evropi (zasenčene vrste). Od ovog broja biljaka, čak 31 vrsta pripada porodici glavočika (Asteraceae), 12 porodici trava (Poaceae), 9 porodici troskota (Polygonaceae), 7 porodici štireva (Amaranthaceae), 5 porodici pomoćnica (Solanaceae), 3 porodici mahunarki (Fabaceae), 2 porodici slezova (Malvaceae) i konoplji (Cannabaceae) i 1 porodici perunika (Iridaceae) i isto toliko porodici bundeva (Cucurbitaceae) i štitara (Apiaceae). Od gajenih i ekonomski značajnih vrsta, kukuruzni plamenac koristi oko 20 vrsta. Najviše oštećuje i pre svih preferira kukuruz, ali od drugih ratarskih kultura može se naći i na prosu, sirku i suncokretu. Od povrtarskih kultura kukuruzni plamenac najčešće oštećuje papriku, ali može da koristi i krompir, paradajz, cveklu, celer i druge. Tabela 2. Spisak biljnih vrsta u SAD i Evropi na kojima kukuruzni plamenac može da završi životni ciklus. Pored imena roda i vrste, navedeni su i autor biljne vrste, familija kojoj pripada, kao i procena učestalosti gusenica na datoj biljci (I – veoma česta biljka domaćin, II – povremeni domaćin i III – redak biljni domaćin ). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 16 Rod Vrsta Autor Familija EU SAD Referenca Amaranthus retroflexus L. Amaranthaceae I I 1,2,3 Amaranthus graecizans L. Amaranthaceae II 1 Beta* vulgaris L. Amaranthaceae II 1 Atriplex hortensis L. Amaranthaceae II 1 Chenopodium album L. Amaranthaceae I II 1,2,3,4 Dysphania ambrosioides L. Amaranthaceae I 1,2 Spinacia* oleracea L. Amaranthaceae II 1 Achillea millefolium L. Asteraceae II 1, 2 Ambrosia artemisiifolia L. Asteraceae I 1,2 Arctium minus Hill Asteraceae II 1,2 Artemisia biennis Willd. Asteraceae I 2 Artemisia annua L. Asteraceae III 2 Artemisia vulgaris L. Asteraceae I 3 Bidens frondosa L. Asteraceae I 1,2 Boltonia asteroides L. Asteraceae II 1,2 Calendula officinalis L. Asteraceae III 1,2 Callistephus chinensis L. Asteraceae II 1,2 Centaurea nigra L. Asteraceae III 1,2 Carduus defloratus L. Asteraceae II 1 Chrysanthemum morifolium Ramat. Asteraceae II 1,2 Cosmos bipinnatus Cav. Asteraceae III 1,2 Dahlia x pinnata Cav. Asteraceae I 1,2,4 Erechtites hieraciifolius L. Asteraceae II 1,2 Helianthus* annuus L. Asteraceae II? I 1,2,3 Helianthus tuberosus L. Asteraceae III 1,2 Iva xanthiifolia Nutt. Asteraceae II 1,2 Lactuca serriola L. Asteraceae III 1,2 Picris hieracioides L. Asteraceae II Rudbeckia laciniata L. Asteraceae III 1,2 Sonchus spp. Asteraceae I 1 Symphyotrichum puniceum L. Asteraceae II 2 Tagetes erecta L. Asteraceae III 1,2 Tanacetum parthenium L. Asteraceae III 1,2 Tanacetum vulgare L. Asteraceae II 1,2 Xanthium spinosum L. Asteraceae III 2 Xanthium strumarium L. Asteraceae I I 1,2,3,5 PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 17 Xerochrysum bracteatum Vent. Asteraceae III 1,2 Zinnia elegans Jacq. Asteraceae II 1,2 Apium* graveolens L. Apiaceae II 1 Cannabis * sativa L. Cannabaceae I I 1,2,3 Humulus* lupulus L. Cannabaceae I I 1,2,3,5 Cucumis* melo L. Cucurbitacae III 5 Glycine* max L. Fabaceae III 1,2 Phaseolus* spp. Fabaceae II 1 Vigna* sinensis L. Fabaceae II 1,2 Gladiolus x Iridaceae III 1,2 Abuthilon theophrasti L. Malvaceae III 1,2 Alcea rosea L. Malvaceae III 1,2 Gossypium * hirsutum L. Malvaceae II? II 1,2,3 Avena* sativa L. Poaceae II? 3 Digitaria sanguinalis L. Poaceae II 1,2 Echinochloa crus-galli L. Poaceae I 1,2,4 Echinochloa frumentacea Link Poaceae II 1,2 Echinochloa Sp. Poaceae I 3 Hordeum vulgare L. Poaceae II 3 Panicum dichotomiflorum Michx. Poaceae III 2 Panicum* miliaceum L. Poaceae I I 1,2,3 Setaria viridis L. Poaceae II 4 Setaria pumila Poir. Poaceae III 1,2 Sorghum * bicolor L. Poaceae I I 1,2,3,4,5 Zea * mays L. Poaceae I I 1,2,3,4,5 Persicaria lapathifolia L. Polygonaceae I 2 Persicaria orientalis L. Polygonaceae I 1,2 Persicaria maculosa Gray Polygonaceae I 2,4 Polygonum pensylvanicum L. Polygonaceae I 2 Polygonum spp. Polygonaceae I 1,2 Rheum* rhaponticum L. Polygonaceae I 1,2 Rheum* rhabarbarum L. Polygonaceae II 1 Rumex crispus L. Polygonaceae I 1,2 Rumex obtusifolius L. Polygonaceae I 2 Capsicum* annuum L. Solanaceae I II 1,2,5 Datura stramonium L. Solanaceae II 1,2 Solanum* lycopersicum L. Solanaceae II 1,4 PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 18 Solanum nigrum L. Solanaceae II? 3 Solanum* tuberosum L. Solanaceae I 1,2,4 Pregled korišćenih referenci za izradu tabele (1 – Caffrey i Worthley,1927, 2 – Hodgson, 1928, 3 – Babcock i Vance, 1929, 4 – Crawford i Spencer, 1922). * - gajene i ekonomski značajne biljne vrste. 2.1.5 Štetnost kukuruznog plamenca Larve kukuruznog plamenca se hrane svim delovima biljke kukuruza, osim korena, te su štete koje uzrokuju mnogostruke. Razviće prve generacije se poklapa sa fazom formiranja metlice, koja često biva oštećena ili polomljena usled ishrane gusenica još nerazvijenom metlicom ili unutar drške metlice. Gusenice druge generacije oštećuju sve delove klipa, a mogu se hraniti nezrelim zrnom ispod komušine, kao i unutar drške klipa i kočanke, što može dovesti do otpadanja klipa. Začetak klipa može takođe biti oštećen i u velikom broju slučajeva takav klip ne formira zrna, a može i potpuno propasti. U većini slučajeva šteta koju gusenice nanose hraneći se na klipu je od manjeg značaja kod merkantilnog kukuruza u odnosu na kukuruz kokičar i šećerac, ali i semenski kukuruz, gde i najmanja oštećenja zrna predstavljaju direktan ekonomski gubitak. Larve obe generacije se ubušuju u stablo kukuruza i hrane se sunđerastim parenhimskim tkivom biljke, time ga oštećujući, kao i provodnim snopićima, čime se otežava usvajanje i prenos hranjivih materija. Oštećeno tkivo je podložno gljivičnim i bakterijskim infekcijama, a sama biljka postaje krta i sklona pucanju usled udara vetra ili jakih kiša (slika 5). Mlade gusenice hrane se listom, ali štete koje mogu da pričine na listovima u ranim fazama razvoja u najvećem broju slučajeva nisu od ekonomskog značaja. Umeozor i sar. (1985) izdvajaju nekoliko mehanizama kojima kukuruzni plamenac oštećuje biljku kukuruza. Svojom ishranom i ubušivanjem u stablo, larve smanjuju fiziološku aktivnost biljke i njenu sposobnost usvajanja hranjivih materija, kao i njihove translokacije kroz stablo. Larve mogu nanositi direktne štete ishranom, zrnom kukuruza i time direktno uticati na smanjenje prinosa. Takođe, ubušivanjem larvi u stablo, pogotovo u predelu internodija, i njihovom ishranom biljnim tkivima, dolazi do fizičkog slabljenja i strukturalnog narušavanja arhitekture biljke, što ima za posledicu povećavanje mogućnosti pucanja stabla i poleganja biljke. Na kraju, oštećeno tkivo ili zrno predstavljaju pogodna mesta za prodiranje patogena, kao što su gljive uzročnici sekundarnih infekcija, ali i bakterija i virusa. Ipak, Patch i sar. (1951) navode da najveći uticaj na smanjenje prinosa ima upravo fiziološko slabljenje biljke koje dovodi do desetostruko većih gubitaka u prinosu u odnosu na gubitak usled otpadanja klipova ili poleganja biljke. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 19 Slika 5. Gusenica kukuruznog plamenca u stabljici kukuruza – a, polomljene stabljike kukuruza usled ishrane gusenica kukuruznog plamenca unutar stabljike – b, c i e, gusenice kukuruznog plamenca u prizemnom delu stabljike – d (Fotografije: Filip Franeta) Patch i sar. (1941) su procenili da jedna larva po biljci kukuruza dovodi do smanjenja prinosa od 2,99 do 3,71 %, međutim Deay i sar. (1949) su utvrdili manju vrednost i smanjenje prinosa za 1,85 % usled oštetećenja od jedne gusenice po biljci, dok Calvin i sar. (1988) navode smanjenje prinosa od 5,56 % za istu brojnost. Raemisch i Walgenbach (1984), mereći štetnost kukuruznog plamenca u odnosu na broj ubušenja, došli su do zaključka da prisustvo 2,8 ubušenja po biljci dovodi do gubitka prinosa od 12,8 %. U ogledima ispitivanja dužine ubušenja gusenica u stablo i njihovog uticaja na prinos Jordan (2008) je došao do saznanja da je potrebno oko 8 cm po biljci za smanjenje prinosa od 7 do 9 %, dok su Baute i sar. (2002) procenili da ukupna dužina tunela od 6 cm smanjuje prinos za oko 5 %. Jordan (2008) takođe navodi da su gubici u prinosu zrna u slučaju jedne larve po biljci 4,1 % kada je kukuruz u fazi kasne vegetacije, 6,8 % za vreme svilanja biljke i svega 1,8 % u slučaju početka nalivanja zrna. U Srbiji kukuruzni plamenac je prisutan u celoj zemlji, ali najveće štete pravi na usevima kukuruza u Vojvodini i Pomoravlju. Podaci za prvu polovinu prošlog veka u Vojvodini govore o smanjenju prinosa od čak 70 % do 80 %, dok drugi izvori navode nešto manje PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 20 gubitke u iznosu od 10 % i 12 % do 30 % (Čamprag, 1994). U drugoj polovini prošlog veka štete od ovog insekta u Vojvodini su varirale u iznosu od 10 % do 24 % u zavisnosti od lokaliteta (Almaši i sar., 2002). Ova vrsta noćnog leptira pravi izuzetno velike štete kako u susednim zemljama tako i u većem delu Evrope ali i Severne Amerike. Podaci iz Mađarske pokazuju da je u slučaju napadnutih 10 % biljaka, smanjenje prinosa iznosilo 0,5-0,6 t/ha, dok je u različitim ogledima pri napadu od 68 % do 70 % smanjenje prinosa iznosilo od 10 do 20 % (Szőke i sar., 2002). Kada se ove štete sagledaju na osnovu tipa oštećenja, mogu se podeliti u štete izazvane slabijim unosom nutrijenata od strane biljke usled oštećenja od gusenica koja su činila od 0,5 % do 3,6 % i fizička oštećenja koja se ogledaju prevashodno kroz oštećenje zrna i otpadanje klipa i ona su činila veći deo od 20 % do 50 % (Szőke i sar., 2002). U ogledima u Hrvatskoj ustanovljeno je da su gubici prinosa usled napada kukuruznog plamenca varirali od 0,82 % do 15,48 % u zavisnosti od godine i hibrida (Raspudić i sar., 1998), dok su u ispitivanjima dva hibrida ustanovljeni gubici prinosa od 10,2 i 26,7 % u odnosu na rezistentnu kontrolu (Ivezić i Raspudić, 2001). Podaci za Rumuniju iz 9 regiona, gde se najviše gaji kukuruz govore da štete mogu da variraju od 1,3 do 17,7 % u zavisnosti od ispitivanog područja (Paulian i sar., 1976), dok drugi podaci navode smanjenja prinosa od 10 do 30 % (Čamprag, 1994). U Poljskoj, gusenice kukuruznog plamenca mogu da oštete 50 do 80 % biljaka, čak i do 100 % izazivajući smanjenje prinosa između 20% do 30 %, u pojedinim regionima čak i 40 % (Bereś i Konefaá, 2010). Kukuruz šećerac je bio najatraktivniji gusenicama kukuruznog plamenca koje su pronađene u procentu od 89,5% do 93,0 % biljaka i 53,5 % do 76,0 % klipova (Bereś, 2012). Vrsta je prvi put zabeležena u Poljskoj na hmelju (Humulus lupulus L.) 1938. godine, dok su prvi podaci oštećenja kukuruza prijavljeni tokom 50tih godina prošlog veka (Bereś i Konefaá, 2010). U Francuskoj se gubici procenjuju na 800 kg/ha u slučaju umerenog napada i do 2 t/ha u slučajevima jakog napada (Labatte i Got, 1991). U pokrajini Alzas, Folcher i sar. (2012) beleže da i prosečno niske brojnosti larvi po biljci (0,5) dovode do značajnih gubitaka prinosa do 10 %. U Nemačkoj smanjenje prinosa može da dosegne i 30 % u regionima sa visokom brojnošću kukuruznog plamenca, a gubici se najčešće ogledaju kroz fizička oštećenja kao što je poleganje biljaka ili otpadanje klipova (Magg i sar., 2002). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 21 Na području Belorusije, značajnije ekonomske štete od kukuruznog plamenca na kukuruzu su pojava novijeg datuma, iako je vrsta zabeležena još 1962. godine kao štetočina hmelja. U ogledima u toj zemlji tokom 2011 i 2012. godine, ustanovljeno je da ovaj insekt može smanjti prinos od 1,2 do 3,8 t/ha, odnosno od 17,1% do 84,4 % i težinu klipa do 55 % (Trepashko i sar., 2013). Prvi podaci o kukuruznom plamencu u Norveškoj pominju se tek 1958. godine, gde se pojava ove vrste smatrala proizvodom migracije leptira. Za Švedsku i Dansku postoji više podataka. Vrsta je u Danskoj šire rasprostranjena, a zabeležene biljke domaćini su Artemisia vulgaris i vrste iz roda Rumex (Lehmhus i sar., 2012). Prvi nalazi Ostrinia nubilalis na kukuruzu u Danskoj dogodili su se 2010, a u Švedskoj 2011. godine, što ukazuje na dalje širenje ove vrste Severnom Evropom. Potvrđeno je da su pronađene larve pripadale Z-rasi (Lehmhus i sar., 2012). U Sjedinjenim Američkim Državama intenzivno se radilo na proceni štete koje mogu da prouzrokuju gusenice kukuruznog plamenca, pa su tako Umeozor i sar. (1985) ustanovili da u proseku samo jedno ubušenje po biljci može smanjiti prinos od 150,53 do 363,78 kg/ha. Na području Severne Karoline zabeležen je gubitak prinosa od 250 do 800 kg/ha prilikom prisustva prosečnih brojnosti larvi kukuruznog plamenca (Sorenson i sar., 1993). Thompson i White (1977) su uočili značajne razlike u prinosu između ogleda u kojima je procenat larvi kukuruznog plamenca iznosio 2 % i ogleda sa 37 % napadnutih biljaka. U ispitivanjima uticaja larvi na kvalitet i prinos silažnog kukuruza, Tiwari i sar. (2009) su došli do zaključka da postoji značajan negativan uticaj larvi na količinu suve mase po biljci. U prvoj oglednoj godini ogledi sa šest larvi po biljci su smanjili prinos u proseku za 23,4 % u odnosu na kontrolu, dok je u drugoj oglednoj godini najveće smanjenje prinosa pokazao tretman sa 5 larvi po biljci i iznosio je 8,3 %. Podaci iz savezne države Ontario u Kanadi govore da štete od kukuruznog plamenca na kukuruzu šećercu mogu dostići 10 % i tom prilikom su najznačajnija oštećenja koje gusenica nanosi klipu i zrnu (Bailey i sar., 2005). Navedeni podaci govore o značaju kukuruznog plamenca na smanjenje prinosa kukuruza u različitim zemljama širom svog areala, ali i veoma visokoj potencijalnoj štetnosti koju poseduje ova vrsta insekta. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 22 2.2 Odbrambeni odgovor biljke kukuruza na napad kukuruznog plamenca Otpornost biljke kukuruza na kukuruznog plamenca ali i na druge fitofagne insekte se ogleda u vidu prisustva jedinjenja koja deluju repelentno (odbijajuće) na ove insekte, ili u vidu odsustva stimulusa za polaganje jaja.Važan mehanizam u odbrambenom odgovoru biljke čini smanjenje sadržaja odgovarajućih nutrijenata ili njihovo odsustvo, što može dovesti do usporenog i otežanog razvića larvi i samim tim i do njihove smrti, neuspešnog prezimljavanja, ili otežanog prelaska u sledeći stadijum razvića. Osnovni mehanizmi kojima se definiše otpornost biljke prema fitofagnim insektima navedeni su od strane Pejntera (Painter, 1951), koji je izdvojio neprivlačnost, antibiozu i tolerantnost kao glavne činioce u odbrambenom odgovoru biljke. Pejnter je objasnio neprivlačnost kao kombinaciju svojstava biljke koji negativno utiču na stimulaciju insekata da na datoj biljci polažu jaja, koriste je za ishranu, ili zaklon. S druge strane, Pejnter antibiozu definiše kao negativne efekte na razviće insekata usled ishrane na otpornim biljkama. Tolerantnost s druge strane, prema Pejnteru, predstavlja sposobnost biljke da raste, razmnožava se i do određene mere podnosi oštećenja prouzrokovana ishranom insekata koja bi dovela do značajnijih oštećenja kod osetljivih biljaka. Ovakava definicija otpornosti postala je široko prihvaćena i pored toga što je poslednjih decenija opisano mnogo mehanizama odbrambenog odgovora biljaka. Kogan i Ortman (1978) su predložili da se termin neprivlačnost zameni terminom antiksenoza, koji bi, kako oni navode, bolje objasnio otpornost kao svojstvo biljke, a ne kao reakciju insekta. Novi termin bi bio sličniji pojmu antibioza, koji je već postao uvrežen u naučnoj literaturi. Iako se termini antiksenoza, antibioza i tolerantnost često koriste u savremenoj literaturi, neki autori navode nekoliko konceptualnih i terminoloških nepreciznosti koji ovi izrazi impliciraju, te navode da se oni ne mogu tretirati kao mehanizmi, već kao kategorije. Tim pre što neke od ovih kategorija, pogotovo antiksenoza i antibioza, nije jednostavno razdvojiti, jer se u nekim slučajevima jedno svojstvo biljke može iskazivati kako kao antiksenotično, tako i kao antibiotsko (Smith, 2005; Stout, 2013). Drugi autori opisuju otpornost i tolerantnost kao različite odbrambene strategije, jer je svaka sa svojim mehanizmima delovanja i uslovljena različitim svojstvima biljke (Mitchell i sar., 2016). Iako ovakva kategorizacija možda najbolje PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 23 oslikava sada veoma širok dijapazon različitih mehanizama odbrambenog odgovora biljke, radi lakšeg pregleda odbrambenih mehanizama kukuruza, u ovom radu biće korišćene tri osnovne kategorije: antiksenoza, antibioza i tolerantnost. 2.2.1 Antiksenoza Izraz antiksenoza opisuje situaciju u kojoj je biljka manje atraktivna određenom fitofagnom insektu u poređenju sa osetljivom biljkom. Lupoli i sar. (1990) su uočili da se različiti genotipovi kukuruza razlikuju u stepenu njihove privlačnosti za polaganje jaja ženki kukuruznog plamenca, tako da brojnost položenih jajnih legala može varirati od 1 do 25 po biljci (Everly, 1981). Isti autor dokazao je da postoje jasno uočljive razlike između pojedinih inbred linija, te da su faktori koji kontrolišu otpornost prema kukuruznom plamencu nasledni. Zatim, uočio je da grupe inbred linija prenose gene koji povećavaju privlačnost za ženke kukuruznog plamenca u okviru prostih ukrštanja. Takođe je uočeno da se stepen privlačnosti inbred linija prenosi u sličnoj meri u kombinacijama prostih ukrštanja ovih inbred linija, te su otuda svojstva koja utiču na ovipoziciju genetičke prirode i kao takva su podložna modifikacijama od strane oplemenjivača (Everly, 1981). Konstantopoulou i sar., (2004) su utvrdili razlike u izboru hibrida za polaganje jaja ženki Sesamia nonagrioides dovodeći u vezu sadržaj isparljivih nonanalnih, dekanskih i tetradekanskih aldehida iz lista kukuruza sa smanjenom ovipozicijom. Pored aldehida, utvrđeno je da steroidni polni hormon, 20-hidroksiekdison (20E), ima odbijajuće i toksično dejstvo na larve kukuruznog plamenca (Darazy-Choubaya, 2002) čiji receptori mogu da utvrde prisustvo ovog hormona u koncentraciji od samo 10−6– 10−7 M (Marion-Poll i Descoins, 2002). Ovo jedinjenje, međutim, nema uticaj na polaganje jaja ženki O. nubilalis (Calas i sar., 2007). Osim genotipa i sadržaja repelentnih jedinjenja, na ovopoziciju utiču i razvojni stadijum biljke domaćina, vreme setve i klimatski faktori (Kennedy i Storer, 2000). Everly (1981) argumentuje o prednostima neprivlačnosti biljke (antiksenozi) za polaganje jaja kao odbrambeni odgovor biljke u odnosu na tolerantnost i antibiozu iz razloga što je takav vid odgovora znatno efikasniji jer se stvaranjem neatraktivnih hibrida izbegavaju direktne štete od larvi kukurznog plamenca. Treba imati u vidu da je u ovom slučaju postojanje antiksenoze od presudne važnosti jer biljka predstavlja lošeg domaćina za insekta koji traži drugi pogodniji genotip za polaganje jaja. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 24 Poslednjih decenija različite studije su pokazale da kao odgovor na oštećenja uslovljena ishranom fitofagnih insekata, biljke mogu da ispuštaju lako isparljiva organska jedinjenja ili VOC (Volatile Organic Compounds) koja mogu da privlače prirodne neprijatelje fitofagnih insekata (De Moraes i sar., 2000; Turlings i Wäckers, 2004). Dobro je dokumentovano da je nekoliko lako isparljivih organskih jedinjenja kukuruza odgovorno za izazivanje pozitivnog odgovora parazitske ose Macrocentrus grandii (=cingulum) Brischke (Udayagiri i Jones, 1992). Zanimljivo je napomenuti da isti autori navode da soja i paprika ne poseduju hemijske signale za stimulaciju M. grandii i da je verovatnoća da će larve kukuruznog plamenca koje se hrane i ovim biljnim vrstama vrlo verovatno izbeći parazitiranost larvama ove ose koristeći druge domaćine. Svakako, pozitivni efekti ovakvih interakcija ostaju diskutabilni, pošto parazitoidi ne ubijaju svog domaćina odmah, već se larva razvija unutar domaćina sve do poslednjeg stupnja razvića gusenice (Hare, 2011). Uloga koju lako isparljiva organska jedinjenja kukuruza imaju u suzbijanju larvi kukuruznog plamenca, kao i interakcija biljke i parazita i predatora, tek su u začetku istraživanja i bolji uvid u njihove mehanizme delovanja ali i drugih odbrambenih odgovora biljke tek treba očekivati. 2.2.2 Antibioza Antibioza predstavlja asocijaciju dva ili više organizama koja je štetna barem za jednog od njih. Antibioza se može još definisati i kao antagonistička asocijacija između jednog i metaboličkih produkata drugog organizma. Biljna alelohemijska jedinjenja predstavljaju važan odbrambeni mehanizam. Smith (1997) navodi da letalni efekti alelohemijskih i morfoloških faktora mogu biti akutni (često kod mladih larvi) ili hronični i mogu negativno uticati na formiranje lutke ili presvlačenja gusenica, kao i do smrti starijih larvi, lutki ili imaga. Na jedinkama koje prežive letalne efekte ovog tipa odbrambenog odgovora biljke, mogu se ispoljiti negativni efekti koji se ogledaju kroz smanjenu masu, produžen period razvića preimaginalnih stadijuma, smanjen fertilitet kao i kraći život imaga. Glikozid glukon izolovan iz listova kukuruza 2,4-dihidroksi-7-metoksi-2H-1,4-benzoksazin- 3(4H)-on, ili skraćeno (DIMBOA) predstavlja jedan od najproučavanijih alelojedinjenja biljaka, fitoanticipina, koje utiče na otpornost biljaka prema zglavkarima (Smith 1997). Ovo jedinjenje je prisutno u mnogim vrstama porodice trava (Poaceae), uključujući kukuruz, pšenicu i raž. Kod kukuruza, alelopatska aktivnost DIMBOA obezbeđuje otpornosti prema vašima (Ahmad i sar., 2011; Meihls i sar., 2013), insektima koji se ubušuju u stablo (Butrón i sar., 2005; Cardinal i sar., 2006; Butrón i sar., 2014) i fitopatogenim gljivama (Basse, 2005; PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 25 Ahmad i sar., 2011). DIMBOA-glukozid se skladišti u ćelijskim vakuolama u neaktivnom obliku. Kada zdravi listovi kukuruza bivaju mehanički oštećeni, glikozid se oslobađa iz oštećene vakuole i dolazi u kontakt sa glukozidazom, enzimom koji ga prevodi u aktivni aglukon DIMBOA, a ovaj se prevodi u procesu razgradnje u MBOA (Smith, 1997). Oba glikozida poseduju toksična svojstva prema insektima, smanjuju aktivnost endoproteinaze u želucu larvi kukuruznog plamenca dovedeći ih do izgladnjivanja (Butrón i sar., 2010). Biosinteza DIMBOA je regulisana sa 14 bx gena (bx1-bx14), pri čemu bx1 gen ima najveći efekat na sadržaj DIMBOA. DIMBOA je manje postojano jedinjenje i ispitivanje prisutnosti i količine ovog glikozida je jednostavnije preko produkta njegove razgradnje MBOA. Tseng (1997) je uočio značajnu negativnu korelaciju između koncentracija MBOA i oštećenja od gusenica na listovima kukuruza, kao i broja preživelih gusenica po biljci. Ipak, sadržaj i koncentracija DIMBOA i drugih glikozida se smanjuje u biljci kako ona stari, tako da odgovor biljke prema drugoj generaciji kukuruznog plamenca može izostati. Toksičnost DIMBOA na preimaginalne stadijume kukuruznog plamenca dokazana je i u laboratorijskim ogledima u kojima su larve gajene na hranjivim podlogama sa različitim koncentracijama DIMBOA (Campos i sar., 1989). Autori su pokazali da iako povišene koncentracije DIMBOA nisu uticale na prosečnu masu larvi poslednjeg stupnja, ipak jesu povećale ukupno vreme razvića i mortalitet kako larvi tako i lutki. Prosečna masa imaga je bila značajno smanjena, pogotovo ženki, kao i broj jajnih legala koje su one polagale (Campos i sar.,1989). Do sličnih rezultata došli su Robinson i sar. (1982), koji su uočili da je larvama kukuruznog plamenca koje su gajene na hranjivim podlogama sa različitim koncentracijama DIMBOA bilo potrebno u proseku više vremena do ulutkavanja i imale su manju prosečnu masu u odnosu na kontrolu, iako nisu uočene razlike u mortalitetu larvi. Ipak, u ogledima u Zapadnoj Evropi, Papst i sar. (2004) nisu utvrdili pozitivnu korelaciju između jedinjenja kao što su DIMBOA i fenolnih kiselina i smrtnosti larvenih stupnjeva do kojih su došli istraživači iz Severne Amerike. Osim DIMBOA i drugi glikozidi mogu ispoljavati antibiotske sposobnosti, pa tako Meyer i sar. (2007) navode da je izolovani glikozid majzin, C-glikozil flavon, iz kukuruzne svile odgovoran za hemijski odgovor biljke prema napadu Helicoverpa zea Boddie i Spodoptera frugiperda Smith i da ovaj, kao i drugi flavonoidi koji smanjuju porast gusenica, predstavljaju jedan od značajnijih faktora u mogućoj odbrani od štetnih insekata. Mehanizam otpornosti zasniva se na oksidaciji C-glikozil flavona u toksičnije hinone prilikom oštećenja biljnog PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 26 tkiva pri napadu insekta. Hinoni se u želucu larvi vezuju za sulfhidrilnu (-SH) ili amino (- NH2) grupu amino kiselina i proteina, smanjujući njihovu dostupnost za ishranu gusenica, što dovodi do smanjenja mase gusenica i produžavanja vremena njihovog prelaska u stadijum lutke (Lee i sar., 1998). Utvrđeno je da meksička populacija kukuruza, Zapalote Chico, predstavlja prirodni izvor otpornosti prema larvama vrsta S. frugiperda i H. zea koje se hrane svilom i klipom kukuruza upravo zahvaljujući velikoj koncentraciji majzina u svili ove populacije (Widstrom i sar., 2003; Nuessly i sar., 2007). Biosinteza majzina je pod kontrolom gena p1 (pericarp color1) i p2 (pericarp color2) (Zhang i sar., 2003) i gena a1 (anthocyaninless1), c2 (colorless2), whp1 (white pollen1) i rem1 (recessive enhancer of maysin1) sa kojim su p geni u epistazi (Guo i sar., 2001). Rezultati drugih istraživanja ukazuju na sinergističko delovanje visokog sadržaja lignina u stablu i sadržaja silicijuma (Si) u otpornosti prema prvoj generaciji kukuruznog plamenca (Coors, 1987). Sadržaj silicijuma u germplazmi kukuruza se povećava sa starošću biljke do tačke kada može postati dominantan odbrambeni faktor u kasnijim stadijuma razvića biljke (Coors, 1987). Ustanovljeno je i da postoji pozitivni odgovor biljke prema biljojedima i on se ogleda u povećanoj akumulaciji silicijuma u listovima (Massey i Hartley, 2006). Efekat silicijuma na insekte koji se ubušuju u stablo je bio predmet mnogih ispitivanja. Keeping i Meyer (2002) su pokazali da gajenje šećerne trske u zemljištima bogatim silicijumom povećava otpornost ove biljke prema najštetnijem insektu ove biljne vrste Eldana saccharina Walker, leptira iz porodice Pyralidae. Kvedaras i Keeping (2007) navode da su u ogledima gajenja šećerne trske u peskovitom zemljištu sa dodatom količinom kalcijum silikata dobijene značajne razlike, odnosno najmanje oštećenja od insekata, u odnosu na kontrolne biljke gajene bez dodatka kalcijum silikata. Smatra se da osim pasivne uloge kao mehaničke odbrane, silicijium ima značajnu katalitičku ulogu kroz ekspresiju fiziološke otpornosti koja se ogleda u sintetisanju tanina i fenolnih jedinjenja (Laing i sar., 2006). Isti autori navode da se većina silicijuma u biljci deponuje u epidermisu što može poremetiti razvoj štetočina pre nego što uspeju da se ubuše u stablo. Bergvinson i sar. (1995) navode da veći sadržaj fenolnih jedinjenja u ćelijskom zidu učestvuje u stvaranju fizičkih (vlakna, lignin) i hemijskih (fenoli) barijera u listovima povećavajući njihovu čvrstinu i smanjujući ishranu trećeg larvenog stupnja kukuruznog plamenca. U ogledima u Zapadnoj Evropi, Papst i sar. (2004), nisu uspeli da potvrde korelaciju između tvrdoće lista i preživljavanja larvi, kao što nisu utvrdili ni pozitivnu korelaciju između jedinjenja kao što su DIMBOA i fenolnih kiselina i smrtnosti larvenih stupnjeva do kojih su došli istraživači iz Severne Amerike. S druge strane PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 27 isti autori nalaze pozitivnu korelaciju između tvrdoće stabla, pogotovo u internodijama iznad i ispod klipa, sa povećanom smrtnosti odnosno smanjenim preživljavanjem larvi kukuruznog plamenca. U slučaju povećane tvrdoće stabla kukuruza dolazi do otežanog ubušivanja larvi te do povećane izloženosti predatorima, bolestima i vremenskim uslovima. Takođe, povećana tvrdoća stabla otežava lomljenje usled oštećenja prouzrokovanih izgrizanjem larvi kukuruznog plamenca (Papst i sar., 2004). U daljim istraživanjima, usmerenim na otkrivanje lokusa kvantitativnih osobina odgovornih za otpornost prema kukuruznom plamencu, isti autori su pokazali da su geni za sintezu lignina koji su locirani na nekoliko različitih gena, najverovatnije odgovorni za povećanu otpornost određenih genotipova kukuruza prema larvama plamenca putem otežane digestivnosti biljnog tkiva (Papst i sar., 2004). Na otežanu ili olakšanu digestivnost najviše utiče sam sastav lignina, pogotovo njegovih monomera gvajacila i siringila (Barrière i sar., 2003). Ipak, treba voditi računa o digestibilnosti u slučaju kukuruza za silažu gde bi genotipovi sa povećanim sadržajem lignina imali nepovoljan efekat ne samo na fitofagne insekte, već i na stoku kao primarnu ciljanu grupu silažnog kukuruza. Williams i Davis (1997) nisu pronašli niti jedan zaseban faktor, poput jakog antibiotskog jedinjenja, kojem bi se mogla pripisati rezistentnost, te autori smatraju da uočena rezistentnost biljaka predstavlja kombinaciju više faktora, kao što su tvrdoća lista, povećani sadržaj vlakana i smanjena nutritivna vrednost rezistentnih biljaka. 2.2.3 Tolerantnost Tolerantnost se ogleda kroz povećan vigor biljke i mogućnosti da izdrži i da se oporavi od šteta nanesenih od insekata. U mnogim ogledima (Papst i sar., 2004; Sandoya i sar., 2010) uočena je statistički značajno povećana tolerantnost pojedinih genotipova, ali često ona nije ponovljiva iz godine u godinu i smatra se da je u direktnom odnosu sa mnogim biotičkim i abiotičkim faktorima. Dostupnost i lakoća usvajanja nutrijenata, reakcija hibrida na povećanu ili smanjenu količinu vlage, kao i sam napad drugih štetočina, imaju izuzetno velik uticaj na ispoljavanje tolerantnosti datog genotipa. Mehanizam tolerantnosti je svakako usko povezan i sa antibiozom, te je često veoma teško kvantifikovati ili oceniti i raščlaniti dobijene razlike kako između istih, tako i između različitih genotipova. Ovo svojstvo je do sada najmanje istraživano, te je broj publikovanih referenci veoma ograničen. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 28 2.3 Suzbijanje kukuruznog plamenca U cilju što efikasnijeg suzbijanja kukuruznog plamenca preporučuje se primena integralnog koncepta zaštite. Ovakav koncept suzbijanja podrazumeva kombinaciju svih raspoloživih mera koje se mogu iskoristiti u smanjenju brojnosti štetočina, a najčešće uključuju agrotehničke mere, korišćenje hibrida koji pokazuju povećanu tolerantnost ili otpornost, povećanje populacija prirodnih neprijatelja ili njihovu introdukciju, te na kraju, u slučaju potrebe, i hemijske metode suzbijanja. 2.3.1 Agrotehničke mere Ove mere mogu se ogledati kroz blagovremeno uništavanje korova kako u samom polju, tako i na uvratinama, kanalima i poljskim putevima. Od posebnog značaja je suzbijanje korova u cvetu, što smanjuje dopunsku ishranu ženki i samim tim i njihovu fertilnost (Čamprag, 2000). Održavanje uvratina, međa i kanala bez korova predstavlja takođe poželjnu agrotehničku meru iz razloga što leptiri provode svoj period mirovanja tokom dana na njima, te u poljima bez korova ženke se i manje zadržavaju i odlaze u potragu za boljim uslovima (Suverkropp, 2008). Na smanjenje brojnosti populacija kukuruznog plamenca utiče duboka obrada zemljišta i zaoravanje svih biljnih ostataka. Njihovo prethodno usitnjavanje predstavlja još jednu veoma korisnu agrotehničku meru. Takođe, od koristi može biti ranija setva ili setva hibrida ranijih FAO grupa zrenja, kako bi se izbegao napad druge generacije kukuruznog plamenca. Odlaganje vremena ubiranja useva može negativno uticati na kvalitet ploda iz razloga što se ostavlja više vremena gusenicama da oštećuju biljke u polju. 2.3.2 Hemijsko suzbijanje Hemijsko suzbijanje kukuruznog plamenca predstavlja veliki izazov zbog produženog leta imaga, nepravilnog rasporeda polaganja jaja u polju i brzog prodiranja gusenica unutar biljke (Blandino i sar., 2006). Otežavajuću okolnost predstavlja i visina useva koja često zahteva upotrebu specijalizovane mehanizacije. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 29 2.3.2.1 Registrovane aktivne supstance Za hemijsko suzbijanje kukuruznog plamenca u Srbiji su registrovani preparati na bazi sledećih aktivnih supstanci: hlorantraniliprol, hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin, indoksakarb, diflubenzuron, deltametrin, bifentrin i azadirahtin (Petrović i Sekulić, 2017). Radi se o aktivnim supstancama iz nekoliko različitih hemijskih grupa (diamidi, oksadiazini, benzoiluree, piretroidi i bioinsekticid sa drugačijim mehanizmom delovanja, što smanjuje verovatnoću pojave rezistentnosti. Rezistentnost organizma na insekticide se obično javlja kao posledica preterane i nestručne upotrebe insekticida istog mehanizma delovanja , odnosno, kao rezultat visokog selektivnog pritiska na ciljane štetne vrste. U cilju sprečavanja pojave rezistentnosti od velikog je značaja koristiti aktivne supstance različitog mehanizma delovanja. Međunarodni komitet za rezistentnost insekata (IRAC) klasifikovao je aktivne supstance prema mehanizmu delovanja u cilju što dužeg sprečavanja ili odlaganja pojave rezistentnosti kod štetnih vrsta insekata. Tabela 3. Spisak registrovanih aktivnih supstanci za suzbijanje pamukove sovice i kukuruznog plamenca i njihovi mehanizmi delovanja prema IRAC kodu. (http://www.irac-online.org/documents/moa-classification/) Aktivna supstanca Hemijska grupa Grupa insekticida Mehanizam delovanja IRAC broj indoksakarb oksadiazini Blokatori natrijumovih kanala Blokira nervni impuls 22A hlorantraniliprol diamidi Modulatori rianodnih receptora Nervno i mišićno 28 diflubenzuron benzoil-fenil-urea Inhibitor biosinteze hitina Regulator rasta 15 lambda-cihalotrin piretroid Modulator natrijumovih kanala Nervno 3A deltametrin piretroid Modulator natrijumovih kanala Nervno 3A bifentrin piretroid Modulator natrijumovih kanala Nervno 3A 2.3.2.2 Pregled korišćenih insekticida Indoksakarb ili (S)-metil 7-hloro-2,5-dihidro-2- [[(metoksikarbonil) [4- (trifluorometoksi)fenil]amino]karbonil]indeno[1,2-e][1,3,4]oksadiazin-4a(3H)-karboksilat i pripada grupi oksidiazin (Slika 6). Na insekte deluje kontaktno i digestivno. Mehanizam delovanja se zasniva na zaustavljanju natrijumovih kanala ćelije putem S-enantiomera N- PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 30 dekarbometoksiliranog metabolita indoksakarba (Wing i sar., 2000). Najefikasnije dejstvo ispoljava na pripadnike reda Lepidoptera, ali i na neke vrste Coleoptera i Homoptera. Gusenice ubrzo nakon usvajanja ovog insekticida prestaju sa ishranom, gube koordinaciju pokreta i na kraju nastupa mišićna disfunkcija i smrt nakon 24 do 48 sati. Preparat ima ovicidno i larvicidno dejstvo. Karenca za kukuruz je 14 dana. Indoksakarb se smatra slabo mobilnim i umereno perzistentnim sa aerobnim vremenom poluraspada (DT50) u zemljištu od 3 do 693 dana, a anaerobnim od 147 do 233 dana. Rizik za pčele putem unosa kroz hranu se smatra minimalnim, dok je indoksakarb pokazao visoku kontaktnu toksičnost prema ovoj vrsti insekata. Umereno do veoma toksičan prema vodenim organizmima, posebno beskičmenjacima (MacBean, 2012). Slika 6. Strukturna formula indoksakarba Hlorantraniliprol ili 3-Bromo-N-[4-hloro-2-metil-6-(metilkarbamoil)fenil]-1-(3- hloro2piridin-2-il)-1H-pirazol-5-karboksamid pripada hemijskoj grupi diamida (Slika 7). Deluje na kalcijumove kanale, tačnije na aktivaciju rianodinskih receptora glatkih i poprečnoprugastih mišićnih vlakana, koji su ključni pokretači mišića, izazivajući otpuštanje kalcijuma time i slabljenje mišićne kontrole, paralizu i smrt. Deluje ovicidno i larvicidno na sve larvene uzraste, ali i na adulte nekih vrsta insekata kao što je krompirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata) (Bassi i sar., 2009). Prvi simptomi trovanja kod gusenica su letargičnost, prestanak ishrane, paraliza mišića i na kraju smrt nakon 72 sata (IRAC, 2015). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 31 Hlorantraniliprol nije pokazao genotoksične, neurotoksične kao ni karcinogene ni teratogene efekte kod sisara i ptica i ispoljio je minimalnu toksičnost kod ovih klasa životinja, uglavnom kroz hronične efekte (MacBean, 2012). Može se okarakterisati kao perzistentan i mobilan kako u terestričnim tako i u vodenim sredinama. Očekuje se akumulacija rezidualnih proizvoda ovog jedinjenja iz godine u godinu. Pokazuje visoku toksičnost prema slatkovodnim beskičmenjacima (MacBean, 2012). Slika 7. Strukturna formula hlorantraniliprola Lambda-cihalotrin ili 3-(2-hloro-3,3,3-trifluoro-1-propenil)-2,2-dimetil-cijano(3- fenoksifenil) metil ciklopropankarboksilat je pripadnik grupe sintetičkih piretroida (Slika 8). Na insekte deluje prvenstveno kontaktno ali ima i digestivno dejstvo. Način delovanja se svodi na remećenje protoka natrijumovih jona kroz membranu nervnih ćelija. Slično deltametrinu, veoma je toksičan za vodene organizme, ali i za pčele, pa se upotreba ovog sredstva ne preporučuje u uljanoj repici. Pokazuje nisku toksičnost prema pticama i sisarima. Umereno perzistentan u aerobnim uslovima, dok je u anaerobnim uslovima perzistentniji. Pokazuje neurotoksičnost i za sisare, dok se smatra da najverovatnije ne ispoljava mutagena i kancerogena svojstva. Veoma toksičan za vodene organizme, posebno beskičmenjake. Veoma toksičan za pčele i druge oprašivače. U ogledima na ribama lambda-cihalotrin je pokazao bioakumulativna svojstva i depuracija se veoma sporo odvija (MacBean, 2012). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 32 Slika 8. Strukturna formula lambda-cihalotrina 2.3.2.3 Efikasnost insekticida Ispitivanja efikasnosti insekticida u cilju suzbijanja gusenica kukuruznog plamenca na kukuruzu intenzivirala su se tokom sedamdesetih godina prošlog veka, uporedo sa razvojem novih hemijskih formulacija pesticida. Osim vodorastvorivih formulacija, korišćeni su i granulatni insekticidi koji su aplicirani, direktno bez prethodnog razređenja u vodi, na kupu rasta kukuruza, od kojih su neki ispoljavali i fitotoksični efekat na biljke (Mustea, 1977). Deponovoanje granulatnih formulacija insekticida moglo se vršiti gotovo isključivo pomoću aviona, a količina sredstva koja bi pala na zemlju ostala bi neiskorišćena i procenjuje se da je ovom metodom primene takvih gubitaka bilo i do 50 % (Kolektiv autora, 1971). Od granulatnih insekticida korišćene su aktivne supstance kao što su diazinon, karbofuran, kelevan, malation i drugi, a količina primene je bila uglavnom visoka, u pojedinim slučajevima i do 25 kg/ha (Masia i Contreras, 1973; Mustea, 1977; McWhorter i sar., 1976). Uticaj granulatnih insekticida na prinos ispitivan je 1968. godine na području Stare Pazove i Pančeva gde je primenom diazinona dobijeno povećanje prinosa od 1,3 % do 8,6 % na prvom lokalitetu i od 6,6 % do 10,6 % na drugom (Kolektiv autora, 1971). Tokom osamdesetih godina prošlog veka primenjivani su i dalje granulatni insekticidi za suzbijanje kukuruznog plamenca sa smanjenom dozom primene. Tako Straub (1983) navodi da su terbufos, hlorpirifos i fonofos dali zadovoljavajuće rezultate u suzbijanju kukuruznog plamenca pri slabijem i umerenom napadu u dozama od 1,12 do 2,24 kg/ha. U ogledima na silažnom kukuruzu korišćeni su forat, hlorpirifos, fonofos i karbofuran u obliku granula u količini od 0,56 do 1,12 kg/ha i ispoljili zadovoljavajuće rezultate (Čamprag, 1994). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 33 Sredinom sedamdesetih i tokom osamdesetih godina prošlog veka sintetički piretroidi dobijaju na značaju zbog efikasnosti u suzbijanju insekata i niske toksičnosti za sisare. Ostojčić i sar. (2001) ispitali su efikasnost nekoliko insekticida, tri iz grupe organofosfata (fention, dimetoat i tiometon), dva iz grupe piretroida (cipermetrin i lambda-cihalotrin) kao i dva preparata na bazi bakterije Bacillus thuringiensis na dve inbred linije kukuruza u cilju suzbijanja gusenica kukuruznog plamenca tokom dve godine. Efikasnost insekticida ocenjivana je disekcijom 50 biljaka po tretmanu brojanjem preživelih larvi, broja i dužine ubušenja. Dobijeni rezultati su pokazali da je efikasnost insekticida iz grupe organofosfata iznosila 42 % u prvoj i 32 % u drugoj godini ispitivanja, piretroida 40 % u prvoj i 30 % u drugoj godini, a preparata na bazi B. thuringiensis 42 % u prvoj i 29 % u drugoj godiniispitivanja. U laboratorijskim uslovima, Musser i Shelton (2004) ispitivali su uticaj temperatura na toksičnost nekoliko insekticida, dva piretroida (lambda-cihalotrin i bifentrin), karbamata (metomil) i spinozina (spinosad), na suzbijanje kukuruznog plamenca. Rezultati su pokazali da su temperature u rasponu od 24 °C do 35 °C uticale na smanjenje toksičnosti piretroida od 9,5 puta do 13,6 puta, dok je spinosad ispoljio smanjenje toksičnosti za 3,8 puta. Povišene temperature nisu imale efekta na toksičnost metomila. Ovo istraživanje ukazuje na potrebu da se i vremenski uslovi uzmu u razmatranje prilikom odabira insekticida za tretiranje kukuruznog plamenca. Bažok i sar. (2009) ispitivali su efikasnost velikog broja insekticida u odnosu na preživele larve, u periodu od dve godine. Tokom 2004. godine, ispitivana je efikasnost sledećih aktivnih supstanci: spinosad, lufenuron, teflubenzuron, hlorpirifos metil, deltametrin i hlorpirifos etil + cipermetrin. Insekticidi su primenjeni u nekoliko rokova, na jednom bloku tretiranje je izvedeno 28 juna, a na drugom bloku 9 jula, dok su na trećem bloku insekticidi dva puta primenjeni i to 28 juna i 9 jula. Efikasnost insekticida je bila visoka, a najbolje rezultate u prvom roku su ispoljili spinosad u koncentraciji 48 g.a.s./ha i 70 g.a.s./ha sa efikasnošću od 97,65 % i 100 %, dok je hlorpirifos etil + cipermetrin ispoljio najmanj uefikasnost (59,93 %). U drugom roku najveću efikasnost (98,66 %), je ispoljio spinosad u većoj dozi primene,dok je najniža efikasnost (36,29 %), postignuta primenom hlorpirifos metila, ako se izuzme lufenuron koji je bio na nivou kontrole. U varijanti gde su izvedena dva tretmana, najbolju efikasnost je ispoljio hlorpirifos metil, i to 100 %, a spinosad, u većoj koncentraciji primene, i teflubenzuron 98,66 %. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 34 Efikasnost indoksakarba prema kukuruznom plamencu u polju dala je uglavnom zadovoljavajuće rezultate. Tako je indoksakarb u ogledima suzbijanja kukuruznog plamenca u usevu kukuruza (Saladini i sar., 2008) bio efikasniji od hlorpirifosa, ali je bio na istom nivou efikasnosti kao i alfacipermetrin. Efikasnost indoksakarba avio tretiranjem, u zaštiti kukuruza od gusenica kukuruznog plamenca iznosila je 91% na pregledanim biljkama i 89,5% na klipovima, nakon 11 dana od primene insekticida, a neposredno pred berbu efikasnost je bila i dalje veoma visoka, od 82 % do 100 % (Vuković i sar., 2014). U ogledu na merkantilnom kukuruzu tretiranom traktorskom prskalicom sa visokim klirensom na dva lokaliteta efikasnost indoksakarba u suzbijanju kukuruznog plamenca iznosila je od 66,7 % do 72,9 % na jednom lokalitetu, a od 92,8 % do 100% na drugom (Vuković i sar., 2015). Hlorantraniliprol je insekticid novijeg datuma, pa je s toga i broj istraživanja vezanih na efikasnost ove aktivne supstance ograničen. Ipak, postojeći podaci pokazuju veoma dobre rezultate, pogotovo u poređenju sa aktivnim supstancama koje su u upotrebi već nekoliko decenija. U evaluaciji efikasnosti hlorantraniliprola i cijantraniliprola u poređenju sa bifentrinom u suzbijanju kukuruznog plamenca Huseth i sar. (2014) dobijena je visoka efikasnost diamida u poređenju sa piretroidom. Vasileiadis i sar. (2016) ispitivali su efikasnost lambda-cihalotrina, hlorantraniliprola i preparata na bazi bakterije B. thuringiensis u cilju suzbijanja kukuruznog plamenca i istraživanja uticaja ovih insekticida na predatorske insekte. Rezultati su pokazali da je najbolju efikasnost imao hlorantraniliprol, kako u suzbijanju gusenica tako i u negativnim efektima na korisne insekte. Efikasnost hemijskog suzbijanja umnogome zavisi i od vremena aplikacije. Kada se gusenice kukuruznog plamenca ubuše u stablo, najčešće u trećem stupnju, tada efikasnost insekticida znatno opada. U cilju ispitivanja efikasnosti insekticida u zavisnosti od vremena aplikacije Blandino i sar. (2010) su postavili ogled u trajanju od tri godine sa četiri različita vremena primene insekticida iz grupe piretroida. Tretmani su rađeni u razmaku od 10 dana, prvi u trenutku cvetanja kukuruza i pre početka leta kukuruznog plamenca, a poslednji oko 15 dana nakon maksimuma leta leptira. U sve tri godine najbolja efikasnost je postignuta tretmanima koji su izvedeni nedelju dana pre maksimuma leta i tokom maksimuma leta leptira. Najmanje efikasan tretman bio je kasni tretman, 15 dana nakon maksimuma leta, koji nije imao statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu. U dvogodišnjem ogledu na dva lokaliteta, Blandino i sar. (2008) ispitali su efikasnost insekticida iz grupe piretroida (lambda-cihalotrin) sa sedam različitih perioda aplikacije, prvi tretman pri pojavi prvih imaga, poslednji tretman PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 35 10 do 15 dana nakon maksimuma leta leptira. Rezultati su pokazali da u prvoj godini ogleda (2006) biljke tretirane neposredno pred maksimum leta O. nubilalis, na prvom lokalitetu i one tretirane od početka leta do maksimuma leta su imale značajno manje oštećenja u odnosu na kontrolu. U drugoj godini ogleda (2007) na prvom lokalitetu svi tretmani do 7 dana nakon maksimuma leta su pokazali statistički značajno manje oštećenja u odnosu na kontrolu, dok na drugom lokalitetu samo poslednji tretman, 15 dana nakon maksimuma leta, nije pokazao statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu. Ovi podaci potvrđuju značajnost vremena primene insekticida u odnosu na fazu razvoja insekta, na uspešnost suzbijanja kukuruznog plamenca i smanjenja šteta koje ovaj insekt izaziva, međutim oba istraživanja rađena su sa insekticidima iz grupe piretroida koji su nepostojani na visokim temperaturama (Musser i Shelton 2004) i imaju kratak period aktivnosti, te bi slične oglede trebalo sprovesti sa insekticidima iz drugih hemijskih grupa. 2.4 Plesnivost klipa i zrna kukuruza Plesnivost klipa i zrna spada u najčešća ali i potencijalno najopasnija gljivična oboljenja kukuruza. Uzročnici mogu biti gljive iz nekoliko rodova, od kojih su najčešće Aspergillus, Fusarium i Penicillium, a bolest izaziva, osim direktnih šteta u vidu smanjenja prinosa i pogoršanja kvaliteta zrna, i indirektne štete u vidu sekundarnih metabolita - mikotoksina, koje ove gljive često produkuju. Različiti faktori mogu dovesti do pojave plesnivosti, ali se smatra da osetljivost hibrida, neadekvatna agrotehnika i vremenski uslovi tokom vegetacije imaju značajan uticaj na razvoj fitopatogenih gljiva. Od klimatskih faktora, najveći uticaj na formiranje i raznošenje konidija i askospora, pogotovo kada su fuzarioze klipa u pitanju, imaju temperatura, vlažnost, intenzitet svetlosti kao i jačina vetra (Doohan i sar., 2003). Almaši i sar. (2002) navode da godine sa izraženom vazdušnom i zemljišnom sušom u periodu cvetanja kukuruza, a sa kasnijim dužim kišnim periodima znatno utiču na pojavu plesnivosti klipa u polju. U godinama u kojima se stvore povoljni uslovi za razvoj plesnivosti klipa štete u poljoprivrednoj proizvodnji mogu biti značajne. Takvu situaciju mogu da ilustruju primeri iz 1960. i 1965. godine na području SFR Jugoslavije kada je zabeležena ukupna plesnivost zrna od 20 % (Almaši i sar., 2002), dok je na području Vojvodine krajem šezdesetih godina prošlog veka zabeležena prosečna plesnivost klipa od 25 % do 26 % (Kolektiv autora, 1971). Iako infekcija klipa najčešće nastaje u samom polju, gljive mogu nastaviti da se razvijaju i u uskladištenom kukuruzu ukoliko je zrno dovoljno vlažno. Osim vremenskih uslova, širenju plesnivosti klipa i zrna mogu da doprinesu PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 36 i insekti koji se hrane ovim delovima biljke, pogotovo vrste iz reda Lepidoptera: H. armigera i O. nubilalis. Za kukuruznog plamenca se smatra da je značajan vektor sekundarnih gljivičnih infekcija koje izazivaju plesnivost klipa i zrna, a koje gusenice ovog leptira pospešuju oštećenjem zrna tokom ishrane, ali i raznošenjem spora gljiva sa jednog dela biljke na drugi (Slika 9). Najčešće izolovane gljive prouzrokovači plesnivosti klipa su iz rodova Fusarium i Aspergillus, ali i drugih kao što su: Penicillium, Botrytis, Mucor, Alternaria, Cephalosporium, Helminthosporium, Cladosporium i Trichotecium (Almaši i sar., 2002). Slika 9. Gusenica kukuruznog plamenca na klipu kukuruza – a i b, zrna kukuruza sa vidljivim simptomima fuzarioza usled oštećenja od gusenica kukuruznog plamenca – c, oštećenje osnove klipa kukuruza usled ubušenja gusenice kukuruznog plamenca kroz dršku klipa – d, klip kukuruza sa vidljivim simptomima truleži klipa i oštećenjima od gusenica kukuruznog plamenca – e i g, štete od gusenice kukuruznog plamenca u vršnom delu klipa – f (Fotografije: Filip Franeta) Gljive iz roda Fusarium su od posebnog značaja u poljoprivrednoj proizvodnji zbog produkcije toksina koji pripadaju grupama trihotecena, zearalenona, fumonizina, moniliformina, fuzarina i drugih jedinjenja jednim imenom poznatim kao – mikotoksini. F. graminearum, F. verticillioides i F. subglutinans su najčešće izolovane vrste roda Fusarium iz zaraženog kukuruza na globalnom nivou, ali u zavisnosti od geografske lokacije i PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 37 druge vrste mogu biti uzročnici truleži klipa, kao što su: F. culmorum, F. proliferatum i F. equiseti (Leslie i sar., 1986; Vigier i sar., 1997; Pomeranz i sar., 1990; Odiemah i Manninger, 1994; Velluti i sar., 2000; Torres i sar., 2001). Najčešće vrste iz roda Fusarium, uzročnici plesnivosti klipa i truleži stabla kukuruza u Evropskoj Uniji su F. graminearum, za kojim slede F. verticillioides, F. proliferatum i F. culmorum (Meissle i sar., 2010). Izvedeno je nekoliko studija koje obrađuju diverzitet vrsta iz roda Fusarium u Evropi. U Belgiji u trogodišnjim ogledima, na pet lokaliteta i tri ispitivana hibrida izolovano je čak 24 vrste roda Fusarium, sa najučestalijim vrstama: F. graminearum (42,8 %), F. crookwellense (16 %), F. avenaceum (14,4 %), F. culmorum (10,3 %) i F. temperatum (4,9 %). Ostale, ređe vrste, sa manjim učestalostima su bile: F. equiseti (2,1 %), F. arthrosporioides (1,8 %), F. poae (1,4 %), F. heterosporum (1,3 %), F. proliferatum (1,1 %), F. tricinctum (0,7%), F. venenatum (0,6 %), F. redolens (0,6 %), F. oxysporum (0,5 %), F. verticillioides (0,4%), F. sporotrichioides (0,4 %), F. torulosum (0,2 %), F. subglutinans (0,2 %), F. lateritium (0,1 %), F. sambucinum (0,1 %), po jedan izolat F. ramigenum, F. flocciferum i F. solani (Scauflaire i sar., 2011). U dvogodišnjim istraživanjima biodiverziteta roda Fusarium na kukuruzu u Nemačkoj, zabeleženo je 13 vrsta gljiva iz ovog roda: F. avenaceum, F. crookwellense, F. culmorum, F. equiseti, F. graminearum, F.oxysporm, F. poae, F. proliferatum, F. subglutinans, F. sporotrichiodes, F. tricinctum, F. venenatum i F. verticillioides (Goertz i sar., 2008). Najčešća vrsta tokom prve godine istraživanja bio je F. verticillioides koji je pronađen u preko 80 % uzoraka, dok su F. graminearum, F. proliferatum i F. equisetiimali učestalost od preko 50 %. U narednoj godini istraživanja F. graminearum je bio najzastupljenija vrsta, za kojim su sledili F. crookwellense i F. subglutinans sa 40 i 50% učestalosti (Goertz i sar., 2008). U dvogodišnjim istraživanjima u Velikoj Britaniji utvrđeno je prisustvo 15 Fusarium vrsta, od kojih su najčešće bile: F. graminearum (32,9 %), F. culmorum (34,1 %), F. solani (19,8 %), F. cerealis (3,5 %), F. avenaceum (3,0 %) i F. poae (2,8 %). Nešto ređe izolovane vrste iz ovog roda bile su: F. oxysporum (1,2 %), F. verticillioides (1,1 %), F. proliferatum (0,4 %), F. tricinctum (0,3 %), F. subglutinans (0,3 %), F. langsethiae (0,2 %), F. napiforme (0,2 %), F. equiseti (0,2 %) i jedan izolat F. scripi (Basler, 2016). U dvogodišnjim istraživanjima (Tančić, 2009) na području Srbije, utvrđeno je da su u periodu od 2006 do 2007. godine najzastupljenije vrste na zrnu kukuruza bile F. verticillioides, F. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 38 proliferatum i F. subglutinans, za kojima su sledile F. graminearum, F. sporotrichioides, F. semitectum i F. poae. 2.4.1 Pregled fitopatogene mikoflore klipa kukuruza Fusarium graminearum Schw. F. graminearum je prouzrokovač ružičaste plesnivosti klipa kukuruza, bolesti koja je u našim agroekološkim uslovima značajna. Upečatljiva svetloružičasta micelija koja odlikuje ovu vrstu, javlja se najčešće na vršnom delu klipa, a može zahvatiti i ceo klip, a ponekad i kočanku koja poprima crvenkastu boju. Micelija gljive postaje vidljiva obično na kraju vegetacije, a kod slabijih zaraza micelija nije uvek jasno uočljiva i zrno može biti kontaminirano i bez znakova zaraze. Gljiva se održava u zaraženim žetvenim ostacima u polju. Infekcija klipa se događa nakon svilanja kukuruza, a umerene temperature i vlažno vreme tokom cvetanja pogoduju razvoju patogena (Doohan i sar., 2003). Na ubrzan razvoj infekcije utiču kako stresni uslovi izazvani nepovoljnim vremenskim prilikama, tako i sama osetljivost hibrida kukuruza, dok dugotrajna suša tokom cvetanja i oplodnje negativno utiče na pojavu ružičaste plesnivosti. Reis (1990) navodi da jake kiše sprečavaju raznošenje askospora. Ova vrsta gljive može da produkuje sledeće mikotoksine: deoksinivalenol, zearalenon, nivalenol, fusarenon-X, mono-acetildeoksinivalenol, diacetilnivalenol (Leslie i Summerell, 2006). Najčešći mikotoksini koje ova vrsta produkuje, a registrovani su u zrnima kukuruza poreklom iz Srbije, su deoksinivalenol i zearalenon (Jajić i sar., 2007; Tančić i sar.,2015; Vuković i sar., 2017). Fusarium verticillioides (Sacc.) Nirenberg F. verticillioides je prouzrokovač fuzariozne plesnivosti klipa, koja je jedna od najčešćih bolesti kukuruza. Ovo oboljenje je od posebnog značaja u kukuruzu šećercu i genotipovima koji sadrže povećanu količinu lizina u zrnu. Biljka biva zaražena u početnim fazama razvoja, putem zaraženog semena ili iz inokuluma iz zemljišta. Suvo i toplo vreme tokom juna i jula sa kišnim avgustom i septembrom pogoduje razvoju ove gljive. Generalno, osetljivost hibrida, uslovi životne sredine, ali i mehanička oštećenja (pucanje perikarpa, oštećenja od insekata i ptica) su najvažniji faktori u kontaminaciji klipa ovom gljivom. Pojavljuje se u vidu tačkaste infekcije pojedinih ili grupe zrna, više njih na jednom klipu, ali retko obuhvata ceo klip (Lević, 1996). Ova vrsta gljive može da produkuje sledeće mikotoksine: fumonizin B1, B2 i B3 PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 39 (Leslie i Summerrel, 2006) čije prisustvo u zrnima kukuruza poreklom iz Srbije je potvrđeno prethodnih godina (Stanković i sar., 2011; Tančić i sar., 2012; Krstović i sar., 2017). Pored fumonizina, ova vrsta može produkovati u manjim količinama i fuzarin, fuzarinsku kiselinu, moniliformin i bovericin (Leslie i Summerell, 2006). Fusarium proliferatum (Matsushima) Nirenberg ex Gerlach & Nirenberg F. proliferatum je još jedna rasprostranjena vrsta širom areala gajenja kukuruza, prouzrokovač bele truleži klipa kukuruza. Simptomi se pojavljuju na pojedinačnim zrnima koja su prekrivena belom jastučastom micelijom (Lević, 1996). Prenosi se uglavnom putem zaraženog semena na kome se može javiti i asimptomatski kao endofitska vrsta. Smatra se da F. proliferatum ima najveći potencijal za produkciju mikotoksina, pogotovo fumonizina B1 ili moniliformina u regionima sa umerenom klimom (Rheeder i sar., 2002; Scarpino i sar., 2015). U laboratorijskim istraživanjima F. proliferatum je pokazao nižu infektivnu stopu porasta na kukuruznim supstratima u odnosu na F. subglutinans, međutim isto tako je pokazao 3600 puta veći potencijal toksičnosti (Scarpino i sar., 2015). Izuzetno visoki potencijal toksičnosti ove vrste uočili su i Zhou i sar. (2018) koji navode da je prosečna produkciju mikotoksina izolata F. proliferatum 12,22 puta veća od vrste F. verticillioides. Ova vrsta gljive može da produkuje sledeće mikotoksine: fumonizin B1 i B2, bovericin, moniliformin i fuzaproliferin (Leslie i Summerell, 2006). U zrnima kukuruza poreklom iz Srbije vrsta F. proliferatum je najčešće produkovala fumonizine (Tančić, 2009; Đilas i sar., 2003 loc. cit. Krnjaja i sar. 2004; Krnjaja i sar., 2012). Fusarium subglutinans (Wollenweber & Reinking) Nelson, Tousson & Marasas F. subglutinans takođe izaziva fuzarioznu plesnivost klipa kukuruza. Simptomi su slični ili čak identični kao i pri infekciji vrstom F. verticillioides – tačkaste infekcije pojedinih ili grupnih zrna prekrivene belom ili beloljubičastom micelijom. Ova vrsta gljive može da produkuje sledeće mikotoksine: fumonizine u maloj količini, bovericin, moniliformin, fuzarinsku kiselinu i velike količine fuzaproliferina (Leslie i Summerell, 2006). Ostale vrste roda Fusarium PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 40 Druge vrste roda Fusarium koje su takođe značajne sa stanovišta infekcije klipa kukuruza i produkcije mikotoksina, a povremeno se javljaju i to sa znatno manjom učestalošću u mešovitim infekcijama sa gore pomenutim vrstama su: F. culmorum, F. crookwellense, F. sporotrichioides, F. equiseti i dr (Stojkov i sar., 1995). Aspergillus sp. Aspergiloza klipa je oboljenje koje prouzrokuju gljive iz roda Apergillus i to najčešće A. flavus Link, ali i A. niger van Tieghem i A. parasiticus Speare. Plesnivost klipa izazvana gljivama iz roda Aspergillus, pogotovo A. flavus, česta je pojava na području Vojvodine. Aspergiloza klipa može da se javi u vidu crne, sivožute ili zelenožute plesnivosti na klipu kukuruza, u zavisnosti od vrste, koja zahvata samo delove klipa. Često su zaraze slabo uočljive, pogotovo u polju, dok se u skladištima ove gljive češće razvijaju. Inokulum se održava u polju u vidu micelije u zaraženim biljnim ostacima, ili u vidu sklerocija koje prilikom berbe otpadaju sa klipova. Vrste iz roda Aspergillus stvaraju veliki broj spora koje se lako raznose vetrom do značajnih razdaljina, a infekcija kukuruza se odvija preko svile ili oštećenja na klipu kukuruza. Spore prodiru kroz svilu i micelija dalje kolonizuje klip, uglavnom na površini zrna i nakon četiri dana od inokulacije već dospeva do osnove klipa, a zelena micelija postaje vidljiva na klipu tek nakon dva meseca posle svilanja (Almaši i sar., 2002). Visoke temperature pogoduju pojavi i razvoju ovih gljiva. Smatra se da je kukuruz koji je izložen stresnim uslovima, pogotovo nedostatku vlage u zemljištu, ali i oštećenjima od insekata, znatno podložniji infekciji gljivama iz roda Aspergillus. Vrste roda Aspergillus su poznate po izuzetnoj toksičnosti i sintezi velikog broja toksina od kojih je najznačajnija grupa aflatoksina (B1, B2, G1 i G2) i njihovih metabolita, zatim ohratoksini (A, B, C, α, β), sterigmatocistin, patulin i dr (Ožegović i Pepeljnjak, 1995). Nigrospora oryzae (Berk. & Broome) Petch N. oryzae je prouzrokovač sivocrne truleži klipa. Ova relativno rasprostranjena gljiva zaražava kako klip, tako i stablo i koren, međutim najčešće se javlja na klipu, gde osim zrna inficira i kočanku i dršku. Simptomi bolesti se ispoljavaju u vidu promena strukture kočanke, gde tkivo menja boju i postaje krto i lomljivo. Zaražena zrna su laka, štura i poprimaju sivkastomrku boju, lako se odvajaju i otpadaju (Almaši i sar., 2002; Kolektiv autora, 1971). PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 41 Gljiva prezimljava u polju u vidu micelije i konidija u žetvenim ostacima, a značajan izvor inokuluma predstavljaju sekundarni klipovi koji ostaju u polju. Optimalna temperatura za razvoj ove gljive je od 22 °C do 24 °C. Smatra se da oštećenja klipa prouzrokovana insektima omogućavaju lakše prodiranje gljive u tkiva. Penicillium sp. Vrste iz roda Penicillium su prouzrokovači zelene plesnivosti klipa, još jedne česte plesnivosti koja pretežno napada oštećena zrna. Gljiva se razvija na klipu i zrnu u vidu sivobele ili zelenkaste micelije. Simptomi se najčešće uočavaju na vršnom delu klipa, dok prodiranjem gljive u zonu klice zrna, obrazuje se pega karakteristične svetloplave boje. Iako perikarp ne biva oštećen, zrno propada iznutra i puca čak i pri blažem dodiru (Almaši i sar., 2002; Kolektiv autora, 1971). Gljive iz ovog roda proizvode mikotoksine ohratoksine, patulin, sterigmatocistin, penicilinsku kiselinu i viridikantin (Ožegović i Pepeljnjak, 1995). Pored pomenutih, najčešćih uzročnika truleži klipa postoje i ređe vrste gljiva koje mogu zaražavati klip, pogotovo u skladištima, kao što su vrste iz rodova: Alternaria, Mucor, Helminthosporium, Cladosporium, Cephalosporium, Trichotecium, Botrythis, Rhizopus i dr (Almaši i sar., 2002; Kolektiv autora, 1971). 2.4.2 Uticaj oštećenja izazvanih gusenicama kukuruznog plamenca na pojavu fuzarioza Kao što je pomenuto u prethodnom poglavlju, gljive iz roda Fusarium su česti uzročnici truleži klipa, a infekcija klipa se odvija uglavnom preko svile. Međutim, drugi putevi infekcije mogu predstavljati oštećenja zrna od strane insekata, pogotovo insekata iz reda Lepidoptera. Mnoga istraživanja ukazuju na direktnu vezu između oštećenja klipa koja prouzrokuje kukuruzni plamenac i pojave fuzarioza. Potvrđeno je da larve kukuruznog plamenca oštećivanjem perikarpa zrna omogućuju direktnu infekciju vrstama iz roda Fusarium, ali mogu takođe da budu vektori inokuluma unutar klipa kao i da svojim kretanjem raznose miceliju na različite delove klipa (Jarvis i sar.,1984; Lew i sar.,1991; Lew, 1993; Munkvold i sar.,1997; Sobek i Munkvold, 1999; Alma i sar., 2005). Sama ishrana gusenica biljkama kukuruza dovodi do slabljenja biljke i čini je podložnijom različitim infekcijama. Takođe, PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 42 ustanovljeno je prisustvo vijabilnih spora vrsta iz rodova Fusarium i Aspergillus u izmetu larvi kukuruznog plamenca (Dowd, 1998). Lynch i Lewis (1977) su izolovali spore nekoliko vrsta gljiva sa jajnih legala kukuruznog plamenca koje su identifikovali kao Alternaria spp., A. porri, Fusarium spp., Fusarium oxysporum, Beauveria bassiana i Mucor spp. Ipak, u pomenutom istraživanju spore su pronađene na površini jajnih legala, dok je većina jaja bila oštećena ishranom predatora. Blandino i sar. (2008) su uočili da je aplikacija insekticida i samim tim redukcija larvi kukuruznog plamenca i njihovih oštećenja, dovela do smanjenja fuzariozne plesnivosti klipa za 25 %. U eksperimentu u kom je ispitivan uticaj rokova primene insekticida Blandino i sar. (2010) su ustanovili da su svi tretmani uticali na smanjenje plesnivosti klipa, dok su najveću efikasnost imali raniji tretmani u odnosu na kasne. U sličnom ogledu Saladini i sar. (2008) su u periodu od sedam godina istraživanja ispitivali uticaj insekticida ne samo na smanjenje brojnosti gusenica kukuruznog plamenca, već i na pojavu plesnivosti klipa uzrokovanu gljivama iz roda Fusarium. U svim godinama ispitivanja dobijeno je statistički značajno smanjenje plesnivosti klipa u tretmanima u odnosu na kontrolu, osim u jednoj godini, kada tretman piretroidima nije imao željeni efekat usled izuzetno toplog vremena tokom primene insekticida. Alma i sar. (2005) su takođe uvideli vezu između oštećenja larvi kukuruznog plamenca u vršnom delu klipa i povišenih vrednosti mikotoksina, dok između oštećenja drške klipa sa povećanim vrednostima mikotksina nije uočena korelacija. Scarpino i sar. (2015) su uočili značajnu zavisnost između oštećenja od strane gusenica i pojave vrsta F. proliferatum i F. subglutinans u ogledima u severnoj Italiji. Munkvold i sar. (1997) i Gatch i Munkvold (2002) takođe ukazuju na direktnu vezu između oštećenja od strane kukuruznog plamenca i pojave F. verticillioides, F. proliferatum i F. subglutinans. S druge strane, u nekim istraživanjima nije uočena direktna veza između oštećena klipa i pojave fuzarioza. Tako De Curtis i sar. (2011) u ogledu sa tri hibrida kukuruza u dve godine istraživanja nisu uočili statistički značajnu korelaciju između tretmana sa lambda-cihalotrinom i pojave fuzarioza u odnosu na kontrolu, dok je brojnost gusenica i oštećenja klipa značajno smanjena u u obe godine. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 43 2.5 Oksidativni stres Oksidativni stres se može definisati kao narušeni balans između produkcije reaktivnih vrsta kiseonika i azota sa jedne strane, i antioksidativne zaštite sa druge strane (Halliwell i Gutteridge, 1999). 2.5.1 Reaktivne vrste kiseonika Kiseonik je neizostavni deo mnogih biohemijskih procesa u ćeliji i osnovni pokretač ćelijskog disanja, tokom kojeg se oksidacijom organskih molekula oslobađa energija za vršenje svih životnih procesa kod aerobnih organizama. Tokom ovih procesa, a posebno u stresnim uslovima delovanjem različitih ksenobionata, jedan deo kiseonika biva pretvoren u visokoreaktivne molekule nazvane reaktivne vrste kiseonika (ROS, od engl. reactive oxygen species). Ova jedinjenja imaju veću oksidativnu sposobnost od kiseonika i u mnogim slučajevima dovode do poremećaja ćelijske homeostaze narušavanjem osnovnih fizioloških procesa. Reaktivne vrste kiseonika mogu se podeliti na slobodne radikale i reaktivne neradikalske agense, odnosno elemente i jedinjenja sa jednim ili više nesparenih elektrona u spoljašnjoj orbitali (slobodni radikali), i elemente i jedinjenja bez nesparenih elektrona u spoljašnjoj orbitali (reaktivni neradikalski agensi). U radikale se ubrajaju superoksid anjon radikal (O°-2), hidroksil radikal (OH°), hidroksiperoksil (HO2), alkoksil (RO) i peroksil (RO2), dok u neradikale spadaju vodonik peroksid (H2O2), hipohlorna kiselina (HOCl), ozon (O3) i singlet kiseonik (1O2). Štetni efekti u biološkim sistemima do kojih dovode ova jedinjenja u slučaju povećane produkcije jednim imenom nazivamo - oksidativnim stresom. Povećana koncentracija reaktivnih vrsta kiseonika u ćeliji može dovesti do lipidne peroksidacije ćelijskih membrana, pojave ruptura i smrti ćelije, dok na molekularnom nivou dovodi do karboksilacije proteina i narušavanja strukture nukleinskih kiselina a time i inhibicije njihovih funkcija. Aerobni organizmi su tokom svoje evolucije razvili mehanizme odbrane od oksidativnog stresa putem produkcije različitih enzimskih i neenzimskih komponenti, koje uspešno uklanjaju reaktivne vrste kiseonika metabolišući ova jedinjenja najčešće do elementarnog kiseonika i vode, koji su bezbedni za organizam. Pomenuti enzimi i biološki aktivni molekuli zajedno čine sistem antioksidativne zaštite ćelije. PREGLED LITERATURE __________________________________________________________________________________ 44 2.5.2 Antioksidativna zaštita Komponente antioksidativnog sistema zaštite uklanjaju reaktivne oblike kiseonika nastale tokom ćelijskog metabolizma ili usled posledica stresa izazvanog bolešću, patogenima ili sredinskim zagađenjem. Antioksidativna zaštita obuhvata enzime kao što su superoksid dismutaza (SOD), katalaza (CAT) i glutation reduktaza (GR). Ulogu u antioksidativnoj zaštiti imaju i manji molekuli kao što su vitamini C, A, E, glutation (GSH), koenzim Q10, cistein, glukoza, bilirubin, albumin, transferin i ceruloplazmin (Franco i Cidlowski, 2009). Superoksid dismutaza (SOD) katalizuje prevođenje superoksid anjona (O2−) u vodonik peroksid (H2O2) i kiseonik (O2), smanjujući produkciju veoma štetnog hidroksilnog radikala (Aldred i sar., 2009). Postoje tri tipa SOD: SOD1 koja se nalazi u citoplazmi i sadrži jon cinka ili bakra (Cu-Zn-SOD), SOD2 iz mitohondrija koji sadrži jon mangana i ekstracelularni SOD3 koji takođe sadrži jon cinka ili bakra (Cu-Zn-SOD) (Aldred i sar., 2009). Katalaza je tetramerni hemoprotein koji se sastoji od četiri identične subjedinice i hematin (hem – Fe+3 protoporfirin) grupe u aktivnom centru. Katalaza učestvuje u razgradnji vodonik peroksida do vode i molekulskog kiseonika (Halliwell i Gutteridge, 1999) bez proizvodnje daljih reaktivnih vrsta kiseonika (DeJong i sar., 2007). Glutation-S-transferaza katalizuje reakcije konjugacije redukovanog glutationa sa različitim elektrofilima (Beutler i Eaton, 1992), deluje kao vezujući protein za različite supstance olakšavajući njihov transport (Listowski, 1993) i kovalentno vezuje neke kancerogene, pesticide i potencijalno toksične supstance (Bolt, 1994, 1996). Neenzimske komponente antioksidativnog sistema zaštite dele se na liposolubilne i hidrosolubilne, a jedna od najznačajnijih hidrosolubilnih komponenti je svakako glutation. Glutation je tripeptid koji se u ćelijama nalazi u milimolarnim koncentracijama kao tiol u redukovanom stanju, i, u manjoj količini, kao disulfid u oksidovanom obliku. Glutation je neophodan u sintezi i degradaciji proteina, formiranju dezoksiribonukleotida, regulaciji ćelijskog redoks balansa, redukcionim procesima i regulaciji aktivnosti enzima (DeLeve i Kaplowitz, 1990; Anderson, 1996). Glutation štiti ćelije od vodonik peroksida i organskih hidroperoksida, hidroksil radikala, organskih radikala, peroksi radikala i učestvuje u detoksifikaciji. CILJEVI ISTRAŽIVANJA __________________________________________________________________________________ 45 3 CILJEVI ISTRAŽIVANJA Osnovni ciljevi istraživanja su: v Ispitivanje efikasnosti insekticida na bazi: hlorantraniliprola, hlorantraniliprola + lambda-cihalotrina i indoksakarba, registrovanih za suzbijanje kukuruznog plamenca. v Ispitivanje uticaja larvi kukuruznog plamenca i intenziteta napada ove vrste na pojavu i intenzitet zaraze gljiva iz roda Fusarium. v Istraživanje biodiverziteta mikoflore klipa kukuruza. v Ispitivanje uticaja različitih aktivnih supstanci na komponente antioksidativnog sistema zaštite gusenica kukuruznog plamenca. Biohemijske analize podrazumevaju ispitivanje aktivnosti superoksid dismutaze, katalaze, glutation peroksidaze, glutation S transferaze i količine ukupnog glutationa i SH grupa u homogenatima celih gusenica kukuruznog plamenca. v Iznalaženje što efikasnijeg i ekonomičnijeg načina suzbijanja kukuruznog plamenca koji bi ujedno imao i najmanji uticaj po životnu sredinu, kroz precizno definisanje ne samo najpogodnijih aktivnih supstanci, već i optimalnih rokova tretiranja. Sagledavanjem svih ostvarenih rezultata dobiće se neophodna saznanja o optimalnim rokovima primene i efikasnosti insekticida u suzbijanju ove ekonomski značajne štetne vrste, kao i o uticaju gusenica kukuruznog plamenca i intenziteta napada na pojavu gljiva iz roda Fusarium. Takođe, ovim ispitivanjem će se pojasniti uticaj primenjenih insekticida na oksidativni stres preživelih gusenica kukuruznog plamenca. RADNA HIPOTEZA __________________________________________________________________________________ 46 4 RADNA HIPOTEZA Ovim istraživanjem ispitane su sledeće hipoteze: - Insekticidi na bazi hlorantraniliprola, hlorantraniliprola + lambda-cihalotrina i indoksakarba imaju visoku efikasnost u suzbijanju kukuruznog plamenca. - Različiti rokovi primene insekticida imaju uticaj na efikasnost aktivne supstance, s tim što se najveća efikasnost očekuje na početku i tokom maksimuma leta imaga kukuruznog plamenca, dok se nakon ovog perioda očekuje umanjena efikasnost. - Oštećenja izazvana larvama kukuruznog plamenca su u korelaciji sa intenzitetom zaraze gljivama iz roda Fusarium. - Različite aktivne supstance imaju značajan uticaj na komponente antioksidativnog sistema zaštite gusenica kukuruznog plamenca. MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 47 5 MATERIJAL I METODE 5.1 Utvrđivanje meteoroloških uslova na ispitivanom lokalitetu Meteorološki podaci (padavine, srednje mesečne vrednosti: minimalne i maksimalne temperature i apsolutno minimalne mesečne temperature) korišćeni za izradu klimatskih dijagrama po Walter i Lieth (1960) preuzeti su iz meteorološkog godišnjaka Hidrometeorološkog zavoda Srbije (2013-2017), za meteorološku stanicu Rimski Šančevi. Klimatski dijagrami su kontruisani u „R“ programu (R Development Core Team, 2018) . 5.2 Dizajn i opis ogleda 5.2.1 Ispitivanje efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca Ispitivanje efikasnosti insekticida je izvođeno na oglednim poljima Instituta za ratarstvo i povrtarstvo na Rimskim Šančevima (45°19'47.72"N, 19°51'1.95"E; 78 mnv u 2013, 45°19'58.97"N, 19°51'5.23"E; 78 m u 2014, 45°19'50.75" N, 19°50'47.90" E; 80 mnv u 2015, 45°19'19.14" N, 19°50'50.94"E; 78 mnv u 2016.), tokom četiri godine, u periodu od 2013. do 2016. godine na zemljištu tipa karbonatni černozem. Ogledi su izvedeni prema standardnim EPPO metodama (PP 1/152(4); PP 1/13(3)). Eksperiment je postavljen po principu potpuno randomiziranog blok dizajna u četiri ponavljanja. Veličina osnovnih parcelica iznosila je 45 m2 (4,5 x 10 m) na kojima je sejan kukuruz u šest redova, od kojih su četiri središnja reda tretirana, dok su prvi i poslednji red svake osnovne parcelice ostavljani kao izolacija. Svaki blok se sastojao od četiri osnovne parcelice (tri tretmana i kontrole) sa četiri reda kukuruza kao izolacija na krajevima bloka. Širina staza između blokova iznosila je 2 m. Kukuruz je sejan mašinski na 22 cm razmaka u redu i međurednim razmakom od 75 cm. Hemijski tretman je izvođen u trenutku maksimuma leta druge generacije kukuruznog plamenca, prethodno ustanovljenog praćenjem brojnosti leta imaga pomoću svetlosne klopke tipa RO Agrobečej. Ispitivana je efikasnost sledećih insekticida: indoksakarb (Avaunt®, DuPont, formulacija: koncentrat za emulziju (EC)) u količini 0,25 l/ha u tretmanu T2, hlorantraniliprol (Coragen ®, DuPont, Srbija, formulacija: koncentrovana suspenzija (SC)) u količini 0,1 l/ha u tretmanu T1 i hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin (Ampligo®, Syngenta, MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 48 Srbija, formulacija: mešavina koncentrovane suspenzije (SC) i suspenzije kapsula (CS) (ZC)) u količini 0,20 l/ha u tretmanu T3. Kontrolne parcelice nisu tretirane. Za aplikaciju insekticida korišćena je leđna prskalica sa visokim klirensom sa šest dizni (model 315-HCB-4) kompanije “Bellspray Inc dba R&D Sprayers”, pritiskom od 200 kPa i brzina kretanja od 4-6 km h-1. Prskalica poseduje mogućnost podešavanja visine nanošenja preparata od 0,6 do 4,3 m, a za oglede je korišćena visina od oko 3,5 m. Ispitivanja su vršena na hibridu NS6030, FAO grupe zrenja 600, tokom sve četiri godine istraživanja. Prinos i vlažnost zrna su mereni korišćenjem Wintersteiger split kombajna namenjenog za precizno ubiranje useva sa mikroparcela. U svim godinama ogleda kukuruz je sejan u kasnijim rokovima kako bi se izbegla oštećenja od prve generacije kukuruznog plamenca i kako bi kukuruz bio privlačniji za polaganje jaja prilikom leta druge generacije. Druga generacija kukuruznog plamenca Podaci o datumu setve, vremenu aplikacije insekticida, ocenama tretmana, i žetvi dati su u tabeli 4. Tabela 4. Datum setve, vreme aplikacije insekticida, datum prve i druge ocene ispitivanja efikasnosti insekticida, datum ocene intenziteta fuzariozne truleži klipa i vreme žetve u oglednom periodu od 2013 do 2016. Datum setve Aplikacija insekticida Prva ocena O.nubilalis Druga ocena O.nubilalis Fusarium ocena Datum žetve 2013 11. 05. 05. 08. 2-4. 09. 23. 09. 03. 10. 04. 10. 2014 05. 05. 03. 08. 1-2. 09. 29. 09. 30. 09. 28. 10. 2015 04. 05. 05. 08. 1-4. 09. 18. 09. 18. 09. 20. 09. 2016 05. 05. 03. 08. 7-8. 09. 29. 09. 29. 09. 29. 09. 5.2.2 Uticaj različitih rokova tretiranja na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca Ogled je izveden na oglednim poljima Instituta za ratarstvo i povrtarstvo na Rimskim šančevima (45°19'58.97"N, 19°51'5.23"E; 78 m u 2014. i 45°19'39.31"N, 19°49'29.40"E; 78 mnv u 2017.) u 2014. i 2017. godini na zemljištu tipa karbonatni černozem. U ovom ogledu je ispitivan uticaj različitih rokova primene insekticida na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca. Korišćen je insekticid na bazi hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin (Ampligo®, Syngenta, Srbija, formulacija: mešavina: koncetrovane suspenzije (SC) i suspenzije kapsula (CS) (ZC)) koji je dao najbolje rezultate u ogledima ispitivanja efikasnosti insekticida u 2013. MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 49 godini. Insekticid je primenjen u tri različita roka: prvi rok za vreme početka leta druge generacije kukuruznog plamenca koji je označen kao „rani“ tretman, drugi rok u vreme maksimuma leta koji je označen kao „redovni“ tretman, i treći rok dve nedelje nakon maksimuma leta koji je označen kao „kasni“ tretman. Cilj ogleda je bio da se ispita efikasnost hemijskog tretmana u slučaju kada se insekticid primeni u periodu izvan maksimuma leta leptira koji inače predstavlja optimalni rok za suzbijanje kukuruznog plamenca. Podaci o datumu setve, vremenu primene insekticida, ocene tretmana, i žetve dati su u tabeli 5. Tabela 5. Datum setve, vreme prve aplikacije insekticida za „rani“ tretman, vreme druge aplikacije insekticida za „redovni“ tretman, vreme treće aplikacije insekticida za „zakasneli“ tretman, kao i vreme prve i druge ocene efikasnosti insekticida i vreme žetve. Datum setve Prva aplikacija Druga aplikacija Treća aplikacija Prva ocena Druga ocena Žetva 2014 05. 05. 24. 07. 03. 08. 11. 08. 1-2. 09. 29. 09. 28. 10. 2017 16. 05. 21. 07. 02. 08. 23. 08. 14. 09. 03. 10. 10. 10. 5.3 Ocene ogleda Ocena ispitivanja efikasnosti insekticida, kao i ocena uticaja različitih rokova tretiranja, vršena je u skladu sa EPPO standardima i to po protokolu PP 1/152(2) (EPPO, 2014) i PP 1/13(3) (EPPO, 2004). Prva ocena se sastojala od disekcije 20 biljaka po ponavljanju po tretmanu. Biljke su disekovane na pola i ocenjen je broj preživelih gusenica na biljkama kao i broj oštećenja unutar stabla i na klipu. Oštećenja su beležena samo kada gusenice nisu nađene u oštećenom delu stabla ili klipa. Radi preciznije procene napada kukuruznog plamenca, broj gusenica i oštećenja je detektovan u delu biljke iznad i ispod klipa, dok je broj gusenica i oštećenja u klipu i dršci klipa zasebno ocenjivan. Druga ocena se sastojala od pregleda 25 biljaka u četiri ponavljanja po tretmanu, gde je ocenjivan negativni uticaj kukuruznog plamenca koji se ogledao kroz broj biljaka polomljenih iznad i ispod klipa i broj poleglih biljaka. Ocena se zasnivala na vizuelnom pregledu, gde su sve biljke pojedinačno ocenjivane kako bi se precizno utvrdio i sam tip oštećenja. 5.4 Praćenje brojnosti kukuruznog plamenca Za sakupljanje leptira korišćena je svetlosna klopka tipa „RO Agrobečej“ sa živinom sijalicom od 250W kao izvor svetlosti. Monitoring je vršen od kraja aprila do kraja septembra MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 50 na lokalitetu Srbobran (45°31'16.07"S; 19°45'22.66"I), od 2013. do 2017. godine. Leptiri su prebrojavani svakodnevno i identifikovani u laboratoriji. Pored svetlosne klopke, tokom 2015. godine korišćene su i feromonske klopke marke “Csalomon” u cilju određivanja brojnosti populacije kukuruznog plamenca, ali ovaj metod nije dao zadovoljavajuće rezultate (mali broj prikupljenih jedinki) te rezultati nisu prikazani. Za procenu intenziteta napada pre hemijskog tretmana, brojana su jajna legla u ogledu na 100 nasumično odabranih biljaka i određen je procenat biljaka sa položenim jajnim leglima. 5.5 Diverzitet mikoflore na zrnima kukuruza Za analizu biodiverziteta roda Fusarium na zrnima kukuruza uzeto je 10 klipova po ponavljanju (ukupno 40 klipova po tretmanu) sa vidljivim znacima oštećenja od kukuruznog plamenca i simptomima fuzarioza. Biodiverzitet patogenih gljiva je utvrđen na zrnima kukuruza koji su se nalazili pored vidljivih oštećenja prouzrokovanih ishranom gusenica kukuruznog plamenca. U svakoj varijanti gde su primenjeni insekticidi, kao i u kontroli, analizirano je po 100 zrna kukuruza po ponavljanju (ukupno 400 zrna po tretmanu). Zrna kukuruza su površinski sterilisana imerzijom u 1 % rastvor natrijum hipohlorita u trajanju od jednog minuta. Zrna su potom ispirana tri puta u sterilnoj destilovanoj vodi, osušena i stavljena na 2 % vodeni agar (WA). U svaku Petri šolju (Ø 90 mm) stavljeno je po pet zrna kukuruza (Slika 10). Nakon inkubacije u trajanju od 7 dana na sobnoj temperaturi (25 ± 2 °C) i prirodnom osvetljenju, zrna su analizirana pomoću svetlosnog mikroskopa i registrovano je prisustvo različitih vrsta gljiva čija je identifikacija rađena po Watanabe (2010). Micelije Fusarium vrsta pronađenih na zrnima kukuruza, presejane su na krompir-dekstroza agar (PDA) i vodeni agar (WA) podloge, u sterilnim uslovima u cilju dobijanja čistih kultura za morfološku identifikaciju vrsta po Leslie i Summerell (2006). Učestalost vrsta (F) je izračunata po Lević i sar. (2012). F (%) = [broj uzoraka zrna kukuruza u kojem je nađena jedna vrsta gljive/ukupan broj uzoraka ] x 100. Zastupljenost (I) je određena preko formule: MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 51 I = [broj kolonija jedne vrste koja je nađena u uzorku/ukupan broj svih kolonija gljiva nađenih u jednom uzorku zrna] x 100. Slika 10. Zrna kukuruza na krompir-dekstroza agar (PDA) podlozi – a i b, zrna kukuruza na podlozi vodeni agar (WA) – c i d (fotografije: Filip Franeta) 5.6 Ocena intenziteta fuzariozne truleži klipa Intenzitet fuzariozne truleži klipa je ocenjivan u polju pri vlažnosti zrna od približno 24%, prema skali Reid i sar. (1996) na 40 biljaka po ponavljanju, u četiri ponavljanja za svaki tretman. Ocena prema skali je sledeća: 0 – 0 % zaraženih zrna u klipu; 1 – 1-3 % zaraženih zrna u klipu; 2 – 4-10 % zaraženih zrna u klipu; 3 – 11-25 % zaraženih zrna u klipu; 4 – 26-50 % zaraženih zrna u klipu; 5 – 51-75 % zaraženih zrna u klipu; 6 – 76-100 % zaraženih zrna u klipu. Intenzitet zaraze u polju izražen je preko McKinney indeksa, prema formuli: I = [ ∑ (n+k) / N x K] x 100 MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 52 Gde je: I – indeks zaraze; n – broj klipova jedne kategorije; k – broj kategorije (1-7); N – ukupan broj ocenjivanih klipova; K – broj kategorija (7). Slika 11. Skala intenziteta fuzariozne truleži klipa od 0 do 6 (s leva na desno) organizovana prema Reid i sar. (1996) (fotografija Filip Franeta) 5.7 Analiza biohemijskih pokazatelja 5.7.1 Priprema homogenata Vrednosti komponenti antioksidativne zaštite određivane su iz grubih homogenata celih larvi. Larve su sakupljane u polju tokom ocena efikasnosti insekticida i skladištene su u zasebne posude, po 10 larvi po tretmanu i odlagane u ručni frižider na približnoj temperaturi od 0 °C. U tu svrhu sakupljane su larve od trećeg do poslednjeg stupnja razvoja. Nakon nekoliko sati, larve su skladištene u zamrzivaču na -20 °C do -24 °C do pravljenja homogenata. U cilju pripreme uzorka za analizu larve su homogenizovane (3 x 15 sekundi, sa 10 sekundi pauze) na ledu u saharoznom puferu (pH 7, 100 mg sveže mase larvi na 2 ml pufera). Homogenati su zatim sonifikovani (3 x 10 sekundi sa 10 sekundi pauze) i centrifugirani na ultracentrifugi na 105.000 g, na 4 °C. Supernatant je izdvojen i zamrznut na -20 °C do -24 °C do izvođenja reakcija. Određivanje koncentracije proteina u uzorcima rađeno je po metodi Bradford-a (1976) korišćenjem goveđeg serum albumina kao standarda. MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 53 5.7.2 Određivanje aktivnosti superoksid dismutaze Za određivanje aktivnosti superoksid dismutaze korišćena je metoda Mistra i Fridowich (1972). Metoda se zasniva na sposobnosti superoksid dismutaze da sprečava autooksidaciju adrenalina u adrenohrom u baznoj sredini. Konverziju adrenalina u adrenohrom prati oslobađanje superoksid anjon radikala, koji ubrzavaju reakciju autooksidacije. Brzina autooksidacije adrenalina praćena je spektrofotometrijski preko promene apsorpcije na talasnoj dužini od 480 nm i temperaturi od 25 °C. Jedinica aktivnosti superoksid dismutaze je ona količina proteina koja uzrokuje inhibiciju 50 % brzine autooksidacije adrenalina i izražava se kao U/mg proteina. 5.7.3 Određivanje aktivnosti katalaze Za određivanje aktivnosti katalaze korišćena je metoda po Beutler (1982), koja je merena u supernatantu uzorka tkiva larvi, nakon centrifugiranja. Princip metode se sastoji u spektrofotometrijskom praćenju opadanja ekstinkcije na 230 nm, usled razgradnje H2O2 standardne koncentracije (10 mM) koji na ovoj talasnoj dužini ima maksimum apsorpcije. Jedinica aktivnosti se definiše kao broj µM H2O2 redukovanih u minutu, a vrednosti za aktivnost ovog enzima izražane se u U/ mg proteina. 5.7.4 Određivanje aktivnosti glutation peroksidaze Aktivnost glutation peroksidaze određena je po metodi Tamura i sar. (1982) putem oksidacije NADPH koji je korišćen kao supstrat, sa t-butil hidroksiperoksidom i izražena je u nanomolima NADPH/ min/ mg proteina 5.7.5 Aktivnosti glutation S transferaze Aktivnost glutation S transferaze određena je po metodi Habig-a (1974). Glutation S transferaza katalizuje konjugaciju 1-hloro-2,4-dinitrobenzena (CDNB) sa SH grupom glutationa. Nastali kompleks CDNB-glutation apsorbuje svetlost na 340 nm. Aktivnost enzima se određuje praćenjem promena apsorbance na ovoj talasnoj dužini po minuti. Ona se izražava u nM GSH/ min/ mg proteina. 5.7.6 Aktivnost ukupnog glutationa Određivanje količine ukupnog glutationa (redukovanog GSH i oksidovanog GSSG), izvedeno je po metodi Griffith (1980) u homogenatima u kojima su korišćenjem sulfu-salicilne kiseline MATERIJAL I METODE __________________________________________________________________________________ 54 staloženi proteini. Metoda se zasniva na reciklirajućoj proceduri gde se naizmenično vrši oksidacija GSH sa DTNBom (5,5 ditio-bis-2 nitrobenzoicnom kiselinom) i redukcija NADPH uz prisustvo glutation reduktaze. Brzina formiranja 2-nitro-5 tiobenzoeve kiseline prati se merenjem apsorpcije na 412 nm. Izračunavanje količine glutationa se vrši u poređenju sa standardom i izražava se u µM/g tkiva. 5.7.7 Aktivnost slobodnih SH grupa Određivanje ukupne količine slobodnih SH grupa vršeno je po metodi Ellman (1959), korišćenjem GSH kao standarda. Količina slobodnih SH grupa u uzorku je izražena u nM/ml. 5.8 Statistička analiza Statistička obrada i grafički prikazi podataka uticaja insekticida na različite parametre inestacije kao i ocene prelamanja biljaka koji su dobijeni u istraživanju su urađeni upotrebom statističkog softverskog paketa Minitab 17 (trial version). Analiza varijanse i Takijev test poređenja sredina primenjeni su za utvrđivanje statistički značajnih razlika između tretmana. S obzirom da je jedan deo parametara uticaja insekticida i ocena prelamanja izraženo u procentima, prethodno je urađena transformacija arcsin√procenat, a zatim statistička analiza. Takođe, multivarijaciona analiza varijanse primenjena je kako bi se ispitao uticaj oštećenja klipa prouzrokovanih ishranom gusenica kukuruznog plamenca kao i godine na učestalost pojave fuzarioznih klipova. Efikasnost insekticida kroz broj preživelih gusenica i broja oštećenja određena je po Abbott-u (1925). Za analizu brojnosti preživelih larvi je korišćen generalizovani model sa Poasonovom ili negativnom binomnom raspodelom u slučaju povećane disperzije modela (varijansa veća od srednje vrednosti). Grafički prikazi brojnosti gusenica i oštećenja su kontruisani u „R“ programu (R Development Core Team, 2018). Rezultati biohemijskih ispitivanja obrađeni su statističkim paketom package SAS 9.1.3 (2003). Preduslov za analizu varijanse bila je normalna distribucija unutar grupe koja je postignuta sa log-transformisanim vrednostima svojstava (Sokal & Rohlf, 1981). Razlike između srednjih vrednosti kontrole i tretmana procenjena je jednofaktorskom analizom varijanse i LSD testom. Razlike p vrednosti manje od 0,05 smatrane su statistički značajnim za sve tretmane. REZULTATI __________________________________________________________________________________ 55 6. REZULTATI 6.1 Vremenski uslovi u eksperimentalnim godinama Meteorološki faktori značajno utiču ne samo na rast kukuruza, već i na vreme pojave, aktivnost i preživljavanje kukuruznog plamenca. Vremenski uslovi tokom svih pet godina trajanja ogleda bili su izuzetno heterogeni i svaku godinu odlikovali su specifični meteorološki događaji. Vremenski uslovi predstavljeni su klimadijagramom po Walter i Lieth (1960), za svaku godinu ogleda, na kojem su meseci raspoređeni na ordinati. Na levoj apscisi predstavljena je srednja mesečna temperatura za datu godinu izražena u celzijusovim stepenima (°C) sa skalom obeleženom crvenom bojom, dok su crnom bojom označene vrednosti prosečne maksimalne i minimalne temperature najtoplijeg i najhladnijeg meseca u godini. Na desnoj apscisi predstavljena je količina padavina označena u milimetrima. Temperaturne vrednosti označene su crvenom linijom, dok su padavine označene sivom linijom. Mesta preseka temperaturne krive i krive padavina označavaju završetke/početke vlažnih i sušnih perioda. Vertikalne linije ispod krive padavina, pre i posle preseka, označavaju vlažan period. Površina između preseka, kada su vrednosti srednjih mesečnih temperatura niže od padavina, označava sušni period koji je obeležen crvenim tačkama. Vrednosti temperature vazduha i padavina ucrtavaju se u odnosu 1:2, odnosno za svakih 10 °C temperaturne skale odgovara 20 mm na skali padavina i takav odnos se zadržava do vrednosti od 50 °C, odnosno 100 mm, nakon čega odnos postaje 1:10, a ucrtane vrednosti se obeležavaju punom sivom bojom. Ovaj prelaz obeležen je punom horizontalnom linijom. 6.1.1 Meteorološki uslovi tokom 2013. godine Na početku vegetacione sezone, krajem aprila i početkom maja zabeležene su veoma visoke temperature za ovo doba godine, kao i velike količine padavina, 118,1 mm u maju i 125,7 mm u junu, što je daleko iznad višegodišnjeg proseka. Srednje mesečne temperature u ovom periodu su bile na nivou višegodišnjeg proseka. Za vreme leta druge generacije kukuruznog plamenca zabeležene su veoma niske količine padavina, 34,1 mm u julu i 26,7 mm u avgustu, što je daleko ispod višegodišnjeg proseka, označenom na dijagramu kao period suše. Izuzetno visoka prosečna maksimalna temperatura od 31,3 °C u poslednjoj dekadi jula i 34 °C u prvoj dekadi avgusta mogle su uticati na pojavu velike brojnosti leptira u ovom periodu (grafik 2). REZULTATI __________________________________________________________________________________ 56 0 10 20 30 40 50 0 20 40 60 80 100 300 C mm Rimski sancevi (84 m) 2013 12.6C 737 mm 30.1 -1.8 J F M A M J J A S O N D Grafik 1. Klima dijagram po Walter i Lieth (1960) za 2013. godinu na lokalitetu Rimski Šančevi 6.1.2 Meteorološki uslovi tokom 2014. godine Godina 2014. je bila veoma povoljna godina za gajenje kukuruza, zbog velike količine dobro raspoređenih padavina tokom vegetacione sezone. U svim mesecima od setve do kraja vegetacije, osim u junu, količine padavina su bile iznad višegodišnjeg proseka, pogotovo u maju kada je palo 202,1 mm i jula kada je zabeleženo 141,1 mm kiše. U prvoj polovini avgusta, tokom intenzivnog piljenja gusenica, pala je velika količina kiše (64,6 mm) koja je naizgled nepovoljno uticala na razviće gusenica druge generacije kukuruznog plamenca, te je brojnost i u ogledima u ovoj godini bila veoma niska. Umerene temperature tokom jula i avgusta uticale su na produženi izlazak leptira iz lutki pa je let leptira bio produžen sve do septembra (grafik 2). REZULTATI __________________________________________________________________________________ 57 0 10 20 30 40 50 0 20 40 60 80 100 300 C mm Rimski sancevi (84 m) 2014 13.3C 816 mm 28.5 0.5 J F M A M J J A S O N D Grafik 2. Klima dijagram po Walter i Lieth (1960) za 2014. godinu na lokalitetu Rimski Šančevi 6.1.3 Meteorološki uslovi tokom 2015. godine Još jedna godina sa izuzetno nestabilnim vremenskim prilikama. Na samom početku vegetacije, tokom aprila, zabeležen je nedostatak padavina sa samo 15,9 mm što je daleko ispod višegodišnjeg proseka za ovaj mesec. Sušni period se nastavio i tokom maja, kada je u prve dve dekade ovog meseca palo samo 15,8 mm kiše, međutim u trećoj dekadi maja zabeleženo je 175,9 mm padavina, od toga 121,9 mm je palo 25. maja u samo nekoliko sati, što je izazvalo poplave na njivama. U ovakvim uslovima biljke su trpele veliki fiziološki stres, što se odrazilo i na stanje useva. U narednim mesecima količina padavina je bila daleko ispod višegodišnjeg proseka, tako je u junu zabeleženo 26,7 mm padavina a u julu svega 2,6 mm. Ovakav nedostatak vlage bio je praćen izuzetno visokim temperaturama vazduha, pa su u julu REZULTATI __________________________________________________________________________________ 58 i avgustu zabeležene srednje mesečne temperature od gotovo 5 °C iznad višegodišnjeg proseka. Gotovo čitav jun, jul i deo avgusta su označeni na klimadijagramu kao veoma sušni period. Tokom ove godine brojnost gusenica kukuruznog plamenca u ogledu je bila niska, što se delimično može objasniti izuzetno sušnim periodom tokom početka leta druge generacije, ali i lošim stanjem useva u ovoj godini (grafik 3.). 0 10 20 30 40 50 0 20 40 60 80 100 300 C mm Rimski sancevi (84 m) 2015 13.3C 703 mm 32.0 -0.2 J F M A M J J A S O N D Grafik 3. Klima dijagram po Walter i Lieth (1960) za 2015. godinu na lokalitetu Rimski Šančevi 6.1.4 Meteorološki uslovi tokom 2016. godine Sa stanovišta gajenja kukuruza, 2016. godina se može okarakterisati kao veoma povoljna godina. Padavine tokom prve polovine vegetacione sezone su bile iznad višegodišnjeg proseka i dobro raspoređene. Najviše kiše palo je u junu, 143,2 mm, tokom intenzivnog porasta kukuruza, kada je biljci i najpotrebnija. Jedino se u avgustu registruju padavine ispod REZULTATI __________________________________________________________________________________ 59 prosečnih vrednosti, ali ipak u prve dve dekade ovog meseca beleženo je 29 mm kiše. Temperaturne vrednosti su bile u okviru višegodišnjeg proseka, a prosečne dnevne temperature u prve dve dekade avgusta su bile ispod višegodišnjeg proseka za ovaj mesec (grafik 4). 0 10 20 30 40 50 0 20 40 60 80 100 300 C mm Rimski sancevi (84 m) 2016 12.6C 820 mm 28.5 -3.4 J F M A M J J A S O N D Grafik 4. Klima dijagram po Walter i Lieth (1960) za 2016. godinu na lokalitetu Rimski Šančevi 6.1.5 Meteorološki uslovi tokom 2017. godine Poslednja godina ogleda se može okarakterisati kao sušna i veoma nepovoljna za gajenje kukuruza. Usled dobre agrotehnike i pripreme zemljišta stanje useva u ogledima u ovoj godini je bilo zadovoljavajuće. Tokom većeg dela vegetacione sezone biljke su imale deficit vode pošto su padavine tokom juna, a posebno jula i avgusta, kada je palo svega 12 i 17,4 mm kiše, REZULTATI __________________________________________________________________________________ 60 bile ispod višegodišnjeg proseka. Period tokom čitavog jula i avgusta označen je na klimadijagramu kao sušni period. Srednje mesečne temperature tokom najtoplijih meseci bile su iznad višegodišnjeg proseka, a u prvoj dekadi avgusta zabeležena je prosečna maksimalna temperatura od 36,5 °C (grafik 5). -10 0 10 20 30 40 50 0 20 40 60 80 100 300 C mm Rimski sancevi (84 m) 2017 12.8C 513 mm 32.8 -8.8 J F M A M J J A S O N D Grafik 5. Klima dijagram po Walter i Lieth (1960) za 2017. godinu na lokalitetu Rimski Šančevi 6.2 Praćenje brojnosti na svetlosnoj klopci Praćenje brojnosti imaga kukuruznog plamenca vršeno je u sve četiri godine ogleda ispitivanja efikasnosti insekticida kao i u obe godine ogleda ispitivanja rokova suzbijanja. REZULTATI __________________________________________________________________________________ 61 U 2013. godini ukupno je sakupljeno 15.787 jedinki. Početak leta prve generacije zabeležen je 8. maja sa samo jednom jedinkom sa kasnijim ponovnim ulovom tek 16. maja, a maksimum leta prve generacije registrovan 9. juna sa 151 uhvaćenih jedinki, dok je maksimum leta druge generacije zabeležen 5. avgusta sa 2018 uhvaćenih jedinki. Najveći deo uhvaćenih leptira u 2013. godini leteo je u periodu od 27. jula do 16. avgusta, 13,116 jedinki, što čini 83 % od ukupnog broja registrovanih jedinki (grafik 6). Grafik 6. Brojnost imaga kukuruznog plamenca sakupljenih na svetlosnoj klopci u 2013 godini. U 2014. godini ukupno je sakupljeno 15.631 jedinki. Početak leta prve generacije zabeležen je 5. maja, a maksimum leta 22. maja sa 128 uhvaćenih jedinki, dok je maksimum leta druge generacije zabeležen 3. avgusta sa 829 jedinki. Najveća brojnost leptira zabeležena je u periodu od 20. jula do 15. avgusta, kada je uhvaćeno 9.661 jedinki, što čini 62 % od ukupnog broja registrovanih leptira (grafik 7). REZULTATI __________________________________________________________________________________ 62 Grafik 7. Brojnost imaga kukuruznog plamenca sakupljenih na svetlosnoj klopci u 2014. godini U 2015 ukupno je sakupljeno 19.536 jedinki. Početak leta leptira prve generacije beleži se 3. maja sa jednim pikom 20. maja kada je uhvaćeno 235 jedinki i 12. juna sa 526 uhvaćenih jedinki. Brojnost prve generacije u ovoj godini bila je izuzetno velika a let razvučen, što se odrazilo i na drugu generaciju, gde je maksimum leta beležen 7. avgusta sa 1.181 uhvaćenih jedinki, a u periodu od 21. jula do 15. avgusta uhvaćeno je 9.975 jedinki, što čini 51 % od ukupnog broja sakupljenih leptira. U istoj godini zabeležen je još jedan pik leta leptira u septembru sa maksimumom leta 15. septembra i 788 uhvaćenih jedinki. Pojava ovako produženog leta leptira može biti posledica produženog leta prve generacije ili pojava parcijalne treće generacije (grafik 8). REZULTATI __________________________________________________________________________________ 63 Grafik 8. Brojnost imaga kukuruznog plamenca sakupljenih na svetlosnoj klopci u 2015. godini U 2016. godini ukupno je sakupljeno 9.626 jedinki. Početak leta leptira prve generacije beleži se 4. maja, ali u maloj brojnosti od svega nekoliko jedinki sve do 23. maja kada dolazi do povećanja brojnosti leptira, a maksimum leta prve generacije konstatovan je 29. maja sa 218 jedinki. Maksimum leta druge generacije beleži se 30. jula sa 501 jedinkom, a povećana brojnost druge generacije beleži se od 23. jula do 9. avgusta kada je zabeleženo ukupno 4.056 jedinki što čini 42 % od ukupne brojnosti leptira uhvaćenih u ovoj godini. I u ovoj godini let druge generacije je bio produžen sve do prve dekade septembra. Ipak, brojnost u 2016. godini se može okarakterisati kao niska (grafik 9). Grafik 9. Brojnost imaga kukuruznog plamenca sakupljenih na svetlosnoj klopci u 2016. godini REZULTATI __________________________________________________________________________________ 64 U 2017. ukupno je sakupljeno 14.124 jedinki. Početak leta leptira prve generacije beleži se 7. maja a maksimum leta uočen je 3. juna sa 224 jedinke. Let prve generacije u ovoj godini je bio produžen i visoka brojnost beležena je do 22. juna. Maksimum leta druge generacije beleži se 2. avgusta sa 1.050 jedinki, a visoka brojnost se beleži od 19. jula do 10. avgusta sa 7.797 jedinki što čini 55 % od ukupne brojnosti leptira uhvaćenih u ovoj godini. Visoka brojnost beležena je i od 25. avgusta do 11. septembra i u ovom periodu sakupljeno je 3.218 jedinki (grafik 10). Grafik 10. Brojnost imaga kukuruznog plamenca sakupljenih na svetlosnoj klopci u 2017. godini 6.3 Brojnost gusenica i oštećenja 6.3.1 Brojnost gusenica i oštećenja u ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca Brojnost gusenica i oštećenja varirala je u sve četiri godine ogleda (grafici 11-14). U 2013. godini najveći broj gusenica na klipu (grafik 11) zabeležen je na kontroli, sa najvećim brojem klipova sa tri gusenice (22), a zabeleženi su po jedan klip sa čak 8, 9, 10 i 11 gusenica. Najviše klipova bez gusenica (51) registrovano je na tretmanu T3 (Ampligo®), dok je na tretmanu T1 (Coragen®) zabeleženo 39 klipova bez gusenica, a 24 na tretmanu T2 (Avaunt®). Ni na jednom tretmanu nije zabeleženo više od 4 gusenice po klipu. U 2014. godini zabeležena je značajno manja brojnost gusenica u odnosu na prethodnu godinu (grafik 11) kako u klipovima tako i u stabljikama kukuruza. Najveća brojnost gusenica na klipu zabeležena je na kontroli, sa najvećim brojem klipova sa jednom gusenicom (22), REZULTATI __________________________________________________________________________________ 65 dok je najveća brojnost od 6 gusenica registrovana samo na jednom klipu. Na tretmanu T1 nije zabeležena nijedna gusenica u klipu, a na tretmanu T3 na samo tri klipa je pronađena po jedna gusenica, dok je tretman T2 imao 6 klipova sa jednom gusenicom i samo jedan sa 2 gusenice. U 2015. godini najveća brojnost gusenica na klipu zabeležena je na kontroli, ali sa svega 6 klipova na kojima je pronađena po jedna gusenica (grafik 11). U tretmanu T1 nisu pronađene gusenice, dok je samo jedna pronađena u tretmanu T3 i dve u tretmanu T2. U 2016. godini najveća brojnost gusenica u klipu zabeležena je na kontroli (grafik 11) sa 32 biljke sa po jednom gusenicom, dok su najmanju brojnost po klipu imali tretmani T1 i T2 sa 75 i 76 klipova bez gusenica. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 66 9 10 13 22 11 5 2 4 1 1 1 1 54 22 3 0 0 0 1 71 6 3 41 32 7 39 34 6 1 80 80 76 3 1 24 25 25 2 4 73 6 1 76 2 68 11 1 51 22 7 77 3 79 1 75 5 K T1 T2 T3 2013 2014 2015 2016 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj gusenica na klipu B ro j b ilj ak a Grafik 11. Brojnost klipova sa različitim brojem gusenica u 2013., 2014., 2015. i 2016. godini Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 67 Najveća brojnost gusenica u stabljici u 2013. godini (grafik 12) zabeležena je na kontroli sa najvećim brojem stabljika sa 5 gusenica (18), dok je u dve stabljike pronađeno čak 11 gusenica što je ujedno bila i najveća brojnost gusenica po stablu. Najviše stabljika bez gusenica imao je tretman T3 (55), dok je na tretmanu T1 zabeleženo 44 stabljike bez gusenica, a na tretmanu T2 svega 18. Broj gusenica u stabljikama u tretmanima nije bio veći od pet (T2), dok taj broj nije bio veći od 3 u tretmanima T1 i T3. Broj gusenica po stabljici u 2014 (grafik 12) je bio najviši u kontroli, gde je pronađeno 20 biljaka sa jednom gusenicom i 17 sa dve gusenice. Najmanji broj gusenica u stabljici imali su tretmani T1 i T3 sa 77 i 78 biljaka bez pronađenih gusenica. Na tretmanu T2 je takođe zabeležena niska brojnost gusenica u stabljici sa 9 biljaka sa jednom gusenicom i samo jednom biljkom sa po dve gusenice u stabljici. Broj gusenica po biljci u 2015. godini (grafik 12) je bio nešto veći u odnosu na prethodnu godinu, ali se brojnost može smatrati takođe niskom. Najveća brojnost konstatovana je ponovo u kontroli u kojoj je zabeleženo 27 biljaka sa po jednom gusenicom u stablu, dok je najmanja bila u tretmanu T1 u kojem nisu nađene gusenice u stablu. Tretman T3 takođe je imao veoma nisku brojnost gusenica u stablu, sa samo dve biljke sa po jednom gusenicom, dok je u tretmanu T2 zabeleženo 5 biljaka sa po jednom gusenicom, što se takođe može smatrati veoma niskom brojnošću. Brojnost gusenica po stabljici u 2016. godini (grafik 12) je bila najveća u kontroli sa čak 18 biljaka sa po četiri gusenice, dok je najveći broj od 9 gusenica po stabljici zabeležen kod dve biljke. Najmanja brojnost uočena je u tretmanima T1 i T3 na kojima je pronađeno 74 i 77 biljke bez gusenica. Na tretmanu T2 zabeleženo je samo 57 biljaka bez gusenica, dok je u 17 biljaka pronađena po jedna gusenica, u pet po dve i samo u jednoj biljci pronađene su tri gusenice. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 68 1 10 7 13 15 18 3 4 5 2 0 2 32 20 17 5 4 1 1 41 27 8 3 1 3 8 10 11 18 10 9 5 4 2 44 23 9 4 78 2 80 74 6 18 18 21 8 8 7 70 9 1 75 5 57 17 5 1 55 22 1 2 77 3 78 2 77 3 K T1 T2 T3 2013 2014 2015 2016 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj gusenica u stablu B ro j b ilj ak a Grafik 12. Brojnost klipova sa različitim brojem gusenica u 2013., 2014., 2015. i 2016. godini Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 69 Kada je broj oštećenja u 2013. godini u pitanju (grafik 13), u kontroli je zabeležen najveći broj klipova sa tri oštećenja (19), dok je najveći broj od 11 oštećenja zabeležen na samo jednom klipu. Najviše klipova na kojima nisu pronađena oštećenja imali su tretmani T1 i T3 sa po 24 klipa bez oštećenja, dok je takvih klipova bilo samo 10 na tretmanu T2. Na svim tretmanima nije zabeleženo više od 5 oštećenja na jednom klipu. Broj oštećenja u 2014. godini bio je značajno manji u odnosu na prethodnu (grafik 13). Tako je na kontroli zabeleženo najviše oštećenih klipova, međutim najviše jedno oštećenje po klipu i to na ukupno 25 biljaka, dok je najviše zabeleženo 6 oštećenja na jednom klipu. Tretman T1 nije imao nijedan oštećen klip, dok tretman T3 samo pet klipova sa po jednim oštećenjem. Tretman T2 je imao najviše oštećenja od svih tretmana sa po 8 klipova sa jednim oštećenjem. Broj zabeleženih oštećenja u 2015. godini je takođe bio nizak (grafik 13). Najviše oštećenih klipova zabeleženo je na kontroli, 24 klipa sa po jednim oštećenjem, dok je najveći broj oštećenja po klipu bio svega 2 takođe na kontroli. Svi tremani su imali gotovo jednak broj oštećenih klipova, ne prelazeći 10 klipova sa po jednim oštećenjem na 80 pregledanih biljaka. Broj oštećenja na klipovima u 2016. godini (grafik 13) bio je najveći na kontroli, gde je zabeleženo čak 39 biljaka sa po jednim oštećenjem, a 28 klipova je ostalo bez oštećenja. Tretmani T1 i T3 su pokazali slične vrednosti, sa po 74 i 75 neoštećenih klipova. Na oba tretmana zabeleženo je pet klipova sa po jednim oštećenjem, dok je na tretmanu T1 zabeležen i jedan klip sa dva oštećenja. Na tretmanu T2 zabeležen je najveći broj oštećenja, sa 11 klipova sa jednim oštećenjem i dva klipa sa dva oštećenja. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 70 2 7 12 19 13 8 6 7 1 3 1 1 51 25 3 0 0 0 1 52 24 4 28 39 13 24 37 17 2 80 71 9 74 5 1 10 25 21 12 10 2 71 8 1 70 10 67 11 2 24 36 16 1 2 1 75 5 71 9 75 5 K T1 T2 T3 2013 2014 2015 2016 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj ostecenja na klipu B ro j b ilj ak a Grafik 13. Brojnost klipova sa različitim brojem gusenica u 2013., 2014., 2015. i 2016. godini Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 71 Broj oštećenja na stabljikama u 2013. godini (grafik 14) bio je veći u odnosu na oštećenja klipa, pa je tako maksimalan broj bio 16 oštećenja po stabljici zabeležen na jednoj biljci na kontroli. Najveći broj biljaka imalo je 9 oštećenja (18), a treba napomenuti da nije zabeležena nijedna biljka bez oštećenja. Na tretmanima T1 i T3 nije zabeleženo više od 6 i 7 oštećenja, dok je najveći broj biljaka imalo samo jedno oštećenje (29 i 28). Na tretmanu T1 zabeleženo je 9 biljaka bez oštećenja a na tretmanu T3 12. Na tretmanu T2 maksimalan broj oštećenja iznosio je 14 na jednoj biljci, a najviše biljaka bilo je sa pet oštećenja u stabljici (17). Najviše oštećenja stabljika u 2014. godini (grafik 14) je zabeleženo opet u kontroli, a najčešće jedno po biljci na 25 biljaka, dok je najviše zabeleženo pet oštećenja na jednoj biljci. U tretmanima T1 i T3 konstatovane su samo dve biljke sa po jednim oštećenjem, dok je na tretmanu T2 zabeleženo 16 biljaka sa samo jednim oštećenjem i jedna biljka sa dva oštećenja. Najviše oštećenih stabljika u 2015. godini (grafik 14) uočeno je takođe na kontroli, sa po 25 biljaka sa jednim oštećenjem, dok je najveći broj oštećenja po biljci iznosio četiri. Na tretmanima sve biljke su imale najviše po jedno oštećenje, osim na tretmanu T3 gde je zabeležena jedna biljka sa dva oštećenja. Najmanje oštećenja imale su biljke u tretmanu T1, gde je 79 biljaka bilo bez vidljivih znakova ishrane gusenica. Najveći broj oštećenja stabljika u 2016. godini (grafik 14) zabeležen je opet na kontroli, sa najvećom brojem stabljika sa po četiri oštećenja (13). Najveći broj oštećenja po biljci iznosio je čak 15 na kontroli, dok ta vrednost nije prelazila četiri u tretmanima. Najmanje oštećenih stabljika zabeleženo je na tretmanima T1 i T3 sa 71 i 72 stabljike bez oštećenja, dok je na tretmanu T2 zabeležena svega 51 biljka bez oštećenja. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 72 0 0 1 0 3 10 5 6 7 1413 8 6 2 3 1 1 3125 16 4 3 1 2925 14 9 3 1 1 2 3 131211 9 1011 3 3 0 0 0 1 9 29 17 9 6 8 2 78 2 79 1 71 9 4 7 12 9 3 1712 4 2 4 3 2 0 0 1 63 16 1 73 7 51 20 3 5 1 12 28 121112 3 1 1 78 2 77 2 1 72 7 1 K T1 T2 T3 2013 2014 2015 2016 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10111213141516 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10111213141516 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10111213141516 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10111213141516 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj ostecenja u stablu B ro j b ilj ak a Grafik 14. Brojnost stabljika sa različitim brojem gusenica u 2013., 2014., 2015. i 2016. godini Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 73 6.3.2 Brojnost gusenica i oštećenja u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca Brojnost gusenica i oštećenja u dvogodišnjem ogledu uticaja različitih rokova hemijskog suzbijanja kukuruznog plamenca insekticidom Ampligo imala je sličan trend u obe godine istraživanja. U 2014. godini zabeležena je niska brojnost gusenica na klipu (grafik 15), sa najvišim vrednostima na kontroli, gde je pored najvećeg broja klipova bez gusenica (54) zabeleženo 22 klipa sa jednom gusenicom, dok su sva tri tretmana imala veoma niske frekvencije i broj gusenica nije bio veći od jedne po klipu. Na „kasnom“ (KA) tretmanu zabeležena je najveća frekvencija od 6 klipova sa jednom gusenicom dok je na „ranom“ (RA) tretmanu i „redovnom“ (RE) registrovano dva i tri klipa sa po jednom gusenicom. Na grafiku 15 prikazan je broj gusenica na klipovima u 2017. godini. Kao i u prvoj godini ogleda i u 2017. godini brojnost gusenica na klipovima bila je izuzetno niska. Najviše je zabeleženo na tretmanu „KA“ (4), dok su na tretmanima „RA“ i „RE“ konstatovane dve gusenice, a na kontrolnom tretmanu jedna. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 74 54 22 3 0 0 0 1 78 2 77 3 73 7 79 1 78 2 78 2 76 4 2014 2017 K R A R E K A 0 1 2 3 4 5 6 0 1 2 3 4 5 6 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj gusenica na klipu B ro j b ilj ak a Grafik 15. Brojnost klipova sa različitim brojem gusenica u 2014. i 2017. godini Broj oštećenja na klipovima (grafik 16) u 2014. godini bio je veoma nizak, pa tako ni u kontroli ni u tretmanima nije zabeleženo više od jednog oštećenja po klipu. Najviše oštećenih klipova je zabeleženo na „kasnom“ tretmanu (4), zatim na kontroli (3), na „redovnom“ tretmanu konstatovana su 2 oštećena klipa, dok „rani“ tretman nije imao oštećenih klipova. Broj oštećenja na klipovima (grafik 16) u 2017. godini je bio nešto veći u odnosu na prvu godinu istraživanja, pa je tako najviše oštećenja zabeleženo na tretmanu T3 (24), zatim na kontroli (15), dok na tretmanima T1 i T2 zabeleženo četiri odnosno pet oštećenja. Na svim tretmanima registrovano je samo jedno oštećenje po klipu. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 75 77 3 80 78 2 76 4 65 15 76 4 75 5 56 24 2014 2017 K R A R E K A 0 1 0 1 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj ostecenja na klipu B ro j b ilj ak a Grafik 16. Brojnost klipova sa različitim brojem oštećenja u 2014. i 2017. godini Brojnost gusenica po stabljici (grafik 17) u 2014. godini je bila najveća u kontroli sa 20 biljaka sa po jednom gusenicom, dok je 6 gusenica po stabljici predstavljalo najveću brojnost i zabeležen je na jednoj biljci. Na svim tretmanima je zabeležena izuzetno niska učestalost gusenica sa 3, 2 i jednom biljkom sa jednom gusenicom na RE, RA i KA tretmanu. Broj gusenica u stabljici (grafik 17) se značajnije razlikovao, pa je tako u 2017. godini najveća frekvencija gusenica zabeležena u kontrolnom tretmanu, 23 biljke sa jednom gusenicom, a najviše je zabeleženo 5 gusenica u stabljici. Odmah nakon kontrole najveću frekvenciju imao je tretman „KA“ sa 21 biljkom sa jednom gusenicom, u kojem je zabeleženo Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 76 najviše četiri gusenice u stabljici. U tretmanu „RA“ zabeležene su samo tri biljke sa po jednom gusenicom, dok u tretmanu „RE“ nije pronađena nijedna gusenica. 32 20 17 5 4 1 1 78 2 77 3 79 1 30 23 15 6 4 2 77 3 80 46 21 10 2 1 2014 2017 K R A R E K A 0 1 2 3 4 5 6 0 1 2 3 4 5 6 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj gusenica u stablu B ro j b ilj ak a Grafik 17. Brojnost klipova sa različitim brojem gusenica u 2017. godini Broj oštećenih stabljika kukuruza u 2014. godini (grafik 18) je takođe bio nizak. Najveće vrednosti su ipak zabeležene u kontroli gde je konstatovano najviše biljaka sa jednim oštećenjem (13), dok je najviše zabeleženo tri oštećenja na jednoj biljci. Na „ranom“ tretmanu ponovo nije bilo oštećenja, dok je na „redovnom“ tretmanu zabeleženo samo dva oštećenja, a na „kasnom“ tretmanu konstatovane su tri stabljike sa jednim oštećenjem i dve stabljike sa dva oštećenja. Najveća brojnost oštećenja u stabljici (grafik 18) registrovana je na tretmanu T3, sa 20 stabljika sa jednim oštećenjem i 16 sa dva oštećenja, dok je na kontroli zabeleženo Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 77 19 stabljika sa jednim oštećenjem i 11 sa dva. Na tretmanu T2 uočeno je 5 stabljika sa jednim oštećenjem, dok su na tretmanu T1 zabeležene dve stabljike sa jednim oštećenjem i dve sa dva oštećenja. 62 13 4 1 80 78 2 75 3 2 45 19 11 4 1 76 2 2 75 5 39 20 18 3 2014 2017 K R A R E K A 0 1 2 3 4 0 1 2 3 4 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 0 25 50 75 100 Broj ostecenja u stablu B ro j b ilj ak a Grafik 18. Brojnost stabljika sa različitim brojem oštećenja u 2014. i 2017. godini Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 78 6.4 Efikasnost hemijskog tretmana Ocena efikasnosti hemijskog tretmana vršena je merenjem broja gusenica na klipu, stabljici kao i na celoj biljci disekcijom 20 biljaka po ponavljanju po tretmanu. Statističkom analizom utvrđene su značajne razlike za većinu tretmana (tabela 6). 6.4.1 Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca U 2013. godini (tabela 6) beležena je najveća brojnost gusenica u kontroli sa prosekom od 3,11 jedinki na klipu, 4,24 u stabljici, odnosno 7,35 po biljci. Svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u smanjenju brojnosti gusenica, s tim što su se tretmani T1 (Coragen®) i T3 (Ampligo®) značajno razlikovali u odnosu na tretman T2 (Avaunt®) za broj gusenica u stabljici (GS) i ukupan broj gusenica po biljci (GU). Najveću efikasnost ispoljio je tretman T3 za GS sa 91,15 %, dok je najniža efikasnost zabeležena u tretmanu T2 za GS sa 55,46 %. U 2014. godini brojnost gusenica (tabela 6) je bila mnogo niža, te je najviše jedinki zabeleženo u kontroli sa prosekom od 0,41 jedinki na klipu, 0,76 jedinki u stabljici, odnosno 1,18 po biljci. U ovoj godini svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u smanjenju brojnosti gusenica u odnosu na kontrolu. Efikasnost je bila veoma visoka u svim tretmanima, a u tretmanu T1 za broj gusenica u klipu (GK) i T3 za GS utvrđena je efikasnost od 100 %. Najmanja efikasnost zabeležena je u tretmanu T2 za GK sa 75,76 %. Tokom 2015. brojnost gusenica (tabela 6) je bila takođe niska, te su najveće vrednosti zabeležene u kontroli sa prosekom od 0,16 jedinki na klipu, 0,69 jedinki u stabljici, odnosno 0,85 po biljci. U ovoj godini svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u smanjenju brojnosti gusenica, osim za broj gusenica u klipu (GK), gde nisu uočene statistički značajne razlike. Efikasnost je bila veoma visoka u svim tretmanima, a u tretmanu T1 izmerena je efikasnost od 100 % za sve ispitivane parametre. Najmanja efikasnost zabeležena je u tretmanu T2 za GK sa 84,62 % uspešnosti. U 2016. godini brojnost gusenica (tabela 6) u kontrolnom tretmanu je iznosila u proseku 0,58 gusenica po klipu, 4,03 na stabljici i 4,60 ukupno. Svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u smanjenju brojnosti gusenica, s tim što se za GU tretman T3 statistički razlikovao u odnosu na tretman T2, ali ne i u odnosu na T1. Zabeležena je visoka efikasnost tretmana, Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 79 pogotovo u tretmanu T3 za sve parametre, a najveća je bila za GS sa 99,07 %. Najmanja efikasnost izmerena je kod tretmana T2 za GK sa 71,74 %. Tabela 6. Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca u odnosu na broj preživelih gusenica. God. Tretmani GK PK GS PS GU PB E%GK E%GS E%GU 2013 K 62,25a 3,11a 84,75a 4,24a 147,0a 7,35a T1 12,25b 0,61b 13,25c 0,66c 25,5c 1,28c 80,32 84,37 82,65 T2 24,25b 1,21b 37,75b 1,89b 62,0b 3,10b 61,04 55,46 57,82 T3 9,00b 0,45b 7,50c 0,38c 16,5c 0,83c 85,54 91,15 88,78 p 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 2014 K 8,50a 0,41a 15,50a 0,76a 24,00 1,18b T1 0,00b 0,00b 0,5b 0,03b 0,50b 0,03b 100 96,72 97,87 T2 2,00b 0,10b 0,75b 0,03b 2,75b 0,13b 75,76 96,72 89,36 T3 0,75b 0,04b 0,00b 0,00b 0,75b 0,04b 90,91 100 96,81 p 0,002 0,002 0,000 0,000 0,000 0,000 2015 K 3,00a 0,16a 14,00a 0,69a 17,00 0,85a T1 0,00a 0,00a 0,00b 0,00b 0,00b 0,00b 100 100 100 T2 0,50a 0,03a 1,25b 0,06b 1,75b 0,09b 84,62 90,91 89,71 T3 0,25a 0,01a 0,50b 0,03b 0,75b 0,04b 92,31 96,36 95,59 p 0,056 0,056 0,001 0,001 0,003 0,003 2016 K 11,50a 0,58a 80,50a 4,03a 92,00a 4,60a T1 1,25b 0,06b 1,5b 0,08b 2,75bc 0,14bc 89,13 98,14 97,01 T2 3,25b 0,16b 7,5b 0,38b 10,75b 0,54b 71,74 90,68 88,32 T3 1,25b 0,05b 0,75b 0,04b 2,00c 0,09c 91,3 99,07 98,10 p 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 GK-broj gusenica na klipu, GS-broj gusenica u stabljici, GU-ukupan broj gusenica na biljci, PK-prosečan broj gusenica na klipu, PS-prosečan broj gusenica po stabljici, PB-prosečan broj gusenica na celoj biljci, E%GK- efikasnost u odnosu na oštećenja na klipu, E%GS-efikasnost u odnosu na oštećenja na stabljici, E%GU- efikasnost u odnosu na oštećenja na biljci. Statističkom analizom ukupnog broja oštećenja na klipu, stabljici i celoj biljci, utvrđene su značajne razlike za većinu tretmana (tabela 7). U 2013. godini beležena je najveća brojnost oštećenja (tabela 7) u kontrolnom tretmanu sa prosekom od 0,9 oštećenja na klipu, 4,6 u stabljici, odnosno 5,5 oštećenja po biljci. Tretmani T1 i T3 su pokazali statistički značajne razlike u smanjenju broja oštećenja u odnosu na kontrolu za oštećenja stabljike (OS) i ukupan broj oštećenja (OU), ali ne i za oštećenja klipa. Tretman T2 nije pokazao značajne razlike u odnosu na kontrolu ni za jedan od ispitivanih Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 80 parametara. Efikasnost ispitivanih tretmana izračunata po Abbott-u bila je relativno niska, najefikasniji bio je tretman T1 za OS sa 69,29 % a najmanji tretman T2 za OK sa 22,22 %. Tokom 2014. godine broj oštećenja po biljci (tabela 7) bio je znatno niži. Najveći broj oštećenja zabeležen je u kontroli sa prosekom od 0,04 oštećenja na klipu, 0,3 u stabljici, odnosno 0,34 po biljci. U ovoj godini samo tretman T1 za OU je pokazao statistički značajne razlike u smanjenju brojnosti oštećenja. Efikasnost u tretmanu T1 je bila najviša i iznosila je 100 % u svim ispitivanim parametrima. Najniža efikasnost od 33,33 % je zabeležena za sve ispitivane parametre u tretmanu T2, ali i u tretmanu T3 za OK. U 2015. godini broj oštećenja bio je takođe nizak (tabela 7), te su najveće vrednosti zabeležene u kontroli sa prosekom od 0,25 oštećenja na klipu, 0,45 oštećenja u stabljici, odnosno 0,70 po biljci. Svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu za OS i OU, ali nisu uočene razlike između tretmana. Nijedan tretman nije dao statistički značajne razlike za OK. Najveća efikasnost zabeležena je u tretmanu T1 za OS sa 97,22 %, a najniža u tretmanima T1 i T3 za OK sa 55 %. U poslednjoj godini istraživanja beležena je veća brojnost oštećenja (tabela 7), tako je najveća bila u kontroli sa prosekom od 0,24 oštećenja na klipu, 2,38 u stabljici, odnosno 2,61 oštećenja po biljci. Svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu za sve ispitivane parametre, ali nisu uočene razlike između tretmana. Najveća efikasnost zabeležena je u tretmanu T3 za OK sa 100 %, a najniža u tretmanima T1 i T2 za OK sa 89,47 %. Tabela 7. Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca u odnosu na broj oštećenja. God. Tretmani OK PK OS PS OU PB E%OK E%OS E%OU 2013 K 18,00a 0,9a 92,00a 4,60a 110,00a 5,50a T1 14,00a 0,35a 28,25b 1,41b 33,75b 1,76b 61,11 69,29 67,95 T2 12,00a 0,7a 55,5ab 2,78ab 69,5ab 3,48ab 22,22 39,67 36,82 T3 7,00a 0,6a 32,75b 1,63b 44,75b 2,23b 33,33 64,67 59,55 p 0,312 0,312 0,001 0,001 0,003 0,003 2014 K 0,75a 0,04a 6,00a 0,30a 6,75a 0,34a T1 0,00a 0,00a 0,00a 0,00a 0,00b 0,00b 100 100 100 T2 0,50a 0,03a 3,75a 0,20a 4,25ab 0,23ab 33,33 33,33 33,33 T3 0,50a 0,03a 0,50a 0,03a 1,00ab 0,05ab 33,33 91,67 85,19 p 0,426 0,426 0,059 0,059 0,029 0,029 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 81 2015 K 5,00a 0,25a 9,00a 0,45a 14,00a 0,70a T1 2,25a 0,11a 0,25b 0,01b 2,50b 0,13b 55,00 97,22 82,14 T2 2,00a 0,10a 0,50b 0,03b 2,50b 0,13b 60,00 94,44 82,14 T3 2,00a 0,11a 0,50b 0,03b 2,50b 0,14b 55,00 94,44 80,36 p 0,153 0,153 0,014 0,014 0,003 0,003 2016 K 4,75a 0,24a 47,50a 2,38a 52,25a 2,61a T1 0,50b 0,03b 0,75b 0,04b 1,25b 0,06b 89,47 98,42 97,61 T2 0,50b 0,03b 3,75b 0,19b 4,25b 0,21b 89,47 92,11 91,87 T3 0,00b 0,00b 1,50b 0,08b 1,50b 0,08b 100 96,84 97,13 p 0,001 0,001 0,000 0,000 0,000 0,000 OK-oštećenja na klipu, OS-oštećenja na stablu, OU-ukupan broj oštećenja, PK-prosečan broj oštećenja na klipu, PS-prosečan broj oštećenja po stabljici, PB-prosečan broj oštećenja na celoj biljci, E%OK-efikasnost u odnosu na oštećenja na klipu, E%OS-efikasnost u odnosu na oštećenja na stabljici, E%OU-efikasnost u odnosu na oštećenja na biljci. 6.4.2 Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca u zavisnosti od rokova tretiranja U 2014. godini (tabela 8) beležena je najveća brojnost gusenica u kontroli sa prosekom od 0,43 jedinki na klipu, 0,76 u stabljici, odnosno 1,63 po biljci. Svi tretmani su pokazali statistički značajne razlike u smanjenju brojnosti gusenica na svim merenim parametrima, dok razlike između tretmana nisu uočene. Efikasnost je određivana po Abbott-u i uspešnost svih tretmana bila je visoka, a najefikasniji u odnosu na ukupan broj gusenica se pokazao tretman RA sa 96,92 % , dok je najniža efikasnost zabeležena u tretmanu KA sa 93,85 %. U drugoj godini istraživanja, 2017., (tabela 8) konstatovana je najveća brojnost gusenica u kontroli za PS (1,21) i PB (1,22), međutim vrednost za PK je bila najveća u tretmanu KA (0,05). Tretmani RA i RE pokazali su statistički značajno smanjenje gusenica u odnosu na kontrolu za sve ispitivane parametre, dok se tretman KA nije statistički razlikovao od kontrole ni u jednom ispitivanom parametru. Najveća efikasnost u odnosu na ukupan broj gusenica izmerena je u tretmanu RE sa 97,96 % dok je najmanja beležena na tretmanu KA i iznosila je 43,88 %. Efikasnost za GK je izostala za tretman KA te nije uvršćena u tabelu. Tabela 8. Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca u odnosu na broj preživelih gusenica. God. Tretmani GK PK GS PS GU PB E%GK E%GS E%GU 2014 K 8,50a 0,42a 15,50a 0,76a 24,00a 1,18a T1 0,50b 0,03b 0,50b 0,03b 1,00b 0,05b 94,12 97,92 96,92 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 82 T2 0,75b 0,04b 0,00b 0,00b 0,75b 0,04b 91,18 96,88 95,38 T3 1,75b 0,09b 0,25b 0,01b 2,00b 0,10b 79,41 98,96 93,85 p 0,002 0,002 0,000 0,000 0,000 0,000 2017 K 0,5ab 0,03ab 24,25a 1,21a 24,75a 1,22a T1 0,00b 0,00b 0,50b 0,04b 0,5b 0,06b - 96.91 94,9 T2 0,00b 0,00b 0,50b 0,00b 0,5b 0,03b - 100 97,96 T3 1,00a 0,05a 15,50a 0,64a 16,75a 0,69a - 47,42 43,88 p 0,001 0,001 0,000 0,000 0,000 0,000 GK-broj gusenica na klipu, GS-broj gusenica u stabljici, GU-ukupan broj gusenica na biljci, PK-prosečan broj gusenica na klipu, PS-prosečan broj gusenica po stabljici, PB-prosečan broj gusenica na celoj biljci, E%GK- efikasnost u odnosu na oštećenja na klipu, E%GS-efikasnost u odnosu na oštećenja na stabljici, E%GU- efikasnost u odnosu na oštećenja na biljci. U 2014. godini (tabela 9) zapažena je najveća brojnost oštećenja u kontrolnom tretmanu sa prosekom od 0,04 oštećenja na klipu, 0,3 u stabljici, odnosno 0,34 oštećenja po biljci. Nijedan tretman nije pokazao statistički značajne razlike za OK, dok su tretmani RA i RE pokazali statistički značajne razlike za OS i OU, a tretman KA samo za OS. Najviša efikasnost u odnosu na ukupan broj oštečenja izmerena je u tretmanu RA koja je iznosila 100 %, dok je najmanja efikasnost beležena na tretmanu KA i iznosila je 59,26 %. Tokom 2017. godine (tabela 9) beležena je najveća brojnost oštećenja u tretmanu T3 sa prosekom od 0,29 oštećenja na klipu, 0,81 oštećenja u stabljici, odnosno 1,11 po biljci. Ispitivani parametri za tretman KA se nisu statistički razlikovali od kontrole, dok se u tretmanu RE OK razlikovao i u odnosu na kontrolu ali i u odnosu na tretman KA. Tretman RA se razlikovao samo u odnosu na tretman KA. Tretmani RA i RE za OS i OU su se razlikovali i u odnosu na kontrolu ali u odnosu na tretman KA. Ipak, između ova dva tretmana nisu uočene statistički značajne razlike. Efikasnost u odnosu na ukupan broj oštećenja je bila najveća u tretmanu RE sa 92,77 %, a najniža u tretmanu KA gde je u poptunosti izostala. Tabela 9. Efikasnost insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca u odnosu na broj oštećenja. God. Tretmani OK PK OS PS OU PB E%OK E%OS E%OU 2014 K 0,75a 0,04a 6,00a 0,3a 6,75a 0,34a T1 0,00a 0,00a 0,00b 0,00b 0,00b 0,00b 100 100 100 T2 0,50a 0,03a 0,50b 0,03ab 1,00b 0,05b 33,33 91,67 85,19 T3 0,75a 0,05a 1,75b 0,09ab 2,75ab 0,14ab - 70,83 59,26 p 0,471 0,471 0,033 0,033 0,012 0,012 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 83 2017 K 2,25b 0,11b 14,25a 0,71a 16,50a 0,83a T1 0,50bc 0,03bc 1,50b 0,08b 2,00b 0,10b 73,33 89,47 87,95 T2 0,00c 0,00c 1.25b 0,06b 1,25b 0,06b 100 91,55 92,77 T3 5,75a 0,29a 16,25a 0,81a 22,00a 1,11a - - - p 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 OK-oštećenja na klipu, OS-oštećenja na stablu, OU-ukupan broj oštećenja, PK-prosečan broj oštećenja na klipu, PS-prosečan broj oštećenja po stabljici, PB-prosečan broj oštećenja na celoj biljci, E%OK-efikasnost u odnosu na oštećenja na klipu, E%OS-efikasnost u odnosu na oštećenja na stabljici, E%OU-efikasnost u odnosu na oštećenja na biljci. 6.4.3 Uticaj insekticida na različite parametre infestacije biljaka kukuruza Efikasnost insekticida utvrđena je ocenom još nekoliko parametara osim pomenutih u prethodnom poglavlju. Ocenjivani su sledeći parametri: broj klipova sa gusenicama (BKG) u kojima je pronađena najmanje jedna gusenica na klipu ili u dršci klipa, kao i broj klipova sa oštećenjima (BOK), gde je beležen broj klipova sa najmanje jednim oštećenjem. Oštećenja u kojima su već pronađene gusenice kukuruznog plamenca nisu upisivana. Takođe, važno je napomenuti da oštećenja prouzrokovana gusenicama pamukove sovice (Helicoverpa armigera) nisu uključena u ocenu. Beležen je i ukupan broj klipova sa gusenicama i oštećenjima (BG+O), odnosno klipovi na kojima je pronađena najmanje jedna gusenica ili oštećenje. Disekcijom biljaka određen je broj stabljika sa gusenicama (BGS), zatim broj stabljika sa oštećenjima (BOS), tamo gde gusenice nisu nađene, kao i ukupan broj gusenica i oštećenja u stablu (US G+O). Takođe, jedan od parametara je bio ukupan broj oštećenja na biljci (OB) i na kraju ukupan broj gusenica i oštećenja po biljci (U G+O). Svi parametri su izraženi kao procenat biljaka koje sadrže najmanje jedno pomenuto svojstvo u odnosu na ukupan broj biljaka. Broj klipova na kojima su nađene gusenice u 2013. godini (tabela 10, grafik 19) bio je statistički značajno manji u tretmanima T1 i T3, dok tretman T2 nije pokazao statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu. Takođe, tretman T3 se statistički razlikovao ne samo u odnosu na kontrolu već i u odnosu na tretman T2. U 2014. godini (tabela 10, grafik 19) na svim tretmanima zabeležen je statistički značajno manji procenat broja klipova sa gusenicama u odnosu na kontrolu, dok na tretmanu T1 nisu zabeleženi klipovi sa gusenicama i značajno se razlikovao od tretmana T2. Rezultati u 2015. godini (tabela 10, grafik 19) su pokazali da je samo tretman T1 imao statistički značajno manji procenat klipova sa gusenicamau odnosu na Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 84 kontrolu, dok su u 2016. godini svi tretmani imali statistički značajno manji procenat klipova sa gusenicama u odnosu na kontrolni tretman. (tabela 10, grafik 19). Tabela 10. Procenat broja klipova na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica. Broj klipova sa gusenicama (BKG) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 88,8 a 32,5 a 11,3 a 48,8 a T1 51,3 bc 0,0 c 0,0 b 5,0 b T2 70,0 ab 8,8 b 2,5 ab 15,0 b T3 36,3 c 3,8 bc 1,3 ab 6,3 b F 12,81** 2,99NS 3,34* 16,25** p 0,000 0,0732 0,053 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno. T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BKG T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tre tm an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BKG T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50 Po re đe nj e tr et m an a Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BKG T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BKG Grafik 19. Intervali poverenja za parove sredina za broj klipova sa gusenicama (BKG) Procenat klipova sa najmanje jednim oštećenjem u 2013., 2014. i 2015. godini se nije statistički razlikovao u odnosu na kontrolu, dok su u 2016. godini svi tretmani imali statistički 2013 2014 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 85 značajno manji procenat klipova sa oštećenjima u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana (tabela 11, grafik 20). Tabela 11. Procenat broja klipova na kojima je utvrđeno najmanje jedno oštećenje Broj klipova sa oštećenjem (BOK) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 47,5 a 3,8 a 25,0 a 20,0 a T1 28,8 a 0,0 a 11,3 a 2,5 b T2 48,8 a 2,5 a 10,0 a 2,5 b T3 48,8 a 2,5 a 10,0 a 0,0 b F 0,89NS 1,00 1,68NS 13,10** p 0,476 0,426 0,224 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.80.60.40.20.0-0.2-0.4-0.6-0.8 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOK T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 1050-5-10 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOK T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOK T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.20.10.0-0.1-0.2-0.3-0.4-0.5-0.6-0.7 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOK Grafik 20. Intervali poverenja za parove sredina za broj klipova sa oštećenjem (BOK) Ocena procenta klipova sa gusenicama i oštećenjima (tabela 12, grafik 21) je pokazala da su se u 2013. godini tretmani T1 i T3 imali značajno niži procenat klipova sa gusenicama i 2013 2016 2014 2015 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 86 oštećenjima u odnosu na kontrolu dok tretman T2 nije pokazao statistički značajne razlike. U 2014. godini (tabela 12, grafik 21) svi tretmani su pokazali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, dok se tretman T1 sa najmanjim brojem klipova sa gusenicama i oštećenjima razlikovao u odnosu na tretman T2. U 2015. godini (tabela 12, grafik 21) nisu uočene statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu, dok su u 2016. godini (tabela 12, grafik 21) svi tretmani opet pokazali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana. Tabela 12. Procenat broja klipova na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica ili oštećenje Broj klipova sa gusenicama i oštećenjima (BG+O) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 97,5 a 36,3 a 30,0 a 65,0 a T1 70,0 b 0,0 c 11,3 a 7,5 b T2 87,5 ab 11,3 b 12,5 a 16,3 b T3 70,0 b 6,3 bc 11,3 a 6,3 b F 9,18** 16,47** 0,71NS 40,97** p 0,002 0,000 0,562 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BG+O T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BG+O 2013 2014 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 87 T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BG+O T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BG+O Grafik 21. Intervali poverenja za parove sredina za broj klipova sa gusenicama i oštećenjima (BG+O) Analiza broja stabljika na kojima je pronađena barem jedna gusenica (tabela 13, grafik 22) pokazala je da su u 2013. godini svi tretmani imali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, dok se tretman T3 statistički razlikovao od tretmana T2. U 2014. godini (tabela 13, grafik 22) nisu uočene razlike između tretmana, dok su u 2015. godini (tabela 13, grafik 22) svi tretmani pokazali statistički značajno niže procente stabljika sa gusenicama u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana. U 2016. godini (tabela 13, grafik 22) svi tretmani su takođe pokazali statistički značajno niže procente stabljika sa gusenicama u odnosu na kontrolu, dok su tretmani T1 i T3 imali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na tretman T2. Tabela 13. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica Broj stabljika sa gusenicama (BGS) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 98,8 a 15,0 a 48,8 a 96,3 a T1 45,0 bc 2,5 a 0,0 b 7,5 c T2 77,5 b 5,0 a 6,3 b 28,8 b T3 31,3 c 0,0 a 2,5 b 3,8 c F 19,22** 1,91NS 16,47** 86,75** p 0,000 0,182 0,000 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 88 T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 1.00.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BGS T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BGS T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00-1.25 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BGS T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BGS Grafik 22. Intervali poverenja za parove sredina za broj stabljika sa gusenicama (BGS) Kada je broj stabljika sa oštećenjima u pitanju (tabela 14, grafik 23), uočena je manja razlika u tretmanima u odnosu na broj stabljika sa gusenicama. U 2013. i 2015 godini (tabela 14, grafik 23) nisu uočene razlike između tretmana i kontrole, dok je u 2014. godini jedino tretman T1 pokazao statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu. U 2016. godini (tabela 14, grafik 23) su ipak svi tretmani pokazali statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana. Tabela 14. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđeno najmanje jedno oštećenje Broj stabljika sa oštećenjima (BOS) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 91,3 a 22,5 a 27,5 a 90,0 a T1 73,8 a 0,0 b 1,3 a 3,8 b T2 83,8 a 18,8 ab 2,5 a 17,5 b T3 81,3 a 2,5 ab 2,5 a 7,5 b F 1,06NS 5,00* 3,02NS 23,25** p 0,402 0,018 0,072 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno 2013 2014 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 89 T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOS T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 1.00.50.0-0.5-1.0 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOS T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOS T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 1.00.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOS Grafik 23. Intervali poverenja za parove sredina za broj stabljika sa oštećenjima (BOS) Kada se uzmu u obzir i broj gusenica i oštećenja u stabljici (tabela 15, grafik 24) analize su pokazale da su u 2013. godini tretmani T1 i T3 imali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, dok tretman T2 nije pokazao statističke razlike. U 2014. godini (tabela 15, grafik 24) svi tretmani su imali statistički značajno manji broj gusenica i oštećenja u stabljici u odnosu na kontrolu, a tretmani T1 i T3 su se razlikovali u odnosu na tretman T2 sa značajno manjim vrednostima. U 2015. godini (tabela 15, grafik 24) svi tretmani su imali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana, dok su u 2016. godini (tabela 15, grafik 24) svi tretmani takođe pokazali statistički značajne razlike u odnosu na broj gusenica i oštećenja u stabljici na kontroli, ali je tretman T3 pokazao statistički značajno niže vrednosti u odnosu na tretman T2. Tabela 15. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica ili oštećenje Broj stabljika sa gusenicama i oštećenjima (US G+O) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 100 a 61,3 a 63,8 a 98,8 a T1 88,8 b 2,5 c 1,3 b 11,3 bc 2013 2014 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 90 T2 95,0 ab 21,3 b 8,8 b 36,3 b T3 85,0 b 2,5 c 3,8 b 10,0 c F 5,82** 24,92** 13,77** 53,74** p 0,011 0,000 0,000 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za US G+O T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.50.0-0.5-1.0 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za US G+O T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 1.00.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za US G+O T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za US G+O Grafik 24. Intervali poverenja za parove sredina za broj stabljika sa gusenicama i oštećenjima (US G+O) broj stabljika sa oštećenjima (BOS) Procenat ukupnog broja oštećenih biljaka (tabela 16, grafik 25) je pokazao da u 2013. godini nisu uočene razlike između tretmana, dok su u 2016. godini svi tretmani imali statistički niže vrednosti u osnosu na kontrolu, ali nisu uočene razlike između tretmana. U 2014. godini (tabela 16, grafik 25) samo je tretman T1 imao statistički značajno niže procente oštećenih biljaka u odnosu na kontrolu, ali i u odnosu na tretman T2, dok se u 2015. godini (tabela 16, grafik 25) samo tretman T3 razlikovao u odnosu na kontrolu kada je ovaj parametar u pitanju sa značajno nižim vrednostima Tabela 16. Procenat broja biljaka na kojima je utvrđeno najmanje jedno oštećenje Broj oštećenih biljaka ukupno (OB) 2013 2014 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 91 Tretman 2013 2014 2015 2016 K 92,5 a 26,3 a 46,3 a 91,3 a T1 80,0 a 0,0 b 12,5 b 5,0 b T2 88,8 a 21,3 a 11,3 a 17,5 b T3 87,5 a 5,0 ab 12,5 ab 7,5 b F 0,56NS 6,16** 6,16** 24,58** p 0,653 0,009 0,009 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za OB T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za OB T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.100.050.00-0.05-0.10 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za OB T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.100.050.00-0.05-0.10 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za OB Grafik 25. Intervali poverenja za parove sredina za broj oštećenih biljaka ukupno (OB) Ukupan broj gusenica i oštećenja na biljci (tabela 17, grafik 26) nije pokazao statistički značajne razlike u 2013. godini, dok su u 2014. godini svi tretmani pokazali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, a tretman T1 imao je niže vrednosti od tretmana T2. U 2015. i 2016. godini (tabela 17, grafik 26) svi tretmani pokazali su statistički značajne niže procente gusenica i oštećenja na biljci u odnosu na kontrolu, ali u 2015. godini nije uočena razlika između tretmana, dok je tretman T3 imao najmanje vrednosti i značajno se razlikovao od tretmana T2 2013 2014 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 92 Tabela 17. Procenat broja biljaka na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica ili oštećenje Broj oštećenja i gusenica na celoj biljci (U G+O) Tretman 2013 2014 2015 2016 K 100 a 71,3 a 75 a 100 a T1 95,0 a 2,5 c 12,5 b 17,5 bc T2 98,8 a 31,3 b 20,0 b 46,3 b T3 92,5 a 7,5 bc 15,0 b 16,3 c F 1,24NS 20,36** 10,90** 48,75** p 0,340 0,000 0,001 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za U G+O T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za U G+O T3 – T2 T3 – T1 T2 – T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00-1.25 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za U G+O T3 - T2 T3 - T1 T2 - T1 T3 - K T2 - K T1 - K 0.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za U G+O Grafik 26. Intervali poverenja za parove sredina za broj oštećenja i gusenica na celoj biljci (U G+O) Uticaj rokova tretiranja na različite parametre infestacije biljaka kukuruza je pokazao da se procenat klipova na kojima su nađene gusenice u 2014. godini (tabela 18, grafik 27) značajno razlikovao u svim tretmanima u odnosu na kontrolu, dok u 2017. godini nisu uočene statistički značajne ralike za ovaj ispitivani parametar. 2013 2014 2015 2016 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 93 Tabela 18. Procenat broja klipova na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica Broj klipova sa gusenicama (BKG) Tretman 2014 2017 K 32,5 a 1,3 a RA 2,5 b 2,5 a RE 3,8 b 2,5 a KA 8,8 b 5,0 a F 10,45** 1,61NS p 0,001 0,238 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BKG KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.50.40.30.20.10.0-0.1-0.2-0.3 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BKG Grafik 27. Intervali poverenja za parove sredina za broj klipova sa gusenicama (BKG) Ocena broja klipova sa oštećenjima (tabela 19, grafik 28) nije pokazala statistički značajne razlike u tretmanima u 2014. godini, dok su u 2017. godini tretmani RA i RE uticali na statistički značajno smanjenje procenta oštećenih klipova, kako u odnosu na kontrolu, tako i u odnosu na tretman KA. Tabela 19. Procenat broja klipova na kojima je utvrđeno najmanje jedno oštećenje Broj klipova sa oštećenjem (BOK) Tretman 2014 2017 K 3,8 a 18,8 a RA 0,0 a 5,0 b RE 2,5 a 6,3 b KA 5,0 a 30,0 a 2014 2017 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 94 F 0,97NS 8,21** p 0,441 0,003 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOK KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.750.500.250.00-0.25-0.50 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOK Grafik 28. Intervali poverenja za parove sredina za broj klipova sa oštećenjem (BOK) U 2014. godini procenat broja klipova sa gusenicama i oštećenjima (tabela 20, grafik 29) je bio značajno manji u svim tretmanima u odnosu na kontrolu, ali najniže vrednosti zabeležene su u tretmanu RA, a najviše u tretmanu KA, te su se ova dva tretmana međusobno statistički razlikovala. U 2017. godini tretmani RA i RE su iskazali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu ali i u odnosu na tretman KA. Tabela 20. Procenat broja klipova na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica ili oštećenje Broj klipova sa gusenicama i oštećenjima (BG+O) Tretman 2014 2017 K 36,3 a 20,0 ab RA 2,5 c 7,5 b RE 6,3 bc 7,5 b KA 13,8 b 33,8 a F 13,85** 7,83** p 0,000 0,004 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno 2014 2017 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 95 KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BG+O KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.750.500.250.00-0.25-0.50 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BG+O Grafik 29. Intervali poverenja za parove sredina za broj klipova sa gusenicama i oštećenjima (BG+O) Broj stabljika sa gusenicama (tabela 21, grafik 30) je bio značajno niži u 2014. godini u svim tretmanima u odnosu na kontrolu, dok je ovaj parametar u 2017. godini ispoljio statistički značajno niže vrednosti samo u tretmanima RA i RE, koji su se izdvajali u odnosu na kontrolu ali i na tretman KA. Tabela 21. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica Broj stabljika sa gusenicama (BGS) Tretman 2014 2017 K 60,0 a 62,5 a RA 2,5 b 3,8 b RE 3,8 b 0,0 b KA 1,3 b 42,5 a F 33,26** 44,50** p 0,000 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00-1.25 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BGS KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 1.00.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BGS Grafik 30. Intervali poverenja za parove sredina za broj stabljika sa gusenicama (BGS) 2014 2017 2017 2014 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 96 Analizom broja stabljika sa oštećenjima (tabela 22, grafik 31) utvrđeno je da su u obe godine istraživanja tretmani RA i RE imali značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, dok su u 2017. godini ova dva tretmana imala statistički niže vrednosti kako u odnosu na kontrolu tako i u odnosu na tretman KA. Tabela 22. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđeno najmanje jedno oštećenje Broj stabljika sa oštećenjima (BOS) Tretman 2014 2017 K 22,5 a 43,8 a RA 0,0 b 5,0 b RE 2,5 b 6,3 b KA 6,3 ab 51,3 a F 6,47** 20,63** p 0,007 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOS KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 1.00.50.0-0.5-1.0 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za BOS Grafik 31. Intervali poverenja za parove sredina za broj stabljika sa oštećenjima (BOS) U 2014. godini broj stabljika sa oštećenjima i gusenicama (tabela 23, grafik 32) pokazao je statistički značajne razlike u svim tretmanima u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana, dok u 2017. godini tretmani RA i RE su se značajno razlikovali kako u odnosu na kontrolu tako i u odnosu na tretman KA. Tabela 23. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica ili oštećenje Broj stabljika sa gusenicama i oštećenjima (US G+O) Tretman 2014 2017 2014 2017 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 97 K 67,5 a 86,3 a RA 2,5 b 7,5 b RE 5,0 b 6,3 b KA 6,3 b 73,8 a F 25,80** 59,03** p 0,000 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00-1.25 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za US G+O KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 1.00.50.0-0.5-1.0-1.5 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za US G+O transf Grafik 32. Intervali poverenja za parove sredina za broj stabljika sa gusenicama i oštećenjima (US G+O) Ocenom broja oštećenih biljaka (tabela 24, grafik 33) u 2014. ali i u 2017. godini u tretmanima RA i RE uočene su statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu ali i na tretman KA. Tabela 24. Procenat broja biljaka na kojima je utvrđeno najmanje jedno oštećenje Broj oštećenih biljaka ukupno (OB) Tretman 2014 2017 K 26,3 a 88,8 a RA 0,0 b 12,5 b RE 5,0 b 11,3 b KA 11,3 a 76,3 a F 9,21** 78,95** p 0,002 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno 2017 2014 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 98 KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za OB KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 1.00.50.0-0.5-1.0 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za OB Grafik 33. Intervali poverenja za parove sredina za broj oštećenih biljaka ukupno (OB) Kada je u pitanju broj oštećenja i gusenica na celoj biljci (tabela 25, grafik 34), u 2014. godini svi tretmani su pokazali statistički značajno niže vrednosti u odnosu na kontrolu, ali nisu uočene razlike između tretmana, dok u 2017. godini u tretmanima RA i RE uočene su statistički značajno niže vrednosti procenata oštećenja i gusenica na celoj biljci u odnosu na kontrolu ali i na tretman KA. Tabela 25. Procenat broja stabljika na kojima je utvrđena najmanje jedna gusenica ili oštećenje Broj oštećenja i gusenica na celoj biljci (U G+O) Tretman 2014 2017 K 71,3 a 90,0 a RA 5,0 b 15,0 b RE 7,5 b 13,8 b KA 20,0 b 77,5 a F 32,57** 55,76** p 0,000 0,000 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće p < 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće p < 0,01, NS – nije statistički značajno 2014 2017 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 99 KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 0.500.250.00-0.25-0.50-0.75-1.00-1.25 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za U G+O KA – RE KA – RA RE – RA KA - K RE - K RA - K 1.00.50.0-0.5-1.0 Po re đe nj e tr et m an a Kad interval ne sadrži nulu, odgovarajuće sredine se značajno razlikuju Takijev test (interval poverenja za 95%) Poređenje sredina za U G+O Grafik 34. Intervali poverenja za parove sredina za broj oštećenja i gusenica na celoj biljci (U G+O) 6.5 Ocena prelamanja stabljika kukuruza usled oštećenja larvama kukuruznog plamenca Ispitivanje efikasnosti insekticida ogledalo se i kroz ocenu biljaka koje su pukle usled oštećenja gusenicama kukuruznog plamenca. Ocena je vršena vizuelnim pregledom biljaka i beleženi su prelomi biljaka iznad i ispod klipa, kao i ukupan broj polomljenih biljaka. Analiza varijanse i Takijev test poređenja sredina primenjeni su kako bi se utvrdile statistički značajne razlike između primenjenih tretmana. 6.5.1 Lomljenje stabljika kukuruza u ogledu ispitivanja insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca U 2013. godini usled izuzetno velikog intenziteta napada kukuruznog plamenca zabeležen je visok procenat poleglih biljaka (tabela 26). Značajno bolji rezultati ustanovljeni su za tretman T1 (hlorantraniliprol) u odnosu na kontrolu za sve ispitivane parametre, kao i u odnosu na tretman T2 (indoksakarb) za prelamanje biljaka ispod stabla (PIS) i ukupan broj prelomljenih biljaka (PU). Tretman T3 (hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin) pokazao je značajno manje vrednosti za PIS i PU u odnosu na tretman T2 ali i na kontrolu, dok su za broj polomljenih biljaka iznad klipa (PIZ) uočene značajne razlike samo u odnosu na kontrolu. Tretman T2 nije pokazao statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu. U 2014. (tabela 26) godini nijedan tretman nije imao uticaja na PIS, dok su svi tretmani pokazali statistički značajno manji broj slomljenih biljaka u odnosu na kontrolu za PIZ i PU, dok razlike između tretmana nisu uočene. 2014 2017 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 100 U 2015. godini (tabela 26) na svim tretmanima zabeležen je značajno manji broj slomljenih biljaka u odnosu na kontrolu za sve ispitivane parametre. Razlike između tretmana nisu uočene. U 2016. godini (tabela 26) nijedan tretman nije imao uticaja na PIS, dok su svi tretmani pokazali značajno bolje rezultate u odnosu na kontrolu za PIZ i PU, dok razlike između tretmana nisu uočene. Tabela 26. Procenat lomljenja biljaka u ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida God. Tretmani PIS PIZ PU 2013 K 59a 31a 90a T1 20b 10b 30b T2 64a 25ab 89a T3 24b 11ab 35b p 0,000 0,026 0,000 2014 K 5a 20a 25a T1 1a 0b 1b T2 2a 4b 6b T3 0a 0b 0b p 0,147 0,001 0,000 2015 K 10a 14a 24a T1 0b 0b 0b T2 0b 1b 1b T3 0b 1b 1b p 0,003 0,000 0,000 2016 K 8a 29a 37a T1 0a 0b 0b T2 1a 3b 4b T3 0a 0b 0b p 0,120 0,000 0,000 LIS-pucanje ispod klipa, LIZ-pucanje iznad klipa, LU-ukupan broj puknutih biljaka. Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika 6.5.2 Lomljenje stabljika kukuruza u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na suzbijanje kukuruznog plamenca Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 101 U prvoj godini ogleda ispitivanja rokova suzbijanja kukuruznog plamenca (tabela 27) nijedan tretman nije imao uticaja na PIS, dok je na svim tretmanima zabeležen značajno manji broj slomljenih biljaka u odnosu na kontrolu za PIZ i PU. Razlike između tretmana nisu uočene. U drugoj godini ogleda nijedan od ispitivanih tretmana nije imao uticaja na PIS i na PU, dok je samo tretman RA pokazao značajno bolje rezultate za PIZ u odnosu na kontrolu ali ne i u odnosu na tretmane RE i KA (tabela 27). Tabela 27. Procenat lomljenja biljaka u ogledu ispitivanja rokova tretiranja God. Tretmani PIS PIZ PU 2014 K 4a 20a 24a T1 1a 0b 1b T2 1a 0b 1b T3 0a 1b 1b p 0,103 0,000 0,000 2017 K 30a 32a 62a T1 26a 11b 37a T2 24a 21ab 45a T3 23a 27ab 50a p 0,893 0,019 0,195 PIS-pucanje ispod klipa, PIZ-pucanje iznad klipa, PU-ukupan broj puknutih biljaka 6.6 Prinos u ogledima 6.6.1 Ostvareni prinos u ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca Varijabilnost prinosa i razlike u prinosu između tretmana i kontrole izražene u procentima predstavljene su u tabeli 28 i grafikonu 35. Usled velikih razlika u vremenskim uslovima, pogotovo rasporeda i količine padavina u svim ispitivanim godinama, poređenje komponenti prinosa rađene su samo po pojedinačnim godinama. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 102 Tabela 28. Prinos izražen u tonama po hektaru (t/ha), kao i povećanje prinosa izraženo u procentima u ogledima suzbijanja kukuruznog plamenca Prinos Tretman 2013 % R. 2014 % R. 2015 % R. 2016 % R. K 5,637 a 6,592 a 6,826 a 7,165 a T1 7,625 b 35,3 7,021 ab 6,5 7,587 ab 11,1 8,672 b 21 T2 6,370 ac 13 7,093 ab 7,6 7,543 ab 10,5 8,189 b 14,3 T3 7,483 bc 32, 7 7,334 b 11,3 7,858 b 15,1 8,202 b 14,5 F 6,41** 2,99NS 5,39NS 5,39* p 0,0077 0,0732 0,0848 0,0140 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće 0,05, ** - značajno na nivou verovatnoće 0.01, NS – nema statistički značajnih razlika U 2013. godini na tretmanima T1 i T3 su ostvareni značajno veći prinosi u odnosu na kontrolu, dok tretman T2 nije pokazao statistički značajne razlike u poređenju sa kontrolom. Takođe, tretman T1 se statistički značajno razlikovao u odnosu na tretman T2. Prinos na kontrolnom tretmanu iznosio je 5,637 t/ha, dok je povećanje prinosa na tretmanima T1 i T3 iznosilo 35,3 i 32,7 %, što predstavlja gotovo dve tone veći prinos zrna, dok je u tretmanu T2 povećanje prinosa iznosilo 13 %. Tokom 2014. godine u kojoj je brojnost kukuruznog plamenca bila niska, komponente prinosa su se razlikovale samo u tretmanu T3 u odnosu na kontrolu, sa povećanjem prinosa od 11,3 %. Prinos na kontrolnom tretmanu iznosio je 6,592 t/ha, a povećanje prinosa na tretmanu T1 i T2 iznosio je 6,5 i 7,6 %. U 2015. dobijene su gotovo iste razlike između tretmana, tako se tretman T3 statistički značajno razlikovao u odnosu na kontrolu, sa povećanjem prinosa od 15,1 %. Prinos na kontrolnom tretmanu iznosio je 6,826 t/ha, a povećanje prinosa na tretmanu T1 i T2 iznosio je 11,1 i 10,5 %. U 2016. godini svi tretmani su se statistički razlikovali u odnosu na kontrolu, ali nisu utvrđene razlike između tretmana. Prinos na kontrolnom tretmanu iznosio je 7,165 t/ha, povećanje prinosa na tretmanu T1 iznosilo je 21 %, na tretmanu T2 14,3 % i na tretmanu T3 14,5 % (tabela 28, grafik 35). Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 103 2015 2016 2013 2014 Kontrola T1 T2 T3 Kontrola T1 T2 T3 0.0 2.5 5.0 7.5 0.0 2.5 5.0 7.5 Tretman Pr in os z rn a (t/ ha ) Grafik 35. Ostvareni prinos u ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenc. Prinos zrna preračunat na 14 % vlage izražen u t/ha 6.6.2 Ostvareni prinos u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca Varijabilnost prinosa i razlike u prinosu između tretmana i kontrole izražene u procentima predstavljene su u tabeli 29 i grafikonu 36. Tabela 29. Prinos izražen u tonama po hektaru (t/ha), kao i povećanje prinosa izraženo u procentima u ogledima rokova suzbijanja Prinos Tretman 2014 % 2017 % K 6,592 a 3,920 a T1 7,846 b 19 5,513 b 40,6 T2 7,335 b 11,3 4,581 ab 16,9 T3 7,573 b 14,9 5,053 b 28,9 F 8,56** 4,91* p 0,0026 0,0188 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. * - značajno na nivou verovatnoće 0.05, ** - značajno na nivou verovatnoće 0.01 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 104 U ogledu ispitivanja rokova suzbijanja u trajanju od dve godine dobijene su značajne razlike u prinosu u rokovima suzbijanja u odnosu na kontrolu. U 2014. godini svi tretmani pokazali su statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu, dok nije bilo statistički značajnih razlika između tretmana. Najveće povećanje prinosa u odnosu na kontrolu (19 %) izmereno je u tretmanu RA, zatim u tretmanu KA (14,9 %), dok je najmanji uticaj na prinos imao tretman RE sa povećanjem prinosa od 11,3 %. U 2017. godini svi tretmanu su takođe pokazali značajne razlike u odnosu na kontrolu, dok su se tretmani RA i KA značajno razlikovali u odnosu na tretman RE. Najveće povećanje prinosa zabeleženo je u tretmanu RA i iznosilo je 40,6 %, nakon čega sledi tretman KA sa povećanjem prinosa od 28,9 % , dok je najmanji uticaj na prinos imao tretman RE (tabela 29, grafik 52). Grafik 36. Ostvareni prinos u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca. Prinos zrna preračunat na 14 % vlage izražen u t/ha 2014 2017 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 0 2 4 6 8 Tretman Prinos zrna (t/ha) Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 105 6.7 Rezultati mikoloških istraživanja 6.7.1 Diverzitet mikoflore vrsta roda Fusarium na zrnima kukuruza Tokom četiri godine ispitivanja diverziteta roda Fusarium, ukupno je utvrđeno 11 taksona - 10 je identifikovano do nivoa vrste a jedan do nivoa roda. Izolovane su sledeće vrste: F. equiseti, F. graminearum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. pseudograminearum, F. semitectum, F. solani, F. sporotrichioides, F. subglutinans, F. verticillioides i Fusarium sp. Najčešće vrste bile su F. verticillioides, F. proliferatum i F. graminearum koje su utvrđene u sve četiri godine ogleda. F. verticillioides bio je dominantna vrsta u svim godinama osim u 2014. godini u kojoj je F. graminearum imao veću učestalost (tabela 30). U 2013. godini utvrđeno je prisustvo pet vrsta (F. graminearum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. subglutinans i F. verticillioides). F. verticillioides i F. proliferatum utvrđeni su u svim tretmanima, dok je F. graminearum utvrđen u tretmanima T1, T2 i T3, a F. subglutinans u kontroli i tretmanima T1 i T2. F. oxysporum utvrđen je samo u tretmanu T2 i to sa najmanjom učestalošću od 0,7 % (tabela 30).. U 2014. godini utvrđeno je prisustvo takođe pet vrsta (F. graminearum, F. pseudograminearum, F. proliferatum, F. semitectum i F. verticillioides). F. graminearum, F. proliferatum i F. verticillioides utvrđeni su u svim tretmanima, dok je F. pseudograminearum utvrđen samo na tretmanu T1 sa učestalošću od 1,4 %, a F. semitectum takođe na tretmanu T1 sa učestalošću od 0,7 % (tabela 30). U 2015. godini utvrđeno je prisustvo sedam vrsta (F. graminearum, F. proliferatum, F. solani, F. semitectum, F. subglutinans, F. verticillioides i Fusarium sp.). F. proliferatum i F. verticillioides utvrđeni su u svim tretmanima, dok je F. graminearum utvrđen u kontroli i tretmanu T3. F. subglutinans utvrđen je samo na zrnima iz tretmana T3 sa učestalošću od 13 %, F. semitectum na zrnima iz tretmana T2 sa učestalošću od 1,7 %, Fusarium sp. na kontroli sa učestalošću od 1,57 % i F. solani na kontroli sa učestalošću od 0,8 % (tabela 30). U 2016. godini utvrđeno je prisustvo čak 10 vrsta (F. equiseti, F. graminearum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. semitectum, F. solani, F. sporotrichioides, F. subglutinans, F. verticillioides i Fusarium sp.). F. proliferatum, F. subglutinans i F. verticillioides utvrđeni su u svim tretmanima. Vrsta F. graminearum je utvrđena u kontroli i tretmanu T3, F. oxysporum u kontroli i tretmanu T1 i F. solani u kontroli i tretmanu T2. Vrste koje su registrovane samo Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 106 u tertmanu T1 bile su: F. equiseti sa učestalošću od 3,6 %, F. sporotrichioides sa učestalošću od 3,6 % i Fusarium sp. sa učestalošću od 3,6 %. Vrsta F. semitectum registrovana je samo u tretmanu T3 sa učestalošću od 2,2 % (tabela 30). Najveća učestalost Fusarium vrsta u odnosu na ostale izolovane vrste gljiva utvrđena je u 2016. godini, koja je u svim tretmanima i kontroli iznosila preko 80 %. Najniže učestalosti vrsta iz roda Fusarium utvrđene su u 2013. i 2014. godini. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 107 Tabela 30. Diverzitet i učestalost, izražena u procentima (%), vrsta roda Fusarium izolovanih iz zrna kukuruza sa vidljivim simptomima fuzarioza u periodu od 2013-2016. godine Fusarium vrste 2013 2014 2015 2016 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 1 F. equiseti 3,6 2 F. graminearum 6,9 7,2 8,0 44,4 67,8 41,6 53,9 0,8 6,5 15,7 7,2 3 F. oxysporum 0,7 3,3 0,7 4 F. proliferatum 7,3 13,0 20,7 14,4 3,2 4,2 5,5 1,8 14,9 49,2 22,9 5,7 17,7 16,4 21,2 26,4 5 F. pseudograminearum 1,4 6 F. semitectum 0,7 1,7 2,2 7 F. solani 0,8 2,6 1,5 8 F. sporotrichioides 3,6 9 F. subglutinans 0,7 6,9 1,4 13,0 6,5 5,0 16,7 16,4 10 F. verticillioides 62,7 63,5 50,7 65,6 33,7 17,5 22,3 34,9 64,6 28,9 65,3 64,2 38,6 47,9 48,5 35,0 11 Fusarium sp. 1,57 3,6 Ukupna učestalost vrsta roda Fusarium (%) 70,7 90,4 80,7 90,2 81,3 91,6 69,3 90,8 82,7 78,2 89,8 89,4 84,3 80,7 87,9 87,2 Broj izolovanih vrsta roda Fusarium 3 4 5 3 3 4 3 3 4 2 3 4 6 8 5 5 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 108 6.7.2 Diverzitet mikoflore na zrnima kukuruza Pored vrsta iz roda Fusarium, u periodu od 2013. do 2016. godine na klipovima kukuruza sa vidljivim znacima plesnivosti izolovano je ukupno 15 rodova drugih gljiva (tabela 31). Izolovani su sledeći taksoni: Acremoniella atra, Acremonium spp., Alternaria spp., Aspergillus spp., Botrytis spp., Geotrichum spp., Gliocladium spp., Hyalodendron spp., Mortierella spp., Mucor spp., Paecilomyces spp., Penicillium spp., Rhizopus spp., Staphylotrichum spp., Trichoderma spp. U 2013. godini utvrđeno je prisustvo 10 rodova (Acremonium, Alternaria, Aspergillus., Fusarium, Gliocladium, Hyalodendron, Mucor, Paecilomyces, Penicillium i Rhizopus). Najveću učestalost imale su vrste roda Fusarium, sa ukupnim prosečnim udelom od 82,99 % u odnosu na sve ostale vrste. Drugi najčešći taksoni u ovoj godini bile su vrste iz roda Mucor sa učestalošću od 9 % i Aspergillus sa učestalošću od 4,27 %, koje su registrovane u sva četiri tretmana. U dva tretmana konstatovani su rodovi Aspergillus, Hyalodendron i Paecilomyces. Rodovi Rhizopus i Gliocladium utvrđeni su samo u tretmanu T3 sa učestalošću od 4,8 % i 0,8 %, dok su rodovi Acremonium i Alternaria utvrđeni u tretmanu T2 sa učestalošću od 2,14 i 0,71 % (tabela 31). U 2014. godini utvrđeno je prisustvo takođe 10 rodova (Acremonium, Alternaria, Aspergillus, Fusarium, Geotrichum, Gliocladium, Mortierella, Mucor, Paecilomyces, Staphylotrichum). Najveću učestalost imale su opet vrste roda Fusarium, sa ukupnim prosečnim udelom od 83,25 % u odnosu na sve ostale vrste. U ovoj godini jedini rod osim roda Fusarium koji je konstatovan u svim tretmanima je Mortierella spp. sa prosečnom učestalošću od 9,33 %, dok je rod Acremonium konstatovan u tri tretmana sa prosečnom učestalošću od 2,07 %. U dva tretmana zabeleženi su rodovi Staphylotrichum i Aspergillus sa prosečnom zastupljenošću od 5,43 % i 1,47 %. U kontroli su utvrđeni rodovi Paecilomyces, Mucor i Geotrichum sa učestalostima od 2,67 % i dva puta 0,53 %, dok su na tretmanu T2 zabeleženi Gliocladium i Alternaria sa zastupljenošću od 2,48 % i 0,49 %. Rod Geotrichum zabeležen je jedino u 2014. godini (tabela 31). U 2015. godini utvrđeno je prisustvo vrsta iz takođe 9 rodova (Acremonium, Aspergillus, Fusarium, Gliocladium, Mortierella, Mucor, Penicillium, Rhizopus i Trichoderma). Najveću učestalost imale su vrste roda Fusarium, sa ukupnim prosečnim udelom od 85,02 %. U ovoj godini jedini rod osim roda Fusarium koji je zabeležen u svim tretmanima je Mortierella sa prosečnom učestalošću od 5,37 %, dok je rod Penicillium konstatovan u tri tretmana i imao Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 109 prosečnu zastupljenost od 2,41 %. Rod Aspergillus ustanovljen je u kontroli i tretmanu T2 i imao je prosečnu učestalost 2,43 %, rod Gliocladium je zabeležen u tretmanima T1 i T2 sa prosečnom učestalošću od 2,77 %, dok je rod Mucor izolovan sa zrna iz kontrole i tretmana T3 i imao je prosečnu učestalost od 3,22 %. Rod Rhizopus konstatovan je u tretmanu T2 sa ukupnom učestalošću od 12,5 %, dok su rodovi Acremonium i Trichoderma ustanovljeni na zrnima iz kontrole sa ukupnom učestalošću od 0,79 %. Rod Trichoderma zabeležen je jedino u 2015. godini (tabela 31). U 2016. godini utvrđeno je prisustvo 8 rodova (Acremoniella, Botrytis, Fusarium, Gliocladium, Hyalodendron, Mortierella, Mucor i Rhizopus). Najveću zastupljenost imale su vrste roda Fusarium, sa ukupnim prosečnim udelom od 85,01 %. U ovoj godini jedini rod osim roda Fusarium koji je zabeležen u svim tretmanima je Mortierella sa prosečnom učestalošću od 4,85 %. Rodovi Botrytis i Mucor zabeleženi su na zrnima kontrole i tretmana T1 sa prosečnim učestalostima od 6,51 % i 2,05 %, rod Gliocladium ustanovljen je na kontroli i tretmanu T2 sa prosečnom učestalošću od 4,79%, dok je rod Rhizopus zabeležen na tretmanima T2 i T3 sa ukupnim udelom od 4,75 %. Vrsta Acremoniella atra ustanovljena je u tretmanu T3 i imala je ukupnu učestalost od 2,86 %, dok je rod Hyalodendron ustanovljen u tretmanu T2 sa učestalošću od 1,52 %. U 2016. godini prvi put su izolovani rodovi Acremoniella i Botrytis (tabela 31). Samo su rodovi Fusarium, Gliocladium i Mucor zabeleženi u sve četiri godine ogleda. Rodovi Acremonium i Aspergillus utvrđeni su u 2013, 2014. i 2015. godini, dok je rod Rhizopus utvrđen u svim godinama osim u 2014., a rod Mortierella takođe u svim godinama osim u 2013. godini. Rod Alternaria i Paecilomyces utvrđeni su u 2013. i 2014. godini, Penicillium u 2013. i 2015., a Hyalodendron u 2013. i 2016. godini. Rodovi Acremoniella, Botrytis, Geotrichum, Staphylotrichum i Trichoderma utvrđeni su samo u jednoj godini ogleda (tabela 31). Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 110 Tabela 31. Diverzitet i učestalost vrsta gljiva izolovanih na klipovima kukuruza u periodu 2013-2016. godine Izolovane vrste 2013 2014 2015 2016 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 K T1 T2 T3 1 Acremoniella atra 2.86 2 Acremonium spp. 2,14 1.39 2,97 1.84 0,79 3 Alternaria spp. 0,71 0,49 4 Aspergillus spp. 1,74 0,71 0,49 2,45 0,78 4,07 5 Botrytis spp. 5,88 7,14 6 Fusarium spp. 70,67 90,43 80,71 90,16 81,28 91,61 69,31 90,79 82,67 78,13 89,83 89,43 84,31 80,71 87,87 87,14 7 Geotrichum spp. 0,53 8 Gliocladium spp. 0,80 2,48 4,69 0,85 6,54 3,03 9 Hyalodendron spp. 0,71 0,80 1,52 10 Mortierella spp. 16,09 6,99 19,31 4,91 8,66 3,90 7,63 1,63 1,31 10,00 3,79 4,29 11 Mucor spp. 21,33 1,74 12,14 0,80 0,53 2,36 4,07 1,96 2,14 12 Paecilomyces spp. 0,87 0,71 2,67 13 Penicillium spp. 7,33 5,22 2,14 2,40 4,72 1,69 0,81 14 Rhizopus spp. 4,8 12,50 3,79 5,71 15 Staphylotrichum spp. 5,88 4,95 16 Trichoderma spp. 0,79 Broj izolovanih vrsta 3 5 8 6 6 3 7 4 7 4 5 4 5 4 5 4 Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 111 6.7.3 Učestalosti oštećenja i fuzarioza klipa i McKinney-ev indeks Multivarijacionom analizom varijanse ispitan je uticaj oštećenja klipa prouzrokovanih ishranom gusenica kukuruznog plamenca i godine na učestalost pojave fuzarioznih klipova. Utvrđen je statistički visoko značajan uticaj oba faktora na učestalost pojave fuzarioznih klipova (tabela 32). Tabela 32. Analiza varijanse uticaja oštećenja klipa i godine na učestalost pojave fuzarioznih klipova Izvor varijacije Stepeni slobode Suma kvadrata Sredina kvadrata Količni k Nivo značajnosti df SS MS F P Oštećenja klipa 1 1799 1799,5 7,01 0,010** Godine 3 13641 4547,2 17,72 0,000** Greška 59 15136 256,6 Total 63 33028 *Statistički značajna razlika (P<0,05); **Statistički visoko značajna razlika (P<0,01) Analizom učestalosti klipova sa prisutnim oštećenjima i gusenicama (UK) i klipova sa prisutnim simptomima fuzarioza (UF), kao i ocenom McKinney-evog indeksa u 2013. godini (tabela 33) uočene su statistički značajne razlike u tretmanima T1 i T3 za UK, kao i u tretmanu T1 za UF. McKinney-ev indeks je bio najviši u kontrolnom tretmanu i iznosio je 20,21 dok su najniže vrednosti zabeležene u tretmanima T1 i T3. U 2014. godini tretmani T1 i T3 su pokazali statistički značajne razlike za UK, dok nijedan tretman nije pokazao razlike za UF. McKinney-ev indeks je bio gotovo identičan u svim tretmanima uključujući i kontrolu. U 2015. godini nisu uočene razlike između tretmana i kontrole u ispitivanim parametrima. McKinney-ev indeks je bio niži u tretmanu T3, ali sve vrednosti nisu značajno odstupale. U poslednjoj godini istraživanja uočene su značajne razlike u svim tretmanima u odnosu na UK, dok je samo tretman T1 pokazao statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu za UF, ali ne i u odnosu na ostale tretmane. McKinney-ev indeks bio je najviši u kontroli, dok su svi tretmani ispoljili niže vrednosti u odnosu na kontrolu. Tabela 33. Učestalost klipova sa gusenicama i oštećenjima (UK) i učestalost klipova sa simptomima fuzarioza (UF) izražena u procentima, kao i McKinney-ev koeficijent (MCK) Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 112 God. Tretmani UK UF MCK 2013 K 97,50a 81,25a 20,21 T1 70,00b 50,00b 10,63 T2 87,50ab 62,50ab 16,35 T3 70,00b 58,75ab 13,44 p 0,001 0,025 2014 K 36,25a 67,50a 23,23 T1 0,00b 62,50a 21,77 T2 11,25b 65,00a 21,15 T3 6,25b 67,50a 24,38 p 0,000 0,967 2015 K 35,00a 43,75a 11,98 T1 11,25a 42,50a 11,04 T2 12,50a 47,50a 14,38 T3 11,25a 26,25a 8,85 p 0,053 0,592 2016 K 65,00a 40,00a 10,83 T1 7,50b 17,50b 2,81 T2 16,25b 31,25ab 5,42 T3 6,25b 22,50ab 5,31 p 0,000 0,023 Između sredina vrednosti prinosa sa istim slovima ne postoji statistički značajna razlika. *Statistički značajna razlika (P<0,05); **Statistički visoko značajna razlika (P<0,01) 6.8 Analiza biohemijskih pokazatelja oksidativnog stresa Jednofaktorska analiza varijanse pokazala je da tretmani insekticidom nisu značajno uticali na promenu aktivnosti glutation reduktaze (GR) (F=1.46; NS) kod ispitivanih gusenica, iako je aktivnost ovog enzima bila značajno veća pod uticajem delovanja hlorantraniliprola (T1) u odnosu na grupu tretiranu indoksakarbom (T2) (grafik 37). Aktivnost glutation S transferaze (GST) se značajno menjala pod uticajem insekticida (F=15.32; p<0.005***) pri čemu sva tri insekticida dovode do značajnog porasta aktivnosti na svim tretmanima u poređenju sa kontrolnom grupom (K), ali i kod tretmana indoksakarbom (T2) u odnosu na grupu tretiranu hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) (grafik 38). Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 113 Aktivnost glutation peroksidaze (GSH-Px) se značajno menjala pod uticajem insekticida (F=4.84; p<0.01**) pri čemu se aktivnost enzima značajno povećala u grupi koja je tretirana indoksakarbom (T2) u odnosu na kontrolnu grupu (K) i ostale tretirane grupe (T1 i T3)(grafik 39). Količina ukupnog glutationa (GSH) se značajno menjala pod uticajem insekticida (F=4.84; p<0.01**), pri čemu je njegova koncentracija veća samo u tretmanu indoksakarbom (T2) i statistički se razlikuje u odnosu na kontrolni (K) i ostale tretmane (T1 i T3) (grafik 40). Jednofaktorska analiza varijanse pokazala je da se aktivnost superoksid dismutaze (SOD) kod tretiranih larvi menja značajno pod uticajem primenjenih insekticida (F=14.42; p<0.005***) u odnosu na larve sa kontrolne parcele (grafik 41). LSD post hock test je pokazao da tretman hlorantraniliprolom (T1) utiče značajno na smanjenje aktivnosti ovog enzima u odnosu na kontrolnu grupu, dok u T2 grupi indoksakarb indukuje značajno veću aktivnost SOD u odnosu na ostale insekticide (T1 i T3). Aktivnost SOD u tretmanu T3 nije pokazao značajne razlike u odnosu na kontrolnu grupu (grafik 41). Aktivnost katalaze (CAT) kod tretiranih larvi se takođe značajno menjala pod uticajem primenjenih insekticida (F=11.22; p<0.005***), pri čemu je njena aktivnost pod uticajem hlorantraniliprola (T1) bila značajno veća u odnosu na kontrolni tretman (C) ali i u odnosu na ostale insecticide (T2 i T3). Hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin (T3) doveo je do značajnog smanjenja aktivnosti katalaze u odnosu na kontrolnu i T1 grupu (grafik 42). Količina slobodnih SH grupa (grafik 43) se značajno menjala pod uticajem insekticida (F=4.32; p<0.01**) pri čemu je njihova koncentracija značajno manja u svim tretiranim grupama u odnosu na kontrolnu (K), ali nisu uočene razlike između tretmana. Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 114 Grafik 37. Aktivnost glutation reduktaze (GR) nMNADPH/mg proteina/min u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) Grafik 38. Aktivnost glutation S transferaze u nM GSH/mg proteina/min u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) ab a b ab Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 115 Grafik 39. Aktivnost glutation peroksidaze u nM GSH/mg proteina/min u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) Grafik 40. Količina ukupnog glutationa izražena u nMNADPH/mg proteina/min u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) a b a a F = 4.84 p<0. 01** Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 116 Grafik 41. Aktivnost superoksid dismutaze izražene u U/mg proteina u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) Grafik 42. Aktivnost katalaze izražene u U/mg proteina u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) ac a b c F= 14.42 p<0.001*** a ab c b Filip Franeta – doktorska disertacija REZULTATI 117 Grafik 43. Količina SH grupa izražena u nM/ml u kontrolnoj grupi (K), grupi tretiranoj indoksakarbom (T2), hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom (T3) a b b b DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 118 7. DISKUSIJA Kukuruzni plamenac se javlja u Srbiji u dve generacije godišnje. Štete na biljkama kukuruza usled ishrane larvi ove vrste insekta se mogu ogledati u vidu otpadanja klipa uzrokovanog oštećenjem drške od strane larvi, ili ubušivanjem u stablo čime se smanjuje fiziološka aktivnost biljke i otežava usvajanje vode i mineralnih materija neophodnih za optimalan rast i razviće. U mnogim delovima Evrope, gde kukuruzni plamenac formira dve generacije godišnje, štete od prve generacije retko se mogu okarakterisati kao ekonomski značajne i najčešće nemaju uticaj na prinos, dok se druga generacija navodi kao znatno brojnija i štetnija (Alma i sar., 2005; Mencarelli i sar., 2012). Iz tog razloga istraživanja u ovom radu usmerena su na efekte druge generacije kukuruznog plamenca. 7.1 Vremenski uslovi i brojnost kukuruznog plamenca Uticaj meteoroloških faktora na let i preživljavanje kako imaga tako i mlađih larvenih stupnjeva smatra se veoma značajnim (Hudon i sar., 1989; Sappington i Showers, 1983), pa se oni često moraju uzeti u obzir prilikom procena brojnosti. Za praćenje pojave i brojnosti imaga kukuruznog plamenca mogu se koristiti različite vrste klopki, kao što su klopke na bazi feromonskih atraktanata, klopke na bazi drugih vrsta atraktanata, kao i svetlosna klopka. Korišćenje feromonskih klopki često ne dovodi do zadovoljavajućih rezultata (Bažok i sar., 2009; Maini i Burgio, 1999), pa je u ovom istraživanju korišćena svetlosna klopka za praćenje pojave i brojnosti imaga. Vremenski uslovi tokom svih šest godina istraživanja, kao i vreme pojave kukuruznog plamenca bili su izuzetno heterogeni. Iz tog razloga svaka godina je posebno obrađena. Početak vegetacione sezone 2013. godine odlikovale su obilne padavine i niže prosečne temperature. Visoke količine padavina zabeležene su upravo tokom intenzivnog leta prve generacije u prvoj polovini juna. Brojnost prve generacije je bila umerena. U kritičnim mesecima za razvoj kukuruza, tokom jula i avgusta, zabeležen je nedostatak padavina. Tokom pojave druge generacije kukuruznog plamenca izmerene su veoma visoke prosečne temperature, što je moglo pogodovati bržem i ujednačenijem razviću larvenih stupnjeva. U ovom periodu beleži se veoma visoka brojnost leptira na svetlosnoj klopci, najveća u svih pet godina istraživanja. Najveći broj sakupljenih leptira registrovan je od kraja jula do sredine avgusta. DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 119 Vremenski uslovi tokom vegetacionog perioda u 2014. godini bili su umnogome drugačiji. Ovu godinu odlikovale su velike količine dobro raspoređenih padavina koje su pogodovale razviću kukuruza. Niže prosečne temperature uticale su na sporije razviće larvenih stupnjeva kukuruznog plamenca, pa je tako let leptira bio veoma razvučen. Prva generacija leptira letela je od kraja maja do kraja juna, a druga generacija od kraja jula pa sve do druge polovine septembra, ali u manjoj brojnosti nego u prethodnoj godini. Iako povišena vlažnost vazduha povoljno utiče na životni vek leptira i na polaganje jaja, jak vetar i jaka kiša imaju negativan efekat (Hudon i sar., 1989; Sappington i Showers, 1983). Niska brojnost gusenica u ogledima u ovoj godini može se delimično objasniti veoma visokom količinom padavina koja je izmerena tokom prve polovine avgusta, perioda intenzivnog piljenja gusenica, koja je nepovoljno uticala na preživljavanje gusenica. Do sličnih zapažanja i zaključaka došla je i Sarajlić (2015) u ogledima uticaja abiotskih faktora na pojavu kukuruznog plamenca tokom 2013. i 2014. godine. Naredna 2015. godina bila je veoma nestabilna kada su padavine u pitanju. Početak vegetacione sezone odlikovao je sušni period tokom aprila i prve polovine maja, dok je krajem maja u samo nekoliko dana pala velika količina kiše koja je negativno uticala na rast kukuruza zbog zadržavanja vode u zemljištu. Prva generacija kukuruznog plamenca bila je višestruko brojnija u poređenju sa svim ostalim godinama, ali je njen let bio veoma razvučen. Ova pojava se može objasniti sušnim periodom tokom aprila koji je zaustavio razviće i ulutkavanje prezimelih gusenica i produžio let leptira. Ovakvo stanje se preslikalo i na drugu generaciju, pa je let leptira trajao od kraja jula do kraja septembra. Vremenske prilike tokom jula i avgusta odlikovale su se sušnim periodom sa veoma visokim temperaturama koje su bile za gotovo 5 °C iznad višegodišnjeg proseka. U 2016. godini zabeleženi su povoljni klimatski uslovi za rast kukuruza. Padavine su bile dobro raspoređene u svim mesecima tokom vegetacije osim u avgustu, kada je zabeležen sušni period. Temperaturne vrednosti su bile unutar višegodišnjeg proseka, a prosečne dnevne temperature u prve dve dekade avgusta su bile ispod višegodišnjeg proseka za ovaj mesec. Brojnost prve, a pogotovo druge generacije, je bila veoma niska. Ipak let leptira je bio razvučen, te je druga generacija beležena od kraja jula do prve dekade septembra. Ovakvi klimatski uslovi pozitivno su uticali na preživljavanje gusenica druge generacije, pa je u ogledu tokom ove godine zabeležena viša brojnost gusenica. DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 120 Poslednju godinu istraživanja obeležio je izuzetno sušni period sa deficitom padavina tokom većeg dela vegetacionog perioda. Srednje mesečne temperature tokom ovog perioda bile su iznad višegodišnjeg proseka. Ovu godinu odlikovala je umerena brojnost prve i druge generacije. Let obe generacije je bio razvučen, pa je tako prva generacija bila prisutna u značajnijoj brojnosti od polovine maja do kraja juna, dok je druga generacija beležena od polovine jula do polovine septembra. Iako se let imaga kukuruznog plamenca beleži, sa manjim odstupanjima, u sličnim periodima svake godine, njegova brojnost može znatno varirati. Tako je u nekim godinama, kao tokom 1994. i posebno u 1995. (Sekulić i sar., 1996), beležena izuzetno visoka brojnost imaga na svetlosnoj klopci, dok u pojedinim godinama brojnost može biti znatno niža od prosečnih vrednosti, što objašnjava fluktuacije brojnosti tokom petogodišnjeg monitoringa leta. 7.2 Brojnost gusenica 7.2.1 Brojnost gusenica u ogledu ispitivanja insekticida u suzbijanju kukuruznog plamenca Brojnost broja gusenica izuzetno je varirala u zavisnosti od godine. Najveće vrednosti zabeležene su u 2013. godini gde je u kontrolnoj varijanti registrovano i po 11 gusenica u klipu i stablu, dok je najveća frekvencija oštećenja iznosila 16 u stablu i 11 u klipu. Najčešća brojnost je ipak iznosila pet gusenica u stabljici i tri gusenice u klipu, odnosno devet oštećenja u stabljici i tri u klipu. Tretmani sa hlorantraniliprolom (T1) i hlorantraniliprol + lambda- cihalotrin (T3) značajno su smanjili frekvenciju gusenica kako u klipu tako i u stabljici, pa u ovim tretmanima nije registrovano više od tri gusenice po biljci, dok je u tretmanu indoksakarbom (T2) brojnost gusenica svedena na najviše četiri u klipu i pet u stabljici. Tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin smanjili su frekvenciju oštećenja na najviše sedam u stablu i pet u klipu, dok je tretman indoksakarbom smanjio frekvenciju oštećenja u stablu na najviše 14 i pet u klipu. U 2014. godini frekvencije gusenica bile su znatno niže, pa je tako u kontroli registrovano najviše biljaka sa jednom gusenicom kako u klipu tako i u stabljici, dok brojnost gusenica i oštećenja u stabljici nije prelazila šest. U ispitivanim tretmanima, hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom zabeležena je najmanja frekvencija gusenica i vrednosti nisu prelazile jednu gusenicu ili oštećenje po biljci, dok za DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 121 tretman indoksakarbom ta vrednost nije prelazila dva gusenice ili oštećenja. U 2015. godini brojnost gusenica i oštećenja je takođe bila niska i nije prelazila dve u klipu i četiri u stablu. U ovoj godini svi tretmani su uticali na smanjenje frekvencije kako gusenica tako i oštečenja na minimalne vrednosti. Brojnost gusenica i oštećenja u 2016. godini u klipu bila je veoma niska i nije prelazila dva, ali je bila visoka u stabljici i maksimalno je iznosila devet gusenica i 15 oštećenja. Tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom najviše su uticali na smanjenje frekvencije kako gusenica, tako i oštećenja i vrednosti nisu prelazile jednu gusenicu u stablu i dva oštećenja. Tretman indoksakarbom je manje uticao na smanjenje frekvencije kako gusenica tako i oštećenja i njihova brojnost nije prelazila četiri. 7.2.2 Brojnost gusenica u ogledu uticaja različitih rokova tretiranja na suzbijanje kukuruznog plamenca Frekvencije gusenica u ogledu ispitivanja rokova suzbijanja u 2014. godini bile su niske, pa je tako u kontroli registrovano najviše biljaka sa jednom gusenicom kako u klipu tako i u stabljici, dok brojnost gusenica i oštećenja u stabljici nije prelazila šest. Sva tri ispitivana roka suzbijanja značajno su uticali na smanjenje brojnosti gusenica i oštečenja kako u klipu tako u stablu gde nije beleženo više od jedne gusenice ili oštećenja, osim u „kasnom“ (KA) tretmanu gde je zabeleženo najviše dva oštećenja. U 2016. godini brojnost gusenica i oštećenja na klipu je bila niska, tako nije zabeleženo više od jednog oštećenja ili gusenice po biljci. Brojnost gusenica i oštećenja u stabljici je bila znatno veća, do pet gusenica i četiri oštećenja, a „rani“ (RA) i „redovni“ (RE) tretman značajno su uticali na smanjenje tih vrednosti, dok je brojnost gusenica i oštećenja u stabljici u „kasnom“ tretmanu ostala gotovo neizmenjena u odnosu na kontrolni tretman. 7.3 Efikasnost ispitivanih aktivnih supstanci Suzbijanje kukuruznog plamenca se može vršiti primenom integralnih metoda zaštite, korišćenjem bioloških preparata ili aplikacijom predatora i parazitoida, ali tretman insekticidima ostaje najčešći način smanjenja brojnosti ove vrste insekta. U tu svrhu početkom ovog veka najviše su korišćeni insekticidi iz grupe organofosfata i piretroida (Alma DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 122 i sar., 2005; Blandino i sar., 2008). Rezultati suzbijanja kukuruznog plamenca korišćenjem ovih grupa insekticida bili su predmet mnogih istraživanja (Alma i sar., 2005; Blandino i sar., 2008; Saladini i sar., 2008; Bažok i sar., 2009; De Curtis i sar., 2011), dok je znatno manje podataka vezano za efikasnost insekticida iz novijih hemijskih grupa kao što su oksadiazini i diamidi. Predmet ovog istraživanja bili su upravo ove grupe insekticida, sa ciljem ispitivanja efikasnosti, perzistentnosti u polju i određivanja optimalnih rokova suzbijanja. 7.3.1 Brojnost gusenica i oštećenja, efikasnost po Abbott-u i prosečna zastupljenost gusenica po biljci U ogledu ispitivanja efikasnosti insekticida u trajanju od četiri godine, najveća brojnost gusenica kukuruznog plamenca na kukuruzu zabeležena je u 2013. godini. U ovoj godini prosečna brojnost iznosila je čak 7,35 gusenica po biljci, od toga 3,11 na klipu i 4,24 u stabljici. Ovo je izuzetno visoka brojnost gusenica po biljci u agroekološkim uslovima, koja se može porediti sa infestacijama koje su se događale u Sjedinjenim Američkim Državama u prvoj polovini prošlog veka nakon introdukcije kukuruznog plamenca na Severnoamerički kontinent. Tako Caffrey i Worthley (1927) navode u proseku 4,44 larve tokom 1921. godine i 8,75 larvi po biljci tokom 1922. godine sa 40 lokaliteta oblasti Nove Engleske koja je bila jedna od najpogođenijih ovom štetnom vrstom. Isti autori navode manje brojnosti za okolinu države Njujork, gde su 1921. godine zabeležili prosečno 3,33 larve po biljci, a 1922. godine u proseku 1,76 larvi po biljci. Vrednosti od 3,03 do 14,7 larvi po biljci dobijene su u ogledima sa nanošenjem 10 jajnih legala kukuruznog plamenca po biljci. Najveću efikasnost u suzbijanju larvi kukuruznog plamenca u 2013. godini pokazao je tretman hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin (T3), u kojem je efikasnost bila 88,78 %, a broj gusenica po biljci sveden na 0,83. Odmah nakon ovog tretmana, po efikasnosti se rangirao tretman hlorantraniliprolom (T1) sa efikasnošću od 82,65 % i 1,28 gusenica po biljci, a najmanju efikasnost ispoljio je tretman indoksakarbom (T2) sa 57,82 % i brojem gusenica od 3,10 po biljci. U istoj godini prosečan broj oštećenja po biljci prouzrokovanih gusenicama kukuruznog plamenca iznosio je 5,5 na netretiranim biljkama, od toga 0,9 na klipu i 4,6 u stabljici. Efikasnost tretmana u smanjenju oštećenja bila je znatno niža u odnosu na smanjenje broja gusenica. Najveću efikasnost pokazao je tretman hlorantraniliprolom, sa efikasnošću od 67,95 % i 1,76 oštećenja po biljci, zatim tretman hlorantraniliprolom u kombinaciji sa DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 123 lambda-cihalotrinom sa efikasnošću od 59,55 % i brojem oštećenja od 2,23 po biljci, a najmanju efikasnost iskazao je tretman indoksakarbom sa efikasnošću od 36,82 % i 3,48 oštećenja po biljci. U 2014. godini procenat gusenica bio je znatno niži, tako da je zabeleženo svega 1,18 gusenica po biljci, od toga 0,41 na klipu i 0,76 u stabljici. U ovoj godini najefikasniji bio je tretman hlorantraniliprolom sa efikasnošću od 97,87 % i 0,03 preživelih gusenica po biljci, a odmah zatim hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin sa efikasnošću od 96,81% i prosekom od 0,04 gusenica po biljci. Najnižu efikasnost ispoljio je tretman indoksakarbom sa 89,36 % i 0,13 gusenica po biljci. U istoj godini prosečan broj oštećenja po biljci prouzrokovanih gusenicama kukuruznog plamenca iznosio je 0,34 na netretiranim biljkama, od toga 0,04 na klipu i 0,30 u stabljici. Najveću efikasnost pokazao je tretman hlorantraniliprolom u kojem nije zabeležena nijedna oštećena biljka, zatim tretman hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom sa efikasnošću od 85,19 % i 0,05 oštećenja po biljci. Najmanju efikasnost u smanjenju broja oštećenja ispoljio je tretman indoksakarbom sa 33,33 % uspešnosti i 0,23 oštećenja po biljci. Procenat gusenica u 2015. godini bio je još niži nego u prethodnoj, pa je tako zabeleženo 0,85 gusenica po biljci, od toga 0,16 na klipu i 0,69 u stabljici. U ovoj godini najefikasniji bio je tretman hlorantraniliprolom, u kojem nije zabeležena nijedna preživela gusenica. Odmah zatim sledi tretman hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom koji je ispoljio efikasnost od 95,59 % i 0,04 gusenice po biljci. Najmanju efikasnost ispoljio je tretman indoksakarbom sa 89,71 % i 0,09 gusenica. U ovoj godini prosečan broj oštećenja po biljci prouzrokovanih gusenicama kukuruznog plamenca iznosio je 0,70, od toga 0,25 na klipu i 0,45 u stabljici. Najveću efikasnost ispoljili su tretman hlorantraniliprolom i indoksakarbom sa efikasnošću od 82,14 % i brojem oštećenja od 0,13 po biljci. Najniža efikasnost dobijena je tretmanom hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin koja je iznosila 80,36 % i 0,14 oštećenja. Slične vrednosti prosečnog broja gusenica po biljci zabeležene su i u istraživanjima Radina (1990) i kretale su se od 1,1 do 1,5 gusenica po biljci. U poslednjoj godini istraživanja (2016) zabeležena je visoka brojnost gusenica, pa je tako u kontroli izmereno 4,60 gusenice po biljci, od toga 0,58 na klipu i 4,03 u stabljici. Najveću efikasnost u suzbijanju larvi kukuruznog plamenca u 2016. godini pokazao je tretman hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrin, u kojem je efikasnost bila čak 98,1 %, a broj gusenica po biljci sveden na 0,09. Odmah zatim sledio je tretman hlorantraniliprolom sa DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 124 efikasnošću od 97,01 % i 0,14 gusenica, dok je najmanju efikasnost pokazao tretman indoksakarbom sa 88,32 % i 0,54 gusenice. U istoj godini prosečan broj oštećenja po biljci prouzrokovanih gusenicama kukuruznog plamenca iznosio je 2,61 na netretiranim biljkama, od toga 0,24 na klipu i 2,38 u stabljici. Uspešnost tretmana u smanjenju oštećenja bila je niža u odnosu na smanjenje broja gusenica. Najveću efikasnost od 97,61 % i 0,06 oštećenja po biljci, pokazao je tretman hlorantraniliprolom, a veoma slične rezultate dao je tretman hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom sa efikasnošću od 97,13 % i brojem oštećenja od 0,08 po biljci, dok je treći po redu bio tretman indoksakarbom sa ipak veoma visokom efikasnošću od 91,87 % i 0,21 oštećenjem po biljci. Efikasnost indoksakarba u smanjenju broja gusenica u svim godinama, osim u 2013., varirala je između 88,32 % i 89,71 %. Do sličnih rezultata u ogledu ispitivanja efikasnosti indoksakarba došli su i Vuković i sar. (2014, 2015), gde je efikasnost insekticida na bazi ove aktivne supstance, na smanjenje gusenica u klipu i stabljici iznosila između 85,4 % i 86,2 %, dok je u kukuruzu šećercu efikasnost iznosila od 75% do 100 %. U ovom ogledu indoksakarb je jedino u godini sa najvećom brojnošću gusenica (2013) ispoljio znatno nižu efikasnost od 57,82 %. Velika variranja u brojnosti, odnosno prosečnom broju gusenica po biljci u zavisnosti od godine utvrdili su i Camerini i sar. (2016) u istraživanjima u severnoj Italiji, koji su zabeležili u proseku, sa 14 lokaliteta, brojnost od 2,41 gusenice po biljci u 2008. godini, 0,64 u 2009. i 2,63 gusenice po biljci u 2010. godini. U ogledu ispitivanja rokova suzbijanja kukuruznog plamenca u trajanju od dve godine zabeležena je relativno slična brojnost larvi i oštećenja u biljkama kukuruza. U 2014. godini broj gusenica po biljci bio je 1,18, od toga 0,42 na klipu i 0,76 u stabljici. Najveću efikasnost u suzbijanju larvi kukuruznog plamenca u 2014. godini pokazao je tretman primenjen na početku leta kukuruznog plamenca (RA) sa efikasnošću od 96,92 % i 0,05 gusenica po biljci. Odmah zatim sledi tretman primenjen za vreme maksimuma leta leptira (RE), sa efikasnošću 95,38 % i 0,04 gusenica. Najmanju efikasnost imao je tretman primenjen za vreme opadanja brojnosti leta leptira (KA), 93,85 % i 0,10. U ovoj godini prosečan broj oštećenja po biljci prouzrokovanih gusenicama kukuruznog plamenca iznosio je 0,34, od toga 0,04 na klipu i 0,30 u stabljici. Najveću efikasnost pokazao je „rani“ tretman u kojem nije zabeležena nijedna oštećena biljka, zatim sledi „redovni“ tretman sa 85,19 % efikasnosti i 0,05 oštećenja, dok je najmanju efikasnost pokazao „kasni“ tretman sa 59,26 % i 0,14 oštećenja. U ovoj godini istraživanja svi tretmani su ispoljili veoma visoku efikasnost za DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 125 broj gusenica, dok je efikasnost za oštečenja bila visoka u „ranom“ i „redovnom“ roku, ali u „kasnom“ roku efikasnost je bila značajno niža. U 2017., drugoj godini istraživanja, broj gusenica bio je 1,22 po biljci, od toga 0,03 zabeleženo je na klipu, a 1,21 u stabljici. Najveću efikasnost u suzbijanju gusenica u ovoj godini imao je „redovni“ tretman sa stopom efikasnosti od 97,96 % i 0,03 gusenice, „rani“ tretman je imao efikasnost od 94,9 % i 0,06 gusenica, dok je najmanju efikasnost imao „kasni“ tretman sa 43,88 % i 0,69 gusenica. U istoj godini prosečan broj oštećenja po biljci prouzrokovanih gusenicama kukuruznog plamenca u kontroli iznosio je 0,83 na netretiranim biljkama, od toga 0,11 na klipu i 0,71 u stabljici, međutim brojnost u „kasnom“ tretmanu bila je veća od brojnosti u kontroli. Najveću efikasnost ispoljio je „redovni“ tretman sa 92,77 % i 0,06 oštećenja, zatim „rani“ tretman sa efikasnošću od 87,95 % i 0,10 oštećenja, dok je „kasni“ tretman imao veće vrednosti od kontrolnog tretmana. U 2017. godini „rani“ i „redovni“ tretmani pokazali su visoku efikasnost u suzbijanju gusenica kukuruznog plamenca, dok je „kasni“ tretman imao značajno nižu efikasnost. Kada su oštećenja u ovoj godini u pitanju, takođe su najbolje rezultate dali „redovni“ i „rani“ tretman, dok „kasni“ tretman nije ispoljio zadovoljavajuću efikasnost. U istraživanjima različitih rokova suzbijanja druge generacije kukuruznog plamenca Blandino i sar. (2010) su došli do zaključka da je najoptimalniji trenutak za suzbijanje ovog insekta period od početka leta do maksmimuma leta leptira. Bažok i sar. (2009) navode da je uticaj vremena tretiranja važniji u odnosu na korišćeni insekticid, ali u ovom istraživanju rezultati u svim ispitivanim godinama ukazuju na značajne razlike u efikasnosti između tretmana hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda- cihalotrinom i tretmana indoksakarbom. 7.3.2 Uticaj insekticida na različite parametre infestacije biljaka kukuruza Uticaj insekticidnih tretmana na procenat klipova sa gusenicama bio je uočljiv u svim godinama istraživanja, ali su najveće razlike ostvarene u godinama se velikom brojnošću larvi kao što je bila 2013. godina. Najveći uticaj na smanjenje broja klipova sa gusenicama imao je tretman hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom. Uticaj insekticida na procenat klipova sa oštećenjima je izostao u svim godinama osim u 2016. godini, gde je najveći uticaj imao hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom. DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 126 Kada se uzme u obzir procenat klipova na kojima je zabeleženo ili oštećenje ili gusenica, razlike izostaju samo u 2015. godini, dok u svim ostalim godinama tretmani insekticidom su imali efekta u smanjenju ovih parametara, ali najviše tretman hlorantraniliprolom i hlorantraniliprol + lambda-cihalotrinom. Efekat indoksakarba je izostao i u 2013. godini. Uticaj insekticida na procenat stabljika sa gusenicama izostao je samo u 2014. godini, dok je u svim ostalim godinama ispoljen značajan uticaj insekticida na smanjenje procenata takvih biljaka. Hlorantraniliprol u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom je imao najviše uticaja u smanjenju procenta stabljika sa gusenicama. S druge strane hemijski tretman je imao veoma malo uticaja na oštećenja u 2013., 2014. (osim za tretman hlorantraniliprolom) i 2015. godini, dok su 2016. godine svi tretmani značajno smanjili procenat stabljika sa oštećenjima. Ako se uračunaju oba prethodna parametra, rezultati su pokazali da su svi hemijski tretmani uticali na smanjenje procenta ovakvih biljaka, osim indoksakarba u 2013. godini. Opet su se izdvojili tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprol + lambda-cihalotrin. Zanimljivo je primetiti da je u 2013. godini usled veoma visoke frekvencije gusenica, uticaj insekticida na procenat biljaka sa oštećenjima u potpunosti izostao, dok je u 2016. godini, u kojoj su takođe zabeležene visoke frekvencije gusenica, tretman insekticidima značajno uticao na smanjenje procenata takvih biljaka. Slično prethodnom parametru, kada se analizira procenat biljaka sa barem jednom gusenicom ili oštećenjem, rezultat hemijskog tretman je opet izostao u 2013. godini. U ostalim godinama hemijski tretman je značajno uticao na smanjenje procenta takvih biljaka, a posebno se izdvojio hlorantraniliprol u 2014. godini i hlorantraniliprol u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom u 2016. godini. Saladini i sar. (2008) su takođe uočili značajno smanjenje procenta oštećenih klipova od gusenica kukuruznog plamenca u tretmanima sa indoksakarbom u odnosu na kontrolu, ali nije uočena razlika između tretmana indoksakarbom i tretmanima hlorpirifosom u kombinaciji sa cipermetrinom i alfa cipermetrinom. Rezultati ispitivanja rokova suzbijanja kukuruznog plamenca pokazali su da nije bilo efekta insekticida u 2017. godini na procenat klipova sa gusenicama, dok su svi tretmani u 2014. godini imali značajan efekat na smanjenje broja takvih biljaka. Sasvim obrnuta situacija je ustanovljena za procenat klipova sa oštećenjima u 2014. godini izostao je efekat insekticida, dok su u 2017. godini „rani“ i „redovni“ tretmani smanjili broj takvih klipova. Kada se uzmu u obzir i oštećenja i broj gusenica u klipu, „rani“ tretman je u 2014. godini najviše uticao na smanjenje broja takvih biljaka, dok „kasni“ tretman u 2017. godini nije imao nikakvog efekta. DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 127 Svi rokovi su pozitivno uticali na smanjenje procenta stabljika sa gusenicama u obe godine, osim „kasnog“ tretmana u 2017. godini, dok za procenat stabljika sa oštećenjima i procenta biljaka sa oštećenjima „kasni“ tretman u obe godine nije pokazao zadovoljavajuće rezultate. Ista situacija zabeležena je u 2017. godini za procenat stabljika sa gusenicama i oštećenjima, i procenat biljaka sa oštećenjima i gusenicama, dok su u 2014. godini svi rokovi tretiranja uticali na smanjenje broja ovakvih biljaka. 7.4 Udeo slomljenih stabljika kukuruza Gusenice kukuruznog plamenca osim što oštećuju zrno, klip i stabljiku, mogu dovesti do lomljenja biljke. Stabljika može pucati kako iznad klipa, tako i ispod klipa, u kom slučaju je šteta značajno veća pošto mehaničko ubiranje postaje značajno otežano i dolazi do velikih gubitaka u prinosu. U ogledima u Sjedinjenim Američkim Državama, Caffrey i Worthley (1927) ustanovili su pucanje 39,6 % biljaka, a od toga 16,7 % ispod klipa a 22,9 % iznad klipa, u poljima u kojima su na 100 % biljaka bile prisutne gusenice kukuruznog plamenca. Ocenom ogleda lomljenja biljaka usled oštećenja stabljike ishranom gusenica kukuruznog plamenca u 2013. godini, utvrđen je visok procenat polomljenih biljaka, u kontrolnom tretmanu čak 90 %. Gotovo duplo veći procenat biljaka je bio polomljen ispod klipa, u odnosu na broj biljaka koje su bile polomljene iznad klipa. Tretman hlorantraniliprolom i hlorantraniliprol + lambda-cihalotrinom značajno je smanjio procenat slomljenih biljaka, dok tretman indoksakarbom nije uspeo da smanji procenat ovakvih biljaka u odnosu na kontrolu. U 2014. godini zabeležen je značajno niži procenat slomljenih biljaka usled slabijeg intenziteta infestacije u ovoj godini. Ipak, u kontrolnom tretmanu zabeleženo je 25 % slomljenih biljaka. U tretmanu hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda- cihalotrinom gotovo da nije bilo lomova, dok je i u tretmanu sa indoksakarbom broj slomljenih biljaka bio nizak. U 2015. godini procenat ovakvih biljaka je bio sličan kao u prethodnoj godini i iznosio je 24 %. U svim tretmanima gotovo da nije zabeleženo lomljenje biljaka. U 2016. godini ova vrednost iznosila je 37 % u kontrolnom tretmanu, dok u tretmanima hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom nije zabeležena nijedna slomljena biljka, a u tretmanu indoksakarbom samo 1 %. DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 128 Ogledi ispitivanja rokova tretiranja pokazali su da je u 2014. godini zabeležene statistički značajne razlike u odnosu na kontrolu i u svim rokovima suzbijanja zabeležen je procenat lomljenja biljaka od 1 %. U 2017. godini procenat slomljenih biljaka je bio drastično veći i iznosio je 62 %, međutim nisu uočene statistički značajne razlike između tretmana i kontrole. U sličnom ogledu u trajanju od dve godine na dva lokaliteta, Furlan i sar. (2013) nisu uočili statistički značajne razlike u kontrolnim tretmanima u odnosu na tretman hlorantraniliprolom u pogledu slomljenih biljaka, osim u godini sa najvećim procentom polomljenih biljaka. 7.5 Prinos u ogledima Procene šteta koje pričinjavaju gusenice kukuruznog plamenca kao i smanjenje prinosa koji one indukuju varira u zavisnosti od autora. Najniže procene štetnosti jedne larve po biljci dali su Deay i sar. (1949) koji su utvrdili smanjenje prinosa od 1,85 %, dok su Patch i sar. (1941) procenili da jedna larva po biljci kukuruza dovodi do smanjenja prinosa od 2,99 do 3,71 %, a Calvin i sar. (1988) navode smanjenje prinosa od 5,56 % za istu brojnost. Jordan (2008) je utvrdio da gubici prinosa zavise od vegetativne faze u kojoj se nalazi kukuruz. Ovaj autor navodi da su gubici u prinosu zrna u slučaju jedne larve po biljci 4,1 % kada je kukuruz u fazi kasne vegetacije, 6,8 % za vreme svilanja biljke i svega 1,8 % u slučaju početka nalivanja zrna. Rezultati ogleda ispitivanja efikasnosti insekticida u suzbijanju druge generacije kukuruznog plamenca u trajanju od četiri godine pokazuju da je u svim godinama dobijeno povećanje prinosa i to na svim tretmanima. Tretman hlorantraniliprolom je najviše uticao na prinos u 2013. i 2016. godini (35,3 % i 21 %), kada je i brojnost gusenica kukuruznog plamenca bila najveća. U 2014. i 2015. godini, kada je brojnost gusenica kukuruznog plamenca bila značajno niža, uticaj ovog insekticida na prinos je bio i očekivano niži (6,5% i 11,1 %). Tretman indoksakarbom je najviše uticao na prinos u 2013. i 2016. godini, ali je procenat povećanja prinosa bio niži (13 % i 14,3 %) nego u ostalim tretmanima. U 2014. i 2015. godini povećanje prinosa primenom ovog insekticida je bilo nešto niže, 7,6% i 10,5%. Tretman hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom je imao najveći uticaj na prinos u 2013. i 2015. godini, sa povećanjem od 32,7 % i 15,1 %, dok je u 2014. i 2016. godini uticao na povećanje od 11,3 % i 14,5 %. Može se zaključiti da su tretmani insekticidom imali najveći uticaj na prinos u godinama sa visokom brojnošću larvi kukuruznog plamenca, kao što su to bile 2013. i 2016. godina, dok je njihov uticaj u godinama sa niskom brojnošću, kao što su to bile 2014. i 2015. godina, bio znatno manje DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 129 izražen. Furlan i sar. (2013), u ogledu suzbijanja kukuruznog plamenca primenom hlorantraniliprola u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom, uočavaju značajnije povećanje prinosa samo u jednoj godini na jednom lokalitetu. Isti autori su došli do zaključka da je značajniji uticaj na prinos moguć samo u slučajevima kada je brojnost gusenica veća. Najveći uticaj na prinos ostvaren u 2013. godini može se pripisati izuzetno visokom frekvencijom gusenica i oštećenja na biljkama koje su uticale na prosečan prinos koji je jedino u ovoj godini bio ispod 6 t/ha (5,637 t/ha). Najmanji uticaj na prinos ostvaren u 2014. godini može se objasniti veoma povoljnim uslovima za gajenje kukuruza u ovoj godini, kao što su visoke količine pravilno raspoređenih padavina tokom vegetacinog perioda, koje su negativno uticale na preživljavanje mladih larvi kukuruznog plamenca. Tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom najviše su uticali na povećanje prinosa u svim ispitivanim godinama. U cilju što efikasnijeg suzbijanja kukuruznog plamenca uz što manji broj tretmana, osim odabira najefikasnijeg sredstva za zaštitu bilja, od velike je važnosti i odabir vremena primene insekticida. Neki autori navode različite faze rasta kukuruza prema BBCH skali kao optimalne za određivanje vremena tretmana, najčešće od početka metličenja do punog cvetanja (Mazurek i sar., 2015), ili broj stepen dana (Spangler i sar., 2003). Drugi autori navode idealno vreme tretmana na osnovu vremena leta kukuruznog plamenca (Blandino i sar., 2010). Iz razloga što se kukuruz može sejati u relativno dugom vremenskom dijapazonu i činjenice da se zbog toga nekada ne može koristiti BBCH skala za određivanje idealnog i preciznog vremena suzbijanja, u ovom istraživanju korišćeno je vreme pojave imaga kukuruznog plamenca za određivanje najoptimalnijeg trenutka primene hemijskih mera. Rezultati ogleda uticaja različitih rokova tretiranja na efikasnost suzbijanja kukuruznog plamenca pokazuju da je u obe godine istraživanja ostvareno povećanje prinosa u svim ispitivanim rokovima. U obe godine istraživanja, 2014. i 2017., najveće povećanje prinosa ostvareno je pri tretmanu kukuruza u periodu početka leta kukuruznog plamenca. U 2014. godini prinos je povećan za 19 % dok je u 2017. godini povećan za čak 40,6 %. Najmanje povećanje prinosa od 11,3 % u 2014. i 16,9 % u 2017., ostvareno je prilikom tretmana za vreme maksimuma leta kukuruznog plamenca, perioda koji se navodi kao optimalno vreme suzbijanja (Čamprag, 1994). Treba napomenuti da je 2017. godina bila izuzetno nepovoljna godina za proizvodnju kukuruza i da je ostvareni prinos u kontrolnom tretmanu bio ispod 4 t/ha (3.920 t/ha). Povećanje prinosa koje je ostvareno u svim tretmanima u ovoj godini može DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 130 se delimično objasniti i stresom izazvanim dugotrajnom sušom. Biljke izložene ovakvim uslovima bile su posebno podložne negativnom uticaju drugih biotičkih faktora, kao što je bila veča brojnost larvi kukuruznog plamenca u kontroli, što je veoma nepovoljno uticalo na već oslabljene biljke. 7.6 Mikološka ispitivanja Najčešći prouzrokovači plesnivosti klipa kukuruza kako u Srbiji, tako i u mnogim drugim delovima sveta, pripadaju rodovima Fusarium i Aspergillus (Cotten i Munkvold, 1998; Reid i sar., 1999; Almaši i sar., 2002). Najzastupljenije vrste roda Fusarium izolovane iz zaraženog kukuruza na globalnom nivou su F. graminearum, F. verticillioides i F. subglutinans, ali u zavisnosti od geografske lokacije i druge vrste mogu biti uzročnici truleži klipa, kao što su: F. culmorum, F. proliferatum i F. equiseti (Leslie i sar., 1986; Pomeranz i sar., 1990; Odiemah i Manninger, 1994; Vigier i sar., 1997; Cotten i Munkvold, 1998; Velluti i sar., 2000; Torres i sar., 2001). Prilikom ispitivanja diverziteta roda Fusarium u ovom istraživanju, ukupno je utvrđeno 11 taksona: F. equiseti, F. graminearum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. pseudograminearum, F. semitectum, F. solani, F. sporotrichioides, F. subglutinans, F. verticillioides i Fusarium sp. Najčešće vrste bile su F. verticillioides, F. proliferatum i F. graminearum koje su utvrđene u ogledima u sve četiri godine istraživanja. U Srbiji je prisustvo ovih vrsta na zrnima kukuruza registrovano u periodu od 1994-1996. godine u sličnim istraživanjima Lević i sar. (1997) gde je vrsta F. verticillioides dominirala sve tri godine sa prosečnih 63 % zastupljenosti praćena vrstama F. subglutinans (50,6 %), F. graminearum (12,2 %), F. proliferatum (9,6 %) i F. oxysporum (5,8 %). Slična zastupljenost ovih vrsta na zrnima kukuruza je potvrđena i u ovom istraživanju, s tim što je u periodu 2013-2016. godine registrovana veća zatupljenost vrste F. proliferatum nego F. subglutinans u odnosu na gorepomenuto istraživanje. Do istih rezultata su došli i Lević i sar. (2009) u svojim kasnijim istraživanjima gde je u periodu od 2004-2007. godine takođe registrovana veća zastupljenost vrste F. proliferatum u odnosu na F. subglutinans na zrnima kukuruza. Vrsta F. verticillioides bila je dominantna vrsta u svim ispitivanim godinama ovog istraživanja osim u 2014. godini u kojoj je vrsta F. graminearum imala veću učestalost (čak do 67,8 %). Ovakva brojnost ne iznenađuje, iz razloga što su klimatski uslovi tokom 2014. godine, kada je zabeležena velika količina padavina i umerene DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 131 temperature, pogodovala razvoju ove vrste iz roda Fusarium, koja zahteva produžene periode vlage sa umerenim temperaturama (Reid. i sar., 1999). Za razliku od ove vrste, F. verticillioides za svoj razvoj zahteva sušnije i toplije uslove, kakvi su bili zabeleženi u 2013. i 2015. godini. Iako su klimatski uslovi bili povoljni za biljke kukuruza u 2016. godini, nije zabeležena visoka učestalost F. graminearum što se može objasniti malom količinom padavina od sredine jula i tokom većeg dela avgusta, kritičnih perioda za infekciju klipa (Reid i sar., 1999). Vrste roda Fusarium koje se sporadično javljaju na zrnima kukuruza u Srbiji u periodu od 1994-1996. godine su bile F. solani, F. equiseti, F. sporotrichioides, F. chlamydosporum, F. crookwellense i F. semitectum sa učestalošću manjom od 3 % (Lević i sar., 1997), odnosno F. equiseti, F. poae, F. polyphialidicum, F. solani i F. sporotrichioides u periodu od 2004-2007. godine (Lević i sar., 2009), što je bio slučaj i u ovom istraživanju za period od 2013-2016. godine sa vrstama F. equiseti, F. oxysporum, F. semitectum i F. sporotrichioides. Pored vrsta iz roda Fusarium, u periodu od 2013. do 2016. godine na klipovima kukuruza sa vidljivim znacima plesnivosti izolovano je ukupno 15 rodova drugih gljiva. Izolovani su sledeći taksoni: Acremoniella atra, Acremonium spp., Alternaria spp., Aspergillus spp., Botrytis spp., Geotrichum spp., Gliocladium spp., Hyalodendron spp., Mortierella spp., Mucor spp., Paecilomyces spp., Penicillium spp., Rhizopus spp., Staphylotrichum spp. i Trichoderma spp. Prisustvo ovih rodova u mikoflori zrna kukuruza na teritoriji Srbije u prethodnim godinama su potvrdili i Tančić (2009) i Krnjaja i sar. (2006). Većina utvrđenih rodova imala je nisku učestalost, ali se mogu izdvojiti rodovi Mucor koji je imao visoku učestalost u 2013. godini, i Mortierella, koji je imao veću učestalost u 2014., 2015. i 2016. godini. Niska učestalost roda Aspergillus zabeležena je u 2013., 2014. i 2015. godini kao i potpuno odsustvo na oštećenim zrnima kukuruza i sa simptomima fuzariozne truleži u 2016. godini. Infekcija klipova kukuruza vrstama iz ovog roda, pogotovo vrste A. niger i A. flavus, relativno je česta pojava na području Vojvodine, iako se ovo oboljenje češće dalje razvija u skladištima (Lević i sar., 2013; Almaši i sar., 2002; Kolektiv autora, 1971). Slično prethodnom rodu, tako je i rod Penicillium, zabeležen sa niskom učestalošću, dok u 2014. i 2016. godini vrste iz ovog roda nisu ni utvrđene. Ovakva učestalost vrsta se može delimično objasniti vremenskim uslovima koji nisu pogodovali razvoju ovih gljiva, ali i DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 132 velikom učestalošću gljiva iz roda Fusarium koji su predstavljali kompetitore za razviće drugih gljiva. Iako su meteorološki faktori veoma važni za pojavu fuzarioza klipa, a infekcija se događa najčešće putem svile kukuruza (Duncan i Howard, 2010), veliki broj autora navodi i druge činioce koji utiču na zarazu klipa vrstama iz roda Fusarium, a najviše se pominju insekti i oštećenja koja prouzrokuju (Jarvis i sar., 1984; Lew i sar., 1991; Lew, 1993; Munkvold i sar., 1997; Sobek i Munkvold, 1999; Alma i sar., 2005; Blandino i sar., 2008, Scarpino i sar., 2015). Poseban značaj pridaje se oštećenjima klipa koje prouzrokuju gusenice kukuruznog plamenca (Sobek i Munkvold, 1999; Alma i sar., 2005; Blandino i sar., 2008, Saladini i sar., 2008; Scarpino i sar., 2015) i infekcije gljivom F. verticillioides (Saladini i sar., 2008; Blandino i sar. 2010). U skladu sa pomenutim literaturnim podacima u ovom istraživanju dobijena je pozitivna korelacija ispitivanja uticaja godine i oštećenja klipa na pojavu plesnivosti klipa uzrokovanu infekcijom gljivama iz roda Fusarium. U godini sa najvećom frekvencijom gusenica i oštećenja kukuruznog plamenca (2013), tretman hlorantraniliprolom je značajno uticao na smanjenje učestalosti oštećenih klipova i ujedno je u istom tretmanu zabeležena statistički značajno niža učestalost fuzarioznih klipova u odnosu na kontrolu. McKinney-ev indeks je takođe bio najniži u ovom tretmanu. Do sličnih rezultata došli su Blandino i sar. (2010) i Saladini i sar. (2008) koji su uočili značajno smanjenje fuzarioza klipa u tretmanima insekticidom. U 2014. godini ipak nisu uočene korelacije između učestalosti fuzarioznih klipova i učestalosti oštećenja klipa. Svi tretmani insekticidom uticali su na značajno smanjenje procenta oštećenih klipova, a u tretmanu hlorantraniliprolom nije zabeležen nijedan oštećen klip. S druge strane nije bilo razlika između učestalosti klipova sa simptomima fuzarioza u odnosu na tretmane insekticidom i kontrolnog tretmana, te se i McKinney-ev indeks u ovoj godini nije razlikovao između tretmana. Ovakva situacija se može objasniti povoljnim klimatskim uslovima koji su uticali na razvoj fuzarioza registrovanih u ovoj godini, bez dodatnog uticaja insekata na pojavu sekundarnih fuzarioza usled oštećenja zrna, odnosno klipa. Do sličnih rezultata došli su i De Curtis i sar. (2011), koji su uočili značajan uticaj godine na pojavu i učestalost fuzarioza klipa i nisu dobili značajne razlike između učestalosti oštećenja klipa od strane gusenica kukuruznog plamenca i pojave fuzarioza. Ista situacija je zabeležena i u 2015. godini, kada takođe nije uočen uticaj insekticidnih tretmana na učestalost broja klipova sa oštećenjima, ni razlika u učestalosti pojave fuzarioza, kao ni u vrednostima McKinney-evog indeksa. U 2016. godini ponovo se izdvojio tretman hlorantraniliprolom koji je značajno uticao na smanjenje procenta oštećenih DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 133 klipova a time i na učestalost fuzarioznih klipova. Saladini i sar. (2008) su uočili da oštećena zrna usled ishrane gusenica predstavljaju pogodna mesta za infekciju gljivom F. verticillioides, ali ne i F. graminearum, čija pojava više zavisi od vremenskih faktora. Ovaj podatak može objasniti situaciju u kišnoj 2014. godini kada je F. graminearum bio dominantna vrsta, te se javio sa velikom učestalošću u svim tretmanima pa i na klipovima bez oštećenja. Uticaj vremenskih uslova kao i drugih faktora predstavlja važan činilac u infekciji klipova vrstama iz roda Fusarium, pogotovo vlage i temperature, što su potvrdili u svojim istraživanjima i Aguín i sar. (2013), dok uticaj oštećenja klipa od strane gusenica kukuruznog plamenca, naročito u godinama sa povišenom frekvencijom gusenica, može biti značajan u povećanju učestalosti fuzarioza klipa (sekundarnih infekcija), pogotovo izazvanih vrstom F. verticillioides. 7.7 Biohemijski parametri oksidativnog stresa U cilju suzbijanja kukuruznog plamenca, ali i mnogih drugih štetočina, upotrebljava se veliki broj različitih insekticida za koje je dokazano da svoju insekticidnu aktivnost ostvaruju, između ostalog, i indukcijom oksidativnog stresa. Kao posledica delovanja insekticida dolazi do promene u trajanju razvića pojedinih larvenih stupnjeva kod insekata, kao i smanjenja reproduktivnog uspeha i životnog veka imaga. Ove promene nastaju i kao posledica indukcije antioksidativne odbrane. U ovakvim situacijama odbrana od stresa postaje primarna životna strategija u odnosu na uobičajene životne procese. To znači da su fiziološke promene u vidu indukcije detoksifikacionih komponenti zapravo prvi odgovor na stres izazvan prisustvom insekticida. Indukcija oksidativnog stresa usled prisustva insekticida podrazumeva povišenu produkciju reaktivnih vrsta kiseonika što dalje dovodi do promena u aktivnosti GPx, GR, SOD, CAT i GST koji predstavljaju prvu liniju koja indikuje antioksidativni status preko oksidoredukcionih procesa (Yang i Lee, 2015). U ovom istraživanju jedinke tretirane indoksakarbom su imale značajno veću aktivnost GST u odnosu na kontrolnu i grupu tretiranu hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom, i GPx u poređenju sa hlorantraniliprolom, hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom i kontrolnom grupom. Slične rezultate nalazimo i u ispitivanju delovanja indoksakarba na larve trećeg stupnja Helicoverpa armigera (Mirhaghparast i sar., 2015) gde se aktivnost GST značajno povećavala pri delovanju indoksakarba u roku od 24 časa u odnosu na kontrolnu grupu, dok DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 134 se pri dugotrajnijem delovanju aktivnost smanjivala (Vojoudi i sar., 2017). GST predstavlja familiju multifunkcionalnih enzima koji su uključeni u antioksidativne i detoksifikacione procese radi uklanjanja otrovnih jedinjenja, pa njegova povišena aktivnost jasno svedoči o ranom uključivanju u metabolizam detoksifikacije ovog enzima i njegovoj ulozi u eliminaciji insekticida iz organizma. Indoksakarb nije značajno menjao aktivnost SOD, CAT i GR kod larvi kukuruznog plamenca u odnosu na kontrolnu grupu, dok je kod vodenog beskičmenjaka Gammarus kischineffensis zabeležena značajno povišena aktivnost GST, SOD, CAT i GR tokom izlaganja indoksakarbom (Demirci i sar., 2018). U ovom istraživanju, larve tretirane indoksakarbom su imale značajno smanjenu aktivnost enzima CAT i GR u odnosu na grupu tretiranu sa hlorantraniliprolom, dok je indoksakarb istovremeno indukovao značajno veću aktivnost SOD u odnosu na ostale insekticide (hlorantraniliprol i hlorantraniliprol + lambda- cihalotrin). Generalno, enzimi mogu da reaguju heterogeno na delovanje različitih pesticida i da utiču različito na produkciju ROS. Demirci i sar. (2018) su pokazali da se enzimska aktivnost menja u zavisnosti od dužine trajanja aplikacije pesticida, dok Oruc i sar. (2004) pokazuju da se aktivnost SOD i CAT čak može menjati i u zavisnosti od tkiva. Tako oni nalaze povećanu aktivnost SOD u škrgama riba dok je aktivnost CAT bila najveća u njihovoj jetri. Promenljiv pravac promene komponenti antioksidativne zaštite pod uticajem delovanja insekticida i prooksidanta streptomicina dokazan je i kod larvi velikog voštanog moljca Galleria mellonella kod kojih je streptomicin uzrokovao porast aktivnosti SOD i GPx uz istovremeni pad aktivnosti CAT i GST (Büyükgüzel i Kalender, 2009), dok je hlor dioksid (ClO2) indukovao oksidativni stres kod larvi Plodia interpunctella povećanjem ekspresije gena za SOD i tioredoksin peroksidazu (Kumar i sar., 2015). Hlorantraniliprol utiče na veliki broj vrsta iz reda Lepidoptera dovodeći do zaustavljanja ishrane kod insekata, letargije, mišićne paralize i smrti (Lahm i sar., 2007). Ovo jedinjenje ima toksično delovanje samo na određene insekatske grupe što je i dokazano u istraživanju Vasileiadis i sar. (2017) gde je insekticid delovao letalno samo na larve kukuruznog plamenca ali ne i na njihovog prirodnog neprijatelja Orius spp. (Vasileiadis i sar., 2017). Subletalne doze ovog insekticida smanjuju težinu larvi, produžavaju trajanje razvića i reproduktivni potencijal, a utiču na promenu ponašanja i promene u indukciji enzima kod H. armigera, Spodoptera exigua i Plutella xylostella (Lee, 2000; Zhang i sar., 2013; Lai i sar., 2011; Han i sar., 2012). Kod larvi tretiranih hlorantraniliprolom primećen je značajan uticaj na komponente antioksidativne zaštite, i to tako što je aktivnost SOD bila značajno manja a aktivnost CAT značajno veća u odnosu na sve ostale eksperimentalne grupe. Naime, uticaj DISKUSIJA __________________________________________________________________________________ 135 ovih insekticida na produkciju superoksid anjon radikala je varijabilan i u zavisnosti od eksperimentalnih uslova dolazi do povećanja ili smanjenja koncentracije jona koji su supstrat za delovanje SOD. Aktivnost GST je kod larvi tretiranih hlorantraniliprolom bila značajno veća u odnosu na kontrolnu grupu, dok je aktivnost GR bila značajno veća u odnosu na grupu tretiranu indoksakarbom. Povećanu enzimsku aktivnost GR kod tri različite vrste vodozemaca nalaze i Bacchetta i sar. (2014) na koje je delovano smešama glifosata i metidationa. Druga studija je pak utvrdila inhibiciju ovog enzima kod ribe Piaractus mesopotamicus izloženih delovanju mešavine endosulfana i lambda-cihalotrina (Bacchetta i sar., 2014). U kombinaciji sa piretroidom lambda-cihalotrinom, hlorantraniliprol dovodi do značajnog smanjenja aktivnosti katalaze u odnosu na kontrolnu grupu, ali i na grupu tretiranu samo hlorantraniliprolom. Aktivnost GST pokazuje veću aktivnost u odnosu na kontrolnu grupu, ali je aktivnost ovog enzima ali i SOD i GPx značajno manja u odnosu na tretman indoksakarbom. Do smanjenja aktivnosti katalaze dolazi i kod gastropode Hexaplex trunculus kod koje su povišene koncentracije piretroidnog insekticida indukovale toksične efekte i promenu aktivnosti i drugih antioksidativnih enzima (Mahmoud i sar., 2012). Osim toga, dokazano ja da piretroidi pokazuju značajnu specifičnost i u odnosu na pol, vreme, vrstu tkiva i primenjenu koncentraciju (Wang i sar., 2016). Tako, na primer, Bacchetta i sar. (2014) potvrđuju da se aktivnost GST povećava samo u jetri riba (Piaractus mesopotamicus) koje su bile izložene mešavini pesticida sa lambda-cihalotrinom. Dejstvo lambda-cihalotrina, fipronila i endosulfana na imaga krompirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata) ogleda se u vidu indukcije oksidativnog stresa zbog čega dolazi do značajno veće ekspresije gena za GST (Han i sar., 2016). Takođe, istraživanja na kupusnom moljcu (Plutella xylostella) potvrđuju veću aktivnost GST kod rezistentnih u odnosu na neselektovane linije što ukazuje da GST ima vrlo važnu ulogu u strategijama detoksifikacije kod insekata iz reda Lepidoptera (Nehare i sar., 2010; Zhang i sar., 2017). ZAKLJUČAK __________________________________________________________________________________ 136 8 ZAKLJUČAK Nakon četiri godine ispitivanja efikasnosti insekticida i dve godine ispitivanja uticaja rokova hemijskog tretmana u suzbijanju kukuruznog plamenca, sprovedenih mikoloških i biohemijskih istraživanja, iz analiziranih rezultata mogu se izvesti sledeći zaključci: · Monitoring pojave i brojnosti kukuruznog plamenca putem svetlosne klopke predstavlja precizan način za određivanje kako početka leta tako i maksimuma leta leptira ali nije pouzdan pokazatelj u predikciji brojnosti gusenica i učestalosti infestiranih biljaka. · Brojnost gusenica i oštećenja na biljkama su veoma varirali iz godine u godinu, pa je tako najviše gusenica na jednoj stabljici i na klipu iznosilo po 11 jedinki u kontrolnom tretmanu u 2013. godini, a najveći broj oštećenja zabeležen u istoj godini iznosio je 16 u stabljici i 11 na klipu. · Prosečan broj gusenica po biljci bio je najveći u 2013. godini sa 7,35 jedinki po biljci, zatim u 2016. godini sa prosečno 4,60 jedinki, u 2017. godini sa 1,22 jedinke, 2014. sa 1,18 jedinki, a najmanji broj gusenica po biljci zabeležen je 2015. godine i iznosio je u proseku 0,85 jedinki po biljci. · Efikasnost tretmana je bila visoka u svim godinama, ali se kao merodavnije mogu smatrati godine sa visokom brojnošću gusenica i oštećenja kao što su to bile 2013. i 2016. godina. · Najveću efikasnost u suzbijanju gusenica i smanjenju oštećenja prouzrokovanih larvama kukuruznog plamenca kako u stabljici kukuruza tako i u klipu imali su tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom. Tretman indoksakarbom je pokazao najmanju ali i dalje zadovoljavajuću efikasnost. · Tretman hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom u vreme početka leta imaga i u vreme maksimuma leta dao je bolje rezultate u odnosu na tretman za vreme opadanja brojnosti leptira. · Broj slomljenih biljaka u 2013. godini je bio najviši od svih godina istraživanja, kada je zabeleženo 90 % polomljenih biljaka. U ovoj godini tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom značajno su smanjili broj polomljenih biljaka, dok tretman indoksakarbom nije pokazao efekte na smanjenje broja takvih biljaka. U ostalim godinama procenat slomljenih biljaka je bio znatno niži, a uticaj ZAKLJUČAK __________________________________________________________________________________ 137 svih tretmana u smanjenju ovog procenta je bio visok. U ogledu uticaja rokova suzbijanja u 2014. godini svi tretmani su pokazali visok procenat smanjenja broja polomljenih biljaka, ali u 2017. godini nijedan tretman nije značajnije smanjio procenat takvih biljaka. · Hemijski tretman imao je pozitivan efekat na prinos u svim godinama ispitivanja. Tretman hlorantraniliprolom je najviše uticao na prinos u 2013. i 2016. godini (35,3 % i 21 % viši u odnosu na kontrolu). U 2014. i 2015. godini, kada je brojnost gusenica kukuruznog plamenca bila značajno niža, najveći uticaj na prinos imao je tretman hlorantraniliprolom u kombinaciji sa lambda-cihalotrinom (11,3 % i 15,1 %). Tretmani hlorantraniliprolom i hlorantraniliprolom + lambda-cihalotrinom najviše su uticali na prinos u svim ispitivanim godinama. · U ogledu ispitivanja rokova hemijskog tretmana, u obe godine istraživanja, najveći uticaj na prinos ostvaren je pri tretmanu kukuruza u periodu početka leta kukuruznog plamenca (19 i 40,6 %). Kasni tretman imao je bolji pozitivni uticaj na prinos od redovnog (u vreme maksimuma leta) u obe ispitivane godine (KA 14,9 %, RE 11,3 % u 2014. godini i KA 28,9 %, RE 16,9 %, u 2017. godini). Treba napomenuti da je u obe godine ispitivanja uticaja rokova hemijskog suzbijanja brojnost gusenica bila niska, te bi rezultati pri većem pritisku kukuruznog plamenca dali jasniji uvid u efekat različitog vremena primene insekticida. Visoka efikasnost u suzbijanju gusenica i smanjenja broja oštećenja kao i pozitivan uticaj na prinos primenom insekticida na početku leta leptira ukazuje na perzistentnost hlorantraniliprola i na značajnost koje oštećenja gusenica u ovoj fazi razvića kukuruza imaju na prinos. · Prilikom ispitivanja diverziteta roda Fusarium u ovom istraživanju, ukupno je utvrđeno 11 taksona: F. equiseti, F. graminearum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. pseudograminearum, F. semitectum, F. solani, F. sporotrichioides, F. subglutinans, F. verticillioides i Fusarium sp. · Najčešće vrste bile su F. verticillioides, F. proliferatum i F. graminearum koje su utvrđene u sve četiri godine ogleda. F. verticillioides bio je dominantna vrsta u svim godinama osim u 2014. u kojoj je F. graminearum imao veću učestalost. · Pored vrsta iz roda Fusarium, na klipovima kukuruza sa vidljivim znacima plesnivosti izolovano je ukupno 15 taksona drugih gljiva: Acremoniella atra, Acremonium spp., Alternaria spp., Aspergillus spp., Botrytis spp., Geotrichum spp., Gliocladium spp., Hyalodendron spp., Mortierella spp., Mucor spp., Paecilomyces spp., Penicillium ZAKLJUČAK __________________________________________________________________________________ 138 spp., Rhizopus spp., Staphylotrichum spp. i Trichoderma spp. Ispitivanjem odnosa kukuruznog plamenca i pojave fuzarioza u ovom istraživanju dobijena je pozitivna korelacija između uticaja godine i oštećenja klipa na pojavu plesnivosti klipa uzrokovanu vrstama iz roda Fusarium. · U godini sa najvećom frekvencijom gusenica i oštećenja kukuruznog plamenca (2013), tretman hlorantraniliprolom je značajno uticao na smanjenje učestalosti oštećenih klipova i ujedno je u istom tretmanu zabeležena statistički značajno niža učestalost fuzarioznih klipova. Slični rezultati dobijeni su i u 2016. godini za tretman hlorantraniliprolom, ali ne i u 2014. i 2015. godini, u kojima tretmani insekticidima i smanjenje broja oštećenja klipa nisu imali uticaj na pojavu fuzarioza klipa. · Uticaj insekticida na smanjenje oštećenja klipa prouzrokovanih ishranom insekata i plesnivosti klipa evidentan je u godinama sa visokom frekvencijom gusenica, ali plesnivost klipa se može javiti i nezavisno od oštećenja klipa u godinama sa povoljnim klimatskim uslovima za razvoj gljiva. · Sva tri tretmana insekticidom uticala su na izmenu fizioloških pokazatelja larvi kukuruznog plamenca kao odgovor na oksidativni stres. Sva tri tretmana su takođe pokazala različit potencijal za indukciju oksidativnog stresa. Reakcija larvi kukuruznog plamenca na delovanje insekticida zavisi od tipa aktivne materije. Složeno delovanje korišćenih insekticida indukuje mehanizme antioksidativne odbrane i detoksifikacije u telu larvi i kod sva tri insekticida ogleda se u visokoj aktivnosti GST u odnosu na kontrolnu grupu. S druge strane, uočena je razlika u odgovoru na delovanje insekticida kod enzima SOD, CAT i GR. · Ovim istraživanjem je dokazano da se druga generacija kukuruznog plamenca može uspešno suzbijati u usevu merkantilnog kukuruza sa samo jednim tretmanom i da efikasnost tretmana zavisi i od vremena primene, kao i da je najefikasnija aktivna supstanca za tu svrhu hlorantraniliprol. Uticaj tretmana insekticidom na smanjenje plesnivosti klipa posrednim putem kroz smanjenje broja oštećenih klipova, je potvrđen, ali ne u svim godinama istraživanja. Larve koje su preživele hemijski tretman pokazale su izmenjene fiziološke pokazatelje oksidativnog stresa, ali za potpunije razumevanje mehanizama enzimske detoksifikacije potrebna su podrobnija istraživanja. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 139 9 LITERATURA 1. Abbott, W.S. (1925): A method of computing the effectiveness of an insecticide. Journal of Economic Entomology, 18:265–267. 2. Aguín, O., Cao, A., Pintos, C., Santiago, R., Mansilla, P., Butrón, A., (2013): Occurrence of Fusarium species in maize kernels grown in northwestern Spain. Plant Pathology 63: 946-951. 3. Ahmad, S., Veyrat, N., Gordon-Weeks, R., Zhang, Y., Martin, J., Smart, L., Glauser, G., Merb, M., Flors, V., Frey, M., Ton, J. (2011): Benzoxazinoid Metabolites Regulate Innate Immunity against Aphids and Fungi in Maize. Plant Physiology, 157:317–327. 4. Aldred, E. M., Buck, C., Val, K. (2009): Chapter 7 – Free radicals. In: Vall, E.M. (ed) Pharmacology. Chrchill Livingstone, Edinburgh. 5. Almaši, R., Bača, F., Bošnjaković, A., Čamprag, D., Drinić, G., Ivanović, D., Lević, J., Marić, A., Marković, M., Penčić, V., Sekulić, R., Stefanović, L., Šinžar, B., Videnović, Ž. (2002): Štetočine kukuruza i njihovo suzbijanje. u: Bolesti, štetočine i korovi kukuruza i njihovo suzbijanje, Beograd-Zemun: Institut za kukuruz 'Zemun Polje'. 6. Anderson, M. E. (1996): Free Radicals: A Practical Approach, eds. (Punchad, N. A., and Kelly, F. J., Oxford Press University. 7. Babcock, K. W., Vance, A. M. (1929): The European corn borer in central Europe, a review of investigations from 1924-1927. Technical Bulletin of the U. S. Department of Agriculture, 135. 8. Bacchetta, C., Rossi, A., Ale, A., Campana, M., Parma, M.J., Cazenave, J. (2014): Combined toxicological effects of pesticides: a fish multibiomarker approach. Ecological Indicators 36, 532–538. http://dx.doi.org/10.1016/j.ecolind. 2013.09.016. 9. Bača, F., Lević, J., Stanković, S., Stefanović., L, Simić, M., Gošić-Dondo, S., Knežević, S., (2007): Factors contributing to the population change of major maize pests in Serbia. Maydica 52: 343–346. 10. Bailey, J.C., Scott-Dupree, C.D., Tolman, J.H., Harris, C.R., Harris, B.J. (2005): Alternative agents for control of European corn borer and corn flea beetle on sweet corn. Journal of Vegetation Science, 11(1): 27–46. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 140 11. Barrière, Y., Guillet, C., Goffner, D., Pichon, M. (2003): Genetic variation and breeding strategies for improved cell wall digestibility in annual forage crops. Animal Research, 52:193–228. 12. Basler, R. (2016): Diversity of Fusarium species isolated from UK forage maize and the population structure of F. graminearum from maize and wheat. PeerJ, 4, e2143. 13. Basse, C.W. (2005): Dissecting defense-related and developmental transcriptional responses of maize during Ustilago maydis infection and subsequent tumor formation. Plant Physiology, 138(3):1774–1784. 14. Bassi, A., Rison, J.L., Wiles, J.A. (2009): Chlorantraniliprole (DPX-E2Y45, Rynaxypyr®, Coragen®), a new diamide insecticide for control of codling moth (Cydia pomonella), Colorado potato beetle (Leptinotarsa decemlineata) and European grapevine moth (Lobesia botrana). Zbornik predavanj in referatov 9 slovenskega posvetovanja o varstvu rastlin z mednarodno udeležbo. 15. Baute, T.S., Sears, M.K. Schaafsma, A.W. (2002): Use of transgenic Bacillus thuringiensis Berliner corn hybrids to determine the direct economic impact of the European corn borer (Lepidoptera: Crambidae) on field corn in eastern Canada. Journal of Economic Entomology, 95: 57–64. 16. Bažok, R., Igrc Barčić, J., Kos, T., Gotlin Čuljak, T. Šilović, M., Jelovčan, S., Kozina A. (2009): Monitoring and efficacy of selected insecticides for European corn borer (Ostrinia nubilalis Hubn., Lepidoptera: Crambidae) control. Journal of Pest Science, 82(3): 311– 319 17. Bereś P.K., Konefaá T., (2010): Distribution range of the European corn borer (Ostrinia nubilalis Hbn.) on maize in 2004-2008 in Poland. Journal of Plant Protection Research, 50(3): 326–334. 18. Bereś, P.K. (2012): Damage caused by Ostrinia nubilalis Hbn. to fodder maize (Zea mays L.), sweet maize (Zea mays var. saccharata [Sturtev.] L.H. Bailey) and sweet sorghum (Sorghum bicolor [L.] Moench) near Rzeszów (south-eastern Poland) in 2008–2010. Acta Scientiarum Polonorum, Agricultura, 11(3): 3–16. 19. Bergvinson, D.J., Hamilton, R.I., Arnason, J.T. (1995): Leaf profile of maize resistance factors to European corn borer, Ostrinia nubilalis. Journal of Chemical Ecology, 21:343– 353. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 141 20. Beutler, E., (1982): Catalase. In Red Cell Metabolism, a Manual of Biochemical Methods (Ed. By E. Beutler). 105–106. Grune and Stratton, Inc, New York. 21. Beutler, T. M., Eaton, D. L. (1992): Gluthation-S-Transferases: amino acid sequence comparison classification and phylogenetic relationship.Environmental Carcinomas and Ecotoxicological Reviews, C10, 181-203. 22. Blandino, M., Carnaroglio, F., Reyneri, A., Vanara, F., Pascale, M. Haidukowski, M., Saporiti, M. (2006): Impiego di insetticidi piretroidi contro la piramide del mais. Informatore Agrario, 62(24): 68 – 72. 23. Blandino, M., Reyneri, A., Vanara F., Pascale M., Haidukowski, M., Campagna, C., (2008): Management of fumonisin contamination in maize kernels through the timing of insecticide application against European corn borer. Food Additives and Contaminants, 26 (11): 1501–1514. 24. Blandino, M., Saladini, M., Alma, A., Reyneri, A. (2010): Pyrethroid application timing to control European corn borer (Lepidoptera: Crambidae) and minimize fumonisin contamination in maize kernels. Cereal Research Communications, 38(1): 75–82. 25. Bolt, H. M. (1994): Genetic and individual difference in the process of biotransformation and their relevance for occupational medicine.La Medicina Del Lavoro, 85, 37-48. 26. Bolt, H. M. (1996): Human GSH-transferase in risk assessment, In: Biological Reactive Intermediates V, eds. (Snyder, R., Sipes, I. G., Jollow, D. J., Monks, T. J., Kocsis, J. J., Kalf, G. F., Griem, H., and Witmer, C. M.) Plenum Press, New York, 405-409. 27. Bourguet, D., Bethenod, M.T., Trouvé, C., Viard, F. (2000): Host-plant diversity of the European corn borer Ostrinia nubilalis: What value for sustainable transgenic insecticidal Bt maize? Proceedings of the Royal Society of London. Series B, 267: 1177–1184. 28. Bourguet, D., Ponsard, S., Streiff, R., Meusnier, S., Audiot, P., Li, J., Wang, Z. (2014): ‘Becoming a species by becoming a pest’ or how two maize pests of the genus Ostrinia possibly evolved through parallel ecological speciation events. Molecular Ecology, 23(2): 325–342. https://doi.org/10.1111/mec.12608 29. Butrón, A., Tarrío, R., Revilla, P., Ordás, A., Malvar, R.A. (2005): Molecular changes in the maize composite EPS12 during selection for resistance to pink stem borer. Theoretical and Applied Genetics, 110(6):1044–1051. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 142 30. Butrón, A., Chen, Y.C., Rottinghaus, G.E., McMullen, M.D. (2010): Genetic variation at bx1 controls DIMBOA content in maize. Theoretical and Applied Genetics, 120(4):721– 734. 31. Butrón, A., Samayoa, F., Santiago, R., Malvar, R.A. (2014): Selection efficiency of tunnel length and stalk breakage to obtain maize inbred lines resistant to stem borer attack. Euphytica. 197(2):295–302. 32. Büyükgüzel, E., Kalender, Y., (2009): Expositure to streptomycin alters oxidative and antioxidative response in larval midgut tissues of Galleria mellonella. Pesticide Biochemistry and Physiology, 94: 112- 118. 33. Caffrey, D.J., Worthley, L.H. (1927): A progress report on the investigations of the European corn borer. Technical Bulletin of the U. S. Department of AgricultureNo. 1476. pp. 1–155. 34. Calas, D., Berthier, A., Marion-Poll, F. (2007): Do European corn borer females detect and avoid laying eggs in the presence of 20-Hydroxyecdysone? Journal of Chemical Ecology, 33:1393–1404. 35. Calcagno, V., Bonhomme, V., Thomas, Y., Singer, M.C., Bourguet, D. (2010): Divergence in behaviour between the European corn borer, Ostrinia nubilalis, and its sibling species Ostrinia scapulalis: adaptation to human harvesting? Proceedings of the Royal Society of London. Series B, 277: 2703–2709. 36. Calcagno, V., Mitoyen, C., Audiot, P., Ponsard, S., Gao, G., Lu, Z., Wang, Z., He, K., Bourguet, D. (2017): Parallel evolution of behaviour during independent host-shifts following maize introduction into Asia and Europe. Evolutionary Applications, 00:1–9. https://doi.org/10.1111/eva.1248116 37. Calumpang, S.M.F., Navasero, M.V. (2013): Behavioral response of the Asian corn borer Ostrinia furnacalis Guenee (Lepidoptera: Pyralidae) and the earwig Euborelia annulipes Lucas (Dermaptera: Anisolabiidae) to selected crops and weeds associated with sweet corn. - The Philippine Agricultural Scientist, 96: 48–54. 38. Camerini, G., Groppali, R., Tschorsnig, H. P., Maini, S. (2016): Influence of Ostrinia nubilalis larval density and location in the maize plant on the tachinid fly Lydella thompsoni. Bulletin of Insectology, 69: 301–306. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 143 39. Campos, F., Atkinson, J., Arnason, J. T., Philogène, B. J. R., Morand, P., Werstiuk, N. H., Timmins, G. (1989): Toxicokinetics of 2,4-dihydroxy-7-methoxy-1,4-benzoxazin-3-one (DIMBOA) in the European corn borer, Ostrinia nubilalis (Hübner). Journal of Chemical Ecology, 15: 1989–2001. 40. Cardinal, A. J., Lee, M., Guthrie, W. D., Bing, J., Austin, D. F., Veldboom, L. R., Senior, M. L. (2006): Mapping of factors for resistance to leaf-blade feeding by European corn borer (Ostrinia nubilalis) in maize. Maydica, 51(1): 93–102. 41. Coors, J. G. (1987): Resistance to the European corn borer, Ostrinia nubilalis (Hübner), in maize, Zea mays L., as affected by soil silica, plant silica, structural carbohydrates, and lignin. In: Gabelman HW and Loughman BC (ed), Genetic aspects of plant mineral nutrition. Martinus Nujhoff Publishers, Dordrecht/Boston/Lancaster, p.445–456. 42. Cordillot, F. (1989): Dispersal, flight and ovipositions strategies of the European corn borer, Ostrinia nubilalis Hbn. (Lepidoptera: Pyralidae). 115pp., Ph.D. Thesis, Basel, Switzerland. 43. Cotten, T. K., Munkvold, G. P. (1998): Survival of Fusarium moniliforme, F. proliferatum, and F. subglutinans in maize stalk residue. Phytopathology, 88: 550-555. 44. Crawford, H. G., Spencer, G. J. (1922): The European com borer (Pyrausta nubilalis Hubn.): life history in Ontario. Journal of Economic Entomology, 15: 222–226. 45. Čamprag, D. S. (1994): Integralna zaštita kukuruza od štetočina. Novi Sad: Feljton 46. Darazy-Choubaya, D. (2002): La perception gustative des phytoecdystéroides par les larves de la pyrale du mais, Ostrinia nubilalis Hübner. Ph.D. thesis, Ecole doctorale ABIES, INA-PG, Paris (106 pp.) 47. Deay, H. O., Patch, L. H., Snelling, R. O. (1949): Loss in yield of dent corn infested with the August generation of the European corn borer. Journal of Economic Entomology, 42: 81–87. 48. De Curtis, F., De Cicco, V., Haidukowski, M., Pascale, M., Somma, S., Moretti, A. (2010): Effects of agrochemical treatments on the occurrence of Fusarium ear rot and fumonisin contamination of maize in southern Italy. Field Crops Research, 2011;123:161–169. doi: 10.1016/j.fcr.2011.05.012. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 144 49. DeJong, R. J., Miller, L. M., Molina-Cruz, A., Gupta, L., Kumar, S., Barillas-Mury, C. (2007): Reactive oxygen species detoxification by catalase is a major determinant of fecundity in the mosquito Anopheles gambiae. Proceedings of the National Academy of Sciences, 104: 2121. 50. DeLeve, L. D., Kaplowitz, N. (1990): Importance and regulation of hepatic glutathione. Seminars in Liver Disease, 10: 251-266. 51. Demirci, Ö., Güven, K., Asma, D., Ögüt, S., Ugurlu, P. (2018): Effects of endosulfan, thiamethoxam and indoxacarb in combination with atrazine on multi-biomarkers in Gammarus kischineffensis. Ecotoxicology and Environmental Safety. 147: 749- 758. 52. De Moraes, C., Lewis, W.,Tumlinson, J. (2000): Examining plant-parasitoid interactions in tritrophic systems. Anais da Sociedade Entomológica do Brasil, 29(2), 189-203. 53. Duncan, K. E., Howard, R. J. (2010): Biology of maize kernel infection by Fusarium verticillioides. Molecular Plant-Microbe Interactions, 23(1): 6-16. 54. Doohan, F. M., Brennan, J., Cooke, B. M. (2003): Influence of climatic factors on Fusarium species pathogenic to cereals. European Journal of Plant Pathology, 109: 755– 768DOI 10.1023/A:1026090626994. 55. Ellman, G. L. (1959): Original determination of free SH groups. Archives of Biochemistry and Biophysics, 82: 70–77. 56. EPPO, (2004): Guidelines for the efficacy evaluation of plant protection products: Efficacy evaluations of insecticides – Ostrinia nubilalis – PP 1/152(2), in EPPO Standards: Efficacy evaluation of insecticides & Acaricides, volume 3, European and Mediterranean Plant Protection Organization - EPPO, Paris, 22–24. 57. EPPO, (2014): Design and analysis of efficacy evaluation trials. PP 1/152(4), EPPO Bulletin, 42 (3), 367–381. 58. Everly, R. T. (1981): Transmission of corn genotype attractiveness to ovipositing European corn borer moths to hybrid combinations. Proceedings of the Indiana Academy of Science, 91: 279–291. 59. FAOSTAT, (2016): ((2.2.2018) http://faostat3.fao.org/download/Q/QC/E) Korišćeni filteri:production/crops: Countries or regions: world; Elements: area harvested; items aggregated: maize; Years: 2016 LITERATURA __________________________________________________________________________________ 145 60. Franco, R., Cidlowski, J. A. (2009): Apoptosis and glutathione: beyond an antioxidant. Cell Death & Differentiation, 16: 1303–1314 61. Frolov, A. N., Bourguet, D., Ponsard, S. (2007): Reconsidering the taxonomy of several Ostrinia species in the light of reproductive isolation: a tale for Ernst Mayr. Biological Journal of the Linnean Society, 91: 49–72 62. Folcher, L., Weissenberger, A., Delos, M. (2012): Quantitative relationships between Ostrinia nubilalis activity and deoxynivalenol contamination in French maize. International Journal of Pest Management, 58: 303–310. 63. Furlan, L., Chiarini, F., Cappellari, C., Fracasso, F., Benvegnù, I., Sartori, E., Causin, R. (2013): Efficacia della lotta integrata alla piralide del mais. L'Informatore Agrario, Supplemento cereali - Difesa e nutrizione, 8: 17-21. 64. Goertz, A., Oerke, E. C., Steiner, U., Waalwijk, C., Vries, i., Dehne, H. W. (2008): Biodiversity of Fusarium species causing ear rot of maize in Germany. Cereal Research Communications 36 Suppl. B.. 36. 10.1556/CRC.36.2008.Suppl.B.51. 65. Griffith, O. W. (1980): Determination of glutathione and glutathione disulfide using glutathione reductase and vinyl pyridine. Analytical Biochemistry, 106: 207–212. 66. Guo, B. Z., Zhang, Z. J., Li, R. G., Widstrom, N. W., Snook, M. E., Lynch. R. E., Plaisted, D. (2001): Restriction fragment length polymorphism markers associated with silk maysin, antibiosis to corn earworm (Lepidoptera: Noctuidae) larvae, in a dent and sweet corn cross. Journal of Economic Entomology, 94(2), 564-571. 67. Habig, W. H., Pabst, M. J., Jacoby, W. B. (1974): Glutathione S transferases. The Journal of Biological Chemistry, 249: 7130–7139. 68. Halliwell, B., Gutteridge, J. M. C. (1999): Free radicals in biology and medicine: Oxford University Press. 69. Han, W. S., Zhang, S. F., Shen, F. Y., Liu, M., Ren, C. C., Gao, X. W. (2012): Residual toxicity and sublethal effects of chlorantraniliprole on Plutella xylostella (Lepidoptera: Plutellidae). Pest Management Science, 68, 1184-1190. 70. Hare, J. D. (2011): Ecological role of volatiles produced by plants in response to damage by herbivorous insects. Annual Review of Entomology, 56:161–180. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 146 71. Hodgson, B. E. (1928): The host plants of the European com borer in New England. USDA Technical Bulletin. 77. 72. Hu, Z., Feng, X., Lin, Q., Chen, H., Li, H., Yin, F., Liang, P., Gao, X. (2014): Biochemical Mechanism of Chlorantraniliprole Resistance in the Dimondback Moth, Plutella xylostella Linnaeus. Journal of Intergrative Agriculture,13: 2452–2459. 73. Hudon, M., Leroux, E. J. (1986): Biology and population dynamics of the European corn borer (Ostrinia nubilalis) with special reference to sweet corn in Quebec. II. Bionomics.- Phytoprotection, 67: 81–92. 74. IRAC (2015): Genral principles of insecticide resistance menagment from IRAC. www.irac-online.org 75. Ishikawa Y., Takanashi T., Kim C. G., Hoshizaki S., Tatsuki S., Huang, Y. (1999): Ostrinia spp. in Japan: their host plants and sex pheromones. Entomologia Experimentalis et Applicata, 91: 237–244. 76. Ivezić, M., Raspudić, E. (2001): The European Corn Borer (Ostrinia nubilalis Hübner) review of results from Croatia. Poljoprivreda, 7(1): 15–17. 77. Jajić, I. M., Abramović, B. F., Jurić, V. B., Krstović, S. Z. (2007): Presence of deoxynivalenol in maize of Vojvodina. Zbornik Matice srpske za prirodne nauke, 113: 135–142. 78. Jordan, A. T. (2008): Pest management studies of early season and stalk-boring insects on corn in Virginia. Master thesis. Virginia Polytechnic Institute and State University. 79. Karsholt, O., Nieukerken, E. J. (2013): Lepidoptera, Moths. Fauna Europaea version 2017.06, https://fauna-eu.org 80. Kennedy, G. G., Storer, N. P. (2000): Life systems of polyphagous arthropod pests in temporally unstable cropping systems. Annual Review of Entomology, 45:467–493. 81. Kogan, M., Ortman, E. F. (1978): Antixenosis – a new term proposed to define Painter's “non preference” modality of resistance. Bulletin of the Entomological Society of America, 24, 175–176. 82. Kolektiv autora (1971): Zaštita kukuruza od štetočina, bolesti i korova. Beograd: Zadružna knjiga LITERATURA __________________________________________________________________________________ 147 83. Konstantopoulou, M. A., Krokos, F. D., Mazomenos, B. E. (2004): Chemical composition of corn leaf essential oils and their role in the oviposition behavior of Sesamia nonagrioides females. Journal of Chemical Ecology, 30(11): 2243–2256. 84. Krnjaja, V., Lević, J., Tomić, Z. (2004): Kontaminacija hrane za životinje toksigenim vrstama roda Fusarium i mikotoksinima u Srbiji. Biotechnology in animal husbandry, 20(5-6): 281–292. 85. Krnjaja, V., Lević J., Tomić Z., Stanković S. (2006): Kontaminacija hrane za životinje toksigenim vrstama roda Fusarium i mikotoksinima u Srbiji. Biotechnology in Animal Husbandry, 20(5-6): 281–292. 86. Krnjaja, V., Lević J., Stanković S., Tančić S. (2012): Genetic, pathogenic and toxigenic variability by F. proliferatum isolated from maize kernels. African Journal of Biotechnology, 11(20): 4660–4665. 87. Krstović, S., Jakšić, S., Bočarov–Stančić, A., Stanković, S., Janković, S., Jajić, I. (2017): Fumonisins production potentialof Fusarium verticillioides isolated from Serbian maize and wheat kernels. Matica Srpska Journal for Natural Sciences. Novi Sad. 133: 71–78. 88. Kumar, S., Park, J., Kim, E., Na, J., Chun, Y. S., Kwon, H., Kim, W., Kim, Y., (2015): Oxidative stress induced by chlorine dioxide as an insecticidal factor to the Indian meal moth, Plodia interpunctella. Pesticide Biochemistry and Physiology, 124: 48- 59. 89. Kvedaras, O. L., Keeping, M. G. (2007): Silicon impedes stalk penetration by the borer Eldana saccharina in sugarcane. Entomologia Experimentalis et Applicata, 125:103–110. 90. Labatte, J. M., Got, B. (1991): Modelling damage on maize by the european corn borer, Ostrinia nubilalis. Annals of Applied Biology, 119: 401–413. 91. Lai, T. C., Su, J. Y., (2011): Effects of chlorantraniliprole on development and reproduction of beet armyworm, Spodoptera exigua (Hübner). Journal of Pest Science, 84, 381–386. 92. Laing, M. D., Gatarayiha, M. C., Adandonon, A. (2006): Silicon use for pest control in agriculture: a review. Proc S Afr Sug Technol Ass, 80:278–286. 93. Lee, E. A., Byrne, P. F., McMullen, M. D., Snook, M.E., Wiseman, B. R,, Widstrom, N. W., Coe, E. H. (1998): Genetic mechanisms underlying apimaysin and maysin synthesis and corn earworm antibiosis in maize (Zea mays L.). Genetics, 149(4), 1997-2006. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 148 94. Lee, C Y. (2000): Sublethal effects of insecticide on longevity, fecundity, and behaviour of insect pests: a review. Journal of Bioscience, 11, 107-112. 95. Lehmhus, J., Cordsen-Nielsen, G., Söderlind, C., Szőcs, G., Lassance, J.M., Fodor, J., Künstler, A. (2012): First records of the Z-Race of European Corn Borer Ostrinia nubilalis (Hübner 1796) from Scandinavia. Journal für Kulturpflanzen, 64(5): 163–167. 96. Leraut, P. J. A. (2012): Zygènes, Pyrales 1 et Brachodides. – Papillons de nuit d'Europe, Verrières-le-Buisson 3: 1–599. 97. Leslie, J. F., Summerell, B. A. (2006): The Fusarium Laboratory Manual, Blackwell Publishing, Ames, Iowa. 98. Lević J., Tamburić-Ilinčić Lj., Petrović T. (1997): Maize Kernel Infection by Fusaria in the Period 1994-1996. Fifth European Fusarium Seminar, 25(3/2):773-775. Szeged, Hungary. 99. Lević, J. (2008): Vrste roda Fusarium u oblasti poljoprivrede, veterinarske i humane medicine. Monografija, Institut za kukuruz Zemun Polje i Društvo genetičara Srbije. 100. Lević J., Stanković S., Krnjaja V., Bočarov-Stančić A. (2009): Fusarium species: The occurence and the importance in agriculture of Serbia. Zbornik Matice srpske za prirodne nauke / Proc. Nat. Sci, Matica Srpska Novi Sad, 116, 33—48 101. Lević, J., Gošić-Dondo, S., Ivanović, D., Stanković, S., Krnjaja, V., Bočarov-Stančić, A., Stepanić, A. (2013) An outbreak of Aspergillus species in response to environmental conditions in Serbia. Pesticidi i fitomedicina, vol. 28, br. 3, str. 167-179 102. Listowski, I. (1993): Hepatic Transport and Bile Secretion: Physiology and Pathophysiology, eds. (Tavolini, N., and Beck, P. D.), Raven Press, New York. 103. Losey, J. E., Calvin, D. D., Carter, M. E., Mason, C. E. (2001): Evaluation of noncorn host Plants as a Refuge in a Resistance Management Program for European Corn Borer (Lepidoptera: Crambidae) on Bt-Corn. Environmental entomology, 30(4): 728–735. 104. Lupoli, R., Marion-Poll, F., Pham-Delegue, M. H., Masson, C. (1990): Effect of maize leaf volatiles on the oviposition preferences of Ostrinia nubilalis (Lepidoptera: Pyralidae). Comptes Rendus de l'Academie des Sciences, 311:225–230. 105. MacBean, C. (Ed) (2012): The Pesticide Manual, Sixteen Edition. British Crop Protection Council, Farnham. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 149 106. Lynch, R. E., Lewis, L. C. (1977): Fungi associated with eggs and first-instar larvae of the European corn borer In: Corn Insects Research Unit, Science and Education Administration, U. P. Department of Agriculture, Ankeny, Iowa 50021, USA 107. Magg, T., Melchinger, A. E., Klein, D., Bohn, M. (2002): Relationship between European corn borer resistance and concentration of mycotoxins produced by Fusarium spp. in grains of transgenic Bt maize hybrids, their isogenic counterparts, and commercial varieties. Plant Breeding, 121(2): 146–154. 108. Mahmoud, N., Dellali, M., Aissa, P., Mahmoudi, E. (2012): Acute toxicities of cadmium and permethrinonthepre-spawningandpost-spawningphases of Hexaplex trunculus from Bizerta Lagoon, Tunisia. Environmental Monitoring and Assessment, 184: 5851–5861 109. Maini, S., and Burgio, G. (1999): Ostrinia nubilalis (Hb.) (Lep., Pyralidae) on sweet corn: Relationship between adults caught in multibaited traps and ear damages. Journal of Applied Entomology, 123:179–185. 110. Malausa, T., Dalecky, A., Ponsard, S. Audiot, P., Streiff, R., Chaval, Y., Bourguet, D. (2007): Genetic structure and gene flow in French populations of two Ostrinia taxa: host races or sibling species? Molecular Ecology, 16: 4210–4222. 111. Marion-Poll, F., Descoins, C. (2002): Taste detection of phytoecdysteroids in larvae of Bombyx mori, Spodoptera littoralis and Ostrinia nubilalis. Journal of Insect Physiology, 48:467–476. 112. Martel, C., Réjasse, A., Rousset, F., Bethenod, M. T., Bourguet, D. (2003): Host‐ plant‐associated genetic differentiation in northern French populations of the European corn borer. Heredity, 90: 141–149. 113. Masia, A. M., Contreras, A. A. (1973): Control trials against the maize borer (Ostrinia nubilalis Hubn.) in Huesca during the year 1972 (na španskom). Boletin Informativo de Plagas,(103): 53–60. 114. Massey, F. P., Hartley, S. E. (2006): Experimental demonstration of the antiherbivore effects of silica in grasses impacts on foliage digestibility and vole growth rates. Proceedings of the Royal Society of London. Series B, 22; 273(1599):2299–2304. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 150 115. Matteson, J. W., Decker, G. C. (1965): Development of the European corn borer at controlled constant and variable temperatures. Journal of Economic Entomology, 58: 344– 349. 116. Mazurek, J., Hurej, M., Jackowski, J. (2005): The effectiveness of selected chemical and biological insecticides in control of european corn borer (Ostrinia nubilalis Hbn) on sweet corn. Journal of Plant Protection Research, 45: 41-47. 117. McWhorter, G. M., Berry, E. C, Robinson, J. F. (1976): Field persistence of six insecticides for European corn borer control. Journal of Economic Entomology, 69(3): 419–420. 118. Meihls, L. N., Handrick, V., Glauser, G., Barbier, H., Kaur, H., Haribal, M. M., Lipka, A. E., Gershenzon, J., Buckler, E. S., Erb, M. (2013): Natural variation in maize aphid resistance is associated with 2,4-dihydroxy-7-methoxy-1,4-benzoxazin-3-one glucoside methyltransferase activity. Plant Cell, 25:2341–2355. 119. Meissle, M., Mouron, P., Musa, T., Bigler, F., Pons, X., Vasileiadis, V. P., Otto, S., Antichi, D., Kiss, J., Palinkas, Z., Dorner, Z., Van der Weide, R., Groten, J., Czembor, E., Adamczyk, J., Thibord, J. B., Melander, B., Nielsen, G.C., Poulsen, R. T., Zimmermann, O., Verschwele, A., Oldenburg, E. (2010): Pests, pesticide use and alternative options in European maize production: current status and future prospects. Journal of Applied Entomology 134:357–375 DOI 10.1111/j.1439-0418.2009.01491.x. 120. Mencarelli, M., Accinelli, C., Vicari, A. (2013): Implications of European corn borer, Ostrinia nubilalis, infestation in an Aspergillus flavus-biocontrolled corn agroecosystem. Pest Management Science, 69: 1085–1091. 121. Meyer, J. D. F., Snook, M. E., Houchins, K. E., Rector, B. G., Widstrom, N. W., McMullen, M. D. (2007): Quantitative trait loci for maysin synthesis in maize (Zea mays L.) lines selected for high silk maysin content. Theoretical and Applied Genetics, 115(1):119–128. 122. Mirhaghparast, S. K., Zibaee, A., Jalali Sendi, J., Hoda, H., Fazeli-Dinan, M., (2015): Immune and metabolic responses of Chilo suppressalis Walker (Lepidoptera: Crambidae) larvae to an insect growth regulator, hexaflumuron. Pesticide Biochemistry and Physiology, 125, 69- 77. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 151 123. Mistra, H. P.. Fridowich, I., (1972): The role of superoxide anion in the antioxidation of epinephrine and a simple assay for superoxide dismutase mimics. Biochemical Journal, 29: 2802–2807. 124. Mitchell, C., Brennan, R.M., Graham, J., Karley, A.J. (2016): Plant defense against herbivorous pests: exploiting resistance and tolerance traits for sustainable crop protection. Front. Plant Science, 7(11183). 125. Malausa, T., Bethenod, M. T., Bontemps, A., Bourguet, D., Cornuet, J. M., Ponsard, S. (2005): Assortative mating in sympatric host races of the European corn borer. Science, 308: 258–260. 126. Musser, F. R., Shelton, A. M. (2004): The influence of post-axposure temperature on the toxicity of insecticides to Ostrinia nubilalis (Lepidoptera: Crambidae). Pest Management Science. 61(5): 508–510. 127. Mustea, D. (1977): Effectiveness of several insecticidal products in the control of the European corn borer (Ostrinia nubilalis Hbn.). Probleme de Protectia Plantelor, 5(2): 163–172. 128. Mutuura, A., Munroe, E. G. (1970): Taxonomy and distribution of the European corn borer and allied species: Genus Ostrinia (Lepidoptera: Pyralidae). Memoirs of the Entomological Society of Canada, 112 (supplement 71): 1–112. 129. Nehare, S., Moharil, M. P., Ghodki, B. S., Lande, G. K., Bisane, K. D., Thakare, A. S., Barkhade, U. P. (2010): Biochemical analysis and synergistic suppression of indoxacarb resistance in Plutella xylostella L. Journal of Asia-Pacific Entomology, 13: 91–95. 130. Nuessly, G. S., Scully, B. T., Hentz, M. G., Beiriger, R., Snook, M. E., Widstrom, N. W. (2007): Resistance to Spodoptera frugiperda (Lepidoptera: Noctuidae) and Euxesta stigmatias (Diptera: Ulidiidae) in sweet corn derived from exogenous and endogenous genetic systems. Journal of Economic Entomology, 100(6):1887–1895. 131. Ohno, S. (2003): A new knotweed-boring species of the genus Ostrinia Hübner (Lepidoptera: Crambidae) from Japan. Entomological Science, 6: 77–83. doi:10.1046/j.1343-8786.2003.00007.x 132. Ostojčić, A., Ivezić, M., Raspudić, E., Brmež, M. (2001): Control of european corn borer (Ostrinia nubilalis Hübner) in seedcorn production. XXI IWGO Conference VII LITERATURA __________________________________________________________________________________ 152 Diabrotica subgroup meeting, Abstracts. / Berger, Harald K. (ur.). Legnaro, Padova, Italija: IWGO. 133. Ožegović, L., Pepeljnak, S. (1995): Mikotoksikoze. Zagreb: Školska knjiga. 134. Painter, R. H. (1951): Insect Resistance in Crop Plants. Lawrence, KS: The University Press of Kansas. 135. Papst, C., Bohn, M., Utz, H. F., Melchinger, A. E., Klein, D., Eder, J. (2004): Resistance Mechanisms against European Corn Borer (Ostrinia nubilalis Hb.) in Early- Maturing Dent Maize Germplasm. In: Ruckenbauer P, Buchgraber K, editors. Hybridmais, Züchtung und Verwertung (=Maize breeding and utilisation): 54. Tagung der Vereinigung der Pflanzenzüchter und Saatgutkaufleute Österreichs. Gumpenstein: Bundesanstalt für alpenländische Landwirtschaft; 1–6. 136. Patch, L. H., Still, G. W., App, B. A., Crooks, C. A. (1941): Comparative injury by the European corn borer to open-pollinated and hybrid field corn. Journal of Agricultural Research, 63:355–368. 137. Patch, L. H., Deay, H. O., Snelling, R. O. (1951): Stalk-breakage of dent corn infested with the August generation of the European corn borer. Journal of Economic Entomology, 44: 534–539. 138. Paulian, F., Mustea, D., Brudea, V., Banita, E., Enica, D., Peteanu, P., Petcu, L., Sapunaru, T., Sandru, I. (1976): Population development of the European corn borer, Ostrinia nubilalis Hb., and damage potential recorded in the period 1971-1975 in the Socialist Republic of Romania In: Probleme de Protectia Plantelor, vol. 4, 1976, No. 1, ref. 19, p. 23–51. 139. Pélozuelo, L., Malosse, C., Genestier, G., Guenego, H., Frérot, B. (2004): Host‐plant specialization in pheromone strains of the European corn borer Ostrinia nubilalis in France. Journal of Chemical Ecology, 30: 335–351. 140. Petrović, M., Sekulić, J. (2017): Sredstva za zaštitu bilja u prometu u Srbiji. Biljni lekar. 45:1–2, 1–272. 141. Ponsard, S., Bethenod, M. T., Bontemps. A., Pélozuelo, L., Souqual, M. C., Bourguet, D. (2004): Carbon stable isotopes: a tool for studying the mating, oviposition, and spatial LITERATURA __________________________________________________________________________________ 153 distribution of races of European corn borer, Ostrinia nubilalis, among host plants in the field. Canadian Journal of Zoology, 82: 1177–1185 142. Poos, F. W. (1927): Biology of the European corn borer (Pyrausta nubilalis Hübn.) and two closely related species in Northern Ohio. The Ohio Journal of Science, 27 (2): 47–94. 143. R Development Core Team (2018): R: A Language and Environment for Statistical Computing. Vienna, Austria: R Foundation for Statistical Computing. http://www.R- project.org/ 144. Raemisch, D. R., Walgenbach, D. D. (1984): Assessment of European corn borer (Lepidoptera: Pyralidae) impact on grain and silage yield in three areas of eastern South Dakota [Ostrinia nubilalis]. Journal of the Kansas Entomological Society, 57:79–83. 145. Radin, Ž. (1990): Population dynamics of the European corn borer Ostrinia nubilalis Hbn. in the Northwest of Backa Yugoslavia in the period 1979-1988. Zaštita Bilja, 41, 151–16. 146. Raspudić, E., Ivezić, M., Mlinarević, M. (1998): Tolerance of different Corn Hybrids to the European Corn Borer (Ostrinia nubilalis Hübner) in Croatia. Short Communications Volume II. Fifth Congres European Society for Agronomy, 28.06.- 02.07.1998. Nitra, Slovakia: 224–225. 147. Ratigan, H. L. (1973): Mating Behavior of the European Corn Borer, Ostrinia nubilalis (Hubner). Environmental Science and Ecology Theses, 29. 148. Rebourg, M., Chastnet, R., Gouesnard, C., Welcker, P., Dubreuil, A., Charcosset, S. (2003): Maize introduction into Europe: The history reviewed in the light of molecular data. Theoretical andApplied Genetics, 106: 895–903. 149. Reid, L. M., Nicol, R. W., Ouellet, T., Savard, M., Miller, J. D., Young, J. C., Stewart, D. W., Schaafsma, A. W. (1999): Interaction of Fusarium graminearum and F. moniliforme in maize ears: Disease progress, fungal biomass, and mycotoxin accumulation. Phytopathology, 89, 1028–1037. 150. Republički hidrometeorološki zavod Srbije, (2013-2017): Meteorološki godišnjak – klimatološki podaci. Dostupno: http://www.hidmet.gov.rs LITERATURA __________________________________________________________________________________ 154 151. Republički zavod za statistiku (2016): Statistički godišnjak Republike Srbije 2016. Beograd. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G2016/pdf/G20162019.pdf 152. Revilla, P., Soengas, P., Malvar, R. A., Cartea, M. E., Ordás, A. (1998): Isozyme variation and historical relationships among the maize races of Spain. Maydica, 43: 175– 182. 153. Rheeder, J. P., Marasas, W. F., Vismer, H. F. (2002): Production of fumonisin analogs by Fusarium species. Applied and Environmental Microbiology, 68(5): 2101–2105. 154. Robinson, J. F., Klun, J. A., Guthrie, W. D., Brindley, T. A. (1982): European corn borer (Lepidoptera: Pyralidae) leaf feeding resistance: DIMBOA bioassays. Journal of the Kansas Entomological Society, 55, 357–364. 155. Saladini, M. A., Blandino, M., Reyneri, A., Alma, A. (2008): Impact of insecticide treatments on Ostrinia nubilalis (Hübner) (Lepidoptera: Crambidae) and their influence on the mycotoxin contamination of maize kernels. Pest Management Science, 64: 1170– 1178. doi: 10.1002/ps.1613. 156. Sandoya, G., Malvar, R. A., Santiago, R., Alvarez, A., Revilla, P., Butrón, A. (2010): Effects of selection for resistance to Sesamia nonagrioides on maize yield, performance and stability under infestation with Sesamia nonagrioides and Ostrinia nubilalis in Spain. Annals of Applied Biology, 156:377–386. 157. Sappington T. W., Showers W. B. (1983): Effect of precipitation and wind on populations of adult European corn borer (Lepidoptera: Pyralidae). Environmental Entomology, 12:1193-1196. 158. Sarajlić, A. (2015): Utjecaj abiotskih čimbenika na pojavu kukuruznog moljca (Ostrinia nubilalis Hübner), doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet u Osiejku, Osijek. 159. Sekulić, R., Bača, F., Kereši T., Kojić, Z., Štrbac, P., Kaitović Ž., Vajgand, D. (1996): Masovna pojava kukuruznog plamenca (Ostrinia nubilalis Hbn.) i pamukove sovice (Helicoverpa armigera Hbn.) i mogućnosti njihovog suzbijanja. XVIII Seminar iz zaštite bilja – Rezimei referata, Novi Sad 7 – 8. februar 1996. god. pp 5-7. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 155 160. Scauflaire, J., Mahieu, O., Louvieaux, J., Foucart, G., Renard, F., Munaut, F. (2011): Biodiversity of Fusarium species in ears and stalks of maize plants in Belgium. European Journal of Plant Pathology 131:59–66 DOI 10.1007/s10658-011-9787-1. 161. Slamka, F. (2013): Lepidoptera: Pyraustinae and Spilomelinae.In Pyraloidea of Europe. Bratislava. Volume 3. 162. Smith, H. E. (1920): Broom corn, the probable host in which Pyrausta nubilalis Hubn reached America. Journal of Economic Entomology 13: 425–430. 163. Smith, C. M. (1997): An Overview of the Mechanisms and Bases of Insect Resistance in Maize. In Mihm, J.A. (ed.). Insect Resistant Maize: Recent Advances and Utilization; Proceedings of an International Symposium held at the International Maize and Wheat Improvement Center (CIMMYT) 27 November-3 December, 1994. 1-12. Mexico, D.F.: CIMMYT. 164. Smith, C. M. (2005): Plant Resistance to Arthropods: Molecular and Conventional Approaches. Berlin: Springer. 165. Sokal, R. S., Rohlf, F. J. (1981): Biometry. Freeman, San Francisco 166. Sorenson, C. E., Kennedy, G. G., Van Duyn, J. W., Bradley, J. R. (1993): Distribution of second generation European corn borer, Ostrinia nubilalis, egg masses in field corn and relationship to subsequent tunneling damage. Entomologia Experimentalis et Applicata, 68: 15–23. doi:10.1111/j.1570-7458.1993.tb01684.x 167. Stanković, S., Lević, J., Krnjaja, V. (2011): Fumonisin B1 in maize, wheat and barley grain in serbia. Biotechnology in Animal Husbandry 27 (3): 631–641. 168. Stout, M. J. (2013): Reevaluating the conceptual framework for applied research on host-plant resistance. Insect Science, 20, 263–272. 169. Stojkov, S., Tamburić, Lj., Petrović, T., Lević, J. (1995): Fusarium vrste u ekosistemu kukuruza. U: Oplemenjivanje, proizvodnja i iskorišćavanje kukuruza, 50 godina Instituta za kukuruz Zemun Polje - Simpozijum sa međunarodnim učešćem,Beograd, 275–280. 170. Suverkropp, B. P., Dutton A., Bigler, F., van Lenteren, J. C. (2008): Oviposition behaviour and egg distribution of the European corn borer, Ostrinia nubilalis, on maize, and its effect on host finding by Trichogromma egg parasitoids. Bulletin of Insectology, 61(2): 303–312. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 156 171. Straub, R. W. (1977): European corn borer control in early sweet corn: role of pre- silk applications and leaf feeding resistance. Journal of Economic Entomology. 70(4): 524– 526. 172. Szőke, C., Zsubori, Z., Pók, I., Rácz, F., Illés, O., Szegedi, I. (2002): Significance of the European corn borer (Ostrinia nubilalis Hübn.) in maize production. Acta Agronomica Hungarica, 50: 447–461 173. Tamura, M., Oschino, N., Chance, B. (1982): Some characteristics of hydrogen and alkyl-hydroperoxides metaboliying systems in cardiac tissue. J. Biochem. 92: 1019-1031. 174. Tančić, S. (2009): Varijabilnost toksigenih vrsta roda Fusarium i fuzariotoksina u različitim agroekoloških uslovima uzgajanja kukuruza i pšenice. Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu. 175. Tančić, S., Stanković, S., Lević, J., Krnjaja, V., Vukojević, J. (2012): Diversity of the Fusarium verticillioides and F. proliferatum isolates according to their fumonisin B1 production potential and origin. Genetika, 44: 163–176. 176. Tančić, S., Stanković, S., Lević, J., Krnjaja, V. (2015): Correlation of deoxynivalenol and zearalenone production by Fusarium species originating from wheat and maize grain. Pesticides and Phytomedicine,30(2): 99–105. 177. Tenaillon, M. I., Charcosset, A. (2011): A European perspective on maize history. Comptes Rendus Biologies, 334: 221–228. 178. Thompson, L. S., White, R. P. (1977): Effect of insecti-cides on European corn borer and yield of silage corn in Prince Edward Island. Journal of Economic Entomology, 70: 706–708. 179. Tiwari, S., Youngman, R. R., Laub, C. A., Brewster, C.C., Jordan, T.A., Teutsch, C. (2009): European Corn Borer (Lepidoptera: Crambidae) infestation level and plant growth stage on wholeplant corn yield grown for silage in Virginia. Journal of Economic Entomology, 102(6): 2146–2153. 180. Trepashko, L. I., Nadtochaeva S. V., Pronko А. V. (2013): A New Corn Pest - the European Corn Borer (Ostrinia nubilalis Hbn) in Belarus, International Journal of Agriculture and Forestry, Vol. 3 (3): 86–93. doi: 10.5923/j.ijaf.20130303.03. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 157 181. Tseng, C. T. (1997): The effect of DIMBOA concentration in leaf tissue at various plant growth stages on resistance to Asian corn borer in maize. In Mihm, J.A. (ed.). Insect Resistant Maize: Recent Advances and Utilization; Proceedings of an International Symposium held at the International Maize and Wheat Improvement Center (CIMMYT) 27 November-3 December, 1994. 13-20. Mexico, D.F.: CIMMYT. 182. Turlings, T. C. J., Wäckers, F. (2004): Recruitment of predators and parasitoids by herbivore‐injured plants. In: Cardé, R. T., Millarm J. G., editors. Advances in Insect Chemical Ecology. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 21–75. 183. Udayagiri, S., Jones, R. L. (1992): Role of plant odor in parasitism of European corn borer by braconid specialist parasitoid Macrocentrus grandii Goidanich: Isolation and characterization of plant synomones eliciting parasitoid flight response. Journal of Chemical Ecology, 18(10): 1841–1855. 184. Umeozor, O. C., van Duyn, J. W., Kennedy, G. G., Bradley, Jr. J. R. (1985): European corn borer (Lepidoptera: Pyralidae) damage to maize in eastern North Carolina. Journal of Economic Entomology, 78: 1488–1494. 185. Vasileiadis, V., Veres, A., Loddo, D., Masin, R., Sattin, M., Furlan, L. (2017): Careful choice of insecticides in integrated pest management strategies against Ostrinia nubilalis (Hübner) in maize conserves Orius spp. in the field. Crop Protection.97: 28–44. 186. Vojoudi, S., Saber, M., Gharekhani, G., Esfandiari, E., (2017): Toxicity and sublethal effects of hexaflumuron and indoxacarb on the biological and biochemical parameters of Helicoverpa armigera (Hübner) (Lepidoptera: Noctuidae) in Iran. Crop Protection. 91: 101-107. 187. Vouk, V. (1932): Rad Botaničkog instituta Univerziteta u Zagrebu na izučavanju kukuruznog crva (1927–1931). Acta Botanica, 7: 129–144. 188. Vuković, S., Inđić, D., Marinković, B., Crnobarac, J., Grahovac, M. (2014): Suzbijanje kukuruznog plamenca i kukuruzne sovice primenom insekticida iz aviona. Biljni lekar, 393–400. 189. Vuković, S., Inđić, D., Grahovac, M., Franeta, F. (2015): Protection of sweet corn from Ostrinia nubilalis Hbn. and Helicoverpa armigera Hbn. 67 th International Symposium on Crop Protection, may 19, Gent, Belgium, Abstract LITERATURA __________________________________________________________________________________ 158 190. Vuković, G., Kos, J., Bursić, V., Čolović, R., Vukumirović, Đ., Jajić, I., Krstović, S. (2017): Determination of multiple mycotoxins in maize using QuEChERS sample preparation and LC-MS/MS detection. Matica Srpska Journal for Natural Sciences. Novi Sad. 133: 123–130. 191. Yang, H. Y., Lee, T. H., (2015): Antioxidant enzymes as redox-based biomarkers: a brief review. BMB Reports, 48: 200–208. 192. Walter, H., Lieth, H. (1960): Klimadiagramm-Weltatlas. – Jena: VEB Gustav Fischer Verlag. 193. Wang, Z., He, K., Yan, S. (2005): Large-scale augmentative biological control of Asian corn borer using Trichogramma in China: A success story. In Second International Symposium on Biological Control of Arthropods, 12–16 September, Davos, Switzerland. 487–494 194. Wang, F. (2012): Flow of crop germplasm resources into and out of China. In Crop genetic resources as global commons: Challenges in international law and governance, ed. M. Halewood, I. López-Noriega, and S. Louafi. London: Earthscan. 195. Wang, X., Martinez, M. A., Dai, M., Chen, D., Ares, I., Romero, A., Castellano, V., Martinez, M., Rodrigez, J. L., Martinez-Larranaga, M. R., Anadon, A., Yuan, Z. (2016): Permethrin-induced oxidative stress and toxicity and metabolism, a review. Environmental Research, 149: 86–104. 196. Watanabe, T. (2010): Pictorial Atlas of Soil and Seed Fungi: Morphologies of Cultured Fungi and Key to Species (3rd ed.). 197. Widstrom, N. W., Wiseman, B. R., Snook, M. E., Nuessly, G. S., Scully, B. T. (2003): Registration of the maize population Zapalote Chico 2451F. Crop Science, 43(1): 444– 445. 198. Williams, W. P., Davis, F. M. (1997): Mechanisms and bases of resistance in maize to southwestern corn borer and fall armyworm. In Mihm, J. (ed). Insect resistant maize: recent advances and utilization; Proceedings of the International Symposium, CIMMYT, Mexico, D. F., 1994, 15, 29-36. LITERATURA __________________________________________________________________________________ 159 199. Wing, K. D., Sacher, M., Kagaya, Y., Tsurubuchi, Y., Mulberig, L., Connair, M., Schnee, M. (2000): Bioactivation and mode of action of the oxadiazine indoxacarb in insects. Crop Protection, 19: 537–545. 200. Zhang, P., Wang, Y., Zhang, J., Maddock, S., Snook, M., Peterson, T. A. (2003): Maize QTL for silk maysin levels contains duplicated Myb-homologous genes which jointly regulate flavone biosynthesis. Plant Molecular Biology, 52(1): 1-15. 201. Zhang, R. M., Dong, J. F., Chen, J. H., Qinge, J. I., Cui, J. J. (2013): The sublethal effects of chlorantraniliprole on Helicoverpa armigera (Lepidoptera: Noctuidae). Journal of Integrative Agriculture, 12(3): 457- 466. 202. Zhou, D, Wang, X., Chen, G., Sun, S., Yang, Y., Zhu, Z., Duan, C. (2018): The Major Fusarium Species Causing Maize Ear and Kernel Rot and Their Toxigenicity in Chongqing, China. Toxins, 10, 90; doi:10.3390/toxins10020090